Znamenitosti Beograda

Nina, beskrajno hvala i za Cuburu i za Palilulu!!!
A narocito za podsecanje na Profesorsku koloniju, ulice mog detinjstva i odrastanja i mnogih divnih lutanja....
Samo da dodam jos neke, meni neobicno vazne i drage znamenistosti Palilule...
U neposrednoj blizini Profesorske kolonije je Hala Pionir, u svoje vreme grandiozna dvorana za koncerte i Ledena dvorana, koja je morala da nam zameni nekada cuvena, i u seriji "Grlom u jagode" cesto pominjana, klizanja na otvorenom na Tasu.
A kad se govori o Tasmajdanu, nezaobilazna je V beogradska gimnazija, nekada I zenska realna gimnazija i zbog njene arhitekture, a jos vise zbog ljudi koji su u njoj bili profesori i djaci, pocev od Mage Magazinovic i Desanke Maksimovic...
Na Tasu, pored klizalista i gimnazije, nekako izmedju njih, ususkan, bio je i jedan od prvih disko klubova u Beogradu, cuveni Zepelin.
Na Paliluli je, u Djusinoj ulici i Rudarski fakultet, u cijim su podrumima za vreme Drugog svetskog rata bile zloglasne tamnice Specijalne policije.

Ja nemam ni vremena, ni materijala, ni slika, niti umem tako lepo da pisem kao Nina, ali mi je Beograd u srcu, pa da se malo podsetimo jos nekih znamenitosti Palilule...
 
Ne bih da kvarim odličnu i informativnu temu, ali to i nisu baš lepe vesti. Na prostoru koji zauzima ta baraka, planiran je objekat od 1500 kvadrata, za koji se veruje da će projekat uraditi ćena koja je izradila projekat, odnosno upropastila Cvetni trg, a diplomirala je arhitekturu na Megatrend "univerzitetu". Nije poznato da li će se objekat uklopiti u prostornu celinu. Dalje, više nema majstora koji znaju kako se ugrađuje, održava i obnavlja kaldrma. Nije to jednostavno. Mada, možda na sreću, od tog obnavljanja venca neće biti ništa, kao što i projekat upropaštavanja Slavije kasni preko svih rokova.Može li neko da zamisli Slaviju bez pešačkih prelaza čije je uklanjanje planirano?
Što napisaše na sajtu Anonimusa: "SRBIJO, POŽAR!"


Prva pomisao mi je bila: "Samo nemojte nista da obnavljate!", upravo zato sto se plasim kako ce to izgledati. Nekako nam ne idu od ruke te rekonstrukcije, svaku sam odbolovala, prosto me fizicki boli kad vidim neku lepu, staru zgradu unakazenu "savremenom" ili "modernom" rekonstrukcijom. I strah me je sta mogu da naprave od Kosancicevog venca...a treba da se malko dotera, da ne propadne, ali i da zadrzi svoj duh, a to nije lako izvesti...

Ali sto kazes...da ne kvarimo ovu divnu temu...
 
SAVAMALA

mapa.jpg


Prica o Savamali nezamisliva je bez reke Save na cijim obalama je izgradjena, pa otud i ime cetvrti “Savska varos”koje je nastalo od spoja reci „Sava" i turske reci „mahala". Kada je posle mira u Svištovu 1791.god Beograd ponovo vracen Otomanskoj imperiji, na Savskoj jaliji bilo je nekoliko starih trosnih turskih brvnara, naseljenih bostandzijama, ladjarima i Ciganima. Po tim starim trosnim kucama nazvan je taj deo Savska jalija, za razliku od Dunavske jalije, na istocnom kraju varosi. Iz Savamale, srpski ustanici sa Karadjordjem na celu zauzeli su 1806. godine varos Beograd i to ulaskom Konde bimbase i Uzun-Mirka Apostolovića kroz Sava kapiju koja se nalazila gde su danasnje Velike stepenice u Karadjordjevoj ulici.

velike-stepenice-2jpgw200h300-1.jpg


Po propasti Karadjardjeve Srbije 1813. godine dosao je za vezira Marašli Ali-paša, rodom iz Azije, koji je posle drugog srpskog ustanka 1815. godine zakljucio usmeni sporazum sa knezom Milosem. Kraj od Sava kapije pa do blizu Mostara bio je vecim delom pod vodom,sa livadama i pasnjacima, i Knez Milos ga je dobio od Marašli pase u licnu bastinu. Milos je ubrzo naredio da se na grebenu prema Savi ,van sanca i palisada izgradi srpska varos. Zato je 1828. godine preseljeno groblje sa Varoš kapije na Tašmajdan. Tada, prvi put u istoriji Beograda, varos se pomerila na savsku padinu, posebno posle Hatiserifa 1830.god. Do tada, kroz celu istoriju Beograda u starom, srednjem i novom veku, od Rimljana pa do madjarskih, turskih i nemackih osvajanja, varos se razvijala na dunavskoj padini. Knez Miloš je prvi promenio ovaj istorijski razvoj i savska padina je postala lepsa i izgradjenija nego dunavska.

savamala-full-1.jpg


Stara Savamala prostirala se od Varos kapije ka savskoj padini, Karadjordjevom ulicom, Nemanjinom do Milosa velikog, celom donjom stranom iste do Mostara, zatim Abadzijskom carsijom,danas Ulica Narodnog fronta, pa Balkanskom, Prizrenskom do kafane „Zlatno burence", Kosmajskom do Pop Lukine ulice
savamala-1full-1.jpg


Nakon 1833. kada srpska vlast dobija unutrasnju samoupravu u Beogradu, pocinje urbanizacija Savamale. Knez Milos odlucuje da na obali Save izgradi moderan grad cija ce se arhitektura znatno razlikovati od dotadasnje turske, i koji ce podsecati na moderne svetske gradove devetnaestog veka. On naredjuje rusenje udzerica u Savamali, a njihove zitelje naseljava na teritoriji danasnje Palilula.

O tome Cvetko Rajović, upravnik policije, izvestava kneza Milosa 11. februara 1834: „Objavio sam u soglasiju suda ovdasnjeg ziteljima savamalskim da se odande sele i sojedine novo naselenije njihovo sa Palilulom, gdi cemo u dogovoru suda ovog izici, razmeriti novim naseljenicima udobna i potrebna mesta po moguce lepo ustrojenom pravilu, o cemu cemo pre izvrsnja Vasoj Svetlosti ponizno donesenije uciniti na milostivije odobrenje ". Medjutim, Savamalci u pocetku nisu hteli da se isele i posle godinu dana, kad je rok za iseljenje istekao, knez Miloš je dosavsi u Topčider bio veoma ljut zbog neizvrsenja njegove naredbe. Po opisu dr Vartolomeja Kuniberta (1800—1851), knez Miloševog licnog lekara, on je hteo da se odmah i bez odlaganja pristupi poslu. U tom smislu njegovi momci „ pesnicama i petama sravnise sa zemljom za nekoliko casova ove stracare, ispletene od pruca i izlepljane zemljom, posle cega su savamalci presli u nove kuce u Paliluli, ponevsi sa sobom nesto od namestaja. U podne istoga dana Savamala je predstavljala gomilu trulezi i razvalina,a potpaljena vatra unistila je, i poslednje ostatke.

Neverovatna koincidencija da se za samo 172 godine od 1834-2016.g. desi da se Savamala dva puta rusi na isti nacin.
Samo sto je Milos porusio Savamalu danju a danasnji rusitelji rusili su je nocu.
rusevine-1.jpg


Posle tog nasilnog iseljenja knez Miloš je poceo graditi Srpsku varos na tom zemljistu. Podigao je Konak za svoje sinove i park, gde je docnije bilo Ministarstvo finansija,Veliku kasarnu, u kojoj je zasedavala 1920. godine Ustavotvorna skupstina,Šivaru, koja je najpre bila artiljerijska kasarna pa docnije Zavod za sivenje vojne odece, Đumrukanu na Savi( carinarnicu), gde je bilo i prvo pozoristei Veliku pivaru, u kojoj je zasedala 1858. godine Svetoandrejska skupstina.Za vreme svoje druge vladavine knez Milos, podigao Vaznesensku crkvu i Visu zensku skolu, a knez Milan zgradu Narodne skupstine na uglu ulica Miloseve i Narodnog fronta, u kajoj je 1912. godine objavljen balkanski rat, i zgradu Železničke stanice.

Potvrda da Savska varos postala grad i da nema nema vise karakter predgradja datira od 1862.g.
kada su se Karadjordjeva ulica i Mali pijac nasli na spisku najvaznijih gradskih ulica.
karadjordjevatram223523jpgq90w604zc1-1.jpg


U Savamali postojale su i dve pijace: Topčiderska iza artiljerijske kasarne i Mala pijaca ispred Beogradske zadruge.
Na prvoj se prodavala drva i stoka, a na drugoj sve ostalo, samo sto je Mali pijac bio i trg.
mali pijac.jpg


Centar Savamale cinile su ulice Bosanska (danas Gavrila Principa), Sarajevska i Karadjordjeva. U tim ulicama nalazile su se stare kafane: „Čokot", „Deligrad", „Kragujevac", „Venecija", „Liman", „Bosna", „Kičevo", „Bosfor", „Zlatna ladja" „Kraljević Marko" i mnoge druge. Od „Bristola" i Železničke stanice do blizu Tri ključa sve uza Savu bila je Ciganska bara kasnije nazvana Bara Venecija.Gde je hotel „Bristol", bio je cuveni Paranosov han, u kame je odsedao Vasa Pelagić. Han je srusen 1899. godine da bi se regulisala Karadjordjeva ulica. Malo dalje otvorio je 1874. godine Miloš Dimitrijeveić, frizer, toplo i hladno kupatilo. U Karadjordjevoj ulici nalazile su se poznate trgovine kozom i gvozdjarijom Paranosa, Perovića, Zdravkovića, Krsmanovića, Miljkovića.
22_2-1.jpg


U savamalskim ulicama bile su stare tipicne kuće, i velikim razglavljenim kapijama koje su vodile u dvoriste sa „partajama" kućama gde je postojala samo kuhinja i soba, a u dvoristu su zajednicka cesma i zajednicki wc. Mnogobrojne taljige pune robe svakog su casa cesale zidove ovih kuca i kapija zureci da da precicom izbiju na zeleznicku stanicu.

kuce u savamali.jpg


Savamala je bila zamišljena kao centar Beograda ali to, iz ovog ili onog razloga, nikada nije postala.
Nosavi-Sava-mala-1.jpg


Raskrsnica Karađorđeve i ulice Braće Krsmanovića
savamala-1.jpg


Ovaj nekada elitni deo grada danas je tranzit u bukvalnom smislu te reci, jer ulice Savamale predstavljaju neke od glavnih saobracajnica Beograda. Kroz nekad mirnu Karadjordjevu ulicu danas neprekidno tutnje kamioni, autobusi i tramvaji, dok oronule fasade velelepnih gradjevina sa kraja devetnaestog i pocetka dvadesetog veka krece gar i izduvni gasovi.
imag1975.jpg


********.php.jpg


Neke od najznacajnijih gradjevina izgradjenih u tom periodu su: zgrada Železničke stanice (građena od 1882 do 1885); Manakova kuca, jedan od pet preostalih primera balkanske arhitekture u Beogradu (oko 1830), zgrada Beogradske zadruge, za svoje vreme jedna od najmodernijih i najlepsih gradjevina Beograda (1905-1907) hotel Bristol (1910-1912), kao i zgrade mnogih trgovackih porodica.
86-1.jpg

Stara Kapetanija
11327822-1.jpg

Savsko pristaniste
pristaniste4574362a-1.jpg


Nekadasnja spanska kuca
savamala-mondo-stefan-stojanovic-22-1.jpg


Neke od tih gradjevina danas ne postoje, poput zgrade Đumrukane, ili Carinarnice, koja je stradala u Drugom svetskom ratu. Jos jedna gradjevina unistena u Drugom svetskom ratu bilo je velelepno zdanje Pošte pored Železničke stanice. Pored toga, u Savamali se nalazilo obilje kafana, ducana i zanatlijskih radnji koje vise ne postoje, a posebno treba spomenuti kafanu „Zlatna moruna“, koja je bila smestena na uglu danasnjih ulica Kameničke i Kraljice Natalije. Za ovu kafanu, na cijem se mestu danas nalazi kladionica, znacajno je po tome sto su u Zlatnoj moruni Gavrilo Princip i drugi clanovi „Mlade Bosne“ isplanirali ubistvo austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda, cime je zapoceo Prvi svetski rat.

96120796351ffb5387a06e554941906_v4%20big.jpg


Steps-to-Jazz-Basta_%C2%A9Adam_Batterbee-660x420.jpg


Beograd na vodi
beograd-na-vodi1-1.jpg
 
Tri znacajne tacke Savamale su: Brankov most, Karadjordjeva ulica i ulica Gavrila Pirncipa.

Brankov Most

Danju se ljulja zbog gradskog saobracaja, nocu se njise uz muziku iz klubova smestenih okolo njegovih stubova
Mikser-Festival-foto-Luka-Trajkovic-slajder.jpg


To je prvi drumski most preko Save. Prvi most koji je izgradjen bez potpornog stuba na sredini. Prvi most preko kojeg je presao tramvaj. Otvoren je 16. decembra 1934. godine. Iste jeseni u Marselju je izvrsen atentat na kralja Aleksandra I Karadjordjevića. U njegovu slavu dobija i svoje prvo ime, most Kralja Aleksandra. U toku pompeznog otvaranja preko njega je presla svecana kraljevska konjica, koju je cinilo 700 konjanika.
Most_kralja_Aleksandra_9.jpg


Medjutim, bio je kratkog veka. Da bi sprecila prodor Nemaca u Beograd, kraljevska vojska morala je da minira most,
a u saveznickom bombardovanju 1944. bio je potpuno unisten.
Most-Kralja-Aleksandra-2.jpg


Za rusenje mosta vezan je tragican dogadjaj: on govori o rasulu u kojem se nasla nasa vojska tokom Aprilskog rata. Most je, naime, srusen u trenutku kada se ispod njega nalazio brod „Tanasko Rajić“ koji se povlacio ka Ostružnici.Inzenjerci u mrkloj noci nisu videli da tacno ispod mosta prolazi brod sa 110 ljudi. Kako se metalna konstrukcija posle eksplozije survala tacno na ladju, na licu mesta je poginulo 95 osoba. Jos jedna zanimljivost vezana za danasnji Brankov most za koju verovatno niste znali je da Brankov most ustvari cine dva samostalna mosta blizanca od kojih je jedan, onaj u pravcu Novog Beograda, stariji cak 15 godina.
Most-kralja-Aleksandra.jpg

Postoji i mit o prokletstvu mosta koji je trajao samo 7 godina posebno zbog cinjenice da se most gradi na ostacima nekadašnje Liman džamije, koju su prethodno morali da rasciste. Džamija se, inace, nalazila tacno na mestu gde je danas noseci stub mosta na desnoj obali Save.Postoji i podatak da je za zadnjih dvadesetak godina preko hiljadu ljudi skocilo sa mosta.

obelisk nesvrstanih zemalja.jpg

Jedino su kameni stubovi preziveli razaranja, pa je na njima nakon rata sagradjen most Bratstva i jedinstva, u narodu nazvan Brankov most.
Beograd se brzo razvijao, saobracaj postajao gusci, pa je sedamdesetih godina most morao duplo da se prosiri.
U Savamalu se može stici sa raznih strana, a najlepsi je prilaz upravo sa Brankovog mosta, jer pogled sa njega hvata skoro ceo kraj.

brankov most danas.jpg


brankov-most-Beograd.jpg
 
Karadjordjeva ulica
k.jpg


Glavna ulica Savamale. Bucna i prasnjava. Arterija drumskog saobracaja koji dolazi sa Pančevačkog mosta.
Ali tu su i Sava, alasi zapetih udica i otmeni restorani sa pogledom na Usce, misteriozni lagumi i zapustene romanticne fasade.

