Prevazilazenje emotivnih blokada

Danas sam imala jednu takvu situaciju - stoje iznad mene dve neznalice koje očekuju da im ja kažem kako će da me kontrolišu u poslu. Na malo brutalan način sam im ****** mater i otišli su kao opaerni, a od sada pa na dalje i ubuduće dobiće q od moje podrške i mog deljenja znanja.

U svakom slučaju ja njima trebam, ne oni meni. Ja njih mogu naučiti, ne oni mene.


Ja to tako nekako rešavam.
 
Danas sam imala jednu takvu situaciju - stoje iznad mene dve neznalice koje očekuju da im ja kažem kako će da me kontrolišu u poslu. Na malo brutalan način sam im ****** mater i otišli su kao opaerni, a od sada pa na dalje i ubuduće dobiće q od moje podrške i mog deljenja znanja.

U svakom slučaju ja njima trebam, ne oni meni. Ja njih mogu naučiti, ne oni mene.


Ja to tako nekako rešavam.

jao jao šta im radiš dva im mećeš tri im vadiš
 
Ovo je bilo više u cilju da pomognem onim ljudima koji iz raznih razloga ne mogu staviti kretene na njihovo mesto. Ova moja reakcija bila je samo odgovor na desetine drugih koje sam "stoički podnle", e pa dodje momenat kad kažeš dosta.

I da se ljudi suprostave svakakvom ološu i svakome ko misli da mu nešto pripada i ako pojam nema i ko očekuje da ga neko vuče na ledjima, i da još očekuje da bude bolje plaćen od tog koji ga uči....tad bi ovakve pojave bile minorne.

Samo kod nas postoji bezobrazluk prihvatanja poslova za koje nisi sposoban i koje ne umeš da radiš. Hajde što ti budala ponudi, ali moraš li biti još veća pa prihvatiti.

Ima kod nas ljudi koji bi ako su završili filologiju da im neko ponudi prihvatili posao glavnog inženjera za kosmonautiku... bili bi u fazonu- naučiću, šta ima veze. Čim mi je neko ponudio znači ja to mogu.
 
Šta se dešava kad čovek slomi ruku, dobije gips i ćuti i trpi 2 meseca. Zašto ne može tako sa emotivnom boli. Nismo navikli na emotivnu bol. A nismo navikli jer smo zatvoreni, što znači da ne želimo da nam se ona desi ikad u životu, nek ceo život prođe bez boli please. Ako dižeš tegove veslaš nosiš vreće itd ruke su jake i mogu da nose mogu da izdrže. Ako su mlohave i mlitave mogu samo atrofirati. Ista je stvar s emocijama, treba ih trenirati.Znači preuzeti na sebe emotivni "teret" pa sledeći put više pa opet više dok ti emocija postane stabilna a ljudske žaoke postanu detinjaste. Naravno da niko nije lud da se otvara i strepi oće li ga neko mlatnuti po emociji. Zato smo svi lepo pametno i ušuškano uplašeni a kao strašno smo jaki i neranjivi. Aa. Nosiš bol kao gips. Iz razloga što ne umemo da reagujemo na em bol, pokušavamo da je se rešimo što pre, tipa ma šta me briga, ko ye ye8e, ma gazim dalje, osveta itd, to može da bude efikasno ali ako je neko stvarno bio vezan za neku osobu i voleo je ovo nije baš jednostavno. Može da upali, zavisi od čoveka i jačine veze ali mogu i da ostanu neki repovi tipa kao kad nastaviš da igraš fudbal s nezalečenom povredom. Obično se ljudi upetljaju u bol kao pile u kučine pa počne kuku lele majko oče, zemljo svete, kako zašto, odakle. Tako se samo produžuje bol. Kad bi mogli da ne razmišljamo, ne tripujemo, samo pustimo bol, "nek boli dok boli" nosiš ćutiš i trpiš. A kad prodje onda skontaš dal si bio glup ili je tako sudbina htela, ili je sudbina htela da budeš glup.
Srce može da izdrži nije u njemu problem, vo može da tegli i da ore to mu je poso tako je i srcu u prirodi da može da pati i voli. Nego mi ga konstantno ye8emo strahom egom razumom pa ga stalno smanjujemo dok potpuno ne atrofira.
 
