Tradicionalisti i Modernisti u srpskoj istoriji

Konstantin Veliki

Buduća legenda
Poruka
28.299
Meni nije jasno kako istoricari Druge Srbije (Latinka Perovic, Dubravka Stojanovic, Branka Prpa i.t.d.) dele moderniste i traditionaliste.

Dva primer mi jako bode oci.

Dositej Obradovic koga bi ja i nazvao ocem srpskog nacionalizma, posebno mi je smesno da Branka Prpa naziva Karadjordjem covekom pun kontroverzi, a njegovog ministra smatra uzorom. Ili sam ja u krivi ili mi to nema logike.

Mihajlo Obrenovic covek koji je isterao Muslimani iz Srbije i pripremao rat da unisti Osmansko Carstvo i uveo je diktaturu.
 
Михаило*
Па ваљда Дучић, Његош, Карађорђе су традиционалисти монструми, а Туцовић, Милетић су модернисти фини.
Кога брига уопште шта мисли неко ко се зове Латинка (а управо је то највеће зло на планети - Латини)
 
Meni nije jasno kako istoricari Druge Srbije (Latinka Perovic, Dubravka Stojanovic, Branka Prpa i.t.d.) dele moderniste i traditionaliste.

Dva primer mi jako bode oci.

Dositej Obradovic koga bi ja i nazvao ocem srpskog nacionalizma, posebno mi je smesno da Branka Prpa naziva Karadjordjem covekom pun kontroverzi, a njegovog ministra smatra uzorom. Ili sam ja u krivi ili mi to nema logike.

Mihajlo Obrenovic covek koji je isterao Muslimani iz Srbije i pripremao rat da unisti Osmansko Carstvo i uveo je diktaturu.

Iza te podjele postoje realni osnovi, ali su one uokvirene politickim okolnostima.

U slucaju Karadjordja i Obradovica, razlika je malo jasnija, zato sto je u pitanju covjekovo obrazovanje. Jedan mudar covjek; edukovan, nacitan i upucen u filozofska pitanja, probleme moderne politike itd...a drugi - hiroviti covjek licno uglavnom neobrazovan, koji je na kraju krajeva i platio svojom glavom ne kao planirano pozrtvovanje zarad srpskog naroda vec jednostavnu gresku usljed nedovoljnog poznavanja politicke klime cak i u domacem kraju (a ne nekom inostranstvu).

Takodje valjda reci i da je to sklonost politickije angazovanih istoricara, odnosno onih koji se bave danasnjim vremenima, a sto je slucaj sa sva tri pojedinca koja si naveo.
No, valja naglasiti, to nije ni nesto sto je jednosmjerno. Za Dveri i uopsteno za desnicarske organizacije (ukljucujuci i one pojedine za koje se kaze da su neofasisticke), recimo, Dositej Obradovic je bio nacionalni izdajnik srpskog naroda.
 
Poslednja izmena:
Ili je Dositej bilo sta pisao o masakru u Prijepolju, makar reko e to ne treba (kao sto je Vuk se ogadio).

Jasno mi je da je Dositej Obradovic skolovan covek, ali on je bio i Karadjordjev ministar, doduse ne znam koliko je njegov ucinak u postavljenje savez za Rusijom, koji se moze reci da je Srbija dobila pod Milosem ono sto je imala vec 1806 (ne bi iso do te mere jer ne znam kako bi se dalji tok istorije odvijao da je uzet mir iz 1806). Ali sve ostalo mi nije jasno covek bio nacionalista, Karadjordjev ministar, nista mu nije smetalo sve sta Karadjordje radio (Prpa). Pevao o Srbiji koja treba da pripoji Bosnu i Crnu Goru. Moze mi se sad reci da je tada bilo u redu a 90tih nije, a tek onda mi nije jasna ta podela u istoriji.

A ovo sto ga nacionalisti smatraju izdajnikom mi jos manje jasno pa dal nije on prvi pricao o Srbima tri vere i.t.d.
 