Karadjordjeva-ulica-1.jpg


travel-blog-belgrade-savamala-560429.jpg


Ime je dobila po Karadjordju, vodji Prvog srpskog ustanka, koji je 1806. godine
sa svojim ustanicima tom ulicom krenuo ka Beogradskoj tvrdjavi da je oslobodi od Turaka.
prvi_srpski_ustanak_karadjordje.jpg


Gradjevine koje su nikle u Karadjordjevoj danas imaju veliki istorijski i kulturno umetnicki znacaj.
Najvaznija od njih je bivsa zgrada Beogradske zadruge. koja je dugo bila zapustena i zaboravljena

21_big.jpg

Taj monumentalni ugaoni objekat podigao je investitor Luka Ćelović, prema planovima arhitekata Andre Stevanovića i Nikole Nestorovića.Zidana je tada najmodernijim gradjevinskim postupkom, upotrebom armiranog betona, a fasade su obradjene u
vestackom kamenu.Nakon Drugog svetskog rata menja razne namene i korisnike, a najduze se u njoj zadrzao Geološki zavod.

savamala-5-638.jpg


2nw2xxj.jpg


Na uglu Karađorđeve i Travničke ulice. Na tom mestu je otvorena prva beogradska berza.
Kasnije na tom mestu je sagrađena Jugopetrolova pumpa. Danas je mesto prepoznatljivo po Mixer house
Mural-i-Mikser-House-2.jpg


Karadjordjeva ulica, jedna od najzapustenijih u citavom gradu, sa najvecim tranzitom kamiona, jedan od razloga je sto spaja zeleznicku stanicu,
Savsko pristaniste i Luku Beograd, gde se nalazi glavni carinski terminal. Ovde je cvetao i najstariji zanat na svetu iz razloga neposredne blizine Savskog pristaništa.
40104151.jpg


71033360.jpg



42240846.jpg




71033332.jpg

10689464.jpg

Renovirana zgrada Beogradske zadruge , danas, za potrebe Beograda na vodi
109321983.jpg


Jos jedna znacajna zgrada u Karadjordjevoj je,

Hotel Bristol
hotel-bristol-beograd-beograske-price-apartmani-beograd.jpg


27149-hotel-bristol-580x0.jpg


Hotel Bristol je jedna od najprepoznatljivijih zgrada u Beogradu, smeten u samom srcu jezgra starog Beograda, u Karadjordjevoj ulici, na broju 50, u zivopisnom ambijentu Savamale.
Na svetu postoji vise od 200 hotela koji nose ime Hotel Bristol. Oni se razlikuju po svojoj velicini, uredjenju i usluzi, polazeci od luksuznog Hotela Bristol u Parizu, onog u Varsavi ili u Becu, do niskobudzetnog Hotela Bristol u San Francisku koji raspolaze samo sa jednokrevenim sobama.
U neposrednoj blizini hotela nalazi se park koji je takodje zaostavstina beogradskog trgovca Luke Ćelovića i nosi ime po samom hotelu, Park Bristol. Uredjen po principima savremene pejzazne arhitekture, negovan i sredjen, nekada je predstavljao savrseno okruzenje za velelepno zdanje Hotela Bristol.
Hotel Bristol u Beogradu, sagradjen je između 1910. i 1912. godine na mestu nekadasnjeg Paransovog hana, kao zgrada osiguravajuceg i kreditnog drustva Beogradske zadruge. Izgrađen je u duhu klasicizma i predstavlja glamur starog Beograda, po planovima arhitekte Nikole Nestorovića, koji je važio za uglednog arhitektu u to vreme.Osim ugostiteljske zdanje je imalo i stambenu n amenu, dok je ;prizemlje bilo predvidjeno za lokale.
Hotel je sazidan u tadasnjem trgovackom centru oko Male pijace koju je cesto potapala Sava svojim izlivanjem, pa su se na uliucama Savamale mogli cuti ovi stihovi:
“Beogradski mali pijac potopila reka Sava, moga dragog, eto tako, zabolela glava.”

27841-hotel-bristol-580x0.jpg

Zgrada hotela Bristol, primer je arhitektonskog preobrazaja Beograda iz zaostale orijentalne varosi u modernu prestonicu sa monumentalnim zdanjima. Bio je centar mondenskog zivota i destinacija na glasu u Kraljevini Srbiji i Jugoslaviji. Ugostio je Rokfelerove, Garija Kasparova, clanove britanske kraljevske porodice, diplomate.
Jedini moderan hotel koji je pre Bristola sagradjen u Beogradu bila je Moskva, sazidana 1906.godine. Arhitektura Moskve, najvise zgrade u Beogradu pocetkom 20. veka, imala je velikog uticaja na oblikovanje fasada hotela Bristol. Procelja su im gotovo identicna, a fasada prema Karadjordjevoj ulici je pandan fasadi Moskve prema Terazijama.
Karakteristicni motivi arhitektonske plastike u vestackom kamenu su zenske maske sa cvetovima na atici glavne i dvorisne fasade, muske maske na konzolama balkona treceg sprata i zenske maske sa cvetovima i ogrlicama iznad prozora treceg sprata. Pretpostavlja se da je plasticni ukras izradio gradjevinski likorezac Franjo Valdman, koji je oblikovao brojne gradjevine arhitekte Nestorovića. Hotel Bristol predstavlja vrhunac secesijske dekorativnosti u Beogradu.
Danas je mozda izgubio malo svog sjaja, ali Hotel Bristol i dalje predstavlja bitan spomenik proslih vremena i jednog blistavog, modernog Beograda u zivopisnom ambijentu Savamale.
Za spomenik kulture proglasen je 1987. godine.
 
Ulica Gavrila Principa

Odmah posle Karadjordjeve, po vaznosti dolazi Ulica Gavrila Principa. Najpre se zvala Savamalska, pa Bosanska, a danas nosi ime po Gavrilu Principu, koji je tu ziveo u maloj prizemnoj kuci dok je radio na kaldrmisanju Karadjordjeve ulice. Gavrilo Princip je u tom delu grada promenio nekoliko lokacija. Kada je dosao u Beograd, u prolece 1912. godine, nastanio se u Carice Milice 12. Potom se preselio u Lominu 47, da bi se na kraju smestio u Bosanskoj ulici.

Ulica Gavrila Principa bila je glavni trgovacki kvart u tom delu Savamale. Jedina zanatlijska radnja koja svedoci o tom dobu je bombondzinica Bosiljčić. Osnovana je 1936. godine, a sve do danas u njoj se bombone i ratluk proizvode rucno i po originalnoj, neizmenjenoj recepturi. Pored trgovackih i zanatlijskih radnji, u toj ulici se nalazio i veliki broj kafana. Od starih kafana opstala je jedino Manakova kuca, ali i ona sa izmenjenom namenom.
16777169.jpg


Ova ulica pored sto je u zalosnom stanju, poznata je i po obavljanju najstarijeg zanata koji je vezan za malu ulicicu koja ide od parka Luke Ćelovića, zbog toga poznatiji kao Picin park,pa do Lomine, tj. pijace Zeleni Venac. Naziv ove strme ulicice, koja sa jedne strane ima stepeniste potice od makadama i zove se Kamenička, zbog ovog se u Beogradu prijateljice noci vezane za ovu lokaciju i nazivaju kamenjarkama i ovo je jedna od najstarijih beogradskih zona crvenog fenjera.
104086166.jpg


Kod ove zgrade počinje Kamenička na uglu sa Karađorđevom, zgrada desno od nje je Ekonomski fakultet
69817634.jpg


Lagumi

Ispod Karadjordjeve ulice postoji splet podzemnih prolaza koji nisu dovoljno istrazeni. Kopanje oko 13 tunela zapoceli su Austrijanci u 18. i nastavili u 19 veku. Rec je o vestackim pecinama koje su sluzile kao magacini i „frizideri” onog vremena. Zbog blizine luke i recnog puta, lagumi na savskoj padini bili su idealni za cuvanje robe, jer je u njima temperatura bila niska i stabilna tokom svih godisnjih doba. Male kule na Kosančićevom vencu nisu ostaci podzemnog grada tvrdjave, niti puskarnice kako mnogi Beogradjani misle. To su, zapravo, ventilacioni otvori koji su vodili vazduh dvadesetak metara u dubinu laguma kako se u njima ne bi pojavili vlaga i budj.

savamala_lagum.jpg


U ovom delu Karadjordjeve ulica nalazi se i Svetonikolski park, park pored Ekonomskog fakulteta
Svetonikolski park , danas park Luke Celovica Trebinjca postojao je od vajkada.Bio je ogradjen starinskom ogradom od livenog tuca, imao je cuvara i prostirao se do Save. Pre parka tu je izmedju ulica, Kameničke, Gavrila Principa, Ličke i Karađorđeve, bio blok zgrada i osnovna skola podignuta 1908. po planovima Dimitrija T. Leka, koju su pohadjala sva ondasnja deca. Nekoliko kuca i osnovna skola poruseno je u bombardovanjima 1944. godine. Pored parka tu je i danasnji Ekonomski fakultet koji je ovde smesten 1952. Zgrada fakulteta sagrađena je 1948. za potrebe Savezne kontrolne komisije. Park spada među najprometnije rute kojima se ljudi iz centra grada spustaju ka autobuskoj ili zelezničkoj stanici.Tu su se godinama okupljale prodavacice ljubavi pa je ova zelena povrsina dobila popularan naziv „Picin park“.

757z468_park-1.jpg


510x343_zms-2-nk.jpg


Luka Ćelović je dosao u Beograd 1872. godine iz Hercegovine sa svega 18 godina i dva dinara u dzepu nakon ucestovovanja u ratovima protiv Turaka. Bio je toliko siromasan da mu je Jovan Dučić ponudio pare za povratnu kartu u zavicaj. Radio je puno i vredno, a ziveo skromno, da bi od obicnog segrta postao trgovac, osnivac Beogradske zadruge i jedan od najuticajnijih Beogradjana svog vremena.
3817050_luka-celovic-tjpg


Prva zgrada koju je Luka Ćelović izgradio u Beogradu je bila njegova kuca u Ulici Marka Kraljevića, davne 1903. godine. Posle toga je podigao dobar deo zgrada u Karadjordjevoj ulici, ukljucujući i poznatu zgradu Geozavoda i Hotel Bristol, kao i zgrade u Zagrebackoj ulici, Ulici Gavrila Principa, i jos nekoliko zgrada do Ekonomskog fakulteta.

Clanovi beoghradske zadruge
Luka-2.jpg

Iako je prema prici bio nepismen, bio je veliki dobrotvor Beogradskog Univerziteta i svojim testamentom je 1929. godine zavestao najveci deo svoje imovine upravo Univerzitetu.Danas se ime ovog velikog dobrotvora retko gde spominje,cak i na Beogradskom Univerzitetu za koji je toliko ucinio, a njegovo ime nosi samo park kod Ekonomskog fakulteta. Putujuci po svetu imao je priliku da obilazi mnoge evropske gradove i zeleo je da njegov voljeni Beograd i Srbija imaju takvo bogatstvo.
Sa samim parkom kod Ekonomskog fakulteta Luka Ćelović nema neku posebnu vezu, ali ima sa parka u Karadjordjevoj ulici koji se danas zove park Bristol,ciju je izgradnju on finansirao.

Park Bristol iz 1910 god.
fotografija-parka-bristol-iz-1910_.jpg


Park Bristol nalazi se u Karadjordjevoj ulici, preko puta Autobuske stanice i hotela Bristol. Spada u grupu starijih beogradskih parkova. Nastao je u prvim decenijama dvadesetog veka, ali nije poznat autor projekta. Izgradnju parka koji se tu prethodno nalazio platio je Luka Ćelović . Uz veliki trud, uspeo je da izdejstvuje dozvolu od Beogradske opstine da na svom imanju sagradi vrt nalik evropskim, o kome je dugo godina i brinuo. Prostirao se izmedju Železničke stanice i hotela Bristol.
Za vreme Drugog svetskog rata, tacnije 1942. godine, park Bristol podeljen je na dva dela i smanjen prosecanjem saobracajnice ka savskom mostu, koji su podigli Nemci.
Jedan deo parka prostirao se levo do Železničke stanice, a drugi desno, do hotela Bristol. Prvi deo 1984. iskoriscen je za prosirenje glavne Autobuske stanice. Od stabala je ostao samo jedan platan koji i danas postoji i deo stepeništa u blizini Karadjordjeve ulice Nekada se zvao Nikoljski, ali su ga zbog blizne hotela prozvali park Bristol.

Jedna od znamenitosti parka je i krst, koji datira iz 1862. godine.
Trgovac Ćira Hristić kupio je u Pešti krst i postavio ga na Mali pijac, ispred nekadasnjeg hotela Bosna, u znak secanja na Karadjordjeve ustanike. Taj hotel nalazio se u blizini sadasnje Beogradske zadruge. Prilikom podizanja Beogradske zadruge Luka Ćelović je krst premestio u park.Krst je izradjen od crvenkastog kamena amonitiko roso.
krst-0_v.jpg

O parku Bristol danas brine Zelenilo Beograd. Prostire se na 12.238 kvadratnih metara i poslednji put renoviran je 2004. godine.
 
Poslednja izmena:
MALI PIJAC NA SAVI

Mali pijac u Beogradu, centar Savamale ili Savske varosi, ponos grada izmedju 1900. i 1914. godine, doziveo je sudbinu Englezovca, Zapadnog i Istocnog Vracara, Dunavske padine, koji su u nedostatku jasnog koncepta razvoja grada postajali prostori od najveceg interesa za prestonicu, a zatim, nezavrseni, prepustani su zaboravu. Tako je Savamala,centar ekonomske moci drzave vec posle Prvog svetskog rata sasvim zanemarena. Danasnjim pogledom na Karadjordjevu ulicu i okolne ulice ne moze se pretpostviti sjaj koji su one imale pocetko 20.veka.
Pocetak razvoja Savske varosi, nekadasnjeg predgradja Beograda,ili, kako su je Turci zvali ,Savske jalije, sto je kasnije postao sinonim za utrinu pored Save, vreme je donosenja Hatiserifa 1830. godine i osamostaljivanja srpske vlasti. Po misljenju tadasnje vlastii, jedini deo grada koji je bio dovoljno udaljen od turske varosi u sancu i koji nije imao poseban pecat turske vlasti bio je prostor prema reci Savi. Medju trosnim kucama ladjara, bostandzija,cigana i i kafana, uglavnom od slabog materijala,nalazila se samo jedna reprezentativna gradjevina,nekadasnja Carska dzamija na Savi, kasnije nazvana Serif dzamija. Deo Savamale u blizini Tvrdjave, do danasnjeg savskog mosta nazvan je jos i Liman, po pristanistu carskig dereglija . Dalje, niz Savsku, a pre toga Majdansku ulicu, na raskrscu nekoliko sokaka vec tada je formiran Mali pijac (za razliku od Velike pijace u sancu). Mali pijac je zauzimao prostor »izmedju Bristola i Beogradske zadruge do ulice Javorske (Svetozara Radica), i dole ka drvarama«. Neki istoricari su pokusali da opovrgnu tvrdeci da on »nosi samo ime pijace, a u stvari je prosireno raskrsce za cetiri ulice koje se tu susticu”.Bez obzira na razlicita misljenja Mali pijac je imao sve odliuke trga. Na njemu su se okupljali trgovci sa svih strana i veoma dugo je bio sinonim za sveukupnu beogradsku trgovinu.Iza Male pijace bila je Ciganska bara, koja se pruzala od danasnjeg Svetonikolskog trga do mesta ulivanja Topciderske reke u Savu, i koja je kasnije dobila skoro zvanican naziv Bara Venecija.
Pogledajte prilog 396640

U cilju uredjenja Savamale knez Milos je preselio njene stanovnike u Palilulu, postojece kuce od slabog materijala porusio i doneo odluku o izgradnji novih. Za Savamalu je od najveceg znacaja bila izgradnja Djumrukane, kao i naredba »da se ljudi koji trguju i trgovinu posreduju moraju nastaniti na Savi«. Da su intervencije imale uspeha svedoci i podatak iz 1841. godine da cveta trgovina, narocito solju, i da postoji veliki broj solana »u daskama zatvorenim stajama«, kao i izvestan broj novopodignutih kuca. Tada je vec postojao i veliki Kovacev ili Kovacevicev han, koji se nalazio na mestu sadaseg hotela »Bri- stol«. Han je izgradjn verovatno oko 1834. godine,jer se pominje u jednom dokumentu iz 1835. kao »Sime Kovacevic sa daskama pokriven han«,ali bez preciziranja mesta na kome se nalazi. Godine 1865. Han je otkupio Rista Paranos, i vec 1867, izvrsio njegovu dogradnju i renoviranje kafane. Paranosov han, samo pod tim nazivom poznat do danas, predstavljao je »citavu malu varos za sebe«, sa ducanima, kafanama, sobama za izdavanje,magazama i stalama. Iako su u neposrednoj blizini vrlo brzo poceli da se grade hoteli evropskog tipa, Han je imao svoj znacaj sve do rusenja pocetkom XX veka. Pretpostavlja se da je i hotel »Evropa« u tadasnjoj Evropskoj, a kasnije Hercegovackoj ulici pripadao hotelima evropskog tipa. Izuzetno brz razvoj Beograda uz reku Savu i veliki broj trgovaca koji je svakodnevno dolazio u Beograd uslovili su izgradnju novih i prepravku postojecih hotela. Hotel »Bosnu«, izgradjenu 1860. godine, njegov vlasnik Rista Paranos je posle samo petnaest godina potpuno izmenio i uskladio sa zahtevima novog vremena,zngazujuci kao projektanta poznatog arhitektu Aleksandra Bugarskog. Potvrda da je Savska varos istog ranga kao i postojeci grad u sancu i da nema vise karakter predgradja data je 1862. godine, kada su se i Karadjordjeva ulica i Mali pijac nasli na spisku najvaznijih gradskih ulica.

