Funkcija i jezgro morala

Ne kaze Nice dzaba da je moral i rasa jedno te isto. Zato se oni bez morala ponasaju poput zivotinja. Cilj kulture je iskljucivo da poboljsa moralne vrijednosti, a time da postavi nove limite za dostizanje dusevne i tjelesne snage.

- - - - - - - - - -

Moderni ljudi pod motom "povratak prirodi" podrazumijevaju pozivotinjavanje ljudi. Ali nisu racunali na strane osvajace, tako da nikad nece moci dostici svoj cilj, uvijek ce ih neko odstrijeliti kad se tome najmanje nadaju.
E moj Tuki,ti i tvoj Niče...
Neverovatan je ljudski šovinizam koji postavlja čoveka za meru stvari u Univerzumu!:evil::evil::evil:
Odakle ljudskom zverištu koje ima samo artikulisanu svest u većoj meri od najkrvoločnijih zveri,takva
kretenska namisao da je on vladar svemira?
Jer je izmislio Boga koji je po njemu napravio,pazi NAPRAVIJO(:hahaha:) svemir! ! !
Budala s trećeg kamićka zvezdice Sol,pripadajuče s par milijardi sličnih,galaksiji mlačni put...Pih...:roll:
 
Ako bismo da kažemo šta je moral onda bi to bila podruštvljena ili u celoj jednoj zajednici prihvaćena ponašanja i odnosi koji odgovaraju jednoj prosečnopj svesti zajednice.
Takav jedan moral se prenosi i verbalno ali i primerima na mlađe generacije koje ga prihvataju.
Ovakav jedam moral ima pozitivnu stranu što će ljudima nižeg astanja svesti "zabranjivati" da čine dela ispod određenog, dosegnutog standarda. Praktično, na ovaj način moral štiti društvo od propadanja ili kretanja unazad. Njegova manje dobra strane je što on istovremeno ne dozvoljava proboj dosegnutog nivoa morala uzvišenijim delima i ponašanjem.

Međutim, ako neko namerno vrši uticaj na moral radi manipulacije društvom ili pojedincima iz nekih ličnih pobuda i ciljeva to već spada u domen kriminalnih radnji.

Uistinu u vaša razmatranja ubacivali ste i negativne pasije uma koje su obuhvaćene pod nekih pet opštih tačaka ali ih ima nekoliko desetina.

Praktično moral deluje na društvo u razvoju kao dubak detetu da ne padne dok ne smogne snage da hoda samo. Onda kada pojedinci dovoljno razviju svest da se uoičiti da je njihov 'prirodni moral' što sada zovemo etičnost nadmašio opšte društveni moral i takva osoba postaje lider u procesu ekspanzije svesti odnosno duhovnog razvitka.

Sa druge strane, ako se dosegnuti moral ozakoni društvenim ili religijskim zakonima onda to dodatno komplikuje stvari. Društvo može biti dodatno ojačano od propadanja a li isto tako jako onemogućeno od progresa i duhovne ekspanzije.
Zato je uvek neophodno dobro razmotriti kako teče proces razvitka svesti (duhovni proces) jedne jedinke da bi se i svesnim delovanjem samo društvo pomagalo u tom pravcu.

Kod životinja ne može biti posmatrano moralističko življenje njer one to rade po instinktu a ne po usađenim i razvijanim programima kao što to čini čovek.
Tema je odlična i iziuskuje temeljnije raznatranje.
U citiranom stihu iz Hrišćanstva Reči Isus Hrist treba zameniti rečima Sveti Duh ili suština života da dobije pravi smisao ili pak samo Hrist budući da ta reč označava dosegnuto stanje svesti a ne ime bilo koje osobe iz istorijske prošlosti.

Borba sa prirodom samo doprinosi da čovel degeneriše uslove svog življenje a nikako njegov napredak. Čovek treba da nađe načina da poštuje zakone prirode jer iza njih stoji najviša inteligencija i svest, ona kojoj i kakvopj i sami težimo....
 
