Znamenitosti Beograda

Kalemegdan

ili na turskom kale ( kula ) i megdan (borba). Turci su ga nazivali i Fićir-bajir sto znaci "breg za razmisljanje".

_sp-istorija-kalemegdana.jpg


„…nadjoh najkrasnije mesto od davnine, preveliki grad Beograd „

Despot Stefan Lazarević

kalemegdan-sa-novo-beogradske-strane_3f8f4420bc42f7b9ffaa3de00ef8897b.JPG


Kalemegdan je najveci Beogradski park i kulturno istorijski kompleks u kome dominira Beogradska tvrdjava na uscu Save u Dunav,
kao glavno vojno uporiste Beograda, koje je sluzilo da se neprijatelj osmotri i saceka za borbu

Pored Tvrdjave na Kalemegdanu se nalaze i
Vojni muzej
Zavod za zaštitu spomenika
Narodna opservatorija
Prirodnjački muzej
Crkva Ružica
Crkva Svete Petke
Pobednik
Beogradski zooloski vrt

Crkva Ruzica
dj_dst_-z.jpg


Prvo utrdjenje na ovoj lokaciji podigla su keltska plemena u trecem veku pre nove ere, pod imenom Singidunum. Kasnije u vreme Rimljana gradjansko naselje pored tvrdjave polako je pocelo da se razvija. Medjutim, Singidunum su 441. potpuno zbrisali Huni. Grad je obnovio car Justinijan, koji je Kalemegdan ogradio jakim zidinama kao deo Vizantijskog carstva. Slovensko ime Beograd prvi put je zabelezeno u IX veku.
Kalemegdan, odnosno Beograd je u srpske ruke pao tokom vladavine kralja Dragutina u XIII veku, ali se najvise razvio za vreme despota Stefana Lazarevica, koji je i osnivac srpske prestonice. Beograd ubrzo postaje najveca srpska naseobina, a Stefan Lazarevic na gornjem gradu zida sebi tvrdjavu. Nakon njegove smrti, Beograd ponovo osvaja Austrougarska i on postaje jedan o retkih gradova koji uspeva da zaustavi Turke i spreci njihov dalji prodor na sever.
slika_1666_maketa-zamka.jpg


Beograd se prvi put uspesno odbranio od Turaka 1440, a drugi put 1456. godine u cuvenoj bici "Antemurale Christianitatis" (odbrana hriscanstva), u kojoj je Janos Hunyadi (Sibinjanin Janko) porazio sultana Mehmeda II. Ipak, Turci 1521. godine osvajaju Beograd i grad ostaje u turskim rukama narednih 150 godina.

Beograd sa dunavske strane
Beograd-sa-dunavske-strane.jpg


Godine 1688. Kalemegdan na kratko opet pada u austrijske ruke, a pobeda 1717. dopusta im da pocnu da razvijaju grad. Stilovi gradnje su se promenili i izgled grada je iz orijentalnog presao u barokni. Postavljena je nova odbrambena struktura iz koje datira i danasnji zvezdast oblik tvrdjave. Beograd se u to vreme smatrao neosvojivim. Austrija je grad izgubila sporazumom 1739. godine i ne zeleci da ostavi Turcima tajne savremene arhitekture, tokom svog povlacenja je sistematski razorila grad. Poslednje veliko osvajanje grada dogodilo se 1807. tokom Prvog srpskog ustanka

Karadjordje osvaja Bgd 194v3.jpg


a Turci su 1867. konacno predali grad Mihailu Obrenovicu.
Ali-Riza-Pasa-poslednji-turski-zapovednik-Beogradske-tvrdjave-predaje-kljuceve-Beograda-knezu-Mihailu-620x350.jpg


Godine 1869. zapoceli su prvi radovi na uredjenju Kalemegdana. po naredjenju kneza Mihaila Obrenovića. Idejne skice za uredjenje Kalemegdana napravio je prvi beogradski urbanista Emilijan Josimović. Zelenilo je zasadjeno između 1873. i 1875. godine, kada Beogradskom tvrdjavom komanduje pukovnik Dragutin Žabarac, adjutant kneza Miloša Obrenovića u doba njegove druge vladavine.Marta 1891. prosecane su staze i posadjeno drvece, a 1903. godine izgrađene je Malo stepeniste, prema Francuskoj ulici, po projektu Jelisavete Načić, prve žene arhitekte u Srbiji,

slika_1099_stepeniste7.jpg


a 1928. godine i Veliko stepenište po projektu arhitekte Aleksandra Krstića.
slika_1095_stepeniste2.jpg
Umetnički paviljon "Cvijeta Zuzorić"
ffc879fad75cefe34b8834fcdc7a4b34.jpg


Vojni muzej
muzej_960x332.jpg


U Prvom svetskom ratu porusene su sve stare gradjevine unutar zidina, dok su bedemi Tvrdjave znatno osteceni.
rep-dragutin-mala-beograd.jpg
23477-odbrana-beograda-580x0.jpg


Kako je Francuska videla Srbiju u I sv.ratu

Kako-je-Francuska-videla-Srbiju-u-prvom-svetskom-ratu-6.jpg
 
Poslednja izmena:
Izmedju dva svetska rata Kalemegdanski park dobija danasnji izgled. Uradjeno je savsko setaliste sa velikim stepenistem,
na putu prema Kralj kapiji i novopodignutom spomeniku Pobednik.
bg.jpg


images


Tada zapocinju i prva arheoloska istrazivanja Tvrdjave koja u kontinuitetu traju do danas. Od 1946. godine Beogradska tvrdjava i Kalemegdan stavljeni su pod zastitu drzave.
U parku je postavljeno više spomenika poznatim kulturnim i javnim radnicima.

Ulaz u Kalemegdan 1912.g.
Ulaz+u+Kalemegdan+1912_.jpg


Mali Kalemegdan
92d6721827416c9f3109f1d6807abbed.jpg

Zivot na grebenu nad uscem Save u Dunav traje vise od dva milenijuma. Punih sest vekova proteklo je od vremena kada je Beograd,prvi put u svojoj istoriji, postao prestoni grad.

Sprovod turskih zarobljenika u zatvor na Kalemegdanu
turci-kalemegdan.jpg


Jezgro oko koga se do danas oformila dvomilionska aglomeracija predstavljaju Beogradska tvrdjava i Kalemegdanski park. Oni cine jedinstvenu prostornu celinu na kojoj su jasno vidljivi ostaci Tvrdjave, podeljene na Gornji i Donji grad. Zajedno, Beogradska tvrdjava i Kalemegdanski park, predstavljaju spomenik kulture od izuzetnog znacaja, mesto odrzavanja mnogobrojnih sportskih, kulturnih i umetnickih manifestacija, mesto zabave i razonode svih generacija Beogradjana i ponovo svebrojnijih posetilaca grada.
U svojoj dugoj i krvavoj istoriji, Kalemegdan je rusen preko 40 puta.

kalemegdan-belgrade-fortress_a336dde5f58d1db9916deae3bbf4d00c.jpg




plan.gif


1 Prolaz u glasiji
2 Veliki ravelin
3 Stambol kapija I
4 Karadjordjeva kapija
5 Karaula (Zgrada straze)
6 J-I bastioni front
6 Stambol kapija II
7 J-I bedem Gornjeg grada
7 Sahat kapija sa kulom
8 Turbe u Gornjem gradu
9 S-I bedem
9 Despotova kapija i Dizdareva kula
10 Zindan kapija
11 Leopoldova kapija
12 S-Z bedem Gornjeg grada
12 Defterdarova kapija
12 Cesma Mehmed pase Sokolovica
12 Ulazni kompleks Unutrasnjeg grada
13 Statua Pobednik
14 Veliki bunar
15 Mala (Zapadna kapija)
16 J-Z bedem
16 Kralj kapija
17 Mitropolitski dvor
18 Istocna kapija I i II
19 Kapija Karla VI
20 Kula Nebojsa
21 Vidin kapija
M Vojni muzej
I Izlozba Beogradske tvrdjave
 
Poslednja izmena:
Trg Republike ili Pozorisni trg

pozorisni trg.jpg


Trg-republike.jpg


Vise od dva veka okolo i na danasnjem Trgu Republike ispisuje se istorija Srbije. Na ovom mestu izmedju Narodnog pozorista i spomenika Knezu Mihailu nalazila se Stambol kapija jedna od cetiri glavne kapije Kalemegdanske tvrdjave, Sava kapija,Varos kapija i Vidin kapija.Od Stambol kapije vodio je put prema Stambolu, carigradskim drumom , pa je po njemu i dobila ime. Putopisac Feliks Kanic sredinom 19. veka belezi da su sve ostale kapije bile „obicne rupe u polupropalom palisadu sa nekoliko balvana iznad rova napunjenog vodom“.
Stambol kapija, bila je izgradjena od kamena i cigle.Imala je i prostorije za smestaj vojnika koji su drzali strazu.Imala je tri ulaza.U sredini je bio veliki ulaz za kola a sa obe strane po jedan manji za pesake.Vrata su bila od debelih hrastovih greda i gvozdene oplate.
Put koji je iz tadasnje varosi izlazio na Stambol kapiju delio se odmah na dva kraka.Jedan je isao desno ka Terazijama a drugi levo ka Tasmajdanu i Paliluli.Na livadi koja se nalazila ispred Stambol kapije, Turci su nabijali na kolac buntovne Srbe i izlagali odsecene glave, pa je ona postala simbol srpskog stradanja pod Turcima.
slika-14-1.jpg