MALI PIJAC NA SAVI KRAJEM XIX I POCETKOM XX VEKA
Iste, 1862. godine, u decembru, Mali pijac je dobio jos jedno svedocanstvo novostecenog ugleda, krst od crvenog mermera, simbol pobede nad Turcima. Podignut posle Vozarevicevog Krsta na Vracaru i Spomenika oslobodiocima Beograda u Karadjordjevom parku, Krst sa Male pijace jedini je autenticno sacuvan spomenik pobedi iz tog vremena. Iako su za njegovo podizanje zasluzna samo dva coveka Cira Hristic trgovac i Antonije Radivojevic, sluga, koji su Krst kupili kao vec gotov,iza same ideje stajao je »ceo Beograd«, o cemu svedoci onovremena stampa u kojoj se navodi da je »osvecenju prisustvovalo pet svetenika i mnogo naroda«. Prilikom imenovanja beogradskih ulica, dve godine kasnije, Mali pijac, vise ne samo pijaca vec trg u pravom smislu te reci, dobije naziv Pijaca svetog Nikole.
krst-0_v.jpg


Sezdesetih i sedamdesetih godina XIX veka pocinje nastanjivanje trgovaca u Savamali. Mogucnost da samostalno trguju sa svetom stvorila im je imetak i ugled.Do tada su oni na prostoru uz Savu imali samo magaze i ducane, a od tada su jedan za drugim, prvo braca Krsmanovic, zatim Rista Paranos, Konstantin Antula, Luka Celovic,Djordje Vuco,poceli da kupuju placeve i da grade kuce. Braca Krsmanovic su vec 1877. godine bila u stanju da od Mise Anastasijevica kupe veliko imanje »Liman« na Savi. Od tada pa do kraja veka oni su kupili i najveci broj placeva pored Save, gde su podigli veliki broj i danas postojecih gradjevina. Godine 1884. izgradjena je `Zeleznicka stanica. Ona je bila istovremeno priznanje statusa Savske varosi inajveci podsticaj njenom razvoju.Pet godina kasnije, 1898, Komisija za utvrdjivanje granice varosi smatra da ona treba da sesiri prema Savi u cilju podsticanja trgovine,sto je znacilo i formalni ulazak Prisavlja u gradski rejon. Kraj veka je podrucje oko Male pijace docekalo kao privredno izgradjeno, iako spoljne odlike takvog razvoja jos uvek nisu bile vidljive. Ulice su u najvecem broju bile samo sokaci, okruzenje trga, koji krasi Krst pobede, bilo je neuredjeno, obala pored Save neregulisana, Bara Venecija svuda prisutna, a veliki broj kuca bio je od trosnog materijala. Samo su neke od njih pokazivale da su pocele da usvajaju drugacija nacela i elemente savremenog oblikovanja. Karakteristican je primer kuce Konstantina Antule, iz 1853. godine, u ulici Kraljevica Marka 8, koja je imala ducane i magaze u prizemlju i stan za izdavanje na spratu. Njena izgradnja na regulaciji i pojava podeonog venca izmedju prizemlja i sprata ocituju je kao zametak nove graditeljske orijentacije. Zanimljiv je podatak da vlasnik ne stanuje u reprezentativnom stanu na spratu, vec u dvorisnoj kuci, na tradicionalan nacin. Nesto mladja od nje, na uglu ulica Kraljevica Marka i Gavrila Principa 8, nalazi se druga kuca Kon- stantina Antule. Po svojoj spoljasnosti ona se bitno ne razlikuje od starije kuce, ali protok od dve decenije ucinio je da kuca dobije izvesne elemente nove arhitekture koji su izrazeni u oblikovanju zasecenog ugla,ciji centralni motiv postaje izuzetno dekorativno obradjen balkon, ali i u pilastrima, koji uokviruju plitak reljef ispod krovnog venca. Posebna paznja je poklonjena enterijeru. Za razliku od prethodnog, prostorije su ovde centralno rasporedjene oko velikog salona, ciji su zidovi bili pokriveni dekorativnim slikarstvom. Obrada vrata i stepenista doprinosila je opstem utisku reprezentativnosti.

Godine 1893. izvrsena je regulacija Savske (Karadjordjeve) ulice do Malog pijaca. Istovremeno, uz njen front pocinje izgradnja stambeno-poslovnih zgrada.Jednospratnice trgovaca Bozidara Purica, u Karadjordjevoj 53, i Dimitrija Markovica, u broju 55, pokazuju kako su za veoma kratko vreme beogradski graditelji prihvatili arhitekturu istorijskih stilova. Jednostavnija, oblikovana svedenim elementima akademizma,citljivim u simetricnosti i stepenovanju fasade, rusticnom prizemlju, jasno definisanim podeonim vencima i skromno dekorisanim plitkim pilastrima zgrada Bozidara Purica podignuta je, verovatno, neku godinu pre zgrade Dimitrija Markovica. Nazalost,do danas nam nisu poznata imena njihovih projektanata, ali se sa sigurnosu mozemo pretpostaviti da su gradjene po projektu skolovanih arhitekata.
Clip_2.jpg


Niz zgrada u Karadjordjevoj ulici, nastalih pred sam kraj XIX veka izmedju mosta na Savi i Travnicke, odnosno ulice Svetozara Radica, sem sto svedoce o tome kako se samo u jednoj deceniji izmenilo okruzenje Malog pijaca, ukazuju i na izuzetnu lakocu kojom su beogradski trgovci prihvatali evropske stilove i evropske standarde gradnje. Fasade njihovih kuca bile su oblikovane akademski, uz primenu neobaroknih portala i prozora, klinker opeke i mansardnog krova, poput zgrade trgovca Nikolica u Karadjordjevoj 44 ili neorenesanse vidljive na zgradi broj 44, koju je projektovao arhitekta Jovan Ilkic i koja je jedna od retkih zgrada kojoj se zna ime autora. Najznacajnije arhitektonsko ostvarenje podignuto za okvir Malog pijaca bila je zgrada brace Krsmanovic u Karadjordjevoj 59, izgradjna po planu inz. Milosa Savica i arhitekte Gaspara Bekera.
 

Prilozi

  • Clip_4.jpg
    Clip_4.jpg
    107,8 KB · Pregleda: 17
Izuzetna velicina i reprezentativnost bile su novost za Savsku carsiju, kao sto je nov bio i tip najamne zgrade s vise stanova. Veoma uzan ugao ulica Svetozara Radica i Karadjordjeve akcentovan je kupolom nad atikom postavljenom iznad jako naglasenog, dvostruko profilisanog krovnog venca, ciji je pandan postojao i na drugom kraju,prema zgradi u Kraljevica Marka..
O postojanju druge kupole znamo samo na osnovu projekta, pa se moze pretpostaviti da ona nije ni bila izvedena buduci da je nema ni na najstarijim poznatim fotografijama. Troclana podela, stepenovanje po spratovima, naglasavanje prizemlja i izuzetno jak krovni venac pripadaju akademizmu. U potpunosti prihvacen i primenjen repertoar neobarokne dekorativne plastike dosledno je sproveden na ovoj kuci »statusu«. Trgovci Krsmanovici, dosljaci iz Bosne, vlasnici »Limana«, placeva, magaza i ducana dosli su do onog nivoa bogatstva koje se pokazuje reprezentativnim gradjevinama.Neku godinu kasnije i Djordje Vuco je u ulici Kraljevica Marka 2 podigao kucu, sa stanom na spratu i kancelarijom i magacinom u prizemlju. Godina izgradnje jos uvek nije tacno utvrdjena u literaturi se navodi kraj XIX veka i 1893–1895. godina. Ovo je prva od cetiri kuce koje je arhitekta Dimitrije T. Leko, krajem XIX i pocetkom XX veka, projektovao za porodicu Vuco i jedinstven je primer da isti arhitekta bude projektant svih kuca koje investitor podize. U odnosu na ostale, zgrada u Kraljevica Marka 2 predstavlja samo standardno delo. Krajem XIX veka Savamala je bila samo delimicno regulisana i uredjena, s gradjevinskim fondom koji se sastojao od malog broja reprezentativnih gradjevina i velikog broja privremenih objekata namenjenih trgovini, s pijacom, koja je dobila karakter trga, i ne vise sa statusom predgradja.
Dvadeseti vek je ovim prostorima doneo bolju povezanost sa Evropom, koju dotadasnji nedostatak grada u pravom smislu nije dopustao. Izvestan stepen emancipacije od proslosti, nezanemariv nivo ekonomskog, a u vezi s tim i kulturnog razvoja doprineo je brzem prihvatanju tekovina zapadnoevropske civilizacije.Srpski arhitekti, generacija sezdesetih i sedamdesetih godina,dali su sve od sebe da najnovija iskustva velikog sveta prenesu u »zabacenu balkansku provinciju«, iako sredina nije uvek bila sigurna u neophodnost tako intenzivnih veza.
Vec prihvaceni akademizam duboko je uhvatio korena medju ljudima koji su, ziveli na vetrometini, stalno bili na pocetku i zbog toga je upravo ono sto je stameno, sto prkosi prolasku vremena postalo nihov ideal. Posledica takvog verovanja bilo je dugo trajanje akademizma, otpornog na sve mene kroz koje je arhitektonska misao prolazila.Prodor novog veka osetio se u najvecoj meri u prisavskom delu grada, jer je za petrnaest godina, do pocetka Prvog svetskog rata, formiran urbanisticki, regulisane su ulice, izvrsena je parcelacija, pocela je izgradnja pristanista i keja, izgradjena je osnovna skola, osnovan prvi novcani zavod u Srbiji i, konacno,nasuta Bara Venecija.
Godine 1900. odluceno je da se podigne osnovna skola za Savski kraj na prostoru Svetonikolskog trga.
U isto vreme doneta je dalekosezna odluka da se Karadjordjeva produzi do zeleznicke stanice. Front ulice je do tada bio u potpunosti izgradjen. Uz Mali pijac, prema Savi, bilo je imanje brace Krsmanovic i Riste Paranosa. Uz ulicu Kraljevica Marka, na neparnoj strani, nalazilo se imanje Luke Celovica, preko puta Djordja Vuca, Aksentija Todorovica, Marka Stojanovica, Mase Nikole i Jovana Antule i, na kraju, prema mlinu Zaharija Popovica, veliko Paranosovo imanje.
Po imenima vlasnika imanja, uglednih trgovaca i advokata, jasno je da je prostor oko Malog pijaca postao prestizan i dostupan samo najbogatijim i najuglednijim Beogradjanima. Opstina je, da bi prosekla Karadjordjevu ulicu, morala da otkupi najveci deo Paranosovog imanja i da porusi han, sto je i ucinila verovatno 1904. godine.
Godinu dana kasnije, avgusta 1905, u pismu advokata Marka Stojanovi}a Opstini beogradskoj pominje se rusenje preostalih prizemnih zgrada koje su »izvesno bile starije od ceetrdeset godina«,sto pretpostavlja da je han vec bio porusen. Povezivanje Malog pijaca i zeleznicke stanice dalo je nov podsticaj izgradnji u Savskoj varosi. Beogradska zadruga, koja je postojala vise od dve decenije, otkupila je imanje brace Krsmanovic izmedju ulica Karadjordjeve, Travnicke i Hercegovacke da bi na njemu podigla svoju poslovnu zgradu.Na ideju o gradjenju bas na tom prostoru verovatno je uticao Luka Celovic, trgovac sa Male pijace i predsednik Upravnog odbora Zadruge, koji je u neposrednoj blizini u ulici Kraljevica Marka 1, neku godinu ranije podigao sopstvenu kucu. Projektant je, kao i za susedne zgrade, bio inz.Milos Savcic,pa otuda potice njihova vise nego ocigledna slicnost.
0_beogradska-zadruga,-fotografija-v.jpg


Godine 1906. uradjen je projekat za zgradu Beogradske zadruge, ciji su potpisnici arhitekti Andra Stevanovic i Nikola Nestorovic. Citav niz napisa o pojedinacnom udelu u zajednickom projektu, neposrednim uticajima i upotrebi armiranog betona skoro da su u potpunosti iscrpli ovaj problem. Pouzdano se zna da je francuska arhitektura sa kraja XIX veka imala znatan uticaj na obojicu arhitekata,da su, takodje, posetili Parisku izlozbu 1900. godine,da su u to vreme vec priznati i cenjeni i da su zajedniki zavrsili zgradu Uprave fondova. Ne zna se tacno kolike su prilikom projektovanja bile njihove autorske slobode, a koliki zahtevi Upravnog odbora Beogradske zadruge, pre svega Luke Celovica, kome je zadruga bila ovaplocenje zivotnog sna.Otuda je zgrada Beogradske zadruge, kao izraz vec pomenutog ideala i reprezent moci i mogla da bude samo snazna, reprezentativna gradjevina, sto znaci i akademski koncipirana. Akademizam se ogleda u strogoj simetriji ceone fasade i bocnih krila, stepenovanju fasade, naglasenom rusticnom prizemlju, centralnoj kupoli i kupolama nad krilima. Takodje, i svi dekorativni elementi su iz akademskog repertoara, ukljucujuci slobodnostojece figure na centralnoj fasadi. Ali, ta cvrsta struktura je vec pocela da se rastace, bocni pilastri centralne zone vec su prodrli preko linije krovnog venca, iako stidljivo i trazeci zavrsetak u trougaonom timpanonu.Na bocnim fasadama taj prodor je zauzdan, ali namerno kasno. Rezultat je blaga zatalasanost nekadasnje nadmocne ravne linije. Isti slucaj je i sa fasadom procelja, kojom dominira velika staklena povrsina prozora.
Koncipirana kao poslovno trgovacko stambena (ducani u prizemlju nestali su u adaptaciji posle Drugog svetskog rata),zgrada je imala i akademski oblikovan enterijer pocev od ulaznog hola, sa reprezentativnim mermernim stepenistem, do svecane sale, sa oslikanom tavanicom i skulpturama , rad beogradskog likoresca Franje Valdmana. Skulpture su import iz Nemacke.Samo ponegde, na mestu koje nije dostupno pogledu, iskrsne neki Ar-Nuvo detalj, poput vrata sefa iza salter sale.
Kada je 1907. godine bila zavrsena, nista vise na Malom pijacu nije se moglo meriti starim merilima.

Clip_4.jpg
 
Mali pijac, kome je zgrada beogradske Zadruge trebalo da posluzi kao ukras, morao je da ustukne, pre svih hotel »Bosna«, cija je arhitektura pripadala proslom vremenu i cija je dotrajalost uz novu zgradu bila vidljivija.Trgovci na Savi nikada se brze nisu dogovorili. Uspeli su da skupe pare za otkup i da sruse stari hotel.Godine 1909. uklonjen je krst sa Male pijace. U ideje o novom gradu ovakav trg se nije mogao uklopiti, pa je posle Paranosovog hana i hotela »Bosna« nestao i Spomenik pobede. Ono u ciju cast je podignut bilo je vec odavno osvojeno i spomenik je, moze se resi preko noci, prenet iz sredista trga u Moravsku ulicu.Savska varos se oslobodila bremena nasledja i pocela je da stvara nove vrednosti.
U takve vrednosti sigurno se moze svrstati gradjenje keja od Savskog mosta do Krsmanovicevih magacina,1907. godine. Uredjenje keja je na licitaciji dobio poznati beogradski gradjvinar Jovan Sevdic, ali je nakon kratkog vremena izgradnja bila prekinuta usled nedostatka novca i nekih tehnickih problema. I ako nesprovedena, ideja o keju je prva ideja o silasku grada na obale. Vec poznati “strah Beograda od vode” i okretanje zadnjih fasada i dvorista vodi bili su na najboljem putu da budu prevazidjeni.Odluka o izgradnji skole za Savski kraj, doneta 1900, pocela je da se realizuje tek 1906. godine. U jednom novinskom napisu istice se »da se za osnovnu skolu u Savamali dovrsuje velelepna gradjevina koja ce ukrasiti Beograd«. Nazalost, nisu sacuvani planovi skole, a o njenom izgledu svedoci samo mali broj sacuvanih fotografija, iako je zgrada postojala do Drugog svetskog rata.U literaturi oznacena kao eklekticna,Savska osnovna skola je pravi primer neodlucnosti njenog
projektanta Dimitrija T. Leka u prihvatanju savremenih arhitektonskih stilova. Na skkoli su, cak i fizicki, prisutna dva opredeljenja: akademizam, u osnovnim postavkama i Ar-Nuvo, u detaljima.
Sledeci korak u organizaciji Savske varosi bila je izgradnja nove kuc Djordja Vuca, na uglu ulica Kraljevica Marka i Karadjordjeve. Regulacijom iz 1905. godine definisani su oblik i velicina parcele.I za ovaj objekat, kao za prethodne koji su pripadali porodici Vuco u ulicama Kraljevica Marka, Deligradskoj i na Terazijama,Dordje Vuco je angazovao arh.Dimitrija T. Leka.Podignuta 1908. godine preko puta Beogradske zadruge, kao odgovor ili kao izazov, sto je verovatnije ako se zna Lekov odnos prema Nestorovicu i njegovom radu, ovo je prvi Ar-Nuvo objekat u ovom delu grada.Iako se osnovni koncept zgrade zasniva na akademizmu, mnostvo detalja iz repertoara Ar-Nuvoa opredeljuju je kao Ar-Nuvo gradjevinu.Oblik parcele je diktirao izgradnju objekta sa tri vidljive fasade, centralnom i dvema bocnim, od kojih je jedna bocna znatno duza. Centralna, okrenuta Malom pijacu, predstavlja dominantu .

