Anime je jednostavno promenio moj zivot.

MisterXp

Primećen član
Poruka
523
Pre 7 dana poceo sam gledati anime.Prvo sam mislio da je to sranje,ali sto sam se vise zadubio to mi se karakter vise menjao.Iako to nikad nece promeniti da me mrzi uciti :dash: opet osecam se drugcije.

Primer/nekad
-Nikad se necu ozeniti
-Nikad nisam osetio zelju za ljubav
-Nikad nisam imao neki tip samopouzdanja
-Nikad nisam razmisljao da sam na necijem mestu kako bih se osecao

Primer/sad
-Ozenicu se
-Prvi put sam osetio nekakvu vrstu ljubavi (15 mi je)
-Imam sada "neki" tip samopouzdanja
-Razmisljam kako bih se osecao da sam na necijem mestu kako da mu pomognem
-I u neku,ali neku ruku razmisljam logicki ali u neku ruku znaci XD.


Uglavnom,osecam se ispunjenim i ja mislim da je to dobra stvar.Nije mi se menjao tipa fiziciki nego psihicki.Tipa
-Pokusavam sa bajsom bez neke velike kolicine straha uraditi ono kao bajkeri na krivini (znam da je brzina veoma bitna kao i ugao pod kojim se naginjes.)

Zahvalan sam animeu tokyo ghoul koji je doista mi otvorio "u neku ruku oci" nije sad tipa:"jao gledao sam tokyo ghoul sad cu staviti masku i jesti ljude".Ne...Zelim emo devojku :rumenko: .
Svidja mi se njihova nekako "mracna" strana,ja nisam tipa "jebi pa ostavi" ja samo zelim da je zagrlim i da vecno hodamo ispod mesecine,ako treba icu i u teretanu sukurac kako god one vole muskarce uradicu to,ma i da tatoo treba sve za nju <3.

Ugl neki ce mi se smejati ali hej staviti sebe na moje mesto.Kako ste se vi osecali sa 15?Za cime ste zudili?Kako se sad osecate?
Toliko od mene....:rumenko:
 
Pre 7 dana poceo sam gledati anime.Prvo sam mislio da je to sranje,ali sto sam se vise zadubio to mi se karakter vise menjao.Iako to nikad nece promeniti da me mrzi uciti :dash: opet osecam se drugcije.

Primer/nekad
-Nikad se necu ozeniti
-Nikad nisam osetio zelju za ljubav
-Nikad nisam imao neki tip samopouzdanja
-Nikad nisam razmisljao da sam na necijem mestu kako bih se osecao

Primer/sad
-Ozenicu se
-Prvi put sam osetio nekakvu vrstu ljubavi (15 mi je)
-Imam sada "neki" tip samopouzdanja
-Razmisljam kako bih se osecao da sam na necijem mestu kako da mu pomognem
-I u neku,ali neku ruku razmisljam logicki ali u neku ruku znaci XD.


Uglavnom,osecam se ispunjenim i ja mislim da je to dobra stvar.Nije mi se menjao tipa fiziciki nego psihicki.Tipa
-Pokusavam sa bajsom bez neke velike kolicine straha uraditi ono kao bajkeri na krivini (znam da je brzina veoma bitna kao i ugao pod kojim se naginjes.)

Zahvalan sam animeu tokyo ghoul koji je doista mi otvorio "u neku ruku oci" nije sad tipa:"jao gledao sam tokyo ghoul sad cu staviti masku i jesti ljude".Ne...Zelim emo devojku :rumenko: .
Svidja mi se njihova nekako "mracna" strana,ja nisam tipa "jebi pa ostavi" ja samo zelim da je zagrlim i da vecno hodamo ispod mesecine,ako treba icu i u teretanu sukurac kako god one vole muskarce uradicu to,ma i da tatoo treba sve za nju <3.

Ugl neki ce mi se smejati ali hej staviti sebe na moje mesto.Kako ste se vi osecali sa 15?Za cime ste zudili?Kako se sad osecate?
Toliko od mene....:rumenko:

ja da ga što pre umočim
 
-Nikad se necu ozeniti
-Nikad nisam razmisljao da sam na necijem mestu kako bih se osecao
Ovo je zapravo dobro.

Kako ste se vi osecali sa 15?Za cime ste zudili?Kako se sad osecate?
Super sam se osećao.Nisam slutio do čega će me dovesti prave stvari koje sam radio.
Pokretalo me isto što i danas-utopija.Video sam da postoji i prilično sam daleko od nje.

Sada se osećam i**ebano.Oni kojima sam pomagao su zaboli mesta a meni milostinja.
 
Да ниси гледао аниме наставио би сазревати и без истог и на крају би постао нормалан лик као и сви остали, али сад је касно, аниме те је уништио неповратно. Шалим се. Ја сам исто гледао аниме баш често до пре год. две, сад погледам једном у месец дана и то на силу јер је почело да смара. Сматрам да многи аниме-и пропагирају погрешне ствари; изолацију, насиље, перверзију, педофилију, инцест и сличне болести. Шта рећи кад постоје чак и аниме порнићи, а и они хентаи или како већ. Знам једног клинца који је усред центра почео да се стишће и дере, како би се претворио у оног супер сеина, Гокуа или кога већ. Какву послуку порати, коме?