Tokom borbi za oslobodjenje Beograda 1806. godine Milisav Čamdzija je pred pocetak odsudnog napada na tvrdjavu obecao da ce se popeti na najveci turski top na kapiji i zapevati u slavu pobede.Iako ranjen,uspeo da se domogne turskog topa i zapeva. Kada je cuo njegovu pesmu Karadjordje je naredio opsti juris i beogradska tvrdjava je pala. U napadu je poginuo i slavni vojvoda Vasa Čarapić, Zmaj od Avale. Ulica koja se danas pruza od mesta gde se nekad nalazila kapija nosi njegovo ime.
Vasina-1.jpg


DSC00110-1.jpg


Kada je Beograd konacno bio slobodan,knez Mihajlo Obrenović odlucio je da se Stambol kapija srusi. Samo dva meseca nakon sto je Stambol kapija srusena , Knez Mihailo Obrenovic ubijen je u maju 1868. godine.Na mestu nekadasnje Stambol kapije podignuto je Narodno pozoriste,jedno od prvih zdanja modernog Beograda, takodje po zelji Kneza Mihaila.
Ukazom ministra prosvete Jovana Sterije Popovica 10.maja 1844 g. osnovan je Muzeum serbski.Sadasnja zgrada Muzeja podignuta je 1903.g. na mestu stare kafane Dardaneli koja je srusena, za Upravu fondova, u koju se kasnije uselila Hipotekarna banka, ko jedna od najstarijih bankarskih ustanova u Beogradu, da bi od 1952.god to postala kuca Narodnog muzeja u Beogradu ,do danasnjih dana

narodni-muzej.jpg
slika-43-1.jpg


Narodno pozoriste osnovano je 1868.g. a u sadasnju zgradu uselilo se 1869.g na tadasnjem Pozorisnom trgu koji je ime dobio upravo zbog Pozorista
sd-narodno-pozoriste.jpg


U slavu kneza, koji je diplomatijom doneo slobodu srpskim gradovima, 1882. godine, na mestu nekadasnje kapije, kasnije nazvan Pozorisni trg, postavljen je najpoznatiji spomenik u Beogradu. Visoko na konju, ispruzene ruke i pogleda , vec 134 godina Knez Mihailo Obrenovic jase prema Prizrenu.
slika-33.jpg


Plato oko spomenika knezu dugo je bio poznat po dve cuvene kafane koje su se na njemu nalazile, Dardaneli i Kolarac.
Kafana Dardaneli nalazila se na Trgu jos od 1855.Posle izgradnje Narodnog pozorista 1869. Dardaneli je postalo steciste glumaca, knjizevnika, novinara, slikara. Procelje i basta kafane bili su okrenuti ka spomeniku knezu Mihailu. Kafana Dardaneli srusena je 1901 g.
i na njenom mestu podignuta je zgrada Uprave fondova, danas zgrada Narodnog muzeja.

350px-D09AD0B0D184D0B0D0BDD0B0_D094D0B0D-1.jpg


dardaneli.jpg


U kafani Dardaneli goste su zabavljale igracice čočeka, o cemu stoji zabelezeno: " Čočekinje su bile obucene kao Turkinje sa dimijama, bez zara, sa vrlo kratkim jelecetom i razgolicena trbuha, jer čočekinje pre svega igraju trbuhom, a zatim kukovima, kojima su vatreno mešale..."

kul-zora-MALA-1.jpg


Kafana Kolarac, sagradjena sedamdesetih godina XIX veka, nalazila se na pocetku Makedonske ulice ka Trgu Republike, u kompleksu zgrada koje su pripadale Iliji Milosavljeviću Kolarcu.Na Pozorisnom trgu kafana Kolarac okupljala je politicare, oficire i drzavne cinovnike.
Tu su organizovani i balovi ali i zavere. Pretpostavlja se da je zavera u Kolarcu prethodila ubistvu kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin.
Kafana Kolarac srusena je tokom nemačkog bombardovanja Beograda 6. aprila 1941.

kolarac2-1.jpg


kolarac_14._jul_1934.sepia_zk.jpg
 
Poslednja izmena:
Nesto kasnije podignuta je i palata Riunione, gde se nalazi bioskop Jadran. Palata Riunione je izgradjena izmedju 1929. i 1931.godine.
Zgradu je podiglo Jadransko osiguravajuce drustvo iz Trsta, po projektu uradjenom u Italiji. Veoma slicna zgrada istog drustva se nalazila i u Madridu
bgu.jpg


Zgrada Doma stampe podignuta je 1958-61 g.prema projektu arhitekte Ratomira Bogojevica u korbizijanskom duhu.
Predstavljala je novinu u beogradskom ambijentu.U sklopu Trga Republike , Dom stampe ima znacajnu ulogu obzirom
da zaklanja palatu Albaniju,gledajuci sa Trga kojeg okruzuje sa ostalim zgradama.
DOM-%C5%A0TAMPE-01.jpg


Danasnji izgled i ime Trg republike je dobio u godinama posle Drugog svetskog rata.
Trg je mesto gde su se oduvek iskazivale namere gradjana za promenama.
Kao nekada na agori u Atini iznosile su se javno ideje, razgovaralo se o njima,ali i protestvovalo
protiv nepravde i zastalog zivota usled neumesnosti vlasti da ga ucini boljim.
trg-republike1.jpg


Godine 1945. na Trgu Republike,Tito je 27. marta odrzao govor sa balkona Narodnog pozorista
pred stotinama hiljada Beogradjana.Toga dana revolucija je pobedila i kraljevina je odbacena.
narodno-pozoriste.jpg


Vuk Drašković, u demonstracijama od 9. marta 1991. godine, obratio se okupljenima sa terase Narodnog pozorista
narodno-pozoriste-(2).jpg


Na danasnjem Trgu Republike do 1948. godine nalazila se grobnica poginulih vojnika sovjetske Crvene armije koji su izgubili živote u oslobadjanju Beograda od nemackog okupatora.Vojnici su na tom mestu pocivali sve dok nije doslo do prekida odnosa SSSR-a i Jugoslavije 1948, posle cega su premesteni na Groblje oslobodilaca Beograda.
Sahranjivanje-Rusa-na-Trgu-republike-620x350.jpg


Na mestu danasnjeg Doma stampe, sve do Drugog svetskog rata, bile su prizemne i jednospratne zgrade sa trgovackim radnjama. Vecina ovih zgrada porusena je prilikom nemackog bombardovanja 6. aprila 1941. godine. Posle Drugog svetskog rata uklonjene su tramvajske sine sa Trga Republike i u Vasinoj ulici.Sedamdesetih godina, na tada vec Trgu republike,bio je veliki parking, a pored spomenika su prolazili autobusi.
Trg-Republike-sedamdesete.jpg


Pozorisni trg 1895
Pozorisni-Trg-Beograd-1895.jpg


1932.g.
TRg-republike-zima.jpg


kul-pozorisni-trg.jpg


Godine 2000. na Trgu je instaliran moderan javni sat, nazvan Milenijumski sat.
Sat i postolje napravljeni su od hromiranog celika i stakla,sto je donekle u suprotnosti sa ostatkom arhitekture trga.
sat milenijum.jpg


Trg Republike danas je jedno od najprometnijih mesta u Beogradu. Nalazi se u zizi glavnih saobracajnica u gradu.
Pored njega prolazi preko 20 autobuskih i trolejbuskih linija gradskog prevoza.
trg-revolucije.jpg
 
Poslednja izmena:
NARODNO POZORISTE
Narodno_pozoriste_Beograd_2-1.jpg


Narodno pozoriste u Beogradu nalazi se na Trgu Republike, nekadasnjem Pozorisnom trgu, na uglu Vasine i Francuske ulice.U okviru Narodnog pozorista funkcionisu Opera, Balet i Drama.Predstave se odrzavaju na Velikoj sceni i Sceni Rasa Plaovic.Narodno pozoriste predstavlja jednu od reprezentativnih i znazajnih kulturnih institucija Beograda i Srbije.

narodno-pozoriste-1.jpg


Prve pozorisne predstave bile su u Kragujevcu 1835.g. pred knjazom Milosem, a organizovao ih je dramski pisac Joakim Vujic.Preseljenjem prestonice Srpske Knezevine u Beogradu, seli se i ideja o pozoristu.

Srbija je 1868 god.imala nesto preko milion i dve stotine hiljada stanovnika.Beograd je tek presao cifru od 25.000 zitelja, koji su stanovali u 3.444 kuce.Sezdesetih godina 19.veka Beograd je na pola puta od otomanske ka evropskoj civilizaciji.Tako je Beograd koji je tek zakoracio na put svoga razvoja imao tada, Veliku skolu, jednu gimnaziju,Realku, Visu zensku skolu, Srpsko uceno drustvo, Narodnu biblioteku, Narodni muzej, Narodnu citaonicu,Prvo pevacko drustvo,Drzavnu stampariju i 44 pitomca na studijama u inostranstvu kojima ce biti namenjena uloga intelektualnog vodjstva po povratku u Srbiju.