Podatak iz literature da »dekoracija nije narocito bogata«,ili da su »ukrasi sturo upotrebljeni«,moze se opovrgnuti samo nabrajanjem detalja bocnih,skromnije obradjenih fasada. Veoma plitki, sto je i zahtev Ar-Nuvoa, oni su i brojni i raznovrsni. Ograde balkona od kovanog gvozdja razlicite su na svakom spratu, neke su radjene samo geometrijskim a neke kombinacijom geometrijskih i floralnih motiva. Svi nadvratnici, natprozornici, pervazi portala i prozora, sve povrsine ispod balkona, erkeri i medjuprozorske povrsine bogato su obradjeni. Primenjena dekorativna plastika je veoma raznovrsna od veoma jednostavne geometrijske ili floralne do jako naglasene, sa predstavama zenskih glava ili merkura okruzenih liscem i cvetovima, ili plitko postavljenih udvojenih profila sa dekorativno obradjenom kosom od koje polaze dekorativne trake, sto je jedan od najcescih motiva Ar-Nuvo fasada sirom Evrope.

Clip_5.jpg



Kompozicija ugaone, glavne fasade, sa centralnom jedinstvenom povrsinom bez ikakvih podela i brojnim dekorativnim elementima pripada Ar-Nuvou. Unutrasnjost objekta, iako diktirana namenom, nosi takodje sve odlike novog, a pogotovu izvanredno stepeniste, neobicno za beogradsku arhitekturu. Nazalost, u prepravkama (1946. godine) zgrade, ostecene u Drugom svetskom ratu, nestali su elementi koji su cinili posebnost enterijera.Kada je 1910. godine na mestu nekadasnjeg Paranosovog hana, na velikoj parceli bloku, oivicenoj sa sve cetiri strane ulicama, poceo da se gradi Grand hotel »Zadruga« (»Bristol«), transformacija Malog pijaca bila je u potpunosti zavrsena. Osnovni podaci o objektu, u koje se ubraja autorstvo Nikole Nestorovica, znacajno za njegovo celokupno delo, i tehnicki problemi u vezi sa fundiranjem poznati su do detalja i ne treba ih posebno razmatrati.Ocene arhitekture hotela »Bristol« su razlicite.U literaturi se navodi da je to objekat na kome je »secesijska dekorativnost dozivela vrhunac«,ali i da se »priblizava tvrdim u ne narocito invetivnim formama posleratnog akademizma«,kao i to da je »inspirisana proceljem hotela »Moskva«.Objekat je koncipiran kao slobodnostojeci, sa cetiri vidljive fasade, uistinu se istice tvrdocom svojih formi, izrazitom troclanoscu fasade, naglasenom podelom po horizontali i snaznim zupcastim krovnim vencem koji prikiva objekat i ne dozvoljava mu dase slobodno razvije do zatalasane linije atike, oblikovane u maniru Ar-Nuvoa. U istom maniru su uradjeni i svi dekorativni elementi fasade, iako se ima utisak da su samo formalno primenjeni bez organske veze sa korpusom.Hotel »Bristol«, po nameni u skladu sa tradicijom mesta ali oblikovanjem nov, doprineo je novom, evropskom liku Malog pijaca.
Ako je tacan podatak iz stampe da je i Ljubomir Krsmanovic imao nameru da 1911. godine sazida novu cetvorospratnicu u neposrednoj blizini mesta na kome se nalazio nekadasnji hotel »Bosna« i da je ona »trebala da izlazi na tri ulice«, trg bi tada bio definitivno uoblicen.Zbog toga ne cudi odusevljenje Svetozara Stojanovica u posveti knjige Srpski neimar Luki Celovicu,jednom od pregalaca Male pijace, u kojoj pise da Savski kraj »po lepoti svojih zgrada cini cast Kraljevini Srbiji«, ili, dalje: »za to se s pravom moze reci za Savski kraj: ko zeli da vidi Beograd kao modernu varos neka ode na Savu. Tamo ce tek steci uverenje o napretku jedne kulturne varosi.«
Verovatno bi slican utisak proizvela i izgradnja nove tramvajske pruge, »koja bi sa svoje originalnosti bila jedinstvena za Beograd. Projektovana pruga bi vezivala Terazije sa Savom u pravoj liniji preko Zelenog venca,sa koga bi do Svetonikoljskog trga vodila preko kuca na sinama koje bi bile od armiranog betona«.

Predlozeni projekat Opstina beogradska nije usvojila. Za tako smele poduhvate prestonica jos nije bila spremna.Poslednja intervencija u Savamali pred izbijanje Prvog svetskog rata bilo je uredjenje skvera ispred Beogradske zadruge. Skver je bio deo mnogo veceg projekta za uredjenje Male pijace, koji je obuhvatao i postavljanje fontane, Savske nimfe, kako ju je nazvao autor, vajar Djordje Jovanovic. O ovom projektu podatke daje Djordje Jovanovic u pismima upucenim Beogradskoj opstini1921. godine.
U njima se navodi da je pred rat uradjen skver pred Beogradskom zadrugom po projektu opstinskog arhitekte Jelisavete Nacic i da je Zadruga, u dogovoru sa Opstinom odlucila da finansira postavljanje fontane u sredini skvera. Uz konsultacije sa arh. Nacic i po konacnom odobrenju arh. Lezea, glavnog direktora svih tehnickih odeljenja Opstine,Djordje Jovanovic je »izradio figuru Savsku nimfu za tu fontanu«.
 
Ne moze biti sumnje u tacnost podataka s obzirom na to da su pisma upucena Opstini, koja je bila investitor radova na uredjenju skvera, a da je arh. Jelisaveta Nacic radila na slicnim projektima sve do ostavke 2. jula 1919.godine.Nije nam poznat projekat, ali je poznat izgled skvera sa fotografija i razglednica iz medjuratnog perioda.Ne znamo ni kako izgleda Savska nimfa, osim sto postoji podatak, koji je dao Jovanovic, da je to »velika figura za fontanu od bronze«. Savska nimfa se ne pominje ni u jednom od radova koji se bave delom Dordja Jovanovica.Postoji jedna fontana koja je objavljena u Katalogu Cetvrte jugoslovenske izlozbe umetnickih dela, odrzane 1912. godine, ali kao skica, jer se navodi kao »zenska figura za fontanu (gips)«.Danas se zna za jednu fontanu koju je izradio Djordje Jovanovic, i to je fontana Dunavska nimfa u Dunavskom parku u Novom Sadu.

Ukoliko je tacan podatak da je postavljena 1911. godine,onda figura u gipsu ne bi mogla da bude skica za Dunavsku nimfu. U prilog pretpostavci ide i opis figure za fontanu u kritici izlozbe, koji ne odgovara bronzanoj skulpturi.Beogradska opstina nije otkupila Jovanoviceva dela po njegovom predlogu, vec je pisma uputila na razmatranje B. Popovicu, koji je predlozio da Djordje Jovanovic napravi izlozbu i da se onda otkupe dela sa izlozbe.Tom prilikom je izneo i primedbe da su neki radovi replike, sto je ozlojedilo vajara,koji je odbio »da za ljubav opstine priredjuje izlozbe«. Gradjevinska sekcija Opstine beogradske, kojoj je takodje upucen predlog na razmatranje, navela je nepostojanje regulacionog plana i nedostatak finansijskih sredstava kao razlog za odbijanje postavljanja fontane po vec delimicno realizovanom projektu.Da je projekat realizovan, Beograd bi dobio jedinstven trg. Nazalost, rat je bio brzi. Kada je on prosao,vise nista nije bilo isto. Generacija koja je stvorila »novi grad na Savi« sisla je sa scene. Potomci Riste Paranosa su ostatke ocevog imanja isparcelisali i rasprodali; naslednici Djordja Vuca, slomljeni ekonomskom krizom, prodali su sva svoja imanja; Ljubomir Krsmanovic je sve nepokretnosti zavestao srpskoj vojsci, kao sto je Luka Celovic svu svoju imovinu ostavio Univerzitetu, a Aleksa Krsmanovic srpskoj drzavi.

Za one koji su ih nasledili Mali pijac nije imao nikakvo posebno znacenje i potonuo je u zaborav. Nekadasnju zivost zamenila je ucmalost. Nijedna od ideja zapocetih pre Prvog svetskog rata nije nastavljena posle njega. Onako kako je docekao 1914. godinu, Mali pijac je docekao i novi vek.Novoj generaciji stasaloj u srpskom Beogradu nudio se onaj deo grada o kome njihovi dedovi nisu moglini da sanjaju.Za dokaz takvog stanja moze da posluzi rezultat velike ankete o spomenicima i trgovima Beograda, koju su sprovele Beogradske opstinske novine 1933. godine i u kojoj su ucestvovali poznati arhitekti, istoricari umetnosti i vajari. O Malom pijacu i Savskoj varosi nema ni reci.

“Mali pijac na Savi,krajem XIX i pocetkom XX veka”
Vera Pavlovic-Loncarski
 
NARODNA SKUPSTINA SRBIJE

Zgrada Narodne skupstine Republike Srbije nalazi se na adresi Trg Nikole Pasica br.13, opstina Stari grad, Beograd, ukupne korisne povrsine 13.400 m², omedjana Kosovskom ulicom, Takovskom, Trgom Nikole Pašića, Vlajkovićevom i Bulevarom Kralja Aleksandra, a u blizini je Starog i Novog dvora i Dvorske baste, danasnji Pionirski park, sa kojima cini jedinstvenu arhitektonsko funkcionalnu celinu. Ovo zdanje je građeno od 1907. do 1936.Radovi su zavrseni 1936. godine, a iste godine, 19. oktobra, zdanje je otvoreno, dok je 20. oktobra u njemu odrzana i prva sednica novog saziva. Zidana skoro trideset godina, sahranila je dva kralja i jednog projektanta. U njoj se ugasilo pet verzija Jugoslavije, od monarhije do socijalisticke republike.
Mrak-u-Beogradu-svetlo-9-1.jpg


Prvu verziju skupstine formirao je Vozd Karađorđe Petrović i to u zgradi koja se nalazila na danasnjem praznom placu u ulici Zmaja od Noćaja.Sa trinaest popečitelja (ministra) ova skupstina je trajala do prvih dinastickih prevrata.
Prvi zakon o narodnoj skupstini Srbije donet je 28. oktobra 1858. godine . Na osnovu njega sazvana je Svetoandrejska narodna skupstina, odrzana,od 30. novembra 1858. do 31. januara 1859. godine u Beogradu. Time je ozakonjena ustanova narodne skupstine i udaren temelj predstavnickog sistema u Srbiji.Prema Zakonu o narodnoj skupstini, izglasanom na Svetoandrejskoj skupstini, skupstina je dobila ime Srpska narodna skupstina, koje je nosila sve do 1918.god.

Velika pivara u kojoj je odrzana Svetoandrejska skupstina

135-Velika-pivara-1.jpg


Novo formirana Skupstina Srbije, radila je do preseljenja u novu zgradu u bulevaru u staroj kasarni,
na uglu ulica Kraljice Natalije i Kneza Miloša, danas se na ovoj lokaciji nalazi Palata Odeon.

3218917902_8af4bec001_o-1.jpg


Na mestu danasnje Skupstine bilo je staro rimsko groblje, a u delu od Skupstine ka Glavnoj posti i Crkvi Svetog Marka bilo je tursko groblje.Odluka da se bas ovde digne zgrada parlamenta vođena je istorijskom cinjenicom da je kod Batal džamije odrzan srpski narodni sabor,na kome je 30. novembra 1830. procitan sultanov hatišerif o delimičnoj autonomiji Srbije.

3bbc6ee15f5d37d030b7aa32b2cf9d24ac444c2e-1.jpg


Postoji prica o prokletstvu lokacije na kojoj se nalazi srpski parlament najverovatnije je povezana sa prastarim narodnim verovanjem da ne treba praviti zgrade na raskrsnicama i grobljima. Tako je prica sa pocetka 20. veka da je cuvena dorcolska prorocica Spasenija Jovanović javno upozoravala da Srbi zidaju nesto sto njima samima nece sluziti ni za sto godina. Bez obzira na to, nakon nekoliko godina priprema, gradnja je konacno početa 1907, a prema projektu arhitekte Jovana Ilkića.
zgrada-narodne-skupstine-5-v-1.jpg
250px-Jovan_Ilkic-1.jpg


Tri puta je srebrnim cekicem kralj Petar I Karađorđević kucnuo kamen temeljac Narodne skupstine 27. avgusta 1907, pre nego sto ce ga zajedno sa poveljom na kojoj su imena kralja,mitropolita i glavnog arhitekte Ilkica, spustiti u temelje zdanja.Kralj, ubeđeni demokrata, zeleo je da u prestonici sazida zdanje narodnog predstavnistva po uzoru na zgrade parlamenta sirom Evrope.Gradnja je obustavljena tokom Balkanskih i Prvog svetskog rata, a zapoceta zgrada je sluzila kao nisanski orijentir. Tokom ratnih dejstava,glavni arhitekta Ilkić je deportovan u mađarski logor Nežidar iz koga se nije vratio, a po zavrsetku rata umire i Kralj Petar i Karadjordjevic

j08njt-1.jpg


U ratnom vihoru nestaju planovi zdanja, a predanje kaze da i kralj Aleksandar I pocinje da veruje u prorocanstvo vidovite Cane Jovanović, koja je jos u vreme polaganja kamena temeljca najavila da ce skupsina "sahraniti" dva kralja pre nego sto bude zavrsena. Kao sto je poznato kralj Aleksandar I, ubijen je u atentatu ,9.oktobra 1934. u Marseju, a Narodna skupstina je zavrsena, i osvestana 18. oktobra 1936. Zdanje je otvoreno dva dana kasnije svecanom sednicom Senata Narodne skupstine Kraljevine Jugoslavije.

890325_64-5-1.jpg


Poslednji graditelj Narodne skupstine bio je Pavle, sin Jovana Ilkića, koji je na osnovu ocevih crteza uspeo da rekonstruise projekt i dovrsi zidanje ovog zdanja neobicne sudbine.Zgrada nije stradala tokom nemackog i saveznickih bombardovanja Beograda u Drugom svetskom ratu, a tokom rata u zgradi se nalazila nemacka Komanda za jugoistok.

zgrada-narodne-skupstine-3-v-1.jpg


Od 1945. do 2006. u Narodnoj skupstini zasedali su parlamenti FNJ, FNRJ, SFRJ, SRJ i SCG. Od 5. juna 2006. godine, nakon razlaza sa Crnom Gorom, zdanje je vraceno Narodnoj skupstini Republike Srbije, kojoj je prvobitno i bilo namenjeno.
Do pozara i pljacke tokom 5. oktobra 2000. ova institucija bastinila je 156 umetnickih slika uglednih jugoslovenskih i srpskih stvaralaca nastalih u periodu od gotovo dve stotine godina. Bilo je tu slika Uroša Kneževića, Uroša Predića, Petra Dobrovića, Save Šumanovića, Stojana Aralice, Petra Lubarde, Milana Konjovića, Koste Hakmana, Ignjata Joba, Vase Pomorišca, Peđe Milosavljevića, Petra Omčikusa. Zgrada je u međuvremenu restaurirana, ali deo ukradenog namestaja, tepiha i slika do danas nije pronađen ni vracen.
5oktobar33333-1.jpg


Izgradnja zdanja, oblikovanog u akademskom maniru, trajala je skoro tri decenije i pratila je burna događanja na istorijskoj i politickoj sceni Srbije pocetkom 20. veka.
skupstinasala-1-1.jpg

Arhitekta ciji je najznacajniji rad zgrada Narodne Banke u Ulici Kralja Petra, Konstantin A. Jovanović izradio je prvi projekat za Dom narodnog predstavnistva Kraljevine Srbije 1892. godine, ali je izgradnja je odlozena.Na ponovo organizovanom konkursu je, pobedio je arhitekta Jovan Ilkić, po cijem nacrtu je gradnja Narodne skupstine i zapoceta.
03_750x0-1.jpg


Posle smrti Jovana Ilkića 1917. godine, njegovom sinu Pavlu Ilkiću poverena je izmena projekta, po kome su radovi nastavljeni od 1920. do 1926. godine.Glavni projektant u sledecoj fazi gradnje, zapocetoj 1934. godine bio je Nikola Krasnov, koji je posle Oktobarske revolucije sa grupom emigranata dosao u Beograd, gde je dao veliki doprinos reprezentativnosti skupstinskog zdanja, a posebno uređenju enterijera.