Poslednja izmena:
Jasno mi je da je Dositej Obradovic skolovan covek, ali on je bio i Karadjordjev ministar, doduse ne znam koliko je njegov ucinak u postavljenje savez za Rusijom, koji se moze reci da je Srbija dobila pod Milosem ono sto je imala vec 1806 (ne bi iso do te mere jer ne znam kako bi se dalji tok istorije odvijao da je uzet mir iz 1806). Ali sve ostalo mi nije jasno covek bio nacionalista, Karadjordjev ministar, nista mu nije smetalo sve sta Karadjordje radio (Prpa). Pevao o Srbiji koja treba da pripoji Bosnu i Crnu Goru. Moze mi se sad reci da je tada bilo u redu a 90tih nije, a tek onda mi nije jasna ta podela u istoriji.

U XIX veku, pogotovu ranom, na snazi je jedna sasvim drugačija podela. Nacionalizam je bio moderan pravac: razmišljati o naciji kao o prirodnom zajedništvu i jednakosti svih njenih pripadnika je bilo nešto novo, sveža tekovina Francuske Revolucije. A tradicionalisti su razmišljali u starim obrascima dinastičkih interesa, verskih interesa, ili u najboljem slučaju uskih lokalnih interesa.

Meni je od sve "Drugosrbijanske" istorije najsmešnije i najčudnije ono što se piše o Srbiji 1903-1914. Na svakoga ko je bio nacionalista se pljuje, pa makar bio i okoreli demokrata i "modernista". Dok se najcrnji reakcionari (npr. Živojin Perić) uzimaju kao uzor, samo zato što su bili voljne sluge zapadnog imperijalizma. Za dobar deo tzv. napredne "Druge Srbije" je izgleda i fašizam i diktatura u redu, samo da je daleko od nacionalizma.

Treba biti otvoren za sva mišljenja, pa i njihova, ali veći deo svega što Perović, Stojanović i kompanija napišu se svodi na čisto politikantstvo.
 
Plastun "U XIX veku, pogotovu ranom, na snazi je jedna sasvim drugačija podela. Nacionalizam je bio moderan pravac: razmišljati o naciji kao o prirodnom zajedništvu i jednakosti svih njenih pripadnika je bilo nešto novo, sveža tekovina Francuske Revolucije. A tradicionalisti su razmišljali u starim obrascima dinastičkih interesa, verskih interesa, ili u najboljem slučaju uskih lokalnih interesa".

To je potpuno logicno i normalno , jer tada dobar deo evropskih drzava su bile rascepkane na gomile koje kakvih regija, provincija, grofovija, gradova drzava...itd , gde su dinasticki interesi i interesi aristokratije bili u prvom planu, jer neki tamo plemic radije bi da bude car u nekoj Lombardiji ili nekoj Sleziji negoda bude niko i nista u velikoj ujedinjenoj Italiji ili Nemackoj.
Zato su se i javili ti silni nacionalni pokreti sirom Evrope, jer prirodno je da jedan narod zivi u jednoj drzavi nego da zivi rascepkan u tamo 20 ili 30 nekih pokrajna , gradova drzavica ili vec cega.
 
To je potpuno logicno i normalno , jer tada dobar deo evropskih drzava su bile rascepkane na gomile koje kakvih regija, provincija, grofovija, gradova drzava...itd , gde su dinasticki interesi i interesi aristokratije bili u prvom planu, jer neki tamo plemic radije bi da bude car u nekoj Lombardiji ili nekoj Sleziji negoda bude niko i nista u velikoj ujedinjenoj Italiji ili Nemackoj.
Zato su se i javili ti silni nacionalni pokreti sirom Evrope, jer prirodno je da jedan narod zivi u jednoj drzavi nego da zivi rascepkan u tamo 20 ili 30 nekih pokrajna , gradova drzavica ili vec cega.