Jos 1842 god. pokazalo se da je ovoj zemlji i njenoj prestonici potrebno pozoriste koje je pod imenom Narodno pozoriste osnovano davne 1868.g.kao institucija ali bez adekvatnog zdanja.Prva predstava bila je "Djuradj Brankovic" Karolja Obernjaka koja je odrzana 22.novembra 1868.g.u gostionici "Kod engleske kraljice" , gde su se narednih godinu dana odrzavale predstave.
Predstave su se jos igrale i u magacinu Carinarnice zvani "Teatar na Djumruku",u hotelu" Kod jelena",u"Knezevoj pivari",i u kafani "Kod krune".

Englska kraljica u Pop Lukinoj

kafanaengleska-kraljica-pop-lukina-1.jpg

SN-1867---1867-06-24-00220ENGLESKA20KRAL-1.jpg


Teatar na Djumruku( carinarnica) 1841 u Karadjordjevoj
bp-poz-teatar-na-djumruku-1-1.jpg


Prvi hotel u Beogradu, Kod jelena 1867
hoteli-future-368x189-1.jpg


Knezeva pivara
bp-poz-knezeva-pivara-1.jpg


Kod srpske krune
srpska-kruna-2-v-1.jpg


Na inicijativu Pozorisnog odbora uz prikupljena sredstva, pocela je izgradnja 1852.god.zgrade pozorista na Zelenom vencu.Zbog podvodnog zemljista i velikih troskova koji su napravljeni izgradnja pozorista je obustavljena i na mestui nesudjenog pozorista otvorena je pijaca Zeleni venac.

stara-zgrada-nazelenom-venc-1.jpg


U zimu 1867/68 posle gostovanja Srpskog narodnog pozorista iz Novog Sada u salama Kod krune i Kod engleske kraljice, stoji zapisano da je knez Mihailo inace veliki ljubitelj umetnosti i pozorista , posle jedne predstave saopstio istorijsku odluku „Sazidacu ja vama teatar za sebe, pa cete biti sasvim zadovoljni „

300px-Narodno_pozoriste-1.jpeg


Posle toga Knez i Drzavni savet odredjuju novu lokaciju za pozorisnu zgradu, bivsi turski plac kod Stambol kapije koja je za tu priliku srusena.Knez Mihailo nije docekao pocetak radova jer je ubijen u Kosutnjaku 3.juna 1868 god.pa je kamen temeljac postavio knez Milan.

Gradnja je izvedena veoma brzo.Zemljani radovi poceli su 29.maja a kamen temeljac postavljen je 18.avgusta 1868 g.Prema projektu arhitekte Aleksandra Bugarskog zgrada Narodnog pozorista zavrsena je 1869 god.a prva predstava bila je "Posmrtna slava kneza Mihaila", koju je napisao Djordje Maletic.

Kada je sazidana na Pozorisnom trgu, zgrada Narodnog pozorista u Beogradu je pored kapetan Misinog zdanja bila najveca i najraskosnija palata u Srbiji.Po rasporedu masa,horizontalnoj i vertikalnoj podeli povrsina i izabranim motivima povrsinske obrade glavne fasade Narodno pozoriste , podsecalo je na Skalu u Milanu, koja je sagradjena devedeset godina ranije..

Milanska Skala
12667406204e85ba79e0f2c366772741_orig.jpg



Narodno pozoriste dozivelo je vise rekonskrukcija.Prva je bila vec 1870 g.kada je prosirena pozornica.Problem pozornice i pomocnih prostorija, nedostatak garderoba i slaba instalacija,uslovili su da 1911. godine bude doneta odluka o jos jednoj rekonstrukciji zgrade pozorista.Radovi su zapoceti u leto 1912.god.ali su zbog Balkanskih ratova, a potom i zbog izbijanja I Svetskog rata, radovi potpuno zavrseni tek 1922. godine. Pozoriste je,sto se tice spoljne arhitekture, izgubilo od one svoje cistote i harmonicnosti iz 1869. godine, ali je zato dobilo vecu i za to vreme savremeniju pozornicu, vise mesta, garderobu i bogatiju unutrasnju dekorativnu obradu.

Nakon bombardovanja Beograda, 06.04.1941. godine, sledila je nova rekonstrukcija zgrade Narodnog pozorista. Ovo je zdanje, kao i mnoga druga stradalo. Porusena je bila pozornica, tavanica gledalista, unistene su unutrasnje instalacije i uopste uzev, cela gradjevina je bila prilicno demolirana.
Bombardovanje_Beograda_41-1.jpg


Sledeca adaptacija pozorisne zgrade je bila po zavrsetku sezone 1964./1965. godine. Preuredjen je enterijer pozorista, dok se pozornica i spoljna fasada nisu menjale.Narodno pozoriste i grad Beograd su 1986. godine odlucili da se zapocne jos jedna, neophodna rekonstrukcija. Ova, poslednja obnova do sada, trajala je dve godine. Ovom rekonstrukcijom, staroj zgradi vracen je izgled od pre drugog svetskog rata.U gledaliste su vracene loze koje su bile uklonjene i izgledaju kao i u 19.veku sa karakteristicnim potkovicastim rasporedom.Dvorana je dobila nov sjaj.Cela je presvucena u crveni velur i plis a preovladjuju beli i zlatni tonovi. U foajeima su postavljeni mermerni podovi, gipsani ukrasi na plafonima, reljefi,pozlata, biljurna ogledala, kristalni lusteri a u glavni foaje smestena je davno zaboravljena bista kneza Mihaila ,osnivaca pozorista u Beogradu.
knez-mihailo-narodno-pozoriste-kockica.jpg


Svecano otvaranje preuredjenog pozorišta bilo je 15.10.1989. godine, a prva predstava „Eshilova Orestija“, odigrana je 10.11. iste godine. Narodno pozoriste,dobilo je nekadasnji sjaj.Ovog puta, izgradjen je jos jedan objekat, novi deo veoma moderne arhitekture, velelepno zdanje od celika i tamnog stakla u kojem je smesten tehnoloski blok pozorista. Ovako rekonstruisano Narodno pozoriste predstavlja moderan spoj starog i novog u arhitekturi, a u tehnickom smislu jednu od najmodernije opremljenih pozorisnih kuca u svetu.

800px-Serbia2C_Belgrade_-_National_Theat-1.jpg


kul-1.jpg


narodno_pozoriste_2-1.jpg



narodno_pozoriste_5-1.jpg
 
Poslednja izmena:
ČUKUR ČESMA

Na Dorcolu, u Dobracinoj ulici, u osnovi nekadasnjeg starog, i danasnjeg modernog, Beograda,nalazi se Čukur cesma i spomenik , koji svedoce o tome kako jedan dogadjaj pokrece lavinu istorijski desavanja vezanih za Beograd i Srbiju.Spomenik je napravljen 1931. godine,decaku Savi Petkovicu.Vajarsko je delo Simeona Roksandica napravljeno iz sredstava zaduzbine trgovca duvanomTome Vanđela
38836618.jpg


Dobracina ulica dobila je ime po Jovanu Dimitrijevicu, zvanog Dobraca, bogatog trgovac koji je pomagao ustanike. Istakao se u borbama na Ljubicu, a u Drugom srpskom ustanku je ucestvovao sa oko 500 svojih ljudi, koje je, kako se pricalo, oruzjem i hranom opremio sopstvenim novcem. Kroz ulicu koja nosi njegovo ime cesto prolazimo na putu ka starom Dorcolu, a o njemu i ne znamo mnogo. Iako je Dobraca ucestvovao i u Prvom i u Drugom ustanku, u kojima je potrosio sav svoj imetak (cak je planirao da otvori i skolu o svom trosku), umro je u siromastvu, primajuci malu drzavnu penziju.
ljubiv%D1%83.jpg


Prema hatiserifu iz 1830. godine bilo je predvidjeno da se Turci isele iz beogradske varosi, s tim da mogu ostati samo u tvrdjavi. Izbegavanje Turaka da izvrse ovu odredbu, dovodilo je do stalne borbe između srpske i turske diplomatije, koja se narocito zaostrila posle 1861. godine, kada je knez Mihailo poceo da vodi sve otvoreniju oslobodilacku politiku.Takvo napeto stanje izmedju Srba i Turaka dovelo je do dogadjaja na Cukur cesmi, koji je poceo bezazleno15. juna 1862. godine, kada je segrt Sava Petkovic dosao na Cukur cesmu po nalogu svoga gazde da natoci vodu. Tu se zadesilo nekoliko turskih vojnika koji su mislili da mogu preko reda da utole zedj.Sava se usprotivio i jedan od turskih vojnika krcagom je Savi razbio glavu i smrtno ga ranio.
11100.jpg


Doslo je do sukoba izmedju turskih nizama i srpskih varoskih policajaca u kojem je poginuo terdžuman (tumac) Sima Nešić,
(po kome je Simina ulica dobila ime), sto je izazvalo jos vece nerede i otvorenu borbu izmedju Turaka i Srba u Beogradu.
300px-Simina_ulica.jpg


Na vesti o ovome, srpski knez Mihailo reaguje iz Šapca, u kom se u tom trenutku nalazio, i izricito trazi od Turaka da napuste varos. Nakon burne noci, sledeci dan je protekao mirno, kao zatisje pred buru koja se dogodila 17. juna 1862. Da bi pokazali da su jos gospodari Beograda,turske vlasti reagovale su radikalno i naredile bombardovanje varosi sa kalemegdanske tvrdjave,iz 56 topova.Poginulo je oko 50 gradjana i vojnika , izgorelo je 20 a unisteno oko 357 kuca.Srpsko stanovnistvo podiglo je barikade za odbranu.