Ako bismo da kažemo šta je moral onda bi to bila podruštvljena ili u celoj jednoj zajednici prihvaćena ponašanja i odnosi koji odgovaraju jednoj prosečnopj svesti zajednice.
Takav jedan moral se prenosi i verbalno ali i primerima na mlađe generacije koje ga prihvataju.
Ovakav jedam moral ima pozitivnu stranu što će ljudima nižeg astanja svesti "zabranjivati" da čine dela ispod određenog, dosegnutog standarda. Praktično, na ovaj način moral štiti društvo od propadanja ili kretanja unazad. Njegova manje dobra strane je što on istovremeno ne dozvoljava proboj dosegnutog nivoa morala uzvišenijim delima i ponašanjem.

Međutim, ako neko namerno vrši uticaj na moral radi manipulacije društvom ili pojedincima iz nekih ličnih pobuda i ciljeva to već spada u domen kriminalnih radnji.

Uistinu u vaša razmatranja ubacivali ste i negativne pasije uma koje su obuhvaćene pod nekih pet opštih tačaka ali ih ima nekoliko desetina.

Praktično moral deluje na društvo u razvoju kao dubak detetu da ne padne dok ne smogne snage da hoda samo. Onda kada pojedinci dovoljno razviju svest da se uoičiti da je njihov 'prirodni moral' što sada zovemo etičnost nadmašio opšte društveni moral i takva osoba postaje lider u procesu ekspanzije svesti odnosno duhovnog razvitka.

Sa druge strane, ako se dosegnuti moral ozakoni društvenim ili religijskim zakonima onda to dodatno komplikuje stvari. Društvo može biti dodatno ojačano od propadanja a li isto tako jako onemogućeno od progresa i duhovne ekspanzije.
Zato je uvek neophodno dobro razmotriti kako teče proces razvitka svesti (duhovni proces) jedne jedinke da bi se i svesnim delovanjem samo društvo pomagalo u tom pravcu.

Kod životinja ne može biti posmatrano moralističko življenje njer one to rade po instinktu a ne po usađenim i razvijanim programima kao što to čini čovek.
Tema je odlična i iziuskuje temeljnije raznatranje.
U citiranom stihu iz Hrišćanstva Reči Isus Hrist treba zameniti rečima Sveti Duh ili suština života da dobije pravi smisao ili pak samo Hrist budući da ta reč označava dosegnuto stanje svesti a ne ime bilo koje osobe iz istorijske prošlosti.

Borba sa prirodom samo doprinosi da čovel degeneriše uslove svog življenje a nikako njegov napredak. Čovek treba da nađe načina da poštuje zakone prirode jer iza njih stoji najviša inteligencija i svest, ona kojoj i kakvopj i sami težimo....

Kako ne dozvoljava? Ako je moral unutrasnja dusevna snaga ... recimo, u demokratiji je moral nesto dobrovoljno, i najveca umjetnicka djela, tragedije, pisane su u demokratiji ... sve te tragedije velicaju moralnu dusevnu snagu svojih glavnih junaka. Oni su svi odreda dobri, posteni, iskreni, tragaoci za istinom, suzdrzavaoci od losih djela, cak bjegunci od njih...

Ko moze da kaze da je ova svijest "prosjecna"? Ja smatram da je vrlina moral izvrsnih, natprosjecnih ... Znamo da je Nice "amoralnim" nazivao ljude natprosjecnih vrlina.

To ako je dugo vremena moral nesto nametnuto, to je zbog toga sto vecina ljudi nisu imali dovoljno snage da ga se pridrzavaju. Ali cak i tada, sta mi srbi imamo tu da se bunimo? Nama bi i "prosjecna svijest nadcovjeka" bila nesto ponizavajuce. Bitno je samo da nije "prosjecno", a svijest, kome ona uopste treba?
 
I Nice u Zaratustri kaze da iduci putem vrline prelazimo most ka Nadcovjeku. Da ne bi mozda put ka nadcovjeku bio taj da odbacimo vrline i da spavamo sa svakim, kao pogubljeni Jesa Pederilo?
Znaci, upravo iduci putem junaka starogrckih tragedija idemo putem Nadcovjeka.
 