Medaljoni na fasadi: Demosten,Ciceron,Atina i Perikle
300px-Skupstina_reljefi-1.jpg


Ograda se nalazila oko Skupstine do 1956. godine, kada je upotrebljena za ukrasavanje vile "Biljana" na Ohridu i ogradu oko "Belog dvora" na Dedinju.
beograd52ro3-1.jpg


3688190765_2f0003d1ee-1.jpg


Skulptura "Igrali se konji vrani", delo vajara Tome Rosandića, koja daje poseban pecat monumentalnom zdanju parlamenta, uz stepenisni prilaz postavljena je 1939. godine.
zgrada-doma-narodne-skupstine-3-1.jpg


Privremena skupstina Demokratske Federativne Jugoslavije zasedala je u zgradi, a potom Ustavotvorna skupstina, koja je u Velikoj skupstinskoj sali proglasila Republiku.

Titov govori u Skupstini posle progasenja za dozivotnog predsednika
1974_549_039-1.jpg


Od 1945. godine, zgrada je koriscena kao predstavnicki dom Demokratske Federativne Republike Jugoslavije, Federativne Narodne Republike Jugoslavije,
Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, Savezne Republike Jugoslavije i Drzavne zajednice Srbije i Crne Gore.
Dom Narodne skupstine Republike Srbije zvanicno je od 3. jula 2006. godine.

U Narodnoj skupstini bio je izlozen i kovceg Josipa Broza-Tita
tito-sahrana2-1.jpg


Zbog znacaja svoje funkcije, vezanosti za istorijske događaje i arhitektonskih i umetničkih vrednosti, zgrada Skupstine je 1984. godine proglasena za spomenik kulture.

Skupstina-Srbije-1.jpg
 
Poslednja izmena:
Uz pricu o Narodnoj skupstini da pomenem i Batal dzamiju na cijem mestu je podignuta zgrada Narodne skupstine

Batal dzamija
Batal-Dzamija-1.jpg


Trazeci literaturu za Batal dzamiju naisla sam na razne podatke .Od toga da je u Beogradu pod Osmanlijama bilo od 50- 273 dzamija i mesdzida.
Meni je broj od 273 dzamija u nekadasnjem Beogradu kog su cinile tvrdjava i okolno naselje unutar sanca mnogo U svakom slucaju izdvajaju se,11 najznacajnijih u koje spada i Batal dzamija (do 1789. godine poznata kao Ejnehan-begova dzamija). Bila je najlepsa i najveca dzamija tog perioda u Beogradu i mesto u cijoj su neposrednoj blizini sahranjivani viđeniji Turci. Konacnu odluku o njenom sravnavanju sa temeljem doneo knez Milos Obrenovic.

Turski han na Batal dzamiji, Beograd 1876/78
2s0l08x.jpg


esug4x.jpg


Ceo taj kraj bio je beogradska periferija.U napadu Austrijanaca na Beograd 1717, koje je predvodio Eugen Savojski, Ejnehan-begova dzamija se nalazila na samom frontu.Smatra se da je tada prvi put ostecena.

1876 . godina: Zeleni venac, Batal dzamija, Konak i Kalemgdan
Batal-Dzamija-2.jpg


U brojnim prevratima, rusena je i obnavljana u vise navrata, da bi tek 1766. godine bila popravljena. U sledecim borbama za Beograd, 1789. dzamija je bila ozbiljno ostecena.Tada se prvi put spominje pod imenom Batal-džamija jer na Turskom “batal” znaci napustena.

U borbama za oslobođenje Beograda u Prvom srpskom ustanku 1806. godine, Turci su sa Batal dzamije pruzali otpor ustanicima koji su se usancili na Tasmajdanu.
Opsedajuci Beograd 1806. godine, Karađorđevi ustanici pogodili su je tresnjevim topom. To je bio kraj Batal dzamije.Posle okoncanja oba ustanka postala je marvena ili stocna pijaca.

crtez Batal dzamije iz 1866 g.
m-1866.jpg


Beogradski vezir, Jusuf pasa,nameravao je da popravi Batal dzamiju. Na njegov predlog Porta mu je poslala 50.000 grosa, dva zlatna polumeseca alema i ferman,kojim mu se naređuje ”da popravi beogradske dzamije koje su za popravku, a narocito Batal dzamiju na Vracaru”.
BATAL-DZAMIJA.jpg


Jusuf pasa je obavestio kneza Milosa, 20. juna 1836. godine, da je dobio ferman za popravku Batal dzamije i tom prilikom mu je, između ostalog, saopstio:”inzenjer Ethem bej, je video kako stoka ulazi u ovu dzamiju, zbog cega su joj zazidana vrata…”

Uzalud je Jusuf pasa objasnjavao knez Milosu kako ”…nas Car,ima veliku zelju za popravljanjem zaduzbina” i isticao da bi “popravku trebalo izvrsiti kako bi nizami, koji ce vezbati na Vracaru, mogli kad dođe vreme i namaz da klanjaju u dzamiji”.

Knez Milos nije dozvolio popravku navodeci da je Vracar u srpskim rukama i da je u blizini palilulske crkve.

stara crkva sve marka-palilulska
2v.jpg


vasar povodom citanja hatiserifa kod paliluske crkve
0_Vasar-kod-Palilulske-crkve-K-Gebel_v.jpg


Ni posle duzih pregovora i urgencija iz Carigrada dzamija nije popravljena. Knez Milos je mislio da se popravkom Batal dzamije,
tezi,prosirenju turske vlasti izvan granica beogradske varosi, a imao je hatiserif po kome je sva zemlja van varosi bila u nadleznosti Srba...Stavise,Milos je naredio ”da se oko Batal dzamije vise pandura nađu i još nocu poore prostor oko nje”.

mesto gde je procitan hatioserif, snimak iz 1934.g.
3v.jpg


91v4.jpg


U prvom planu je groblje na Tasmajdanu, a u pozadini Beograd, Veliko ratno ostrvo i obrisi leve obale Dunava.
Od objekata se isticu Batal dzamija sa vec srusenim minaretom i desno od nje, zvonik Saborne crkve.

Poznati arheolog, pisac i putopisac F. Kanic boravio je u vise navrata u Beogradu, i pored ostalog napisao: ”Usred hriscanskog Beograda stajala je do 1878. godine Batal dzamija kao neosporno najlepsa turska građevina u Srpskom vilajetu, usamljena i velicanstvena, kao da zali za sjajnim danima Polumeseca kojeg se jos secala. Kad je Karađorđe osvojio Beograd, serefe i vrh minareta su se srucili sa svoje gorde visine, a centralni deo je, prkoseci zubu vremena, ostao postojan, izuzev nasilno razvaljenog glavnog portala.“

Ubrzo nakon odlaska Turaka Osmanlija 1867. godine, stara Batal dzamija je 1869. ili 1878 godine, po naređenju namesnika Blaznavca, sravnjena sa zemljom,a “misiju” rusenja obavili su Cincari za 230 dukata.

I kao sto znamo, na mestu Batal dzamije podignmuta je zgrada Narodne skupstine Srbije
 
Poslednja izmena:
CRKVA RUZICA

93p6Joh4bmE.jpg


Crkva Ruzica nalazi se na Kalemegdanu ispod Zindan kapije,na prostoru Donjeg grada.

zindan kapija
tvrdjava02.jpg


Nastala je prepravljanjem austrijskog barutnog magacina u vojnu crkvu od 1867. do 1869. godine.
U doba despota Stefana Lazarevica postojala je stara crkva istog imena, koju su Turci pri osvajanju Beograda 1521. godine porusili. Tacno vreme kad je ova crkva napravljena i ko je ucestvovao u gradnji ni dan danas nije poznato. Po predanju crkvu je podigla Ruzica, koja se sa svojim sestrama Maricom i Cvetom kao svoju zaduzbinu, pa je ona dobila njeno ime.
Ono sto je utvrđeno je ,da je ovo najstarija beogradska crkva.U crkvi Ruzici su se poslednji put pricestili branioci Beograda pocetkom Prvog svetskog rata. Unutar crkve nalazi se polijelej sacinjen od pistoljskih i puscanih metaka, kao i od srpskih oficirskih sablji .U njenoj blizini nalazi se izvor koji po predanju jos od srednjeg veka tece kroz njene temelje i cudotvoran je. Legenda kaze i da je izvor samo jednom presusio, 1915. godine kada je srpska vojska preko Albanije napustila Srbiju, i da je ponovo potekao tek 1918. kada je Beograd oslobođen.
Sv-Petka-i-Ru%C5%BEica.jpg


Crkva je porusena tokom Prvog svetskog rata, a obnova i osvecivanje je zavrseno 11. oktobra 1925. godine.
Posle obnove je postavljena ploca koja sluzi za uspomenu na ovo vreme, i na njoj je napisano:

„ Za vreme svetskog rata 1914-1918. od strane austrougarske i nemačke vojske opljačkan i porušen je ovaj sveti hram vojnički.
Pod Vladom NJ. V. Kralja Srba, Hrvata i Slovenaca, Aleksandra, upravom prvog srpskog Patrijarha Dimitrija,obnovljen je hram Božiji. ”

Za danasnji izgled crkve najzasluzniji je kralj Aleksandar Karađorđević.
Crkva-Ruzica-srusena.jpg
images


Prilikom ove obnove napravljene su i dve statue. Jedna predstavlja kopljanika cara Dusana,a druga pesadinca iz Balkanskih ratova,
i delo su N. P. Krasnova
85119554.jpg


U crkvu je doneseno sest ikona iz logora Nador u Africi.. Do današnjih dana su samo dve ocuvane.
Radovi su nastavljeni i posle rata, kada je popravljen vodovod i podignuta kapijakod oltara.
Najveci radovi su vrseni 1937. kada je izgrađena kapela Svete Petke, trem i crkveni dom, koji je unisten tokom bombardovanja 1944.
Unutra%C5%A1njost%20Crkve%20Ru%C5%BEice.jpg



Lusteri u crkvi, circi za svece i vaze za cvece , sacinjen i su od pistoljskih i puscanih metaka iz Prvog svetskog rata, kao i od srpskih oficirskih sablji iz tog vremena,topova,a delo je strucnjaka Vojnog zavoda iz Kragujevca.
Predstavlja pravi raritet u uređenju sakralnih objekata i jedan od razloga za poseban status ove crkve.

bg-price-crkva-ruzica2.jpg


Na zapadnom zidu crkve, na velikoj fresci ikonograf je među Isusuovim slusaocima naslikao i likove srpskih kraljeva,
Petra i Aleksandra Karađorđevica,Nikolu Pasica i ruskog cara Nikolaja Romanov.Unutrasnjost crkve krasi ikonostas,
koji je delo slikara i kaluđera Rafaila Momcilovica.

Sama crkva je obrasla puzavicom koja doprinosi da se objekat uklopi u okolni prostor i dodaje njenom neobicnom izgledu.
Crkva.jpg


Crkva Ruzica je 31. maja 1965. godine stavljena pod zastitu drzave zbog svog izuzetnog znacaja i vrednosti.
rose_church_crkva_ruzica-entrance_belgrade_fortress_serbia_photo_tob.jpg


Zbog svog znacaja i svog jedinstvenog izgleda, Crkva Ruzica nasla se na nezvanicnom spisku deset najlepsih pravoslavnih crkava iz 2011. godine.
5.jpg
 
CRKVA SVETE PETKE

e27edfc445678bb21521c82f64440756.jpg


Crkva Svete Petke nalazi se u Donjem gradu,beogradske tvrđave, podignuta u neposrednoj blizini crkve Ruzice, na mestu cudotvornog izvora vode,za koju se veruje da isceljuje ocne bolesti.U crkvi se kao velika svetinja, cuva mali prst svetiteljke. Prema narodnom predanju kapela na Kalemegdanu, podignuta je jos u 15. veku za vreme despota Stefana Lazarevica.Prvobitna kapela, bila je u obliku zemunice u koju se ulazilo niz stepenice a podigao ju je nepoznati velikodostojnik iz Donjeg grada oko 1417 god, kada su mosti svete Petke prenete u Beograd.
bg-crkve.jpg


Na snimku su patrijarh srpski Varnava i Milosav Stojadinovic, potpredsednik opstine grada Beograda, ispred stare Kapele Svete Petke, snimljeni 1931. godine.

Kasnije , na inicijativu Patrijarha Varnave, na danasnjem mestu izgrađena je i osvestana kapela na dan Svete Petke 1937. godine. po projektu arhitekte Momira Korunovica.
maxresdefault.jpg


Prilikom kopanja temelja pronađeni su ostaci nekog starijeg hrama i iskopane su brojne kosti vojnika poginulih tokom odbrane Beograda 1914 i 1915. godine
petka-dnevne.jpg


Kapela je dvaput zivopisana. Prvi zivopis je uradio akademski slikar Vladimir Predajevic. Taj zivopis je propao zbog loseg kvaliteta materijala koji je koriscen tokom radova,pa se drugi put koristila tehnika mozaika. Drugi zivopis je uradio beogradski slikar Đuro Radulovic između 1975. i 1982, a osvestao ga je Patrijarh German 27. februara 1983.
kalemegdan-sveta-petka-20111.jpg


Sveta Petka je istorijska licnost i jedna je od najvecih misionarki hriscanske vere, postovana u celom pravoslavnom svetu, a na poklonjenje njenim svetim mostima,koje pocivaju u Jašiji u Rumuniji dolaze vernici, verujuci u njenu isceliteljsku moc. Posebno joj se obracaju zene smatrajuci je svojom zastitnicom.
sveta-petka-kalemegdan-mondo-goran-sivacki-27.jpg


Kult svetiteljke u Srbiji dobio je na snazi krajem 14. veka, posle Kosovske bitke i u vreme pocetka turske vladavine kada su mnogi umni i duhovni ljudi nasli utociste u srpskoj zemlji
19336-crkva-svete-petke-580x0.jpg


Prve zapise o svetoj Petki ostavio je Grigorije Camblak među kojima je i opis prenosa mostiju svete Petke iz Vidina u Srbiju i do Beograda ,1403.godine,i to zaslugom monahinje Jefimije, kneginje Milice i Milicine cerke Olivere, Bajazitove zene, koje su dozvolu izmolile od sultana Bajazita.
Njene cudotvorne mosti prenosene su od tada mnogo puta.

Church-Ruzica-4.jpg


Kneginja Milica uspela je 1396. da izmoli svetiteljkine mosti i sahrani ih u crkvi zemunici na Kalemegdanu.
Sultan Sulejman Drugi preneo je mosti svete Paraskeve 1521. iz Beograda u Carigrad.
Konacno, 1641. carigradski patrijarh Partenije poklonio je mosti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu koji ih je preneo,
u rumunski grad Jaši i polozio u crkvu Sveta tri jerarha, gde su i danas.

Na dan Svete Petke red za ulazak u crkvu
Sv-Petka2.jpg


sveta-petka-crkva-praznik-goll-4.jpg


Sveta Petka je zivela krajem 10. i pocetkom 11. veka pre podele hriscanstva,a prema zapisima srpskog vladike Nikolaja Velimirovića, poreklom je Srpkinja.
Rodjena je oko 950. godine u blizini Carigrada, u mestu Epivat na obali Mramornog mora. Po ocevoj smrti njen brat Jeftimije zamonasio se u Studitskom manastiru u Carigradu. Kasnije je postao episkop i istakao se u borbi protiv bogumilske jeresi. Potice iz imucne i pobozne porodice. Na ikonama je predstavljena u monaskoj odeci sa krstom u ruci.

Petka.jpg


Sveta Petka u srpskom narodu veoma je postovana i cenjena,kao zastitnica zena, a, prema predanju, pomagala je bolesne i hranila gladne.
Njen kult neguje se vekovima u jugoistočnoj Evropi, kako kod Srba, tako i kod Grka, Rumuna, Bugara, a potuju je i pojedini nehriscanski narodi na srednjem istoku.

