PATRIJARSIJA U BEOGRADU
Hriscanstvo na prostorima Balkana pocinje prvih vekova nove ere. Osnivac Srpske Crkve bio je Sveti Sava,
sin zupana Stefana Nemanje (oko 1167-1196). Monah na Svetoj Gori, Sveti Sava se vraca u zemlju 1204,
a hirotonisan je za arhiepiskopa Srbije 1219. godine u Nikeji od vaseljenskog patrijarha Manojla I.
Poznate su u istoriji tri Srpske patrijarsije:
1. Ona koju je proglasio car Dušan Veliki 1346, a Turci je ukinuli 1458
2. Srpska Patrijarsija između 1557. i 1776. (sa sedistem u Peći), kad je Carigrad ponovo ukida
3. Patrijarsija koja je obnovljena 1920. posle osnivanja drzave Jugoslavije, sa sedistem u Beogradu,
iako je Srbija stekla nezavisnu drzavu još 1878. godine.
Nova drzava nastala je 1. decembra 1918. kada je u Beogradu, na svecan nacin, u kuci Krsmanovića na Terazijama,
proglaseno ujedinjenje Nezavisne drzave Slovenaca, Hrvata i Srba (formirane 16. oktobra 1918. u Zagrebu) sa Srbijom
(zajedno sa Vojvodinom koja je prethodno, 25. novembra, proglasila ujedinjenje sa Srbijom, i sa Crnom Gorom,
koja je to ucinila dan kasnije). Tada se prvi put u svojoj dugoj istoriji najveci deo srpskog naroda nasao u jednoj drzavi
ali u nekoliko svojih crkvenih organizacija, samim tim i srpska crkva trebalo je da se ujedini.
Prvi korak ka ujedinjenju ucinjen je vec nakon trideset dana, tj. 31. decembra 1918, kada je u Sremskim Karlovcima,
pod predsednistvom mitropolita Srbije i arhiepiskopa beogradskog Dimitrija odrzana prva konferencija srpskih pravoslavnih
episkopa oblasnih crkava.
Od 24. do 28. maja, u Beogradu, odrzana je druga konferencija, koja je donela odluku kojom je izrazeno "duhovno,
moralno i administrativno jedinstvo svih Srpskih pravoslavnih crkvenih oblasti".
Treca po redu konferencija arhijereja Ujedinjene srpske pravoslavne crkve odrzana je, kao i prva, u Sremskim Karlovcima,
krajem iste godine. Donet je Nacrt Zakona o proglasenju i uspostavi stare Srpske patrijarsije, po kome ce najviša upravna i
sudska crkvena vlast biti u rukama patrijarha i Svetog arhijerejskog sinoda, dok ce najvisu zakonodavnu vlast imati Sabor arhijereja
(ta podela crkvene vlasti ostala je i do danas).
Tri meseca nakon sto je Vaseljenska patrijarsija dala saglasnost da se sve eparhije koje su se posle proglasenja Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca nasle u novoj drzavi oslobode njene dotadasnje jurisdikcije i prisajedine u "Svetu Autokefalnu Ujedinjenu ravoslavnu
Srpsku Crkvu" (kasnije ce dati i Tomos o oslobadjanju jurisdikcije i Kanonsko pismo o uzdizanju u stepen patrijarsije),
prestolonaslednik Aleksandar je u ime kralja Petra I priznao (17. juna 1920) crkveno ujedinjenje.
Cetvrta konferencija srpskih arhijereja, koja se proglasila Saborom, odrzana je u Beogradu 9. septembra 1920, da bi tri dana kasnije
svi clanovi toga Sabora otputovali u Sremske Karlovce i na Dan Sabora Srba svetitelja, u nedelju 12. septembra 1920, na svecan nacin
proglasili ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve i njeno uzdizanje u stepen patrijarsije, ukinute 154 godine ranije.
Svecanost je odrzana u sabornoj dvorani Patrijarsijskog dvora u Karlovcima, koja je zapocela ulaskom prestolonaslednika Aleksandra
u dvoranu, koji je bio u pratnji predsednika vlade, ministra vera i predsednika Narodne skupstine. Saborsku odluku o vaspostavljanju
Srpske patrijarsije saopstio je mitropolit Dimitrije, tekst te odluke procitao je tuzlanski mitropolit Dr Ilarion dok je ukaz kralja Petra I,
kojim se potvrdjuje ova odluka, procitao ministar vera Pavle Marinković. Svecanost je zavrsena blagodarenjem u patrijarsijskoj crkvi.
Izbor prvog patrijarha ujedinjene crkve izvrsen 12. novembra 1920 god.Za patrijarha je izabran mitropolit Dimitrije.