Pa sad, ima renesansa te neke specificnosti, ali je i sama jako sirok pojam, pogledaj npr. kako je Sekspir napisao Ricarda Treceg- kao iskarikiranu figuru kojoj se gledalac smeje.

Pretpostavljam da volis ovu seriju House of Cards? :mrgreen:

Prva, britanska verzija sa Francisom Urquhartom mi je mnogo bolja nego ovaj američki House of Cards...nekako mi nije to to, ova britanska je bila nešto posebno, a ovaj rimejk je ona tipična američka serija, šta znam. Ali i američka verzija ima svojih čari, naravno.

Što se Ričarda Trećeg tiče, on je po meni možda i najbolji lik u čitavoj istoriji književnosti... ne znam s kojom namerom ga je Šekspir pravio, ja mu se iskreno nikad nisam smejao :)
 
Poslednja izmena:
Eto, to je ono ponizavanje covjeka, jer ga sravnjava sa bakterijom u kojoj je toboznja najvisa inteligencija. I sav ovaj ustanak protiv starog nacina zivljenja je ustanak protiv covjeka, i to onog najboljeg, cijelog. I pri tome predanjace zene koje nastojeci da budu sto gadnije i odvratnije dokazuju da mogu da budu rdjave koliko im se prohtije. I u tome nalaze dokaz svoje slobode. Pobuna je otmjenost za roba.
 
Kod muslimana je drukcija stvar. Oni jos uvijek vjeruju u pojam drzave, nezavisnosti i porodice, i sve dok smrcu kaznjavaju nemoral, dotle ce imati sposobnost da se organizuju u drzave.

Ako vas neko upuca na ulici od njih, ne brinite, ionako niste imali buducnost.

Наравно да муслимани верују у државу, јер је Ислам једна крајње теократкси оријентисана религија. У Исламу не постоји Црква као заједница верника, већ је то држава. ,,Халифат" тј. исламска држава је најсавршенија заједница, по мишљењу муслимана.

Пошто је оснивач исламске религије, Мухамед, био верски и политички вођа, државник и законодавац (слично Мојсију у Старом Завету), најбољи муслимани су они који најбоље опонашају Мухамеда. Тако да је везаност за државу, и то исламску државу, практично верска обавеза муслимана.

Одатле толика њихова приврженост концепту државе и држава заиста има велики значај у Исламу, он је практично неодвојив од државе.
 
Eto, a Isus je bio anarhista, njegovo je carstvo nebesko, a na zemlji ne bavi se politikom, i upravo zbog toga su i proganjali prve hriscane. Tako da se moze odmah reci i da je hriscanstvo za bezakonje i nekulturu.

Наравно да Христос није био ,,анархиста" (анархизам је идеологија која жали уништење државе), јер није желео уништење државе, само је говорио да Хришћани не треба да буду опседнути земљском влашћу, јер ,,Царство Његово није од овога света", Његово Царство је Небеско Царство. То значи да Хришћанска Црква не треба да управља државом, да не треба да доноси законе, да не треба да успоставља теократију. Хришћанство није теократска религија, али то не значи да је ,,анархистичка".

Очигледно је да ти неке појмове уопште не разумеш или погрешно разумеш па зато и доносиш неле своје, погрешне, закључке. Хришћанство није против државе, Христос каже ,,дајте Богу Божије, а Цару царево", што значи да је Он одвајао Цркву од државе. Али, то не значи да Црква и држава не треба да сарађују.

Постојала је хришћанска државност, у Византији, Царској Русији или средњевековној Србији, где су Црква и држава били одвојене, засебне институције, које су ипак сарађивале, допуњавале се, итд. То је названо симфонија и то је потуно у складу са хришћанским учењем.
На римокатоличком западу је, међутим, постојало нешто друго, но то је сад друга тема.
 

Back
Top