Crkva2.jpg


Za vreme Prvog svetskog rata, 1915. godine izvor je naprasno presusio, sto je tada protumaceno kao najava velike nesrece.
Dan kada je voda ponovo potekla, po oslobodjenju, 28. februar 1918. godine se obelezava kao praznik u Crkvi Svete Petke.
157-Belgra.jpg
 
Poslednja izmena:

KOSTURNICA BRANILACA BEOGRADA


Nalazi se u zidu, ispod Jaksiceve kule.
122304566.jpg


Izgrađena je 1937. godine posle rekonstrukcije prostora kule i prilikom izgradnje crkve Svete Petke.
U kosturnici su smestene kosti srpskih branilaca izginulih u odbrani Beograda 1914–1915. godine.
Tela nekoliko hiljada vojnika ostala su na ulicama srpske prestonice kada su austrougarski vojnici usli u Beograd.
Vecina njih je sahranjena u zajednicku grobnicu na novom groblju izgrađenu 1931. godine.
270px-Srpska_kosturnica_1914-1918_Novo_groblje_Bg2.JPG


Prilikom izgradnje kapele svete Petke ispod Zindan kapije 1937.g. pronađene su kosti hrabrih branilaca koji su tu pali branci otadzbinu.
Kosti su prenete u podnozije kule Jaksica u neposrednoj blizini i tu polozene u malu spomen kosturnicu.
23702-spomen-kosturnica-580x0.jpg


Njihova imena su za istoricare dugo bila izgubljena sve dok se jedan svestenik nije setio da su to sigurno imena,
koja se vec decenijama u kapeli po tradiciji citaju prilikom molitve za mrtve. Tada su pridodati spisku heroja, branioca Beograda,
koji broji vise hiljada imena. Na dan odlucujuce bitke pricestili su se u crkvi Ružici na Kalemegdanu
slika_1025_kosturnica.jpg


Polozaj Beograda koji je na kapiji Balkana, na raskrsnici strateskih puteva, koji od centralne Evrope vode ka jugu Balkana i Bliskom istoku,
uticao je na to da stalno, bude vojna meta. Nije moguce osvajati Balkan a da Beograd bude zaobiđen. Nije moguce kontrolisati plovidbu Dunavom,a da se Beograd zaobidje. I pre i posle 1915.godine, vodjene su borbe za Beograd i oko Beograda, ali borbe vođene početkom oktobra 1915. godine,upamcene su po jacini napada i besmrtnom herojstvu njegovih branilaca.

Godina 1915.u istoriji Beogreada :
- Beograd je napala najveca sila u dotadasnjoj njegovoj istoriji
- Po prvi put su vođene ulicne borbe u gradu savremenim vatrenim oruzjem
- Bio je to najveci desant preko reke u dotadasnjoj istoriji vojevanja
- Odlucnost i moral srpskih vojnika i naroda koji je stao uz svoju vojsku, bili su odlucujuci cinilac da neprijatelj pretrpi velike gubitke i bude usporen u svojoj ofanzivi .
- Tek masovnom koncentracijom i dejstvom teske artiljerije, kao i zbog napada Bugara sa Istoka otpor branilaca je bio slomljen.

BtqCi9hIEAA9tun.jpg:large


Tokom strahovitih borbi za odbranu Beograda oktobra 1915. godine, kada su Srbiju udruzenim snagama napale trupe Austro Ugarske, Nemacke i Bugarske,herojstvo branitelja srpske prestonice zadivilo je mnoge, ne samo saveznike Srbije nego i protivnike.
bg-almanah.jpg-(6).jpg
pozdrav-zastavi-600x446.gif


Udruzenim autrougarskim i nemackim trupama, pod komandom generala Alfreda Krausa suprotstavljali su se tada iscrpljeni srpski branitelji,
kojima je zapovedao general Mihailo Živković komandant odbrane Beograda.

General Mihajlo Živković, komandant Odbrane Beograda
index.php


Sam Beograd, napala su dva korpusa, i to 22. pruski rezervni korpus i 8. austrougarski korpus, sa vise od 1.000 topova.Napad je poceo,5. oktobra razornim bombardovanjem, u kome je samo narednog dana na grad palo 25.000-30.000 granata, ukljucujuci i one najveceg kalibra iz merzera, i debele Berte. Artiljerijska paljba trajala je do jutra 7. oktobra kada je neprijateljska pesadija krenula u osvajanje grada iz dva pravca. Nemci su nastupali preko Save, kod Ade Ciganlije, dok su Austrougari prodirali preko Dunava, kod Kule Nebojsa i Dunavskog keja. Buduci da su austrougarske trupe uspele da zaposednu gradsko priobalje, srpska vojska je 7. i 8. oktobra nastojala da pozrtvovanim jurisima odbije neprijatelja nazad. Pored regularne vojske, u tim borbama su se istakle i jedinice beogradskih zandarma i Sremski dobrovoljacki odred.

Protiv-avionski top u odbrani Beograda
9910bb06573bfea4336ad91c542952dc.jpg


Beograd je branilo jedva 16 hiljada boraca koji nisu bili dovoljni da pokriju sirinu fronta. Rezerve su bile malobrojne, ali je naređenje bilo jasno.
Branioci Beograda morali su da zadrze neprijatelja 9 casova koliko je bilo dovoljno da se glavnina srpske vojske povuce do Mladenovca.

Predah izmedju napada
odmor pri odbrani beograda.jpg


Ono sto su za Grke Termopili za Beogradjane je ugao ulica Cara Urosa i Mike Alasa, gde je 7. oktobra oko 14.30 major Dragutin Gavrilovic, komandant 2. bataljona 10. kadrovskog puka, ispred kafane "Jasenica" na Dorcolu, u ulici Cara Urosa, broj 65, na uglu sa tadasnjom Banatskom, odrzao legendarni govor :

“Tačno u tri časa neprijatelj se ima razbiti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao. Vojnici. Junaci. Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Beograda i otadžbine. Vi nemate više da se brinete za svoje živote, koji više ne postoje. Zato napred u slavu. Za kralja i otadžbinu. Živeo kralj. Živeo Beograd”,

u kome je pozvao branioce da do poslednjeg poloze svoje zivote za cast prestonice. U odbrani i napadu srpske vojske koji je tada usledio Major Gavrilovic je tesko ranjen, a vecina njegovih boraca je poginula.

X puk
rep-dragutin-mala-beograd.jpg

Major Gavrilovic
23552-major-gavrilovic-280x425.jpg


Zahvaljujuci podrsci artiljerije, a posebno monitora, Austrougari su odrzali polozaje i potom nastavili da napreduju, mada vrlo sporo usled snaznog otpora. Kljucnu ulogu u zauzimanju prestonice odigrale su nemacke jedinice koje su najpre zauzele Veliku i Malu Adu Ciganliju, a potom se preko Cukarice i Topciderskog brda probile u centar grada, sto je branioce dovelo u bezizlaznu situaciju. Trupe Odbrane Beograda povukle su se iz prestonice nocu 10/11. oktobra na liniju Erino brdo-Torlak-Petlovo brdo, da bi tri dana kasnije bile potisnute na tzv. avalske polozaje. General Živković je planirao da uz pomoc Moravske divizije II poziva izvede kontraudar, ali je, zbog iznenadnog napada Bugara, ta divizija morala da se prebaci na front u istocnu Srbiju. Uskoro je usledilo novo povlacenje, pa je grad definitivno pao u ruke neprijatelju.

Druga okupacija Beograda trajala je pune tri godine. Tek posle proboja Solunskog fronta sredinom septembra 1918. stvoreni su preduslovi da srpska vojska, uz pomoc saveznicke, preduzme ofanzivu radi oslobođenja zemlje i njene prestonice.S sprovođenje te ofanzive teklo je velikom brzinom, pa je prethodnica I srpske armije, kojom je komandovao vojvoda Petar Bojović, stigla do Beograda vec krajem oktobra.

Neprijatelj nije imao nameru da brani grad, i u njemu su se u tom trenutku nalazile samo malobrojne nemacke trupe koje su se spremale na povlacenje. Znacajniji otpor pruzali su jedino austrugarski monitori koji su stitili prebacivanje vojske preko reka. Pre konacnog odlaska nemacki vojnici su opljackali sve radnje od Slavije do Terazija, prekinuli snabdevanje vodom i elektricnom energijom i digli u vazduh zeleznički most na Savi. Prestonica je oslobođena 1. novembra kada je u nju usao konjicki eskadron Dunavske divizije, za kojim su uskoro pristigle i druge jedinice. To je, istovremeno, znacilo i kraj ratnih dejstava na prostoru Beograda u Prvom svetskom ratu..

Oslobodjenje-Beograda-u-Prvom-svetskom-ratu.jpg


bg-almanah-(1).jpg


Srpska vojska je u borbama za Beograd pokazala visok moral, dostojan pravih vitezova, takvo junastvo pred kojim je i neprijatelj ostao zadivljen.
Za podvige njegovih branilaca, ne samo vojnika, nego i građana Predsednik Francuske je odlikovao Beograd 21.12.1920.godine ordenom Krsta viteza legije casti,
a Čehoslovačka vlada je 28.09.1925.godine odlikovala Beograd ordenom Ratnog krsta.

Spomen-obelezje-braniocima-Beograda

Tokom proleca 1916. godine po naredjenju nemackog feldmarsala Augusta Makenzena, a u znak postovanja hrabrim protivnicima, Nemci su srpskim vojnicima poginulim tokom odbrane Beogada 1915. godine, podigli spomenik, u Kosutnjaku, s dvojezicnim natpisom: "Ovde pocivaju srpski junaci".

Spomenik u Kosutnjaku koji su jos u toku Prvog svetskog rata podigli Nemci poginulim srspkim vojncima
index.php


Slicno obelezje Nemci su podigli tokom okupacije i na Dunavskom keju, na mestu najkrvavijih borbi, na njemu je bilo zapisano:
"Ovde pocivaju sjedinjeni u smrti 260 nemackih i 240 srpskih vojnika, ratnika, palih u borbama oko Beograda 1915. godine".
 

Prilozi

  • 74496_2_if.jpg
    74496_2_if.jpg
    20,6 KB · Pregleda: 14
  • Krst sa prvog spomenika u porti crkve u Belom potoku.jpg
    Krst sa prvog spomenika u porti crkve u Belom potoku.jpg
    32,6 KB · Pregleda: 12
Posle prvog svetskog rata na Avali, na mestu gde je sahranjen nepoznati srpski vojnik poginuo u odbrani Beogarada 1915.godine.podignut je spomenik
1_VELIKA_grob-neznanog-junaka_v.jpg


1938.god po uzoru podizanja spomenika junacima Velikog rata sirom Evrope,podignut je velelepan mauzolej-spomenik Neznanom junaku,
kao uspomena na sve znane i neznane poginule vojnike u prethodnim ratovima.Spomenik je odignut na mestu starog srednjevekovnog grada Žrnov,koji je srusen.
slikaSrbija-Beograd-Avala-stari-grad-ZRNOV-45477969v800h600.jpg


Jos tada je javnost pisala protiv rusenja srednjevekovnog Žrnova .Nusic je predlagao da se spomenik postavi na Pozorisnom trgu,na mestu danasnjeg Staklenca.Žrnov je srusen miniranjem u roku od dva dana.Ostalo je zapisano da su Žrnov srusila dva masona,Kralj Aleksandar i vajar Ivan Mestrovic koji je projektovao spomenik a kome je za spomenik neznanom junaku na Avali, kao uzor posluzila grobnica kralja Kira

Cyrus_tomb.jpg


74496_2_if.jpg

Od starog spomenika ostao je samo krst koji se nalazi u porti crkve u Belom Potoku
Krst sa prvog spomenika u porti crkve u Belom potoku.jpg


Na monumentu spomenika neznanom junaku i zrtvama Prvog svetskog rata ,prvobitno je pisalo:
“Aleksandar I Kralj Jugoslavije Neznanom junaku, a na suprotnoj strani godina zavrsetka, 1938.”

Prema pisanju lista Blic, ovakav natpissu komunisti posle dolaska na vlast sastrugali, pretvorivsi spomenik u drzavno ceremonijalno mesto.

v_spomenik_neznanom_junaku.jpg
 
SETNJA BEOGRADSKIM SANCEM

1867premacrtezualeksandle4.jpg


Stari beogradski sanac koji je postojao i kada su Turci napustili Beograd 1863 g. pocinjao je kod Sava kapije, koja je jedina sacuvana do danas,donekele zatrpana zemljom i nalazi se ispod Kalemegdana.Tako je sanac isao od same obale Save i peo se uzbrdo kojim danas vozi tramvaj dvojka.Na uglu gde se danas tramvajske sine savijaju pored Kalemegdana, nalazila se niska zgrada u kojoj je bila kafana Tose Krivosije. Na njoj je bio vidljiv trag djuleta i natpis ove sadrzine: „Ovde je 5.junija 1862 godine iz grada udarilo djule na cose kod Krivosije Tose“

Sanac je odatle isao bregom, danasnjim Kosancicevim vencem, do ugla gde je 1941.g. izgorela Narodna biblioteka .Odatle je skretao na nekadasnji trg Varos kapije.Preko puta danasnjeg hotela „Palas“ bila je kuca cuvenog turskog bogatasa Tabak Ibrahima, na kojoj su se isticali divni doksati od stare orahovine.Kucne tavanice su izgradjene u duborezu.
Malo dalje na mestu danasnje kafane „Prolece“ stajala je dzamija u koju su se bili sklonili Turci sa porodicama za vreme bombardovanja grada 1862.g.
Sanac je dalje isao Obilicevim vencem,pored kuca poznatih Beogradjana toga vremena, lekara Andjelkovica, i advokata Stojanovica, do kuce Minica, gde se danas nalazi hotel „Mazestik“

Na prostoru izmedju ulica, Knez Mihailove,Jaksiceve i Obilicevog venca nalazila se turska mahala gde su ziveli Turci zanatlije, zvani Erlije koji su bili u prijateljstvu sa Srbima i branili ih od zulima turskih vojnika sa tvrdjave.
Od Stambol kapije sanac ide desnom stranom danasnje Francuske ulice, pored dzamije koja je bila na mestu ispod danasnjeg Narodnog pozorista a odatle je nastajao prostor gde se nalazila bastovandzinica Djordja Ilica. Ispod ove bila je druga bastovandzinica koja je pripadala Čir-Gusi, ciji potomci i danas zive u Beogradu.


Pored Čir-Gusine bastovandzinice, ispod Čukur cesme, postojala je jos jedna cesma iz koje je isticala slana voda.Tu cesmu su jos Turci zatrpali i ne zna se da li je ta voda bila lekovita.

Ispod Čir-Gusine baste , bila je Vidin kapija a nanize odatle sanac je isao malo ulevo ka danasnjoj Elektricnoj centrali i dalje do obale Dunava.U blizini obale su do kraja proslog veka stajali ostaci velike kamene kapije.Mozda je to bila peta , bezimena kapija koju pominju neki stari putopisci.

Do sedamdesetih godina proslog veka , na gradskom bedemu na uglu danasnje Francuske i Jevremove ulice, nalazio se veliki top za odbranu Beograda. Posle bombardovanja 1862.god. top je rastavljen i od tada je njegova siroka cev sluzila samo deci za igru.Postojala su jos tri topa., stara i napukla.Jedan na mestu gde je kasnije bila Narodna biblioteka,na Kosancicevom vencu,drugi na Obilicevom vencu i treci kod Vidin kapije. Ti topovi su verovatno poticali iz vremena kada su Austrijanci napadali Beograd u 18.veku.

Duz citave linije sanceva postojala je ograda od debelog drvenog kolja, visokog preko tri metra., duboko ubodenog u zemlju a pri vrhu zaostrenog. Zvali su ih palisadi i dok su Turci bili u Beogradu uvek su postavljali strazu da ih cuva.Posle odlaska Turaka ograda se pomalo osipala a prilikom jakih zima sirotinja je cupala kolje i odnosila za ogrev.
Kasnije je ograda nestala a prilikom kopanja temelja za nove zgrade nailazilo se na ostatke tih koceva duboko u zemlji
iz knjige Spomenar o starom Beogradu autora Nikole Trajkovica

Karadjordje osvaja Bgd 194v3.jpg
 
SPOMENIK KNEZU MIHAILU OBRENOVICU III

800px-prince_mihailo_monument.jpg


Na najpoznatijem beogradskom trgu, Trgu Republike, bivsem Pozorisom i trgu, nalazi se spomenik Knezu Mihailu Obrenovicu ,preko puta Narodnog pozirista,
za cije je podizanje zasluzan knez Mihailo.Spomenik Knezu simbolizuje oslobođenje Srbije od Turske vlasti i dok sedi na konju knez MIhailo rukom pokazuje,na jos neoslobođene srpske krajeve.Spomenik je podignut 1882.godine i predstavlja figuriu vladara na konju.
Pozori_i_trg_1913.jpg


Knez Mihailo Obrenovic (1823.-1868.) drugo od dvoje dece kneza Milosa i knjeginje Ljubice, bio je knez Srbije dva puta.
Mihailo Obrenovic.jpg

Prvi put je na presto Srbije dosao posle smrti starijeg brata Milana i Obrenovica 1839.g.i vladao je sve do 1842.god., kada je svrgnut sa vlasti u buni koju je predvodio Toma Vucic-Perisic.
Drugi put na presto dosao je posle smrti svoga oca,kneza Milos 1860 god.Vladao je Srbijom osam godina.Za to vreme unapredio je Srbiju.Zasluzan je za konacno oslaobadjanje Srbioje od turske vlasi.Vladavina Kneza MIhaila okoncana je atentatom u Kosutnjaku 1868.god.

ubistvo-kneza-Mihajla-790x857.jpg

Nakon događaja na Čukur česmi 1862. godine, i bombardovanja Beograda, knez Mihailo pokrenuo je jos intezivniju diplomatsku inicijativu za konacno oslobadjanje Srbije od Turaka.
Prvo je knez Mihailo dobio Soko i Užice 1862, po odlukama konferencije u Kanlidži.Iste godine Turci napuštaju ove gradove. U jesen, 1866. godine knez Mihailo, zahteva da Porta povuče posade koje drži u ostalim srpskim gradovima. Veliki turski vezir Ali Riza paša, javio je 19. februara 1867. da sultan ustupa Srbiji sve gradove u kojima se nalazi turska posada. Knez je otišao brodom u Carigrad 18. marta 1867. i 30. marta mu je sultan Abdul Aziz predao ferman, kojim mu poverava gradove u Srbiji.
Trg-republike.jpg


Dana 6. aprila 1867. na Beogradskoj tvrđavi procitan je sultanski ferman. Na tom mestu, desno kraj ulazne staze u park Kalemegdan, danas se nalazi spomenik,vezan za predaju srpskih gradova. Ali Riza pasa, poslednji beogradski zapovednik, predao je knezu Mihailu kljuceve Beograda, a zatim se na Beogradskoj tvrđavi zavijorila i srpska zastava.

