Kraljevski put

Juče sam razmišljala o neispoljavanju negativnih emocija I zbunilo me je neispoljavanje straha. Nekako
mi je ispoljavanje drugih negativnih emocija jasnije, očiglednije. Na prvi pogled izgleda kao da se strah
uopšte i ne ispoljava. Osim u ekstremnim situacijama kada se vrišti od straha i to se u realnom životu
praktično i ne dešava. Od straha vrište samo plavuše u amerikanskim filmovima. A zapravo ispoljavanje
straha može biti bilo šta što radimo. Dok se ne zapitamo ''Zbog čega ja sada ovo radim?'' i ne znamo da
to radimo iz straha. Zato mi je neispoljavanje straha najteže.
 
@coco - Prvi put sam od tebe čula za sve ovo i ostavilo je dubok utisak na mene.
Pronašla sam Uspenskog - 4.put pa čitam sad, mada, iskreno tvoja objašnjenja ostavljaju jači utisak na mene.
(Doduše, čitam i onu drugu knjigu za koju si ostavio link, ali mi taj link nekad radi, nekad ne... malo me zeza... :lol:)

Mislim da nisam potpuni analfabeta u posmatranju i pamćenju sebe jer sam već bar 15 godina aktivno posvećena psihološkom posmatranju sebe (i zapisujem snove itd)
i znam o čemu govori što se toga tiče jer znam razliku između sebe pre i sada.

Ovo drugo tek pokušavam da shvatim i prihvatim. Znam da je čitanje jedno, a konkretan rad nešto sasvim drugo, tako da, videćemo...

Uživam u razgovorima između tebe i svesnegliste jer dobijem odgovore na mnogo toga što bih i ja pitala.

Da li imaš neki savet za početnike?

Pozdravljam vas oboje :zag::D
 
Juče sam razmišljala o neispoljavanju negativnih emocija I zbunilo me je neispoljavanje straha. Nekako
mi je ispoljavanje drugih negativnih emocija jasnije, očiglednije. Na prvi pogled izgleda kao da se strah
uopšte i ne ispoljava. Osim u ekstremnim situacijama kada se vrišti od straha i to se u realnom životu
praktično i ne dešava. Od straha vrište samo plavuše u amerikanskim filmovima. A zapravo ispoljavanje
straha može biti bilo šta što radimo. Dok se ne zapitamo ''Zbog čega ja sada ovo radim?'' i ne znamo da
to radimo iz straha. Zato mi je neispoljavanje straha najteže.

Strah je velika i važna tema na koju trebamo obratiti pažnju. Mogli bismo strahove podeliti u dve kategorije: u sitne male mehaničke strahove koji se svakodnevno javljaju u životu kada je ugrožen neki od malih Ja, bilo zbog svoje vezanosti za neku spoljnu stvar, bilo zbog svojih unutrašnjih ubeđenja.
Ti strahovi su mehanički, trenutni su i nisu toliko važni da bi ih upamtili i oni se brzo zaborave. Gotovo da ih nismo ni svesni, toliko su se udomaćili u svojoj mehaničnosti.

Druga vrsta strahova su asocijativni strahovi. To su strahovi koji ostaju upamćeni i svaka asocijacija na njih ih aktivira. Ti strahovi nam uzimaju ogromnu količinu energije i bukvalno nas uništavaju iznutra. To su razne fobije koje nastaju usled A uticaja. Ti strahovi mogu da utiču i na druge u tvom okruženju jer su po prirodi asocijativni. Da bismo sprečili delovanje asocijativnih strahova moramo posmatrati naše male mehaničke strahove. Njih nismo ni svesni, a samo ako smo svesni naših malih strahova shvatićemo svu bespotrebnost njihovog postojanja i sprečićemo razvoj asocijativnih strahova.

Svojevremeno sam napisao i priču "Fabrika strahova" gde sam nastojao da fobije u čoveku toliko iskarikiram da bih ih doveo do potpunog apsurda.
 
@coco - Prvi put sam od tebe čula za sve ovo i ostavilo je dubok utisak na mene.
Pronašla sam Uspenskog - 4.put pa čitam sad, mada, iskreno tvoja objašnjenja ostavljaju jači utisak na mene.
(Doduše, čitam i onu drugu knjigu za koju si ostavio link, ali mi taj link nekad radi, nekad ne... malo me zeza... :lol:)

Mislim da nisam potpuni analfabeta u posmatranju i pamćenju sebe jer sam već bar 15 godina aktivno posvećena psihološkom posmatranju sebe (i zapisujem snove itd)
i znam o čemu govori što se toga tiče jer znam razliku između sebe pre i sada.

Ovo drugo tek pokušavam da shvatim i prihvatim. Znam da je čitanje jedno, a konkretan rad nešto sasvim drugo, tako da, videćemo...

Uživam u razgovorima između tebe i svesnegliste jer dobijem odgovore na mnogo toga što bih i ja pitala.