Са 15 сам размишљао само да изађем у крај са друштвом и да пикам лопту, некад да бацимо роштиљ, одемо у шетњу и звиждимо девојчицама, а некад увече и у дићгра. Све је било тако једноставно. Мислим и дан данас је, нисам се пуно променио, и даље ми је све то драго, али се све те ствари мало ређе дешавају...
 
Pre 7 dana poceo sam gledati anime.Prvo sam mislio da je to sranje,ali sto sam se vise zadubio to mi se karakter vise menjao.Iako to nikad nece promeniti da me mrzi uciti :dash: opet osecam se drugcije.

Primer/nekad
-Nikad se necu ozeniti
-Nikad nisam osetio zelju za ljubav
-Nikad nisam imao neki tip samopouzdanja
-Nikad nisam razmisljao da sam na necijem mestu kako bih se osecao

Primer/sad
-Ozenicu se
-Prvi put sam osetio nekakvu vrstu ljubavi (15 mi je)
-Imam sada "neki" tip samopouzdanja
-Razmisljam kako bih se osecao da sam na necijem mestu kako da mu pomognem
-I u neku,ali neku ruku razmisljam logicki ali u neku ruku znaci XD.


Uglavnom,osecam se ispunjenim i ja mislim da je to dobra stvar.Nije mi se menjao tipa fiziciki nego psihicki.Tipa
-Pokusavam sa bajsom bez neke velike kolicine straha uraditi ono kao bajkeri na krivini (znam da je brzina veoma bitna kao i ugao pod kojim se naginjes.)

Zahvalan sam animeu tokyo ghoul koji je doista mi otvorio "u neku ruku oci" nije sad tipa:"jao gledao sam tokyo ghoul sad cu staviti masku i jesti ljude".Ne...Zelim emo devojku :rumenko: .
Svidja mi se njihova nekako "mracna" strana,ja nisam tipa "jebi pa ostavi" ja samo zelim da je zagrlim i da vecno hodamo ispod mesecine,ako treba icu i u teretanu sukurac kako god one vole muskarce uradicu to,ma i da tatoo treba sve za nju <3.

Ugl neki ce mi se smejati ali hej staviti sebe na moje mesto.Kako ste se vi osecali sa 15?Za cime ste zudili?Kako se sad osecate?
Toliko od mene....:rumenko:

Kakva drogaaaaaa aaaaaaa
Ti si luuuud
A i vidi se po pisanju da imas 12 godina tako da manje droge, idi igraj fudbala je*ote.
 
Opet sam pročitala ovaj post i smejem se, volim ovu krstaricu

Čovek je luuuud

- - - - - - - - - -

Pre 7 dana poceo sam gledati anime.Prvo sam mislio da je to sranje,ali sto sam se vise zadubio to mi se karakter vise menjao.Iako to nikad nece promeniti da me mrzi uciti :dash: opet osecam se drugcije.

Primer/nekad
-Nikad se necu ozeniti
-Nikad nisam osetio zelju za ljubav
-Nikad nisam imao neki tip samopouzdanja
-Nikad nisam razmisljao da sam na necijem mestu kako bih se osecao

Primer/sad
-Ozenicu se
-Prvi put sam osetio nekakvu vrstu ljubavi (15 mi je)
-Imam sada "neki" tip samopouzdanja
-Razmisljam kako bih se osecao da sam na necijem mestu kako da mu pomognem
-I u neku,ali neku ruku razmisljam logicki ali u neku ruku znaci XD.


Uglavnom,osecam se ispunjenim i ja mislim da je to dobra stvar.Nije mi se menjao tipa fiziciki nego psihicki.Tipa
-Pokusavam sa bajsom bez neke velike kolicine straha uraditi ono kao bajkeri na krivini (znam da je brzina veoma bitna kao i ugao pod kojim se naginjes.)

Zahvalan sam animeu tokyo ghoul koji je doista mi otvorio "u neku ruku oci" nije sad tipa:"jao gledao sam tokyo ghoul sad cu staviti masku i jesti ljude".Ne...Zelim emo devojku :rumenko: .
Svidja mi se njihova nekako "mracna" strana,ja nisam tipa "jebi pa ostavi" ja samo zelim da je zagrlim i da vecno hodamo ispod mesecine,ako treba icu i u teretanu sukurac kako god one vole muskarce uradicu to,ma i da tatoo treba sve za nju <3.


Ugl neki ce mi se smejati ali hej staviti sebe na moje mesto.Kako ste se vi osecali sa 15?Za cime ste zudili?Kako se sad osecate?
Toliko od mene....:rumenko:

droga
 

Back
Top