U toku jula te 1862 god.u Kalindzi pored Carigrada zapoceti su pregovori o nezavisnosti Srbije , na kojima su ucestvovali Francuska,Engleska,Rusija.
Doneta je odluka da Turci moraju da napuste sva srpska utvrdjenja.Turci su pristali da predaju utvrdjenja i gradove, prvo Beograd,pa Kladovo,Smederevo i Sabac. Predaja Beograda Srbima izvrsena je 6. aprila 1867. godine na Kalemegdanu,blizu danasnjeg glavnog ulaza u park. Poslednji turski komandant beogradske tvrdjave Ali Riza-paša predao je njene kljuceve knezu Mihailu.

Ali-Riza-Pasa-poslednji-turski-zapovednik-Beogradske-tvrdjave-predaje-kljuceve-Beograda-knezu-Mihailu-670x447.jpg


Uz gruvanje topova i klicanje odusevljenog naroda podignuta je na beogradskoj tvrdjavi srpska zastava. Turski garnizon uskoro je napustio Beograd, a turska zastava konacno je skinuta 20. juna 1876. godine, kada su Srbija i Crna Gora povele oslobodilacki rat protiv Turske.
predaja-kljuceva-beograda-knezu-mihailu1.jpg



Skulptura „Decak sa razbijenim krcagom“ je u maju 2010.ukradena i tesklo ostecena.Potpuno je obnovljena i 18.aprila 2011.g. celicnim ankerima cvrsto vezana sa mermernim postamentom. Svecano otvaranje bilo je dva dana kasnije 20 aprila 2011.god.

B8lnc0NCEAAJB45.jpg
 
Poslednja izmena:
KONAK KNJEGINJE LJUBICE

1440997543_zenski-magazin-lifestyle-kultura-izlozba-albreht-direr-grafike-konak-knjeginje-ljubice-beograd-99.jpg


Konak se nalazi na adresi Kneza Sime Markovića 8, na uglu ulica Kneza Sime Markovica i kralja Petra, nekadasnjih ulica Bogojavljenske i Dubrovacke u jednom od najstarijih delova Beograda.Do 1829.g. tu se nalazio stari dvor koji je bio oronuo.Te 1829 g. knez Milos odlucuje da podigne Novi konak kako je nazvan tokom gradjenja.Bio je veci i lepsi od starog i svedocio je o ekonomskoj i drzavnickoj moci kneza Milosa Obrenovica, posle dobijanja hatiserifa 1830.g.Konak je sagradjen u periodu od 1829–1830 g. pre svega za stanovanje njegove porodice, kneginje Ljubice i sinova, Milana koji je vladao Srbijom nepunih mesec dana od 13.6.do 8.7.1839.g. i rano umro i Mihaila koji je u dva navrata vladao, od 1839. do 1842. i od 1860. do 1868.

Konak+Kneginje+Ljubice+1876.jpg


Zbog blizine Turaka, knez Milos je malo boravio u njemu.Svoju primarnu namenu Konak
je ostvario za vreme prve vladavine,kneza Mihaila os 1839-1842 g. kada je sluzio kao njegova rezidencija.
apartmani-beograd,%20konak-knjeginje-ljubice.jpg


Konak je izgradjen po ideji i nadzorom Hadzi Nikole Zivkovica , koji je bio zvanican knezev graditelj.
kneginja-enterijer4.jpg


Konak kneginje Ljubice smesten je u centru velike baste i prvobitno je bio ogradjen visokim zidom sa kolskom kapijom,
a iza konaka prostirala se unutrasnja basta prema Kosancicevom vencu i reci Savi..Konak ima podrum, prizemlje i sprat.
Putopisac Oto Dubislav Pirh napisao je :“Jedan malen deo Beograda, odskocio je prema ostalim, a to je jedan mali prostor na
jugozapadnom kraju glavne ulice u gornjoj varosi.Iako nije najveca, po svojoj formi , to je najlepsa zgrada koju sam u Srbiji video.“

kneginja-enterijer3.jpg


Za vreme prve vladavine kneza Milosa u Konaku Knjeginje Ljubice nalazila se glavna drzavna blagajna.Knezevsko namesnistvo do povratka kneza Mihaila u Srbiju 1840 g. odrzavalo je u Konaku sednice a knez Mihailo je u Konaku ziveo do 1842.g. Od dolaska na vlast Aleksandra Karadjordjevica 1842.god. pa nadalje zgrada konaka sluzila je kao Licej,Kasacioni i Apelacioni sud,Umetnicki muzej, Crkveni muzej,Dom staraca i starica,Zavod za zastitu spomenika kulture Srbije a danas se u sastavu Muzeja grada Beograda koristi kao stalna izlozba i izlaganje muzejskih materijala i slikarskih izlozbi u podrumu Konaka.Stalnu postavku u Konaku cini originalni namestaj koji je radjen u orjentalno-balkanskom stilu kao i u stilovima onog doba, klasicizam,budermajer i neobarok.

Konak knjeginje Ljubice je od 1979 god. spomenik kulture od izuzetnog znacaja.



konak-knjeginjeljubice.jpg
 
Kod price o Konacima ne moze se ne pomenuti

STARI KONAK

Krajem 30-ih godina 19 veka, Stojan Simic, politicar, trgovac solju, poznati govornik i jedan od najvatrenijih ustavobranitelja,sagradio je kucu za svoje potrebe.

Stari_konak-1.jpg


Bio je u sluzbi Milosa Obrenovica.1831 bio je clan srpske deputacije u Carigradu. 1835.g. bio je jedan od vodja Miletine bune protiv kneza Milosa.
1839.g bio je clan Saveta ali je morao da napusti Srbiju zbog opozicije knezu Mihailu.Otisao je u Vlasku i bavio se trgovinom solju.
Po padu kneza Mihaila 1842.g. postaje jedan od ustavobraniteljskih prvaka i predsednik Saveta. 1843.napusta politiku i ponovo odlazi u Vlasku,gde se bavio trgovinom i obogatio.

U vreme zidanja kuca je bila daleko od varosi , na poljani iza Terazija.Nalazila se izmedju danasnjeg starog i novog dvora.
p6-1.jpg


Kako je 1842.g doslo do promene dinastija, drzava je za potrebe novog kneza Aleksandra Karadjordjevica,otkupila Simicevu kucu 1843.g
i knez se tu ubrzo uselio sa porodicom.
p10-1.jpg


Kada je krajem 1858.g. knez Aleksandar Karadjordjevic po drugom dolasku kneza Milosa, sisao sa vlasti , pocela je gradjnja nove rezidencije u neposrednoj blizini Starog konaka,na mestiu danasnjeg Novog dvora.Novoizgradjeni objekat koji je trebao da koristi knez Mihailo Obrenovic nije koriscen kao dvor , nego su u njemu bila smestena ministarstva spoljnih poslova i policije , dok je knez koristio Stari konak.Ostalo je zabelezeno da je u Starom konaku bio odar kneza Mihaila posle ubistva 1868.god.

VuX26-1.jpg


p9-1.jpg


Kao svoju rezidenciju koristili su ga kasnije kralj Milan Obrenovic i kraljica Natalija, koji su u neposrednoj blizini podigli Stari dvor, 1881 do 1884.g.

Na mestu Korunoviceve polukruzne zgrade u sklopu dvorova, koja je srusena nalazio se Stari konak
Dvorski_kompleks_1930-tih-1.jpg


1280px-StariDvorStaraSlika.jpg


Koristili su ga zatim kralj Aleksandar Obrenovic i kraljica Draga.
U ovom objektu izvrsen je majski prevrat 1903.g. i atentat na poslednje Obrenovice
ubistvo-kralja-aleksandra.jpg


Stari konak srusen je 1904.god. i na njegovom mestu se danas nalazi park.

Stari dvor
09beograd-stari-dvor_505b586110932-1.jpg


Novi dvor

novi-dvor-1.jpg
 
Na današnji dan pre 218 godina, 24. juna 1798. godine, u kuli Nebojša u Beogradu zadavljen je grčki revolucionar Riga od Fere.
Podignuta oko 1460. godine na samoj obali reke na ušću Save u Dunav, i štitila je ulaz u srednjovekovno pristanište. Izgradili su je Ugari da bi od Turaka štitili prilaz Dunavskom pristaništu i samo pristanište.

Kula je osmougaone osnove, visoka je 22 metra i ima pet etaža, odnosno prizemlje i četiri sprata. Na svakom spratu je po šest otvora za topove, kojima je moglo da se dejstvuje po napadačima sa reka i sa kopna. Spada u red tipičnih artiljerijskih višespratnih kula koje su se u to doba gradile u utvrđenim gradovima.
Legenda kaže da se kula, kao neosvojiva, kada su Turci posle teških borbi zauzeli gotovo celu Beogradsku tvrđavu, vinula u vazduh i odletela u Donji grad van njihovog domašaja, pa je oni nikada nisu zauzeli. Od tada stoji na mestu na kojem je i danas, svedočeći o nepobedivosti i nepokorivosti.
Pored kule je i masovna grobnica žrtava ustaškog logora Jasenovac, u kojem su Hrvati tokom Drugog svetskog rata ubili 750.000 ljudi, od kojih najviše Srba, a ubijani su i Jevreji i Romi. Unakažene leševe ubijenih u Jasenovcu iz Save su kod ušća izvlačili ribari, pa su sahranjivani pored Kule Nebojša.