Da li imaš neki savet za početnike?

Pozdravljam vas oboje :zag::D

Savet za početnike...dok čitaš literaturu koju sam preporučio počni Rad na posmatranju sebe.
A da bi mogla pravilno da posmatraš sebe moraš iz svog mehaničkog centra da uzmeš alat koji ima svesna svojstva, a to je pažnja i da tu pažnju podeliš na dva dela.
Ti delovi treba da rade istovremeno, što je - ubrzo ćeš uvideti - veoma teško. Dakle, moraš da uložiš svestan napor kako bi oba dela pažnje radila istovremeno.
Jedan deo pažnje usmeriš na spoljne utiske koji ulaze u tebe, a drugi deo na unutrašnju reakciju koji ti utisci proizvode. Pri tome moraš biti svesna u kojem centru primaš utiske (emocionalnom, intelektualnom ili mehaničkom), kako bi tu usmerila svoju pažnju. Dok posmatraš kretanje utisaka nikakva druga radnja ne sme da utiču na tvoje posmatranje. Posmatrač mora da ima ulogu svedoka koji se ničim ne meša u događaj koji posmatra.

Kada se upoznaš sa centrima i njihovim funkcijama u telu, samoposmatranje će početi da daje rezultate. A rezultat treba da bude ispravan rad centara i njihov balans.
 
Čitam šta si pre dve godine pisao tamo, skinem još jednu knjigu Uspenskog, pitam se zašto tražim još informacija kada ni ove do sada nisam svarila, posmatram otpore, pitam se šta me to zaista blokira i setim se da si jednom ostavio komentar na ovoj temi http://forum.krstarica.com/showthread.php/657045-%C5%A0ta-jeste-i-%C5%A1ta-nije-kamma(karma)?p=26799798&viewfull=1#post26799798, koji mi je bio nejasan. Nađem temu, pročitam komentar i još uvek mi je nejasan. Ostalo je negde upamćeno da sam naišla na nešto što ne razumem i što mi se ne čini kao ispravno, pa je to blokiralo dosta toga što sam u vezi učenja Gurđijeva i Uspenskog pokušavala da razumem. Sećam se da sam prvi put kada sam na nekom forumu pročitala tvoj komentar u kome si suštinu pomenuo isto odreagovala negativno, pa sam kasnije razumela, tako da se i ovaj nesporazum može rešiti. Slobodno mogu da sumnjam da sam budističko učenje o karmi i preporađanju lošije razumela od Uspenskog i da će pre biti da sam se ja negde zapetljala.

Dakle ovako. I u budizmu se pravi razlika između svesnog preporađanja(reinkarnacije) i mehaničkog preporađanja. Svestan čovek se preporađa svesno. I to je u budizmu nivo bodisatve. Bodisatva može da odluči da li da napravi sledeći korak izađe iz Samsare ili da nastavi da se preporađa da bi budio druge. On svesno upravlja zakonom uzroka i posledice. Nije dakle pod zakonom, nego ga koristi da bi ostao. Pre ovog nivoa je ulazak u tok. Ulazak u tok omogućava da se zakon uzroka i posledice vidi, ali se njime ne upravlja na tom nivou. Vidi se toliko da se uvidi neophodnost rada. Od ulaska u tok do nivoa bodisatve dugačak je put, pa verovatno može još klasifikacija da se napravi, ali u budizmu ih nema. Ono što je za ulazak u tok bitno je da tek onda počinje harmoničan razvoj, odnosno ovo što je u poslednjem pasusu rečeno ’’najjednostavnije tumačenje ide otprilike ovako - tu se radi o tome da se “loša dela” vraćaju onome koji ih je počinio na takav način da počinilac može sam da uvidi svoje greške i da odbaci jedno takvo ponašanje. Tako bi se tokom nekoliko života sve kretalo prema jednoj perfekciji, istini i opštem dobrostanju, iliti harmoniji, što bi se reklo.’’. Odatle više nema padanja u niža stanja. Ni budizam ne uči da je zakon uzroka i posledice jedini zakon koji deluje na čoveka(1,2 i 3). A i po učenju Gurđijeva, ako sam dobro razumela, što je nešto niže to više sila/zakona na to deluje, tako da bi u suprotnosti bilo da je nešto tako nesavršeno kao čovek 1, 2 ili 3, načisto izuzet iz zakona koji je opšti za sve pojavno. Koliko god da je mehaničan, običan čovek je pojavan. Možda se može reći da zakon uzroka i posledice ne deluje na ličnosti, jer one nisu stvarne? Napamet naučene uloge ne mogu ni odgovornost nositi, niti učestvovati u preporađanju. Takođe, kao i sve čemu je Buda učio, učenje o karmi nije nešto što treba napamet da se nauči i da se fantazira o tome kako ćemo činiti dobra dela i praviti dobru karmu, već je traženo da se to proveri. Nesvestan čovek ne zna ni šta radi, ni kojom je namerom vođen, čak i kada mu se čini da radi najbolje stvari na svetu. A opet, pokušaj da uradi nešto što se smatra dobrim, a ne nešto po navici, može da napravi trenje koje je potrebno za rad. Običan čovek ne može da čini. S tim se slažem. Onda sledi da običan čovek nema odgovornost jer ništa nije učinio. S tim ne mogu da se složim. (Mada bi mi silno laknulo da mogu, jer onda bih se u trenutku oslobodila gomile negativnih emocija i prema sebi i celom svetu) Običan čovek ne može da čini po svojoj volji, ali i te kako čini u svakom trenutku sve i svašta ko zna po čijoj/kakvoj volji i za to snosi posledice. Eto, nedužan, nepravedno, ali ih snosi. Stalno se pitamo ’’što se baš meni ovo dešava?’’ i ne razumemo zašto nam se dešava, ali nam se baš zato i dešava što nismo svesni šta činimo. Kao što nepoznavanje običnih zakona koje je čovek smislio, na sudu ne oslobađa od odgovornosti. Nisi znao? E pa ko ti je kriv što nisi znao.