Ali-Riza-Pasa-poslednji-turski-zapovednik-Beogradske-tvrdjave-predaje-kljuceve-Beograda-knezu-Mihailu.jpg


Ubrzo posle pogibije kneza Mihaila Obrenovića , 29. maja 1868. godine, raspisan je konkurs za izradu knezevog spomenika,
nakon cega je izrada spomenika poverena , italijanskom vajaru Enriku Paci.
Kafana-Dardaneli-iza-spomenika-Knezu-Mihailu.jpg


Paci je rođen u Firenci 1819. godine. Bio je ucenik cuvenih vajara Sartija i Đovanija Diprea. Proslavio se spomenikom italijanskom piscu Danteu, koji je podignut 1865.godine,
ispred firentinske crkve Santa Kroče.Za izradu spomenika knezu Mihailu ,Paci je uzor nasao u dva konjanička spomenika, Kozimu i Ferdinandu Medičiju u Firenci.
Stav konja i položaj kneževe figure Paci je preneo upravo sa ova dva spomenika.

17718-spomenik-580x0.jpg


Spomenik je izveden u bronzi i sastoji se iz tri dela: postamenta, pijedestala i konjanicke statue. Bronzana figura kneza na konju, oslobodioca Srbije od Turaka, čija ispruzena ruka pokazuje na jos neoslobođene krajeve. Pijedestal je ovalnog tipa sa reljefnim frizom. Predstave prednjeg i zadnjeg friza velicaju drevnost i herojstvo srpskog naroda i njihovu obnovu pod Obrenovićima..Knez Miloš u Takovu, Srpski guslar, Narodna deputacija pred knezom, Srbi polažu zakletvu na grobu kneza Mihaila, i uradjen je prema nacrtima arhitekte Konstantin Jovanović.
Pozori_i_trg_1913.jpg


Pijedestal je postavljen na drugi noseci postament, oblozen mermernim plocama i profilisanim blokovima, sa ukrasima livenim u bronzi
i bronzanim plocama sa imenima oslobođenih gradova 1867. godine Beograd, Smederevo, Kladovo, Soko, Užice i Šabac.
Na zadnjoj, severnoj strani ispisan je tekst: "Knjazu Mihailu M. Obrenoviću III,blagorodna Srbija".
2709151639_Spomenik%20knez%20Mihaila.JPG


Kao model za figuru konja kojeg jase knez Mihailo Obrenovic posluzio je knezev konj Vranac,kojeg je knez dobio vracajuci se,
sa svadbenog putovanja sa suprugom Julijom Hunjadi, iz Rumunije 1867 godine.

Vencanje Mihaila Obrenovica i Julije Hunjadi
JL3G4.jpg


Spomenik je odliven u Minhenu 1879. godine u radionici Ferdinanda fon Milera, a svecano otkrivanje spomenika bilo je 18. decembra 1882. godine, na Svetog Nikolu, Krsnu slavu Obrenovića.
Otkrivanja spomenika bio je veliki spektakl, a povodom proglasenja Kraljevine Srbije, iste godine. Postavljene su tribine i scenske kulise ukrasene cvecem, heraldickim stitovima sa dvoglavim belim orlovima, zastavama i zelenilom. Svecanosti je prisustvovao i Enriko Paci koji je tim povodom od kralja Milana Obrenovića primio orden Viteza takovskog reda drugog stepena. Svecanosti su prisustvovali najvisi predstavnici drzave i crkve, kao i vojske, uz veliku podrsku i prisustvo naroda

otkrivanje spomenika.jpg


Odmah iza spomenika na danasnjem Trgu Republike, nalazi se i najpoznatija ulica u Beogradu,koja nosi ime Kneza Mihaila Obrenovica.

square.jpg
 
Poslednja izmena:
Mislim da se uklapa u temu. Kao i obično, drugi više vode računa o našoj istoriji. Nova pesma ultrapopularnog benda Sabaton, u slavu branilaca Beograda već pomenutih od Nine.


War begun, the kaiser has come
Day or night, the shells keep falling
Overrun, but never outdone
Street to street, denying defeat

Soldiers of the serbian army
keep your heads held high
Overrun, you fall one by one
For Belgrade and the Fatherland

Soldiers, heroes, die for your land
Your lives are gone, erased by your command

Until your last dying breath

Overrun, you're under the gun
Day or night, the shells kept falling
Sound the drum, the great war has come
Show no fear, the ending is near

A final charge, to face the fire
falling one by one
Major calls, the white city falls
Belgrade's streets are stained by blood

In haste, our lives are erased
Forward to glory for king and country

Defend the honour of Belgrade
Forward to glory, to face your fate at last
 
BOTANICKA BASTA JEVREMOVAC

botanicka-basta-mondo-goran-sivacki-24.jpg


Botanicka basta Jevremovac predstavlja zeleno ostrvo na opstini Stari grad, izmedju cetiri beogradske ulice Dalmatinske, Takovske,
iz koje se ulazi, Vojvode Dobrnjca i Bulevara Despota Stefana. Izgradjena je 1874. godine i oaza je zelenila i bogatog biljnog sveta.

“Covek smatra da su biljke nesposobne za kretanje i da nemaju osecaja samo zato sto nema strpljenja da ih pazljivo posmatra”
Piter Tompkins i Kristofer Bird

Botanicka basta prostire se na povrsini od oko 5 hektara, gde se na otvorenom prostoru nalazi preko 350 vrsta drveca i zbunja, domacih, evropskih i egzoticnih biljaka,a ukupan biljni fond danas cini preko 1500 vrsti biljnog sveta. Botanica basta obuhvata pored otvorenih povrsina, Staklenu bastu i prostorije Instituta za botaniku koju cine upravna zgrada, herbarijum, biblioteka, slusaonica, laboratorije.Rekonstrukcija velikog staklenika u Botanibkoj basti i renoviranje malog staklenika kostala je 1,4 miliona evra, a novac je obezbeđen iz pretpristupnih IPA fondova EU za Srbiju.

Botanicka-basta-1.jpg


Botanicka basta Jevremovac, odeljak je Bioloskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Osnovana je 1874. odlukom Ministarstva prosvete Kraljevine Srbije,na predlog Josifa Pančića, koji je bio i njen prvi upravnik.Danasnjem Jevremovcu prethodile su prvobitna basta u dvoristu Knjazevskog srpskog liceja iz 1853. godine,i Botanicka basta na Dorćolu kraj Dunava, osnovana 1874. godine koja je zbog cestih poplava, morala da se preseli na drugu lokaciju .
1..jpg


Godine 1889. godine kralj Milan Obrenović poklonio je imanje,koje je nasledio od svog dede Jevrema T.Obrenovica,Velikoj skoli u Beogradu, koja pod upravom Josifa Pancica,premesta Botanicku bastu sa obale Dunava, na danasnju lokaciju, koja dobija ime Jevremovac po zelji darodavca imanja Milana Obrenovica. Na tom mestu i pod tim imenom nalazi se i danas.
6..jpg


Odmah po dobijanju nove lokacije , naredne 1890.god.kralj odlazi u Drezden gde je na sajmu arhitekture video maketu staklenika koja mu se dopala i koju je narucio od firme Mozentin.Kompletni elementi doneseni su u Srbiju gde je 1892. godine , kada je i nastala velika Staklena basta ili Kristalna palata koja se sastoji od dva krila spojenih centralnom kupolom. Staklena basta je srce botanicke baste.Sama Staklena basta pokriva prostor od 500 m2. U vreme kada je građena predstavljala je jednu od najvećih i najlepših staklenih bašti u ovom delu Evrope.
basta1.jpg


U njemu je svoj dom dobilo vise od 1,000 različitih tropskih, suptropskih i pustinjskih biljaka kao sto su : Phoenix Canariensis, Chamaerops Humilis, Cereus Peruvinianus...
2..jpg


Herbarijum sadrzi bogatu zbirku biljaka sa Balkanskog poluostrva i citave Evrope koja broji oko 120.000 herbarijumskih tabaka i preko 300.000 eksikata. Biblioteka jedna je od najstarijih i najbogatijih na ovim prostorima. Pored 200 naucnih i strucnih casopisa sadrzi i preko 6.000 knjiga.U parku se nalazi vise od 250 vrsti drveca, kao i preko 750 vrsti lokalnih, evropskih i egzoticnih biljaka

drvece.jpg


U basti Botanicke baste nalazi se i spomenik Josifu Pancicu, osnivacu baste Jevremovac.
josif-pancic-bista.jpg


Zahvaljujući prijateljima iz Japana, 18.maja 2004.god otvoren je i Japanski vrt, dekorisan biljem iz Zemlje izlazeceg sunca.
U sredini je jezerce, a ono sto je interesantno jeste da su projektanti uspeli da izvuku vodu sa oko 90 metara dubine,
kako bi omaleno jezero bilo prirodno.
japanski-vrt.jpg


4..jpg

5..jpg


Uredbom Vlade Republike Srbije Botanicka basta Jevremovac proglasena je za spomenik prirode od velikog znacaja.
Botanicka basta otvorena je od 1.maja do 1.novembra
 
Poslednja izmena:
KAPETAN MISINO ZDANJE

Kapetan Misino zdanje je jedna od najpoznatijih građevina devetnaestog veka u Beogradu,
u kojoj je danas smesten Rektorat Univerziteta u Beogradu i deo Filozofskog fakulteta.
Nalazi se u ulici Studentski trg br. 1
meni-uni.jpg


Sto su za Srbiju bili, Dositej i Vuk u prosveti, Karađorđe na bojnom polju, Milos Obrenovic u polirici to je Misa Anastasijevic bio u trgovini i privredi onog doba.
Natpis „Miša Anastasijević svom otečestvu“ i danas nas posle 153 godin,podseca da je jedan veliki srpski rodoljub, pokonio ovu palatu drzavi u obrazovane svrhe.
kapetan-misino-zdanje-1361704192-272719.jpg


Kao jedna od najreprezentativnijih beogradskih palata devetnaestog veka, Kapetan Misino zdanje, sagrađena je 1863. godine.
U vreme nastanka, zdanje je, kao jedna od najraskosnijih i najvisih rađevina u Beogradu bilo predmet divljenja sugrađana.
Sagrađena je uz nekadasnji hotel „Imperijal“ s kojim je cinila niz javnih objekata uz Kraljev trg i Veliku pijacu.

Hotel Imperijal
index.jpg


pijaca.jpg


istorija-brze-hrane-u-beogradu-2.jpg


Izgradnja ovog objekta u neposrednoj blizini Knez Mihailove ulice, koja je tek bila u procesu regulacije, oznacila je preokret u nacinu gradnje i arhitektonskom misljenju,koji su vladali graditeljstvom Beograda tog perioda. Arhitektura ovog zdanja predstavlja svedocanstvo transformacije Beograda iz orijentale varosice u evropsku prestonicu .

1867 g
dositej_-velika-skola-u-bg.jpg


Svoje ime palata je dobila po graditelju, kapetanu Misi Anastasijevicu, cuvenom beogradskom trgovcu solju i brodovlasniku. Palata je sagrađena prema planovima ceskog arhitekte Jana Nevole, koji je u trenutku zidanja obavljao duznost glavnog inzenjera Popečiteljstva vnutrenih dela. Radove na izgradnji objekta izvodio je građevinar Josif Štajnlehner. Prvobitna namera Kapetan Mise bila je da zgradu podigne za dvor nesuđenog vladarskog para svoje kceri Sare i Đorđa Karađorđevića. Međutim, kako je Svetoandrejska skupstina 1859. godine odlucila da vrati kneza Milosa na vladarski presto u Srbiji, izgubljene su sve nade o dolasku na vlast Karađorđevića.
8jcktkpTURBXy9lMjA0NDFhZmMzOGE3YTRlMDhhNGI5MDAxODMxMzA1ZC5qcGeSlQLNAxQAwsOVAs0B1gDCww


Tako je jos tokom izgradnje, zgrada zavestana „otečestvu“ za smestaj vise kulturnih i prosvetnih ustanova tadasnje Knezevine Srbije.
U nju se odmah nakon izgradnje uselila Velika skola, zatim Gimnazija, Ministarstvo prosvete, Realka, Narodna biblioteka, Narodni muzej i druge.
Svecana sala ove palate bila je pozornica vaznih istorijskih događaja, kao sto je 1864. godine zasaedanje skupstine.

%D0%A0%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BB%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%91%D0%B5%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D0%B0_1938.jpg


Kao najvise zdanje ondasnjeg Beograda, koje je tu titulu zadrzalo gotovo do pocetka dvadesetog veka, posluzilo je za postavljanje osmatracnice, koja se „120 stopa izdize iznad trga i pruza najlepsi vidik na Beograd i njegovu okolinu“.U staklenoj cetvrtastoj kuli paviljonu, tokom citavog dana i noci dezurao je strazar, imajuci pred sobom panoramu gotovo citavog ondasnjeg Beograda, i upozoravao je vatrogasce dugackom trubom o izbijanju pozara. Ova staklena strazara bila je u upotrebi sve do 1919. godine, kada je zbog uvođenja telefonskih linija, dojavljivanje trubom postalo sporo i prevaziđeno.

Kapetan_Misino_Zdanje.jpg


Svoj koncni izgled sa unutrasnjim dvoristem, zdanje je dobilo negde oko 1905.god. kada je Velika skola prerasla u Univerzitet Beogradski
Stradanje tokom Prvog svetskog rata
%D0%9F%D1%80%D0%B2%D0%B8_%D1%81%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%80%D0%B0%D1%82_%D1%83_%D0%91%D0%B5%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%83_47.jpg


Misa Anastasijevic bio je jedan od najistaknutijih predstavnika prvobitne akumulacije kapitala u Srbiji. Godine 1833. knez Milos mu je dao titulu "dunavskog kapetana", a u vreme ustavobranitelja bio je predsednik Narodne skupstine. Veliki deo svog bogatstva dao je u dobrotvorne i prosvetne svrhe. Osnovao je "Beogradsko čitalište" 1846. godine, podigao crkvu i dvospratnu skolu u Rumuniji.
Rođen je 24. februara 1803. godine u Poreču na Dunavu.Pobegao od Turaka preko Dunava u Austriju gde se upoznao sa trgovcem Stojana Matrošlijom , sa kojim je zapoceo uspesno zajednicko poslovanje.
Tokom 1817. godine Misa postaje đumrugdžija (carinar) na Dubrovačkoj skeli. Nakon nekoliko godina ovog zanimanja i određene ušteđevine,Misa se konacno opredeljuje za trgovinu.
Vec kao dvadesetogodisnjak svrstava se među bogatije ljude u Srbiji. Kao uspesan trgovac, Misa se 1825. godine zeni Hristinom,mlađom cerkom svestenika Ilije Uroševića, ciji je rođeni brat Sima tada bio jedan od sekretara kneza Milosa.
Tako stupa u saradnju i sa knezom, i zapocinje trgovinu stokom, a kasnije i solju.
Hatišerifom iz 1833. godine resen je teritorijalni i ekonomski polozaj Srbije. Dobivsi pod svoju upravu Đerdap i Krajinu, Srbija je uvecala broj stanovnika i promet robom se pojacao.
Po prisajedinjenju novih nahija knez Milos, postavlja tom prilikom,Misu Anastasijevica za Dunavskog kapetana. Svojim novim polozajem kapetan Misa tako ulazi i u sferu diplomatije i međunarodnog sudstva.