U stvarnosti, međutim, Turci su 1521. godine, tokom osvajanja Beograda, prodrli u Donji grad i artiljerijom srušili Kulu Nebojšu.

Turski i evropski putopisci su je u 16. veku i 17. veku pominjali kao Belu kulu ili Temišvarsku kulu. Novo ime dobila je krajem 17. veka, po najvećoj i najbolje branjenoj kuli Gornjeg grada na Kalemegdanu – Kuli Nebojša, koja je razorena posle eksplozije barutnog magacina 1690. godine. Posle više rušenja i podizanja, detaljno je obnovljena tridesetih godina 18. veka, u vreme austrijske rekonstrukcije tvrđave.

Turci su Kulu Nebojšu pretvorili u tamnicu, posle zatrpavanja dunavskog pristaništa, pa je zbog toga postala mračni simbol turske okupacije i mračni simbol Beobrada, kao Bela Kula u Solunu ili Tauer u Londonu.
Najpoznatiji sužanj Kule Nebojše bio je Riga od Fere, grčki pesnik, patriota i pobornik oslobođenja balkanskih naroda od turske vlasti, koga su Turci 1798. godine ubili u kuli.
U kuli je 1800. godine ubijen i srpski mitropolit Metodije, po naredbi Hadži Mustaf paše. Turci su, posle propasti Prvog srpskog ustanka, i mnoge Srbe držali zarobljene u Kuli Nebojša.
Kula je znatno oštećena po izbijanju Prvog svetskog rata, 1914. godine i 1915. godine. Ponovo je obnovljena 1938. godine, a veliki konzervatorsko-restauratorski radovi su izvedeni 1963. godine. Kula je obnovljena i 2010. godine, po dogovoru sa Grčkom, koja je finansirala radove. Kula Nebojša je otvorena za javnost i na četiri sprata je izložbeni prostor, od kojih je prvi posvećen Rigi od Fere.

Nebojša, a ne NebojšinaKula je naziv Nebojša dobila negacijom glagola bojati se, što znači da se ne boji nijednog neprijatelja i da je neosvojiva. Nepravilno je nazivati je Nebojšina kula.

http://mondo.rs/a914664/Info/Drustvo/Kula-Nebojsa-istorijski-podaci-legende-price.html
 
KALENIC PIJACA

pijaca.jpg


Kalenic pijaca, kao najveca i najpoznatija pijaca u Beogradu,smestena je u sredistu najmanje beogradske opstine Vracar, na uglu ulica Njegoseve i Maksima Gorkog.
Kada su ondasnje gradske vlasi 1926.god.zatvorili Veliku pijacu na Studentskom trgu, otvorene su tri nove:
Zeleni venac,Kalenica guvno i Jovanova pijaca.
Vracarsku pijacu deli samo decenija od stogodisnjice, a izgradjena je na "Kalenica guvnu", parceli koja je bila jedna u nizu brojnih zaduzbina bogatog trgovca Vlajka Kalenića, koji je jos 1907.svu svoju imovinu zavestao u dobrotvorne svrhe. Zanimljivo je da je Vlajko Kalenić imanje nasledio od svog oca, papudžije po zanimanju, pa odatle i tradicija prenosenja prodajnog mesta na pijaci sa oca na sina, koja se umnogome ocuvala i do današnjih dana,i pored mnogobrojnih preprodavaca koji danas imaju tezge na Kalenicu.

IMG-20160402-WA0002.jpg


Deo Kalenic pijace poplocan je kamenim plocama koje su prenete sa Carigradskog druma danasnjeg Bulevara Revolucije
Pijacna uprava formirana je 1933.god kada je pijaca prosirena na veliki broj tezgi.
Danas se na Kalenicu roba izlaze na 839 tezgi i 114 rashladnih vitrina smestenih u mlecnoj hali i velikom broju obodnih radnji.
kalenic03.jpg


Vracar je nekada bio samo jedno brdo i polje kraj Beograda, a sada je jedna od najlepsih gradskih cetvrti. Kada su Turci opsedali Beograd, njihov tabor se nalazio na Vracaru, gde je tokom opsade sultan Murat drugi primio izaslanstvo ugarskog kralja. Vracar je prema izvodima iz knjige ime dobio po nekom Stevanu Hromom, vracu, koji je davno ziveo u tom kraju i predskazivao sudbinu ljudima prema cudnoj knjizi napisanoj nekim nerazgovetnim jezikom.
Tokom devetnaestog veka istorija Vracara prati i mukotrpno nastajanje srpske drzave i Beograda. Tu su tada bili vinogradi i pasnjaci, vlasnistvo uglavnom beogradskih Turaka spahija. Kako je Turaka posle Hatišerifa bilo sve manje u gradu, tako su vracarsko polje i njegovi vinogradi postajali vlasnistvo uglednih srpskih porodica kao i stranih konzula.

Tako su na primeru nastajanju Krunske ulice, vlasnici morali da grade samo vile koje: "mogu do pet metara biti povucene iza regulacione linije, tako da ispred njih dodje basta, a spreda ukusna ograda". Nije onda cudo što je ova ulica jedna od najlepsih na Vracaru.

U zelji da premeste zanatski deo grada iz stare carsije, beogradske vlasti su se sluzile i nasilnim sredstvima, tako da je fišekdžijama nalozeno da se do "idućeg Mitrovog dana" moraju smestiti na placeve na Vracaru.
Tu su da podsetimo, i mnogo ranije spaljene mosti Svetog Save, kao osveta za srpski ustanak u Banatu, ali i kao odgovor na glasine da se "Turci klanjaju Svetom Savi i krste se".

Sama pijaca Kalenic nastajala je kao i citav taj deo grada izmedj dva svetska rata, kad je pocelo intenzivnije formiranje okolnog gradskog prostora.Danas je veliki promet na pijaci posledica je izuzetno dobrog polozaja na kome se ona nalazi, blizu prometnih saobracajnica, Bulevara Revolucije i Njegoseve ulice. Iako opstina Vračar broji oko 60.000 stanovnika, pijaca udarnim danima petkom i subotom, podmiri potrebe 120.000 ljudi.

Ona je deo zivota Vracaraca. Bez nje ni Vracar ne bi bio ono sto jeste.Kalenic pijaca, je najtacnija vaga drustvenih stanja i promena, nasih naravi i potreba. Sve promene koje se na prvi pogled ne vide vidljive su na Kalenicu.

37.jpg


Za predah uz kafu posle kupovine u okolini same pijace, mozete da sednete u kafanu Kalenic na pocetku Milesevske ulice,
u poslasticarnicu "Present" na uglu Nevesinjske i Njegoseve ili u "Cafe & Factory" u Nevesinjskoj,ako zelite da kupite sveze
mlevenu kafu ili da popijete espreso ili kapucino.
CafeFactory1-Nevesinjska-12.jpg


Ako volite sveze cedjene sokove naci cete ih u Tegla baru,blizu ugla Krunske i Baba Visnjine ulice. Da popijete pice ili kafu mozete i u kafeima "Moment" i "Prica", u obliznjoj Petrogradskoj ulici i jos nekoliko prijatnih kafica u okolini same pijace.Hleb bez aditiva ceka vas u pekari Šarlo, odmah pored "Compania de Vinos" koja ima veliki izbor vina iz Srbije.

f062df4148f8633948692caa700afa19.jpg


U parkicu ka Krunskoj ulici, nalazi se spomenik Vojvodi Petru Bojoviću, oslobodiocu Beograda iz I svetskog rata koji je ziveo u obliznjoj Trnskoj ulici.
VOJVODA-BOJOVIC.jpg


Tu se nekoliko dana pred Novu godinu okupljaju prodavci novogodisnjih jelki.Nekada je u parkicu bio bazen, koji se nalazio tacno ispod biste vojvodi Petru Bojoviću. Nije bio olimpijskih razmera kao onaj u Takovskoj, ali je izgradjen u istu namenu, kao rezervoar za vodu. Kako ni iz ovog bazena nije uzimana voda za gasenje pozara, vracarska deca su iskoristila priliku da na ovom mestu, makar na trenutak zaborave na rat.
a8f24af45fb59afd21e83f910c75a3a1.jpg


Danas je tu park.
007df8a8e9533139d25ac7e698bd41d9.jpg


6.aprila 1941.g.bombardovana je i Kalenic pijaca i okolne zgrade.
bombardovanje-beograda-1941-700x448.jpg


Danas posle 90 godina postojanja pocela je rekonstrukcija Kaleniceve pijace
bg-Kalenic-pijaca-radovi-1-.jpg




IMG-20160402-WA0001.jpg
 
Poslednja izmena:
VOZAREV KRST ili CRVENI KRST

ck1.jpg


U blizini Beogradskog dramskog pozorista, u parku izmedju ulica Mileševske i Vojvode Šupljikca,nalazi se Vozarev krst ili kako se danas po njemu zove ceo kraj Crveni Krst.
Prema Vozarevićevom krstu, kako je pisalo 1847 god. kada je krst podignut, ide se fišegdijskom čaršijom, zatim nasutim Carigradskim drumom do poslednjih kuca na tom drumu s desne strane, gde se opet na desno odvaja mali put koji se ide naseljavati i izgradjivati.