Istog dana prestolonaslednik Aleksandar je u ime kralja Petra I potvrdio taj izbor narocitim ukazom, dok je svecano ustolicenje,
pozdravljeno pocasnim topovskim salvama sa Kalemegdana, izvrzeno sutradan u Sabornoj crkvi u Beogradu.
Cetiri godine kasnije na Veliku Gospojinu, odnosno 28. avgusta 1924. godine, patrijarh Dimitrije je u Pećkoj patrijarsiji uveden u tron
drevnih srpskih arhiepiskopa i patrijarha, da bi i na taj nacin bila "obnovljena stara slava i torzestvo" srpske crkve. Uvodjenje patrijarha
u presto izvrsio je licno kralj Aleksandar, dok je Kraljevsku povelju o peckoj intronizaciji procitao predsednik vlade Ljubomir Davidović.
Na kraju svecanosti kralj Aleksandar je urucio patrijarhu Dimitriju panagiju sa likom prvog srpskog arhiepiskopa Svetog Save.
Tu panagiju nosice svi buduci srpski patrijarsi.
Danasnja palata Patrijarsije je smestena na prostoru Varoš kapije, odnosno Kosančićevog venca,
koji se kao toponim odomacio nakon 1872. godine., na opstini Stari grad i adresi Kralja Petra br.5
U ovom delu Beograda koji se prostire na delu Savske padine, jos od turskog osvajanja 1521. godine formira se srpsko naselje,
cije je srediste predstavljala stara crkva Sv. Arhandjela Mihaila, koja se nalazila na mestu danasnje Saborne crkve.
Velika zgrada Mitropolija je sagradjena na mestu Starog knezevog konaka, podignutog 1818, i blizu stare zgrade Mitropolije,
izgradjene od slabog materijala sredinom osamnaestog veka, a preko puta danasnje Saborne crkve.
Planove za Mitropoliju izradio je Jan Nevola ili jedan od srpskih arhitekata, Pavle Đakonović. Nova zgrada Mitropolije imala je prizemlje
i sprat, simetricno resenu osnovu sa glavnim ulazom prema Sabornoj crkvi. U prizemlju je bila Bogoslovija, na spratu iznad ulaza bila
je kapela, sa oltarom i apsidom u vidu erkera, u kojoj je ikonostas oslikao Dimitrije Avramović. Izgradnja ovog zdanja zapoceta je
1847, a zavrsena je krajem 1850. godine. Spoljna obrada ove, za ono vreme, prilicno prostrane zgrade osrtavljala je "prijatan utisak"
jer je imala "harmonicne simetricne podele prozorskih osovina" i naglaseno malo kube iznad ulaza. Konak, Saborna crkva i ova zgrada
Mitropolije, mada razlicite stilske obrade, bio u svoje vreme, lep arhitektonski kompleks. Zbog loseg stanja i trosnosti objekta stare
Mitropolije, odluceno je da se ona porusi i da se na njenom mestu podigne nova zgrada. Godine 1930. pokrenuta je inicijativa za
podizanje reprezentativnog patrijarsijskog dvora, prema projektu arhitekte Viktora Lukomskogkoji je projekat izradio 1932. godine,
a zgrada Patrijarsije je gradjena u periodu od 1932. do 1935. godine. Po zavrsetku gradnje, zgrada Patrijarsije je dobila veoma povoljne
ocene tadasnje javnosti, a u stampi je opisana kao impozantna, velikolepna gradjevina, ciji uprosceni neovizantijski stil odgovara svestenom delu Beograda.
...
Zgrada ima cetvrtastu osnovu, solidne je gradje i monumentalnih oblika. Na glavnoj fasadi, prema Sabornoj crkvi,
istice se impozantni portik sa oniskim stubovima i lucno oblikovanim portalom, nad kojim je izvajan grb Srpske patrijarsije.
Na gornjem delu iste fasade, u nisi, nalazi se mozaicka kompozicija sa likom svetog Jovana Krstitelja.
U istocnom delu zgrade nalazi se kapela posvecena Svetom Simeonu Mirotočivom.
U njoj se nalazi duborezni ikonostas,rad ohridskih majstora, sa ikonama koje je 1935. godine naslikao Vladimir Predojević.
U Patrijarsiji se nalaze Biblioteka i Muzej Srpske pravoslavne crkve.
Sediste Srpske pravoslavne crkve je u patrijarsijskom dvoru u Beogradu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve ima titulu: Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski.
Sam Patrijarh je eparhijski arhijerej u Arhiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj.
Njegova svetost Patrijarh Pavle, preminuo 15.novembra 2009.god.
Kralj Aleksandar sa Episkopatom crkve 1921.god.
Zgrada Patrijaršije ima status spomenika kulture