Koliko sam shvatila učenje o ponavljanju je nešto što je poteklo od Uspenskog, a ne od Gurđijeva? Ni učenje o preporađanju nije dato da se napamet nauči ili poveruje, ali mi je opet logičnije i lakše za prihvatanje od učenja o ponavljanju. Ako pogledamo kako se ponavljanje u okviru jednog života dešava, vidimo da nije neophodno da se vratimo u istu godinu, dan, sat i u potpuno istu situaciju da bi se ponavljanje desilo. Mi ponavljamo istu mentalnu, emotivnu naviku, dovodimo sebe u najsličnije moguće okolnosti, nesvesno. To je ona najgora iluzija da se silno borimo da nešto promenimo, a eto ne da nam se i stalno nam se isto dešava. Najjednostavnije rečeno, pravimo najsličniju moguću grešku i dobijamo najsličniji mogući rezultat. Zašto bi onda bilo neophodno da se ponovo rodimo u potpuno istim okolnostima, u potpuno isto vreme? I još mi je zbog nečega nelogično. Preporađanje dozvoljava promene, koje su za običnog čoveka i korak napred i par koraka nazad i razne oscilacije na malo bolje i malo gore, a opet u okvirima mehaničkog i nesvesnog. Ponavljanje je u neskladu sa svim pojavnim koje je u neprestanoj promeni. Ono je kao zamrznuta slika. Previše trajno da bi bilo realno.

Eto, a sada ću pokušati to da ostavim po strani, pa će mi se možda ''samo kasti'' posle nekog vremena, kao i za suštinu i ličnosti. A tebi ako je jasno gde sam se zapetljala, pomagaj.
 
O kolika zabrinutost oko toga dal se preporađamo il se ponavljamo, da do pola noići nisam zaspala.
Sad ću da zevam ceo dan.. :kafa: (da trošim energiju iz akumulatora :lol:)
 
Eto, a sada ću pokušati to da ostavim po strani, pa će mi se možda ''samo kasti'' posle nekog vremena, kao i za suštinu i ličnosti. A tebi ako je jasno gde sam se zapetljala, pomagaj.

Možda je najbolje da ti se samo kaže. Ni Uspenskom se nije tačno kazalo ni kad je to napisao.
Gurđijev je rekao da je Uspenski, pre nego što se upoznao sa Radom, napisao vrlo dobru knjigu "Tertium organum", ali da je ni sam nije u potpunosti shvatio.
Reč je upravo o njegovoj teoriji ponavljanja. Stvar je u tome što tada nije shvatio kako deluje Generalni zakon, iliti Zakon slučajnosti nego je svoje teorije izvlačio iz Istočnjačkih učenja koja je proučavao pre nego što je upoznao Gurđijeva.

A Generalni zakon deluje tako što život preko svojih utisaka ulazi u tačno određenom broju zakona iz oktave stvaranja, a on je smešten na noti Mi i nosi 48 zakona i označen je kao vodonik H-48. Organski život je šok dat između nota Fa i Mi kako bi se savladao nedostatak polutona u oktavi. Ti utisci iz života dolaze kao A uticaji i oni se u hrani utisaka ne mogu transformisati jer ne postoji organ koji bi ga transformisao kao u ostale dve vrste hrane.

Da bi omogućili transformaciju utisaka iz vodonika H-48 u H-24 potrebno je da A uticaje iz života, koji su preko naše ličnosti jedino aktivni, zamenimo B uticajima koji dolaze iz Rada. Dakle, ličnost moramo dovesti u pasivno stanje kako bi aktivirali rast suštine. Aktiviranjem suštine mi prelazimo iz Zakona slučajnosti u Zakon izuzetka, drugim rečima - život prestaje da upravlja nama kroz svoje karmičke zakone, već mi počinjemo da upravljamo svojim životom svesnim delovanjem.