U pozadini portreta vidi se Vracarsko brdo i krst
Slika-12.jpg


Beogradjanin,Grigorije Vozarević (1790-1848), rodom iz Ležimira,bio je najveci knjizar i izdavac svog vremena na celom Balkanu.
Hatiserifom iz 1830.g. Srbiji je omoguceno da posle tri veka ponovo osnuje svoju stampariju i stampa knjige.Vozarecic je u Beograd dosao 1827.g.iz Beca gde je izucio knjigovezacki zanat.Stampao je prvu knjigu u tadasnjoj Srbiji „Србско стихотвореније“ 1832. godine.Izdao je celokupna dela Dostijeja Obradovica u deset knjiga.Otvorio je prvu knjizaru u Beogradu za vreme vladavine Milosa Obrenovica u ulici Kralja Petra pored kafane „?“, pod nazivom „Biblioteka varoši beogradske“. U njegovoj knjizari osnovana je narodna biblioteka Srbije, tada pod nazivom „Библиотека вароши београдске“.

Na vratima radnje visila je knjiga sto je zbunjivalo Turke u varosi, koji su mislili da je unutra berbernica ili radnja za popravku satova.Jos cudnije im je biloto sto je izlog radnje bio zastakljen, posto je staklo tada bio luksuz, a samo kafedzije i berberi su radili u zatvorenom.Bio je i knjigovezac Drzavne stamparije dok je knjizaru u Beogradu vodila njegova zena Sara, sestra Dimitrija Davidovića.Izdavao je almanah „Голубицу с цветом књижества србског“ .Za Golubicu je Stojan Novakovic tvrdio da je utrla put „Гласнику Србског ученог друштва“ a Jovan Skerlic da je najbolji srpski almanah tog vremena.

Slika-31.jpg


Vozarevic je kupio 8. januara 1847. godine za osam dukata poljanu na Vracaru, verujuci da su tu spaljene ,mosti Svetog Save. Na poljani je bilo jedno drvo sa zapisom,koje je oborila je oluja. Da bi ocuvao uspomenu na to drvo sa zapisom, Vozarević je pobio jedan veliki drveni krst, na kome je bila i nekakva ikonica od pleha.

1_VELIKA_istorijska.jpg


O podizanju krsta ondasnje “Novine Srbske” zabelezile su u svome broju od 18. marta 1847. godine ovih nekoliko podataka:
” Ovih dana ukrasio je opste poznati daleko videti moze, jedan veliki krst od drveta. Krst ovaj ukrasen je lepo izvajanim ikonama na strani, k putu okrenutoj, ikonom Svete Trojice, a s druge strane ikonom Svetog Velikomucenika Đorđa, koga g. Grigorije Vozarević slavi. Ispod ovih ikona cita se ovaj prost natpis:“Bogu i ljudima Grigorije Vozarević 1847 na Vračaru”.

Vozarević je ubrzo umro i njegovu imovinu nasledila je zena Sara. Po njenoj smrti, 1862. godine, u zavestanju je pisalo o krstu
” Zemlju pak od dva dana oranja u Beogradu, na šancu, na kojoj se krst podignut nalazi ,ostavljam po preporuci muža moga crkvi Palilulskoj, tj. da ista crkva ovu zemlju nikad i nikome prodati ili ma pod kojim vidom otudjiti ne može, već samo prihod da bere, i od ovoga prihoda godišnje po neku čast na stranu ostavlja kako bi se vremenom svojim novi krst podići mogao onaki isti kakav se i sada na zamlji toj nalazi ”

Gligorije Vozarevic ili cica Glisa kako su ga zvali, umro je 1848.g. i sahranjen je na starom tasmajdanskom groblju, kod danasnje crkve Svetog Marka, u blizini svog kuma Sime Milutinovica Sarajlije.Nakon izmestanja groblja, njegovo grobno mesto je zameteno,tako da se danas ne zna gde Vozarevic pociva.Veliki kulturni radnik ostace upamcen kao prva lasta koja je Srbiji donela prolece knjige.

Njemu u cast ustanovljena je nagrada „Gligorije Vozarovic“ koja najboljim izdavacima , knjigovescima i knjizarima, dodeljuje Biblioteka grada Beograda.

Vozarev krst danas se smatra prvim javnim spomenikom u Beogradu, a obnavljan je u nekoliko navrata: 1895, 1923. i 1933, kada je dotrajali drveni krst, Beogradska opstina obnovila u crvenom kamenu, o cemu svedoci natpis na postolju spomenika:

„Возарев крст, обновила О.Г.Б. 1933.“
2_MALA_detalj-natpisa.jpg


Tokom 82 godine , od 1933 kada je podignut, ili 168 g. od drvenog krsta ,kameni krst je izgubio svoju prepoznatljivu crvenkastu boju i status simbola prestonice, ali je ostao da seca na slavnu proslost Srbije i jednog velikog Beogradjanina

Vozarev krst proglasen je spomenikom kulture grada Beograda 1987.god.

KRST1.jpg
 
HRAM SVETOG SAVE

81d503fdebb873e4cc0e12a34952eda6.jpg


Hram Svetog Save u Beogradu, najveci je srpski pravoslavni hram, najveci pravoslavni hram na Balkanu i po povrsini i zapremini,
najveca pravoslavna crkva na svetu.Nalazi se na delu Svetosavskog trga, na opstini Vracar u Beogradu u sklopu Karadjordjevog parka.
Hram-Sveti-Sava-Beograd-i-spomenik-Karadjordju-photo-by-Vlado-Marinkovi%C4%87.jpg


Po predanju, na Svetosavskom, odnosno Vracarskom platou, po naredbi Sinan-paše, 1595. godine,
spaljene su mošti svetog Save, najpostovanijeg srpskog svetitelja,osnivaca autokefalne srpske crkve i prvog arhiepiskopa

bg-Svetog-Save-u.jpg


Prica o ovom dogadjaju koji je urezan u svest srpskog naroda, odigrala se tako sto su Turci prenele mosti svetitelja u Beograd iz manastira Mileševa.U Milesevi je pocivao od 1237 god. kada su mu mosti prenete iz Trnova u Bugarskoj, gde je preminuo 1235.god.Danas je sacuvan deo njegove ruke, koji se cuva u istom manastiru, a prenet je iz manastira Svete Trojice u Pljevljima, gde je donedavno bio cuvan.Jedan prst sa sake Svetog Save i danas se cuva u Trnovu, u Bugarskoj, gde se svetac upokojio, po povratku sa Sinaja.

Sinan Pasa do temelja je unistio i manastir Svetih Arhangela, zaduzbinu cara Dušana, misleci da ce fizickim unistavanjem najvecih srpskih svetinja umiriti nepokorne Srbe.Da bi ironija bila potpuna, Sinan-paša je rodom bio iz okoline Prizrena, postao je janičar, a postoje osnovane pretpostavke da je poreklom bio Srbin.

Prah svetitelja, posle lomace, razvejan 29. aprila 1595. godine.

Na 300. godisnjicu ovog dogadjaja, osnovano je Drustvo za podizanje hrama svetog Save na Vracaru,
ciji je cilj bio da se na mestu spaljivanja mostiju podigne hram.

Iste te 1895 godine podignuta je mala crkva Svetog Save, koja je 1935.god.srusena
malacrkva.jpg


Njen materijal je iskoriscen u gradnji jednobrodne crkve Svetog Save koja danas stoji sa desne strane hrama.
HramCentar.jpg


Hronologija izgradnje hrama Svetog Save:

• 1895 osnovano Drustvo za izgradnju hrama svetog Save
• Iste godine podignuta je privremena, mala Crkva svetog Save
• 1906 raspisan je prvi konkurs (pet prispelih radova)
• 1926 drugi (i poslednji ) konkurs – 22 prijavljena rada. Usvojeno je kompromisno resenje (arhitekte Bogdana Nestorovića uz korekcije Aleksandra Deroka)
• 1932 Kralj Aleksandar daje pristanak (uz dogovor sa patrijarhom Varnavom) da se pristupi izgradnji
• 1939 polozen kamen temeljac
• 1941 prekinuti radovi na izgradnji
• 1985-1991 radovi su nastavljeni pod rukovodstvom arhitekte Branka Pešića (1989 je podignuta kupola hrama)
• 2001 na inicijativu predsednika vlade Zorana Đinđića, obnovljen je rad drustva, prvo pod imenom Konzorcijuma za finansiranje izgradnje uz blagoslov tadasnjeg Patrijarha srpskog Pavla, prestolonaslednika Aleksandra II Karadjordjevica ,a naredne godine drustvo vraca svoj raniji naziv – Drustvo za izgradnju hrama Svetog Save na Vracaru
• 2022 predvidjen zavrsetak radova na unutrasnjem uredjenju hrama
Hram_Svetog_Save_Srbija_Beograd_(Spomen_hram_na_Vracaru)_2.jpg


rep-hram_620x0.jpg


Pored Hrama Svetog Save nalazi se i Narodna biblioteka Srbije

narodna-biblioteka-na-vracaru.jpg
 
Poslednja izmena:
Где је спаљен Свети Сава?

Увек је нека невоља са националним симболима. Вероватно најбизарнији такав случај наводи Хју Тревор-Ропер у књизи „Измишљање традиције“ подсећајући како свуда препознатљиви шкотски килт уопште не потиче из Шкотске, већ из Ирске. Под влашћу енглеске круне настаје посебна култура Шкота, која је тражећи начин да се одвоји од Ираца и учврсти „национално биће“, грешком позајмила управо ирски симбол.