Kapetan Misina imperija ili prva srpska multinacionalna kompanija kako bismo je danas nazvali, brojala je oko 10.000 ljudi, 23 kamarašije,solarice u raznim mestima na Savi i Dunavu i najmanje 74 broda solarica, kao i devet spahiluka u Vlaškoj.Glavna kancelarija imperije bila je u Bukureštu a uprava u Beogradu.
U politiku se kapetan Misa umesao sticajem okolnosti. Svih pet kceri poudavao je za ljude koji su u to vreme ili vec predstavljali znacajne politicke licnosti ili su bili na pragu uspesne politicke karijere.
Sa dolaskom Aleksandra Karađorđevića na presto 1842. godine Misa Anastasijevic uspostavlja i sa njim prijateljske odnose.
Međutim, nakon Svetoandrejske skupstine Misa, pomalo razocaran politikom, napusta Srbiju i odlazi da zivi u Rumuniji .Umro je pre 131.godinu, na Svetog Savu, 27. januara 1885, u svom domu u Bukureštu, ulica Doamna broj 6.u 83.godini zivota. Smrt najbogatijeg Srbina i velikog dobrotvora objavile su i srpske i rumunske drzavne novine, Srpsko uceno drustvo je odrzalo komemorativni skup, dok je na dan sahrane u svim ucionicama beogradske Velike skole, na kojoj je bila istaknuta crna zastava, prvo predavanje zapoceto prigodnom besedom. Sahranjen je u svojoj zaduzbinskoj crkvi Sv. Arhangela Mihaila u obliznjem Kležnju u Rumuniji.

Secanje na Misu Anastasijevica je izbledelo ali je ostalo zdanje koje i dalje pleni paznju svojim izgledom , na kome pise: "Miša Anastasijević svom otečestvu"

Zdanje osvetljeno sa 140 reflektora
E5iktkpTURBXy8yNGZiODlkZDM4ZGQ4ZDI1NmM3YjNkYzIwOGQxY2NlYS5qcGeTlQLNAxQAwsOVAs0B1gDCw5UH2TIvcHVsc2Ntcy9NREFfLzFkNzRjYjQxNzA1OTUwNDM2NjI5Y2FiZDYwNmY1MGY2LnBuZwfCAA
 
ADA CIGANLIJA

ada.jpg


Jezero, Beograd, Srbija
Širina: 200 m
Dužina: 4,2 km
Površina: 2,72 km²
Maksimalna dužina: 6 km
Nadmorska visina površine: 78 m
Srednja dubina: 4 m
Dužina obale: 9 km

Na reci Savi, u neposrednoj blizini ušća u Dunav, na udaljenosti od samo 4 km od centra Beograda, nalazi se negdašnje ostrvo Ada Ciganlija, koje je veštačkim putem pretvorena u poluostrvo. Obrasla gustom listopadnom šumom, prošarana livadama, Ada je postala najveće, najlepše i najposećenije izletište, kupalište i odmaralište Beograđana.

Naziv „Ciganlija" potiče od keltskih reči „singa" i „lia", koje znače „ostrvo" i „podvodno zemljište".
Naziv je dočaravao promenljivost vodostaja Save .
Pri niskom vodostaju to je bila „Singa", pri visokom „Lia". Ada Singalija se vremenom pretvorilo u Ada Ciganlija.
U davna vremena, Ada je predstavljala daleku periferiju koja je dobijala na značaju samo u vreme ratova.

Ada-1.jpg


U svojoj knjizi “Povratak kosave u Beograd”Neda Todorović, pise:
“Jedan od najranijih zapisa ratnih dejstava na Adi Ciganliji potiče iz 1688. U sukobu turske i austrijske vojske (čiji odredi su delom bili raspoređeni na Adi) teško je ranjen princ Eugen Savojski, koji će tridesetak godina kasnije predvoditi austrijsku vojsku u oslobodilačkom pohodu protiv Turaka, preko Beograda.Drugi interesantan zapis potiče iz 1788. godine kad je glavni logor austrijske vojske, koja je držala grad pod opsadom, bio smešten upravo na Adi. U njenim redovima protiv Turaka su se borile i posebne srpske jedinice, „frajkori”, čiji su pripadnici bili i Karađorđe i Aleksa Nenadović.Posle oslobođenja Beograda od Turaka, Karađorđe je Adu poklonio komandantu beogradske varoši, Mladenu Milovanoviću, a knez Miloš Obrenović je nešto kasnije, 1821. godine, ostrvo proglasio za državno i narodno dobro i tako je i ostalo do današnjih dana.Zbog lepote, Branislav Nušić je Adu nazvao „Vodeni cvet" i tu osnovao istoimene satirične novine.
Od tada, pa kroz decenije, Ada je magično privlačila umetnike i pustolove, koji su očarani, na njoj ostajali, bilo kao stvaraoci ili zanesenjaci.”

adacig456-1.jpg


Pregrađivanjem desnog rukavca, 1967. godine, Ada Ciganlija postaje poluostrvo, okruženo nasipom i omeđeno Savom sa jedne i Savskim jezerom sa druge strane koje je dugo 4,2 km, sa prosečnom širinom 200 m, i dubinom 4-6 m. U dane letnje sezone dnevno se ovde kupa ili na drugi način rekreira i do 300.000 posetilaca. Ukupna površina Ade Ciganlije, sa Adom Međicom i akvatorijumom, iznosi 800 hektara.

113515_8-MD-SD-1.jpg


Plaža oko Savskog jezera je u celosti uređena i opremljena neophodnim infrastukturnim objektima,
pa je jedna od najvećih i najlepših plaža na veštačkim jezerima u Evropi.

na-vodi_ada-ciganlija-1.jpg


Savsko jezero svojim položajem, kvalitetom vode, opremljenošću objekata i dužinom staza je veoma pogodno za vrhunska takmičenja na mirnim vodama.
Jezero je pogodno za plivanje, veslanje, kajak, vaterpolo, skokove u vodu, jedrenje na dasci i druge sportove, pa je na njemu održano više svetskih i domaćih prvenstava.
Prvo Evropsko prvenstvo u veslanju, 1932. godine održano je upravo na ovom mestu, a na Adi su izgrađene tribine za oko 2500 ljudi
veslaciada-1.jpg


ep-u-veslanju-1.jpg


Međutim, istorija Ade Ciganlije imala je i svoju mračnu stranu.

Na Adi Cignaliji se nalazio zatvor Specijlanog suda za zaštitu države. Nalazio se na samom početku ostrva, otprilike gde se danas nalazi zgrada Uprave Ade Ciganlije i restoran „Jezero”.Osnovn je 1920.god godine po nalogu kralja Aleksandra Karađorđevića i bio je istrazni zatvor. Do sredine 30- ih godina oko zatvorskih zgrada nije postojao zid, pa su zatvorenici morali da idu okovani lancima. Politički zatvorenici ovde su izdržavali kraće kazne. Kroz ovaj zatvor prošli su mnogi poznati komunisti kao sto su Zarko Zrenjanin, Marko Oreskovic,Svetozar Vukmanovic-Tempo, Spasenija Cana Babovic i drugi.Bili su kratko Moše Pijade i Tito pre nego su poslati u zatvor u Sremsku Mitrovicu , 30-ih godina 20.veka.
zatvor-1.jpg


Detaljan izgled zatvora nije poznat, ali ima zapisa koji govore o tome da su se na sredini dvorišta nalazila vešala, na kojima su izvršavane smrtne kazne. Zatvor je srušen 1956. godine, ali ne pre nego što je nekoliko godina poslužio i novim vlastima za obračun sa političkim neistomišljenicima. Neki tvrde da je poslednja osoba ubijena na Adi bio Draža Mihailović, general kraljeve vojske .

Da pamti vremena kada se ovde nalazio zloglasni zatvor ostao je spomenik
300px-Spomenik_na_Adi_Ciganliji-1.jpg


Na Adi se nalazi i spomenik Momi Kaporu
OOpktkpTURBXy8zMjI1NzY3ZjRjYWUwYTM0OTYzM-1.jpg


i kameni spomenik
kamen.jpg


Kupaći kostim kakvi se danas nose, nekad je bio nezamisliv, pa su devojke morale da nose suknjice i trikoe za kupanje. Da niko ne bi mogao da prekrši to pravilio,postojao čovek koji je merio dužinu kupaćih kostima i ako bi utvrdio da je neki kupač neukusno odeven, istog trenutka bi mu ukidao boravak na Adi.Takođe, muškarci nisu smeli da sede blizu žena, a kamoli da se s njima ljube.

Ada1_1000x0.jpg


Savsko jezero je rezervoar pijaće vode gradskog vodovoda i spada u zonu najstrožije vodozaštite, jer je od strateškog značaja za Beograd. Ada je očuvala svoja prirodna bogatstva, koja čine dinamičan ekosistem i predstavljaju ekološku oazu.Gusta listopadna šuma, u kojoj dominiraju hrastovi i brestovi, prirodno je stanište za brojne vrste ptica, pojedinih glodara, insekata, vodozemaca i gmizavaca. Sredinom 20. veka ostrvo je pošumljavano američkom toplom i zelenim jasenom.

andjelina-protic-ada-ciganlija-1.jpg


Vodena trava prirodno prečišćava Savsko jezero, tako što se hrani njegovom vodom vezujući za sebe fosfor, azot i nečistoću. Njenim šišanjem i odnošenjem, Jezero se oplemenjuje nekoliko puta u toku godine. Ono je povezano vodopropusnom branom, na gornjem nasipu, sa Taložnikom, manjim prečišćenim i ograđenim jezerom, koje je u sistemu vodoizvorišta. Iz Taložnika se u Savsko jezero neprestano ubacuje filtrirana voda, dok se pomoću pumpi na donjem špicu, iz Jezera izbacuje voda u Čukarički rukavac. Time je veštački obezbeđena njegova protočnost. Upotreba plovila sa motorom na Jezeru, strogo je zabranjena. Zbog ekoloških razloga zabranjeno je i uvođenje pasa na kupalište.

ada-ciganlija-otvorena-kupalisna-sezona-1.jpg


Na ostrvu je smešteno više desetina registrovanih sportskih klubova. Izmedju jezera i 7,5 kilometara duge, osvetljene šetačke staze, kojom je okruženo, prostire se sljunkovita plaža. Kupalište je jedno od najvećih i najbezbednijih u Evropi, po zvaničnim statistikama. Opremljeno je kompletnom infrastrukturom, javnim kupatilima, tuševima i česmama, čija upotreba besplatna.Opslužuju ga stručne spasilačke službe, nekoliko lekarskih ambulanti, policija, kao i radnici komunalnih službi.
ada-ciganlija-kupaci-spasioci-1345794790-93928.jpg


ada-ciganlija-plaza-1.jpg


Oko njega se razvio urbano - sportski ambijent, ušuškan u zelenilo i travnjake, prošarane pešačkim i biciklističkim stazama od čvrstog materijala.Ada Ciganlija je jedini gradski park u celosti dostupan i uredjen po meri osoba sa posebnim potrebama, koji u njemu imaju obezbedjen toalet,parking prostor, dok su sve staze sa kosim završecima, bez ivičnjaka.

lepo-vreme-ada-ciganlija-mondo-goran-siv-1.jpg


Sa više od 50 sportskih terena, Ada je najveći sportski centar u Beogradu, sa jedinstvenim sadržajem.
Uredjeni piknik prostor namenjen je paljenju vatre i spremanju roštilja, a izletnici ga koriste besplatno.

ada-ciganlija-1.jpg


Ugostiteljsku ponudu ostrva čine 70 restorana, raspoređenih oko jezera i desetine splavova - restorana na Savi.
Posebnu čaroliju doživljavaju vlasnici kućica za odmor, kojih je više stotina duž cele obale.
kucice.jpg


Na samom ostrvu, nalazi se „Ada Safari", manje jezero poribljeno šaranom, na kojem se redovno održavaju ribolovačka takmičenja.

bgd-ada-1.jpg


Na ulazu na Adu Ciganliju nalazi se parking prostor za hiljadu vozila, a u Čukaričkom rukavcu smešten je zimovnik za čamce - marina „Ada Ciganlija". U planu je čišćenje rukavca i izgradnja nove moderne marine, koja će ispuniti svetske standarde. Do Ade Ciganlije se može stići biciklističkom stazom uz desnu obalu Save od Ušća. Od Bloka 70 na Novom Beogradu, celoga dana radi prevoz čamcima, a leti se uvode i tri redovne autobuske linije Gradskog javnog prevoza. Tokom tekuće decenije očekuje se i izgradnja mosta od Banovog brda do Novog Beograda, koji će biti smešten ispod donjeg špica Ade Ciganlije. Sve više, Ada Ciganlija postaje izletište za sva godišnja doba.
img36687-Relaxing-area-Ada-Ciganlija-Bel-1.jpg
 
Poslednja izmena:

TRG NIKOLE PASICA


trg nikole pasica.jpg


Trg Nikole Pašića, najmladji je trg u Beogradu.Izgradjen 1953.god i nalazi se između Terazija, Bulevara kralja Aleksandra i Dečanske ulice,
u opstini Stari Grad. Ime nosi po Nikoli Pasicu koji je bio gradonacelnik Beograda, zasluzan za kaldrmisanje beogradskih ulica, a potom
premijer Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,i osnivac Narodne radikalne stranke.
Prvobitni naziv ovog trga bio je Trg Marksa i Engelsa .Ovaj naziv trg je nosio sve do 1997.g.kada je odlukom Skupstine grada Beograda ,
trg dobio danasnji naziv. Iste godine preimenovane su i ulice koje ga okruzuju.Bulevar Revolucije u Bulevar Kralja Aleksandra,
a ulici Mose PIjade , vracen je stari naziv Decanska ulica.
Na mestu danasnjeg Trga na kojem se leti osvezavamo kraj fontane a zimi klizamo, u prvoj polovini 19.veka,
nalazilo se pusto zemljiste,koje je presecao Carigradski drum.

Trg 1912.g.
TrgNikolePasica-1912-1.jpg


Taj deo druma postepeno se pretvarao u ulicu, koja se prvobitno zvala Sokače kod “Zlatnog topa” po istoimenoj kafani u blizini, a zatim Markova ulica.
Nedaleko odatle nalazila se turska Batal-džamija, koja je srusena 1869.godine. Nakon Prvog svetskog rata, tu su se nalazile prizemne i jednospratne zgrade.

167259_146639425392365_8278637_n.jpg


U jednoj od njih bio je sud za Srez beogradski, poznatiji kao “Seljački sud”, da bi tokom okupacije u Drugom sv.ratu,
u toj zgradi bio zloglasni nemacki zatvor Gestapo.
Ostalo je zabeleženo, da su u ovom kraju bili prvi zastupnici koji su prodavali automobile i auto-delove tridesetih godina proslog veka.
199425_157597997629841_4935652_n.jpg


179833_146639475392360_4127121_n.jpg


Na mestu danasnjeg trga bila je i cuvena kafana "Topola", veoma blizu mesta gde se danas nalazi spomenik Nikoli Pasicu,
a preko puta zgrade Agrarne banke,u kojoj se danas nalazi Istorijski Muzej Srbije, kao i naucni instituti posveceni ovoj nauci.
Ovo zdanje je, osteceno tokom Drugog sve.rata i borbi za oslobođenje.

Izgradnja Agrarne banke
179446_148492475207060_8073915_n.jpg


230500_174964402559867_8337558_n.jpg


Stradala u bombardovanju
KA9lq_1941decanskavlajkovicevnq7.jpg


Tu je posle rata neko vreme bio Centralni komitet Komunisticke partije Jugoslavije.
Pet godina nakon oslobođenja Beograda, komunisticka vlast, pocinje da gradi novi trg.

imagesqtbnANd9GcTzDmYRw_9VxjDNkFmEdfl_jv-1.jpg


20201-1.jpg


Porusene su stare zgrade, premestena tramvajska okretnica i uklonjena ograda oko Narodne skupstine .
Trg je poplocan i dobija fontanu, a potom i zgradu Doma sindikata Jugoslavije.

166647_151413311581643_2146651_n.jpg


190400_159296450793329_5213809_n.jpg


181715_152730968116544_4104269_n.jpg


RG9Hm_2q16qle.jpg


U cast prve konferecije Pokreta nesvrstanih, odrzane u Beogradu 1961. godine, trg dobija i neobican obelisk,
koji je kasnije premesten u parkic na pocetku Brankovog mosta.

255668_183145965075044_5705442_n.jpg


265377_192344290821878_6924794_o.jpg


390431_261635390559434_161089811_n.jpg


Narednih godina, trg je sluzio kao parking prostor za blizu 200 automobila.
20208-1.jpg


1998.godine trg dobija spomenik Nikoli Pasicu.
spomenik n.p..jpg

Ugao sa Vlajkovicevom 1956.g.
167541_146639382059036_1219718_n.jpg


Trg i prvomajska parada 1951 g.
486347_400143463375292_404131199_n.jpg


1535020_633645000025136_1065064940_n.jpg


Centrom trga dominira jedna od najvecih fontana u Srbiji.
trg-nikole-pasica-1.jpg


Tu se nalazi i prolaz Bezistan koji povezuje Trg i Terazije.U prolazu je nekada bio bioskop Kozara.
Trg je danas pesacka zona i na njemu se cesto odrzavaju razne manifestacije.

sajam-cveca-goll12.jpg


zecjpgthumbId2132957-1.jpg


sindikati20-20protest-trg-nikole-pasica-1.jpg


maskenbal-klizaliste-na-trgu-nikole-pasi-1.jpg


klizaliste-na-trgu-nikole-pasica-1.jpg


Nikole_Pasica_Beograd-1.jpg
 

Back
Top