Rad je zasnovan na transformaciji hrane utisaka. Primeti kako zakon tri sile deluje u oba slučaja. Kod Generalnog zakona aktivna sila je ličnost, pasivna suština, a neutralna sila je život - rezultat je mehanički čovek koji je vođen zakonom Karme. Kod Zakona izuzetka aktivna sila je suština, pasivna ličnost, a neutralna sila je Rad - rezultat je svestan čovek.

- - - - - - - - - -

O kolika zabrinutost oko toga dal se preporađamo il se ponavljamo, da do pola noići nisam zaspala.
Sad ću da zevam ceo dan.. :kafa: (da trošim energiju iz akumulatora :lol:)

Gurđijev je rekao da jedino zevanje koje ti ne troši energiju je smeh. Zato samo veselo u nova razmišljanja. :mrgreen:
 
Rad je zasnovan na transformaciji hrane utisaka. Primeti kako zakon tri sile deluje u oba slučaja. Kod Generalnog zakona aktivna sila je ličnost, pasivna suština, a neutralna sila je život - rezultat je mehanički čovek koji je vođen zakonom Karme. Kod Zakona izuzetka aktivna sila je suština, pasivna ličnost, a neutralna sila je Rad - rezultat je svestan čovek.
:klap: jasno...

A što se ponavljanja tiče, ako se Uspenski sreo sa hinduističkim tumačenjem karme, jasno mi je zašto
mu se nije svidelo i zašto je krenuo da istražuje i stvara drugu teoriju.
Loša mu bila karma pa se nije sreo sa izvornim budističkim učenjem. :mrgreen:

sad čitam Predavanja iz kosmologije...
 
Dok ne krenem na poglavlje o sedmici, koje će tek da me ubuni, bolje da prvo raspetljam ovo...

Nije mi jasno kako se kaže da postoje tri centra, kada ih ima četiri. Instinktivni, motorički, emotivni I intelektualni?

Onda opet u zakonu trojke, postoje četiri elementa. Na kraju poglavlja o zraku stvaranja, pominju se četiri elementa
– vazduh, voda, vatra, zemlja. Njima se mogu označiti ugljenik, vodonik, kiseonik i dušik. Šta je dušik? Vazduh?

Jesam li dobro razumela da je hemija na ovaj način uprošćena, tako da se sve svodi na četiti elementa i da ih
posmatramo relativno u odnosu koji uzimaju jedan prema drugom? A sad me buni što ih je četiri.
I još bih nešto da proverim. Ne znam da li sam ranije pominjala da nas je jedan burmanski budistički monah učio
kako da senzacije u telu prepoznamo i imenujemo po elementima vazduh, voda, zemlja i vatra. Vatra recimo ima
svojstva toplote ili odsustva toplote. Sve što u telu osećamo kao toplo ili hladno je element vatre. Vazduh je kretanje,
savijanje, zatezanje. Kada osetimo da nam trnu noge ili da smo istegli neki deo tela, to je element vazduha. Zemlja
je čvrstina, dodir. Osećaj oslanjanja na podlogu je element zemlje. Voda ima kohezivno dejstvo i čini da sve ima
neki oblik, ali to nismo posmatrali jer je suviše suptilno za opaziti. Cilj ovog posmatranja je depersonalizacija i
prihvatanje da se nešto dešava tako kako se dešava i da razumemo da se na isti način dešava i oko nas. Nakon
dužeg posmatranja na ovaj način, moguće je uočiti delovanje različitih elemenata(osvestiti) i kada se osveste,
promene se senzacije. Što znači da delovanje svesti na bilo koji od elemenata, menja razvoj događaja. Na primer..
Noga u kojoj trnci tek počinju da se stvaraju neće utrnuti toliko da je više ne osećamo, već će trnci potpuno nestati.
Ne bih odbacila posmatranje na ovaj način, jer mi je korisno, a ne znam da li na neki način može da se uklopi u
ovo o čemu Uspenski priča. Razumem da se ništa ne dešava bez delovanja tri sile. One jedna prema drugoj
deluju kao aktivna, pasivna i neutralna. Delovanjem svesti može im se promeniti delovanje, tako da se zamene
aktivna i pasivna i dobije drugačiji rezultat.

Ovo nisam sigurna da razumem..
Svaka od tri sile može imati četiri stanja? Znači aktivna sila može biti vazduh, voda, zemlja ili vatra? Pasivna i neutralna,
takođe. Jel to znači da kada uočimo senzaciju topline u telu, aktivna je sila koja je u stanju vatre? Delovanjem svesti
ona postaje pasivna? Al ja opet ne znam šta se desilo jer ne vidim ostale dve. Samo mogu da primetim da je senzacija
nestala. Ili je delovanjem svesti promenila stanje?
 