Poslednja izmena:
S jakim kontraemocijama uopšte nije lako...Psihoanaliza svakako ima efekta,naravno,ako te jake kontraemocije (reaktivne!) ne dolaze od
psihoze ili nekog kataklizmičkog događaja-stresa...
Recimo:ostavila te devojka ili devojku momak...Različita loša osećanja su tu i blokiraju i normalno rasuđivanje.
Krenuti u samoanalizu ili ako imate psihoterapeuta još bolje.Ustanoviti odakle i kako nastaju ta loša osećanja i to u našoj psihi.
Jer s njima treba da se borimo!
Prvo ćemo naći da nam ogorčenost dolazi kao mešavina razočaranosti sobom (znao sam-prikriveno),od kompleksa inferiori,od
prikrivanja nedostataka,,,
Valja izbeći samooptuživanje,a naročito samokažnjavanje...
I tako redom-ništa to spektakularno nije,ali se može mlad čovek smiriti i lakše podneti talase životne...

- - - - - - - - - -

Ah da...Pod kontrolom lekara neki blagi sedativ može imati relaksirajuće dejstvo...
 
Ovo je bilo više u cilju da pomognem onim ljudima koji iz raznih razloga ne mogu staviti kretene na njihovo mesto. Ova moja reakcija bila je samo odgovor na desetine drugih koje sam "stoički podnle", e pa dodje momenat kad kažeš dosta.

I da se ljudi suprostave svakakvom ološu i svakome ko misli da mu nešto pripada i ako pojam nema i ko očekuje da ga neko vuče na ledjima, i da još očekuje da bude bolje plaćen od tog koji ga uči....tad bi ovakve pojave bile minorne.

Samo kod nas postoji bezobrazluk prihvatanja poslova za koje nisi sposoban i koje ne umeš da radiš. Hajde što ti budala ponudi, ali moraš li biti još veća pa prihvatiti.

Ima kod nas ljudi koji bi ako su završili filologiju da im neko ponudi prihvatili posao glavnog inženjera za kosmonautiku... bili bi u fazonu- naučiću, šta ima veze. Čim mi je neko ponudio znači ja to mogu.

:zcepanje:

Kako to samo kod nas?! Pa toga ima u svakoj zemlji, ako pogledas kroz istoriju i brojne vladare i vladarske porodice ima toga oduvek i svuda.

Nego sto se tice teme.

Emotivne blokade se teze prevazilaze sto su im dublji koreni. Nije isto kad nekog ostavi devojka ili majka u detinjstvu.
Najvaznija je svesnost odnosno da te emotivne blokade predju iz nesvesnog u svesno, sto je mnogo tesko. Treba imati dobrog psihologa ili mnogo pametne prijatelje ili sam biti pametan i introspektivan, baviti se sobom i analizirati probleme. Za to se uglavnom nema vremena, a jako je bitno.
Nosce te ipsum rekose neki tamo sabani svojevremeno....
 
Poslednja izmena:
S jakim kontraemocijama uopšte nije lako...Psihoanaliza svakako ima efekta,naravno,ako te jake kontraemocije (reaktivne!) ne dolaze od
psihoze ili nekog kataklizmičkog događaja-stresa...
Recimo:ostavila te devojka ili devojku momak...Različita loša osećanja su tu i blokiraju i normalno rasuđivanje.
Krenuti u samoanalizu ili ako imate psihoterapeuta još bolje.Ustanoviti odakle i kako nastaju ta loša osećanja i to u našoj psihi.
Jer s njima treba da se borimo!
Prvo ćemo naći da nam ogorčenost dolazi kao mešavina razočaranosti sobom (znao sam-prikriveno),od kompleksa inferiori,od
prikrivanja nedostataka,,,
Valja izbeći samooptuživanje,a naročito samokažnjavanje...
I tako redom-ništa to spektakularno nije,ali se može mlad čovek smiriti i lakše podneti talase životne...

- - - - - - - - - -

Ah da...Pod kontrolom lekara neki blagi sedativ može imati relaksirajuće dejstvo...

tako meni stalno, ostavljaju me a ja se razocarujem
 

Back
Top