Slažem se u potpunosti. Ali istoričari "Druge Srbije" uglavnom imaju suprotno mišljenje. Što se kod većine njih - čini mi se - svodi na tanko prefarbani autošovinizam.

A kako vidimo i ovi iz Dveri umeju često da lupetaju...ne znam kako su se uopšte zakačili za Dositeja, patriotu pa još i rusofila. Možda zbog njegove kritike crkve, koja klerikalcima iz Dveri ne bi mogla da prija.
 
Pa Dositej je reko sva zakona su dobra samo su ljudi zli. Sta meni dodje isto ljudi su govna i za verom, a kakvi bi tek bili bez nje. Ali vidis i ateisti Srbije stalno njega citiraju.

Boze ne razumem Srbe sve manje, sto vise se bavim njima.

Hteo sam cak da objavim tekst jedan, ali jos niko nije se oglasio. Probo sam prvo u drugosrbijanskim novinama.

Dositej Obradović i Druga Srbija

Borba protiv nacionalnih mitova je jedna od centralnih elementa istoričara takozvane „Druge Srbije“. Nažalost i kod Druge Srbije ima istoriskih miteva, ljudi u okruženju Druge Srbije veruju u svašta i to nije dobro za utisak te grupe u Srbiji i šire. Tako imamo liberale koje veruju u famozno „pravo prve bračne noći“. Pored tog mita da je tako pravo postojalo, imamo svakako i element drugog mita, ne poznavanje etničke strukture Smederevskog Sandžaka (u narodu nazvan Beogradski Pašaluk) gde su muslimansku elitu činili domaći muslimani u prvom redu muslimani srpskohrvatskog jezika (danas bi se reklo Bošnjaci) i prema jugu sve veći broj muslimanskih Albanaca. Tako je makar bila struktura pre izbijanje Prvog Srpskog Ustanka opisano od strane Vuka Karadžića ili Simeona Piščevića. Tako je makar svaka priča o mešanju srpskog naroda za Turcima glupost (makar posle 1699).Kakva je etnička struktura bila pre Velikog Turskog rata. (završen 1699) ja još nisam uočijo. Ali to je manje bitno jer je to vreme pre Dositeja. Zasto je vazno to znati: jer pokazuje da Dositej Obradović ne može biti nikakav advokat niti preteča (Druge Srbije).

dalje

http://forum.krstarica.com/blog.php/161916-Konstantin-Veliki
 
Poslednja izmena:
Ickovim mirom iz 1806-07 Srbija je dobijala vise nego sto je Milosh imao u periodu od 1815-33 god.ali nije bilo pameti da se to prihvati,uostalom Srbi su i 1918 bacili sebe kroz prozor sa Jugoslovenskim Samoubilackim projektom kao i mnogo puta od tada do sada

Turci su još pre Ičkovog mira izdali naređenje da se rat protiv Srba ima smatrati Džihadom i da ustanici moraju da se satru po svaku cenu. Znači, Ičkov mir je možda bio iskren, a možda je bio i masna laž.

Nisu Karađorđe i ostali uopšte bili glupi kad su to odbacili - ko zna da li bi na kraju bilo ispunjeno i 10% svih tih obećanja.
 
Jaki su mi DSS nacionalisti, kad je Kostunica mogo da trazi od Djukanovica da i Crnogorci u Srbiji imaju pravo glasa u referendum i nikad se CG ne bi odvojila.

Nije da ja mnogo zalim zbog toga, ali po cemu je Kosovo sad vise srpski od Crnegore???

Da se vratimo Dositeju, isto meni je nevernica da ga desnica odbija, kao sto ga Drugosrbijanci vole.

Isto mi je nelogicno hvalenje Milana Obradovica od strane Latinke, koji je nas uveo rat za Bugarskom.

Ne razumem nista, iskren da budem.

Vecna borba dve Srbije gde su predstavnici Vuk i Dositej Srđa Popović, one gorke suze posle (Beograd2011), s. 154. Predpostavljam da je Dositej modernista.
 