Poslednja izmena:
Čitam jutros priče sa književnog konkursa na temu Klatno, pa pomislih da je dobro da se nešto kaže na tu temu i da vidimo koja je povezanost klatna i zakona trojke. Zakon klatna je ustvari zakon suprotnosti, jer klatno se kreće tako da kad dostigne najvišu tačku svog kretanja na jednoj strani počinje da se kreće u suprotnom pravcu. Dakle, klatno se njiše između svojih suprotnosti. Taj zakon vidimo na delu u prirodi, smenom godišnjih doba, dana i noći, plime i oseke, zatim vidimo ga u kretanju talasa - gore i dole itd. Takođe imamo delovanje klatna u sebi jer ono što je u univerzumu u makro svetu, ogleda se i u nama u mikro svetu.
Tako se klatno njiše između dopadanja i nedopadanja, između sreće i utučenosti, između ljubavi i mržnje, afirmacije i negacije, sigurnosti i sumnje itd. Ta klatna imaju različite periode - to jest, dužinu osciliranja - i, kao i satovi, neki idu brže, neki idu sporije, u isto vreme. To jest, ona osciliraju brže ili sporije između suprotnih polova. Ono što je karakteristično je da mi nikada ne gledamo to kretanje kao jednu celinu, nego ih odvajamo jer uvek primećujemo samo jednu stranu njihanja, ne vidimo njenu suprotnost dok se klatno ne zanjiše u tom pravcu.

Na primer, ljubav i mržnja su dve suprotnosti. Ljubav vodi u harmoniju i spajanje, a mržnja u haos i razdvajanje. A klatno je takvo da kad ljubav dosegne svoju najveću tačku harmonije, počne da se kreće u suprotnom pravcu, u pravcu mržnje, haosa i razdvajanja. U Yugi se najbolje video zakon klatna na delu. Prvo smo živeli u ljubavi, cvetalo je bratstvo i jedinstvo i kad je ta ljubav došla do svoje najveće tačke klatno je krenulo u suprotnom pravcu. Nismo bili ni svesni kako smo odjednom ljubav zamenili mržnjom i kako smo počeli da se razdvajamo kroz ratove i haos koji sve to prati. Kada smo dostigli vrhunac mržnje, klatno je krenulo u suprotnom pravcu i sad opet svi razdvojeni težimo novom spajanju, ali ovaj put kroz EU.

Ima jedan zakon u fizici koji kaže da se u centru svakog kretanja nalazi tačka mirovanja. To se može videti kada zavrtimo zvrk. U svom najbržem kretanju postaće jasno vidljiva središnja tačka koja miruje. Kretanje klatna to takođe pokazuje. Svoju najveću brzinu klatno postiže tačno na sredini svog kretanja, između suprotnosti. Ukoliko umirimo klatno položaj će mu biti upravo na mestu gde dostiže najveću brzinu svoga kretanja. To bi trebalo da nam objasni zašto nismo svesni prelaska u svoju suprotnost - klatno na tom mestu dostiže svoju najveću brzinu. A upravo je ta tačka mirovanja najvažnija tačka u celom procesu kretanja. Sva duhovna učenja teže da nađu unutrašnji mir, da u svom umu pronađu tačku mirovanja između burnih misli koji su stalnom u pokretu između svojih suprotnosti. Sufijski derviši se vrte u krug kako bi pronašli tu tačku mirovanja u svom umu jer se i on vrti prateći telo. Tu polako prelazimo na naš Zakon trojke.

U Radu, Zakon trojke kaže da je bilo kakva manifestacija moguća samo kada se sretnu tri sile. Jedna sila je aktivna sila ili sila kretanja, druga je pasivna sila ili sila otpora, a treća je neutralna sila, odnosno sila koja dve suprotne sile drži u balansu. Manifestacija se uvek dešava kroz treću silu.
Mi smo svesni dve suprotne sile, ali treću silu uopšte ne primećujemo, kao što se ne vidi ni tačka mirovanja u kretanju klatna. U hriščanstvu tu silu zato i zovu Duh sveti, ne vidiš ga, ali je bez njega manifestacija nemoguća. Isus je, kako kaže legenda, začet u Duhu svetom. U atomu te sile su poznate kao čestice atoma: elektron, proton i neutron. Još kada bi naučnici više pažnje posvetili neutronu mnogo više bi saznali o radu atoma od ovog do kojeg su sada došli.