Ево једног домаћег примера где је историјска грешка израсла у симбол од бетона, челика и гранита. Над Београдом се данас издиже 82 метра висок Храм Светог Саве, један од највећих православних храмова на свету, који се зида више од једног века и по много чему је парабола модерне Србије. Храм је подигнут у част Светог Саве, првог српског књижевника, светитеља и родоначелника српске цркве.

Локацију на данашњем Врачару још 1895. изабрало је Друштво за подизање Храма Светог Саве уверено како је тадашњи Врачар исто оно брдо на коме је 1595. године Синан паша спалио његове мошти. Међутим, испоставља се да се у 16. веку место које се звало Врачар налазило 1,3 километра даље. И да је храм на погрешном месту.
stevan_aleksic-600x290.jpg


ЈЕДАН ДУГИ РАТ
Шта се заправо догодило? О самом спаљивању моштију има много трагова и прича о том грозном догађају је добро позната. Мошти Светог Саве су се у то доба налазиле у манастиру Милешева, где су похрањене још у 13. веку, годину дана после смрти Светог Саве.

Крајем 16. века, после пада Мађарске, у једном од бројних сукоба током такозваног Дугог рата између Хабзбурга и Османлија, избио је устанак Срба у тада турском Банату. Устаници су на својим заставама носили лик Светог Саве, а у Цариграду се трагало за начином којим би се сломио дух устаника, што је пало у задатак немилосрдног султановог изасланика Синан паше.
Схватајући понешто о симболичком значају древног српског калуђера, Синан паша одлучује да спали мошти родоначелника националне културе и то на таквом месту да се ломача могла видети надалеко, са оне стране Дунава, али да буде наочиглед и раји око Београдске тврђаве.
Иначе, град је тада у турским рукама био тек 70 година, добијен након освајања 1521. године (треба рећи како је тек овај догађај, након пада Смедерева, дефинитивно означио оно што се назива „почетком ропства под Турцима“, које се пречесто погрешно повезује са Косовским бојем).
Долазећи Цариградским друмом до Стамбол капије којом се улазило у град (а која је на месту данашњег Трга републике), Синан паша је пролазио кроз слабо настањену залеђину града и морао је приметити брдо које се називало Врачар.

МЕСТО ЗВАНО ВРАЧАР
rastko-BGD.jpg


На овом брдашцету изнад Београда често су боравиле лутајуће циганске черге, од чега је, због врачања и прорицања, потекао и назив топонима.
Са друге стране Цариградског друма, ка Сави, простире се шума и мочварно земљиште.
Зидине тврђаве коју су Турци називали Дар Ул Џихад, место светог рата, удаљене су ваздушном линијом 915 метара.
Гледано ка северу, са брда се, преко данашње палилуске падине, пружа поглед на Дунав. Испод је каменолом који ће Турци назвати Ташмајдан.
Видљиво са свих страна, било је то, свакако, идеално место за ломачу. Не двоумећи се, Синан паша овде спаљује Светог Саву 27. априла 1595, а како још Рајић бележи у својој историји, његов прах се развејава два дана касније.
Где је та локација данас? Све до почетка 19. века, док се топографија околине Београда није драматично мењала, било је јасно видљиво које брдо представља Врачар.
Према више забележених сведочења, на том месту које је називано Чупино брдо дуго је стајао крст где су повремено одржаване литургије, а народ се окупљао разним поводима. Због тога, са стицањем независности 1830, кнез Милош баш на овом месту јавно чита турски Хатишериф, а затим 1833. подиже и дрвену цркву.
Међутим, крајње предузимљиво, цркву која је на очиглед турске војске у тврђави, кнез Милош не посвећује Светом Сави, већ Светом Марку, слави сељака које кнез у својим непрекидним реорганизацијама пресељава са савске обале.

ГРАД И ЦРКВА
Crkva_Svetog_Marka-600x371.jpg


Црква коју Милош подиже током наредног века више пута бива изнова грађена, а њен се положај, по више забележених извора, помера за око тридесетак метара од локације Синан пашине ломаче.
Црква Светог Марка, у међувремену, живи свој живот – у њој се сахрањују Обреновићи, бива бомбардована током Аустро-Угарске окупације, 1940. се обнавља као реплика Грачанице и подиже по у тадашњој јавности нападаном пројекту браће Крстић, да би била оштећена већ у бомбрадовању 1941. и потом обновљена 1948. године. Данас представља једну од најлепших београдских грађевина.
У међувремену, Београд се шири далеко од Стамбол капије. Око Цркве Светог Марка, на такозваном Чупином брду, у 19. веку нараста гробље, које се у 20. веку измешта на данашње Ново гробље, а на његовом месту остаје данашњи парк Ташмајдан.
У околини су одавно просечене улице, терен на коме град живи и буја је ренивелисан и уједначен. Цео кварт се назива Врачар и како град расте, ова административна зона се помера јужно и северно од некадашњег Цариградског друма.
Стари Београд плаћа цену нарастања метрополе – већ крајем 19. века, Врачар је превелика зона и сасвим је нејасно где је тачно место на коме је Синан паша спалио мошти.

ИСТРАЖИВАЧИ И ТОПОНИМИ
Неколико историчара аматера покушава да одгонетне тајну, а најдаље одлази извесни књижар Глиша Возаревић, који подиже црвени камени крст на потенцијалној, али погрешној локацији. Због тога се ова локација, као и цео један део Београда, данас називају Црвени крст.

Увиђајући да је то место погрешно, Друштво за подизање храма бира другу локацију, даљу за око 1,3 километра, али на погрешну страну – у то доба једини слободан простор у административној целини Врачар налази се на месту данашњег Карађорђевог парка.
Овде 1895. почиње авантура подизања храма, који ће се од 1935. градити по пројекту Александра Дерока и Богдана Несторовића и који ће, како-тако, бити довршен тек у 21. веку, на иницијативу преминулог премијера Зорана Ђинђића.
Упоредо са толиким упињањем да се подигне дивовски врачарски храм, права локација на Ташмајдану на којој је Синан паша спалио мошти Растка Немањића остала је необележена. Околни парк Ташмајдан са зградом државне поште, телевизије и базеном, нема никакво обележје о ономе што се на том месту догодило пре 400 година.
Заправо, не постоје ни иоле озбиљна истраживања која би покушала да прецизно установе тачну локацију спаљивања моштију. Најопсежнији рад на ову тему објавио је 1961. историчар Војин Пуљевић који је изнео дванаест доказа да је Врачар на погрешном месту.

Но, мада на погрешном месту, Храм Светог Саве се гради у добром друштву, поред њега је Народна библиотека Србије, а купола му је видљива готово дуж целог правца Славија–Калемегдан. Уз то, прича о потрази за локацијом спаљивања моштију, која је широм Београда оставила низ топонима, уклапа се у узбудљиву историју изградње Храма, стогодишњу епопеју са сталним прекидима и новим почецима.

Историјска грешка у међувремену је постала градски и национални симбол.

autor teksta Слободан Бубњевић
 
Кад је први пут улици дато то име - Улица краља Александра, 1896, био је само један краљ Александар, а овај други, Карађорђевић, је тада био тек осмогодишњи кнежевић, и далеко од српског престола.
OK, ali je u medjuvremenu vec dolazilo do menjanja naziva, pa mi se cini da bi bilo adekvatno da sada bude precizirano o kome se radi
ako je smisao davanja naziva ulica taj da se nekome oda pocast, trebalo bi znati ko je
 
KNEZ MIHAILOVA ULICA

Belgrade-Main-Street.jpg


Danas prepoznatljiv simbol ,najpoznatija pesacka ulica u Beogradu,sa nizom zgrada i gradjevinskih kuca koje su uglavnom nastale 70-ih godina 19.veka.Nalazi se na opstini Stari grad.Pocetak ulice je Terazije i Kolarceva ulica a kraj ulice je Pariska ulica i Kalemegdan.Duzina ulice je 790 m ,sirina 10-25 m.Nastala je 1867-1870 a ime je dobila 1870.Knez Mihailova je, kao što je već poznato, dobila ime u čast kneza Mihaila Obrenovića, ubijenog u atentatu na Košutnjaku 1868, a čiji spomenik krasi plato na Trgu Republike.
knez.jpg


Glavna beogradska ulica nalazi se na grebenu koji razdvaja savsku i dunavsku padinu. Prosecena je i prosirena u okviru rekonstrukcije stare srpske varosi u u Šancu. Pre toga, dolaskom Turaka nekadasnji cuveni rimski drum pretvoren je u krivudavi sokak duz koga su nikle cesme, baste, trosne kuce i dzamije, a na sirem prostoru danasnje ulice nekada je bilo tursko groblje. Po planu Emilijana Josimovića jedan od prvih poslova bilo je uredjenje Delijske ulice, danasnji deo od ulice kralja Petra do Vuka Karadzica. Na levoj strani ovog dela ulice nalazila se nekadasnja basta kneza Aleksandra Karadjordjevica, koja je konfiskovana i pretvorena u drzavno dobro po povratku na vlast kneza Miloša Obrenovića. Nakon prvog regulacionog plana u ulici su pocele sa se grade kuce i nastanjuju najuticajnije porodice trgovackog i politickog Beograda. Uprava grada je 1870. godine i zvanicno krstila ulicu dajući joj ime ulica Kneza Mihaila, koja ni dan danas nije promenila ime.
KnezMihailova1900.jpg


Da je promena imena ulica najzanimljiviji posao svih gradskih vlasti svedoci podatak da je svega 30 od 2.500 ulica u Beogradu zadrzalo svoj prvobitni naziv iz 1872.g.Rekorder u promeni imena je sadasnja Svetogorska ulica koja je menjala nazive cak sedam puta, dok je Decanska sest puta menjala tablu sa imenom.Najduze ime zadrzala je Knez Mihailova ulica ciji naziv opstaje vec 146 god, od 1870 god..
5v.jpg


Malobrojne ulice koje su od 1872. sacuvale svoja imena su:Knez Mihailova,Balkanska,Obilicev venac,Zeleni venac,
Kraljevica Marka,Lomina,Vladetina,Dobracina,Rajiceva,Srebrenicka,Dositejeva,Zetska,Toplicin venac,Uzun Mirkova, Cetinjska,Kamenicka,Kondina,Kosancicev venac,Kosovska,Kralja MIlutina, Prizrenska, Pop Lukina i Delijska.