Poslednja izmena:
Наравно да свако ко каже да је Доситеј некакв издајник, сасвим очигледно претерује. Тапчно је да је Достиеј био европејац и да није неговао духовну културу, нити је био представник духовне културе. Био је европски образован и није марио за оно што нас је одржало да у опште постојимо данас и опстанемо током дуге отомаснке окупације. Зато она његова поскочица " Књиге децо, књиге, а не звона и прапорци" за многе данашње родољубе звучи прилично сумануто, обзиром да су нама звона и прапорци и били забрањени, како би нам лакше књиге забранили.
У сваком случају, саме историјске чињенице кажу да је двојац, Милош Обреновић - Аримандрит Михајло Јовановић, далеко даље добацио и далеко више урадио него онај предходни двојац сачињен од јуначког Карађорђа и Доситеја Обрадовића. Али ипак то не значи да је Доситеј некакав национални издајник, сачувај Боже. Он је био, као и готово сви Срби тог доба, национално одан човек, а ко у то сумња, нек погледа како се он лично потпсивао у иностранству. Прави издајнци су се ипак појавили далеко касније.
 
Jaki su mi DSS nacionalisti, kad je Kostunica mogo da trazi od Djukanovica da i Crnogorci u Srbiji imaju pravo glasa u referendum i nikad se CG ne bi odvojila.

Ne znam sta ti ovo znaci. Kostunica je to i trazio, ali oni na vlasi u Crnoj Gori nisu pristali. Do Solane je isao cak sa potpisima Crnogoraca u Srbiji i mahao podsjecajuci koliko ih mnogo zivi u Srbiji (vise od polovine cjelokupnog stanovnistva Crne Gore).

Uostalom nisam mislio na taj DSS, vec na ovaj; taj je istorija.
 
Ne znam sta ti ovo znaci. Kostunica je to i trazio, ali oni na vlasi u Crnoj Gori nisu pristali. Do Solane je isao cak sa potpisima Crnogoraca u Srbiji i mahao podsjecajuci koliko ih mnogo zivi u Srbiji (vise od polovine cjelokupnog stanovnistva Crne Gore).

Uostalom nisam mislio na taj DSS, vec na ovaj; taj je istorija.

Dobro hvala za informaciju, to nisam znao.
 
Meni nije jasno kako istoricari Druge Srbije (Latinka Perovic, Dubravka Stojanovic, Branka Prpa i.t.d.) dele moderniste i traditionaliste. .

Назвати ове побројане сподобе "историчарима" је тешка бласфемија (да не наводим "мудре" изјаве свакога од њи - које су противразумске, противнаучне и противљудске). То су тешки отпадци.

- - - - - - - - - -

U slucaju Karadjordja i Obradovica, razlika je malo jasnija, zato sto je u pitanju covjekovo obrazovanje. Jedan mudar covjek; edukovan, nacitan i upucen u filozofska pitanja, probleme moderne politike itd...a drugi - hiroviti covjek licno uglavnom neobrazovan, koji je na kraju krajeva i platio svojom glavom ne kao planirano pozrtvovanje zarad srpskog naroda vec jednostavnu gresku usljed nedovoljnog poznavanja politicke klime cak i u domacem kraju (a ne nekom inostranstvu).

Потпуно погрешно.
Ту би се могла примјенити аналогија, као један човјек је школовани доктор а овај други није добар као доктор као тај први. Овај други и нема никакве везе са тијем. Карађорђе је био генијални ђенерал, један од највећи на просторима Балкана у цијелој историји.
И то је то.
Он није био научењак, просвјетитељ итд.
Он је био војник, ђенерал, и то један од најбољи икад.

Тачно је да се није снашао у вођењу друштва. Али човјек је био војник, а водити војску и друштво су двије скроз различите ствари. Треба ствари свести на праву мјеру и гледати у одређеним оквирима ђе шта припада а не ван њих.
 

Back
Top