U drevnom svetom hramu u Delfima nalazila su se dva natpisa za one koji su stupali u njega da konsultuju Proročište. Jedan su činile čuvene reči „Spoznaj samoga sebe.“ Drugi, ne toliko poznat, glasio je: „Ničega previše.“ To nije značilo previše u smislu da čovek ne može da učini ili da previše. Grk se ne drži takvog mišljenja. Fraza znači: „Ništa u ekstremima“. Obratite pažnju na redosled te dve fraze. Čovek prvo treba da spozna sebe, a zatim ne sme da ode u ekstrem - to jest, kada poznaje sebe i zna šta su ekstremi za njega. Znati šta je u nama iziskuje mnoge godine rada na sebi, na stecanju samoiskustva. Poznavanje sebe podrazumeva, pored mnogo drugih stvari, poznavati suprotnosti u sebi - to jest, postati ih svestan. Čovek tada počinje da razumeva i da primenjuje drugi aforizam: „Ničega previše.“    

Lao Tse je to sve lepo sažeo kad je rekao:

Svi znaju da je lepo lepo
Tako postoji i ružno
Svi znaju da je dobro dobro
Tako postoji i zlo

Jer

Puno i prazno jedno drugog rađa
Lagano i teško jedno drugog stvara
Dugačko i kratko se uvjetuju
Visoko i nisko jedno drugog nadvladava
Zvuk i ton međusobno se usklađuju
Pre i posle jedno drugom sledi

Stoga Mudrac deluje, a (ništa) ne čini
Podučava, a ne govori
Tako stvari uspevaju bez otpora
On ih pusti rasti, a ne poseduje ih
Ne čini i ne traži ništa za sebe
Što je dokončano ne uzima za sebe
I kako ništa ne uzima
Ništa ne gubi

 
Dok ne krenem na poglavlje o sedmici, koje će tek da me ubuni, bolje da prvo raspetljam ovo...

Nije mi jasno kako se kaže da postoje tri centra, kada ih ima četiri. Instinktivni, motorički, emotivni I intelektualni?
Zapravo ih ima pet, ali instinktivni i motorički rade uvek zajedno pa ih uzimamo kao jedan centar, dok peti, seksualni centar radi potpuno neovisno od ostalih centara. Njegova energija je i najsnažnija (Si-12), ima razornu moć kao negativna energija u emocionalnom centru.

Onda opet u zakonu trojke, postoje četiri elementa. Na kraju poglavlja o zraku stvaranja, pominju se četiri elementa
– vazduh, voda, vatra, zemlja. Njima se mogu označiti ugljenik, vodonik, kiseonik i dušik. Šta je dušik? Vazduh?
Dušik je Azot i ta četri elementa tvore jedan elemenat koji ima poseban kvalitet i u Radu ga zovu Vodonik.

Jesam li dobro razumela da je hemija na ovaj način uprošćena, tako da se sve svodi na četiti elementa i da ih
posmatramo relativno u odnosu koji uzimaju jedan prema drugom? A sad me buni što ih je četiri.

Zapravo reč je o alhemiji, a ne o običnoj hemiji. Alhemija se od hemije razlikuje po tome što se hemijskim elementima dodaje poseban kvalitet koji tom elementu omogućava da se poveže sa drugim elementima. Ako pogledaš brojeve u Mendeljevoj tablici elemenata, primetićeš da su vrlo slične tablici vodonika. Razlika u brojevima je što elementi u tablici vodonika imaju taj kvalitet spajanja.

I još bih nešto da proverim. Ne znam da li sam ranije pominjala da nas je jedan burmanski budistički monah učio
kako da senzacije u telu prepoznamo i imenujemo po elementima vazduh, voda, zemlja i vatra. Vatra recimo ima
svojstva toplote ili odsustva toplote. Sve što u telu osećamo kao toplo ili hladno je element vatre. Vazduh je kretanje,
savijanje, zatezanje. Kada osetimo da nam trnu noge ili da smo istegli neki deo tela, to je element vazduha. Zemlja
je čvrstina, dodir. Osećaj oslanjanja na podlogu je element zemlje. Voda ima kohezivno dejstvo i čini da sve ima
neki oblik, ali to nismo posmatrali jer je suviše suptilno za opaziti. Cilj ovog posmatranja je depersonalizacija i
prihvatanje da se nešto dešava tako kako se dešava i da razumemo da se na isti način dešava i oko nas. Nakon
dužeg posmatranja na ovaj način, moguće je uočiti delovanje različitih elemenata(osvestiti) i kada se osveste,
promene se senzacije. Što znači da delovanje svesti na bilo koji od elemenata, menja razvoj događaja. Na primer..
Noga u kojoj trnci tek počinju da se stvaraju neće utrnuti toliko da je više ne osećamo, već će trnci potpuno nestati.
Ne bih odbacila posmatranje na ovaj način, jer mi je korisno, a ne znam da li na neki način može da se uklopi u
ovo o čemu Uspenski priča. Razumem da se ništa ne dešava bez delovanja tri sile. One jedna prema drugoj
deluju kao aktivna, pasivna i neutralna. Delovanjem svesti može im se promeniti delovanje, tako da se zamene
aktivna i pasivna i dobije drugačiji rezultat.

Ovo nisam sigurna da razumem..
Svaka od tri sile može imati četiri stanja? Znači aktivna sila može biti vazduh, voda, zemlja ili vatra? Pasivna i neutralna,
takođe. Jel to znači da kada uočimo senzaciju topline u telu, aktivna je sila koja je u stanju vatre? Delovanjem svesti
ona postaje pasivna? Al ja opet ne znam šta se desilo jer ne vidim ostale dve. Samo mogu da primetim da je senzacija
nestala. Ili je delovanjem svesti promenila stanje?
Uzmimo na primer seme neke biljke, recimo pšenice. Da bi seme moglo da izraste u biljku mora biti izloženo delovanju tri sile. Aktivnu silu obezbeđuje sunce, pasivnu zemlja, a sila koja povezuje te dve sile je voda. U ovom primeru voda je neutralna sila, i ne kaže se džaba "raste ko iz vode", jer iz neutralne sile nastaje manifestacija. Kao manifestacija neutralna sila postaje aktivna sila u sledećoj manifestaciji.
Sledeća manifestacija je da od pšenice dobijemo hleb. Kada pšenicu sameljemo i od njega dobijemo brašno, brašno postaje pasivna sila. U njega dodajemo vodu kao aktivnu silu. Dobijena masa, testo, nam ništa ne vredi ako nema treće sile koja će ove dve sile da poveže, a to je vatra. Iz rerne vadimo hleb kao gotov proizvod.
Znači u tom procesu sile su potpuno promenile uloge. Vatra / sunce je bila aktivna, a posle je postala neutralna, voda je bila neutralna pa postala aktivna.
Svi procesi imaju različite aktivnosti sila, ali uvek iz neutralne sila nastaje manifestacija i tada neutralna sila postaje aktivna sila u narednoj manifestaciji.
 
Čitam vas redovno, tek da znate... :)

Igram tango sa ovom temom jer sam od onih koji imaju jak otpor.
Dan čitam i razmišljam o tome, pa 2-3 ne.
Moram tako za početak da prevarim samu sebe i svoj otpor prema nečemu novom... :confused:

Alhemiju volim, a Lao Cea obožavam... :D

Imam i ja pitanja, ali čekam da mi se slegne...

Pozdravljam vas oboje... :zag:
 
Čitam vas redovno, tek da znate... :)

Igram tango sa ovom temom jer sam od onih koji imaju jak otpor.
Dan čitam i razmišljam o tome, pa 2-3 ne.
Moram tako za početak da prevarim samu sebe i svoj otpor prema nečemu novom... :confused:

Alhemiju volim, a Lao Cea obožavam... :D

Imam i ja pitanja, ali čekam da mi se slegne...

Pozdravljam vas oboje... :zag:

Pokušaj da igraš valcer, jer kretanje u valceru je isto kao i kretanje tri sile kroz oktavu.
Valcer preslikava spiralna kretanja u univerzumu. ;)
 
14671124_600053556850329_6629136916231152360_n.jpg


idemo? :kafa:
 
Moglo bi to biti korisno predavanje iz više razloga. Upoznaćeš ljude koje interesuje 4. put, samim tim i mogućnost da neke pojmove iz učenja sagledavaju iz drugačijeg ugla. Nadam se da će ti se Sfyotull pridružiti ako je u BG...ja sam, na žalost, poprilično udaljen.

Obavezno nam posle napiši utiske.
 
Jesam u Beogradu i vrlo rado bih da mogu.

Da li će oni imati toga još?

Moram da znam bar desetak dana unapred da se organizujem.

Ovoga puta nema šanse... :sad2:

A baš mi je krivo...:rida:
 
Poslednja izmena:
Moglo bi to biti korisno predavanje iz više razloga. Upoznaćeš ljude koje interesuje 4. put, samim tim i mogućnost da neke pojmove iz učenja sagledavaju iz drugačijeg ugla. Nadam se da će ti se Sfyotull pridružiti ako je u BG...ja sam, na žalost, poprilično udaljen.

Obavezno nam posle napiši utiske.

Hoću. Baš se radujem što su organizovali predavanje. Sad imaju i starije grupe koje se bave istraživanjem,
pa će valjda toga češće biti.

Ipak mi je još uvek teško da učim onda kada rešim da učim. Nikada nisam postavljala pitanja na predavanjima,
niti obavljala lični razgovor sa monahom koji vodi povlačenje. I jednom se usudim da pitam nešto što me je
mučilo. Dobijem odgovor koji je bio sasvim jednostavan i jasan u tom trenutku. Posle mesec dana prepričavam
to prijateljici i kažem ''I onda mi je odgovorio..'' i stanem.. Pojma nemam šta mi je odgovorio. Još cela dva
meseca nisam mogla da se setim šta mi je odgovorio. I kad god sam očajna što nešto ne mogu da razumem,
setim se toga kako stvari kliknu samo u nekom momentu kada sam spremna da ih vidim. Ničega previše,
pa ni previše napora da se nešto nauči. Skupljam informacije ko hrčak i one su tu negde, čekaju pogodno
tlo. Pa neka bude tako.

Što se tiče tvog odgovora. Par sati sam zaista bila u šoku i prštali su izgovori tipa ''Jao pet cenatara, pa još
unutar sebe podeljeni na pozitivne i negativne delove i na više i niže centre, i gomile nekakvih Ja i trojke
i oktave i vodonici sa nekekavim brojevima i trista čuda. Ko to sve da posmatra odjednom.'' I onda shvatim
da je to formativna-sekretarica delić izludeo i odleteo u krajnost. Ko mu je uopšte i rekao da sve to mora tako
odjednom da upamti, pa još i da razmjišlja o tome. Ovo drugo mu uopšte nije posao.

Kada si rekao da peti centar radi potpuno nezavisno, da li to znači da on ne može se nauči da sarađuje
sa ostala tri centra? Recimo objašnjenje na koji način može da se ukroti negativni deo emocionalnog
centra mi je sasvim jasan i mogu da ga primenim. Zaustave se negativne fantazije, opusti se telo i
emocija izgubi na snazi. Tako jednostavno. Lakše mi je od bilo kog drugog načina koji sam do sada
učila. Na taj način može da se primeti i strah, za koji sam ti rekla da je teško uočljiv. Ako se uoče
fantazije koje zastrašuju, očigledno je i emocija straha prisutna, proverim da li je telo negde ugrčeno
i eto, već sam je otkrila.
E sad. Postoji li protivteža za peti centar?
 
Mislim da peti centar ne igra neku važnu ulogu u našem nastojanju da napravimo neke psihološke promene u našem životu.

Seksualni centar ima svoj zadatak u našem telu i ako ga dovedemo u vezu sa ostalim centrima, onda se uglavnom javlja preko formatornog aparata, kroz seksualne maštarije. On ne deluje negativno na naš emocionalni centar koji nam je potreban za razvoj suštine. Zbog toga ga, mislim, Gurđijev nije puno ni spominjao.
Ako ga je spominjao to je moglo da bude jedino kada je homoseksualnost u pitanju jer samo u tom slučaju se taj centar odražava na naše emocije.

Ono što je stalno napominjao je da negativne emocije mogu da troše energiju kao seksualni centar, s tim što seksualna energija može biti i kreativna, u svrhu oplodnje, dok negativne emocije samo rasipaju energiju.
 
:zkez: Bila sam na predavanju.

Očekivala sam od gurđijevske grupe nešto neobično, tako da me nisu izneverili. Nije bilo predavanje, nego
pokazna vežba, koju su odlično izveli. Doveli su nas u situaciju da razmišljamo zašto smo tu, šta hoćemo,
šta možemo ili mislimo da možemo. Bilo je preko trideset ljudi, potpuno novih. Samo dvoje je otišlo ranije.
Troje naizgled sasvim običnih ljudi sedi u čelu. A onda mi vremenom postaju sve ćudniji. Pitam se šta je to
toliko čudno i shvatim da su normalni... :lol: Nema ni viška reči, ni viška pokreta. Odgovaraju na pitanja
jednostavno i jasno prave razliku između učenja i znanja koje su praksom stekli. Van ličnog iskustva ništa
ne govore. Par puta je neko od nih rekao i jednostavno ''ne znam''. Ne zabavljaju publiku, dozvoljavaju tišinu
koju ponekad neko prekine pitanjem ili izlaganjem sopstvene filozofije. Objasnili su ukratko kako grupa
funkcioniše. Zainteresovali su me plesovi. Rekli su da je telo najposlušnije. Pojavi se emocija, ono skače,
pojavi se misao, ono sluša. I zato što je telo neutralno u tom trojstvu, a načisto zapostavljeno, kao nekakav
višak, radi se pomoću tela. Onda je jedan iz publike, koji se nekada nekom prilikom sreo sa tim plesom,
ispričao svoje iskustvo. Objasnio je kakvu je nemoć osećao, jer telo ne može da izvede neke sasvim
jednostavne pokrete i nije mogao da zadrži iluziju da nešto može, kada jasno vidi koliko ne može. Nije
lik bio sasvim jasan, al shvatila sam o čemu se radi jer imam neka iskustva sa telesne psihoterapije, gde
se telo isto koristi da ukaže na problem.
A jedan, kada su pitali zašto je rad u grupi važan, kaže.. Zato što nikad sebe ne mogu da iznerviram
toliko koliko neko drugi može da me nervira. :lol: Kaže, kad sam sebe nerviram, vrlo sam pažljiv prema
sebi ili prosto uživam u tome jer sam to ja. I onda je naravno neko do njih objasnio i efekat ogledala
gde mi zapravo druge i ne vidimo i tako dalje...

eto.. sad sam srećna... :D
 

Back
Top