Knez_Mihailova,_Serbia,_XIX_century.jpg


Jos u doba Rimljana jedan od prilaznih puteva, Vija Kardo, protezao se trasom koja u najvecem delu odgovara prostoru i ulicama Knez Mihailovoj,Vasinoj i Uzun Mirkovoj..
Iako je bila glavna ulica,nije uvek izgledala tako.Knez Mihailovom se najpre islo preko nabijene zemlje koja se leti pretvarala u prasinu, a za kisnih dana u blato. Ulica je 1876. godine poplocana drvenom, a potom 1886. i granitnom kockom kada je dobila epitet korzoa.
Korzo se tada protezao od kafane „Albanija“ do raskrsnice kod danasnje palate Akademije. Pre Balkanskihg ratova Knez Mihailova je bio centar gradske vreve, a ulica je postala svojevrsni trgovinski centar, jer je otvoren veliki broj trgovina koje su uglavnom drzale poznate beogradske porodice
Kafana+Albanija+1930-tih.jpg


U prvoj polovini 19.veka obnovljen je stari rimski i izgradjen novi vodovod, koji je isao trasom danasnje ulice Knez Mihailove, cime su se stekli uslovi za nicanje naselja.U vreme turske vladavine, na podrucju danasnje Knez Mihajlove podignuto je pet dzamija sa pratecim mahalama, od kojih su najznacajnije bile Ibrahim begova i Musala.
Kada su 1717.god. osvojili Beograd, Austrijanci su otpoceli rekonstrukciju grada i dali nov izgled ulici.Tada je porusen veci broj kuca i dzamija, kako bi bile podignute nove zgrade i to na gradjevinskoj liniji regulisane ulice koja je delila gornju varos na srpsku, sa zapadne strane i austrijsku-nemacku sa istocne strane, a po odlasku austrijske vojske , na srpsku i tursku.

Konacnom odlaskom Turaka iz Beograda, 1867 god. i prihvatanjem zapadnjackih uzora, otpoceo je preobrazaj grada.Na osnovu regulacionog plana iz 1867.god.koji je sacinio prvi srpski urbanista inzenjer Emilijan Joksimovic, profesor Liceja i Velike skole, trasirana je Knez Mihailova ulica kao najkraca veza izmedju tvrdjave i Varosi.Period kada je Knez Mihailova ulica trasirana, izmedju 1867 i 1880 god. oznacava napustanje stihijslog razvoja Beograda i visu etapu urbanizacije grada.
1145760_66_0Beograd_1867_copy.jpg

Danasnje stanje pokazuje da je ulica zadrzala autentican gabarit , profile i pravac prostiranja.Gradjevine su nastale
u jednom vremenu i imaju jedinstvene arhitektonske odlike, i pripadaju onom periodu evolucije beogradske arhitekture
koji oznacava prekid sa balkanskim i usvajanje evropskih stilova u arhitekturi.
310.jpg


Proces evropeizacije uticao je na razvoj gradjanske klase i formiranje trgovackog staleza ciji predstavnici u novoformiranoj
ulici grade sopstvene zgrade , palate i otvaraju trgovacke radnje.Iako su tokom 20.veka neke od zgrada koje su cinile front ulice
izmenjene ili zamenjene novim, Knez Mihailova je zadrzala kakrakter reprezentativne trgovacke ulice, da bi kasnije prerasla
u kluturno srediste prestonice.
bgd-miraz.jpg


knezmihajlova2.jpg
 

Prilozi

  • KnezMihailova2008.jpg
    KnezMihailova2008.jpg
    49,2 KB · Pregleda: 12
Poslednja izmena:
Poznatije gradjevine u Knez Mihailovoj ulici

-Hotel „Srpska kruna“ sagradjen 1869.g. u stilu romantizma, kao najmoderniji hotel u Beogradu.
U zgradi izmedju 1945 i 1970 bila je smestena Narodna biblioteka Srbije a danas Biblioteka grada Beograda.

biblioteka-glada-beogradajpgw449h281-1.jpg


-Kuca Marka Stojanovica, sagradjena je oko 1889.god prema projektu Konstantina Jovanovica kao privatna kuca advokata Marka Stojanovica, u stilu neorenesanse.U njoj je bila Akademija likovnih umetnosti osnovana 1937 god a danas Galerija Akademije. Knez Mihajlova br.53
%D1%81%D0%BB%D0%B0%D1%98%D0%B4%D0%B5%D1%80%D0%B7%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D0%B5.jpg


-Kuca Hristine Kumandi, izgradjena 1870.god. kao ugaona zgrada na preseku ulica Kneza Mihaila i Dubrovacke.U zgradi je jedno vreme bila smestena Francusko –srpska banka, zatim belgijski i engleski konzulat.
587-1.jpg


-Krstina mehana sagradjena je 1869.g. kao administrativno-trgovcka zgrada u kojoj su braca Krstici otvorili istoimeni hotel, a gde su se do izgradnje Gradske skupstine odrzavale sednice .
knez-mihailova-46--br2-v-1.jpg


-Kuca Veljka Savica izgradjena je 1869.g. kao stambena kuca sa trgovackim radnjama.
Od prvobitnog izgleda zgrada je pretrpela dosta izmena.
tourist-organization-visit-belgrade-1411-1.jpg


-Zgrada SANU podignuta je 1923-1924 god, po planovima iz 1912.g. a rad je Dragutina Djordjevica i Andre Stevanovica u stilu akademizma sa elementima secesije.U zgradi se nalaze Biblioteka Sanu, jedna od najbogatijih u gradu,Arhiv Sanu sa bogatom gradjom o istoriji Srbije, Galerija Sanu u prizemlju zgrade sa posebnom salom za predavanja , knjizara i antikvarnica.
serbian_royal_academy_1924-1-1.jpg


Akademija je osnovana zakonom od 1. novembra 1886. koji je skupstina izglasala a kralj Milan Obrenović obnarodovao u Nišu. Ovaj zakon se zvao "Osnovni zakon Kraljevsko-srpske akademije" i njime je bilo odredjeno da prve akademike bira kralj, a da zatim akademici dalje sami biraju nove clanove.
Prve akademike, njih 16 imenovao je kralj Milan 5. aprila 1887. Tada su postojala 4 odeljenja akademije, ili kako se to zvalo "strucne akademije" i svaka je na pocetku dobila po 4 redovna clana.
Prvi predsednik Srpske kraljevske akademije bio je Josif Pančić
220px-PancJPG-1.jpg


KnezMihailova_ped-1.jpg


-Hotel Russia,u Knez Mihajlovoj 38 , izgradjena je 1870 god, a obnovljena 1920.god.i dozidana dva sprata.
Danas je to poslovna zgrada Rudnapa..
hotel rusija.jpg

16420443824ff7a9bf4b3pi-1.jpg



-Zaduzbina NIkole Spasica,nalazi se u Knez Mihajlovoj br. 33.Sagradjena je 1889.god. po projektu Konstantina A.Jovanovica, kao reprezentativna stambeno-trgovacka zgrada za beogradskog trgovca Nikolu Spasica.Ima podrum, prizemlje, dva sprata, visoko potktovlje i bocna krila koja formiraju cetvrtasto dvoriste.U prizemlju su lokali a u spratnom delu reprezentativni stanovi.
Nikola Spasić bio je bogati beogradski trgovac i veliki dobrotvor. Poceo je kao kozar i izrasjivao je opanke, prvo u Vasinoj, pa u Knez Mihailovoj ulici, a trgovao je i kozom i platnom. Stekao je ogroman kapital. Deo tog kapitala dao je za izgradnju bolnica, crkava i slicnog. Postoji podatak da je nakon smrti njegova imovina bila velika skoro kao Nobelova. U Knez Mihailovoj su u okviru njegove zaduzbine ostale cetiri zgrade..

712-1.jpg


-Pasaz Nikole Spasica ,sagradjen 1912.god u stilu secesije u Knez Mihailovoj 19, i pomalo je prepusten zaboravu. Ovaj nekada velelepan, a sada oronuo prolaz kojim se ulazi u TC Millenium, a koji ujedno spaja Knez Mihailovu ulicu i Obilićev venac, deo je veceg kompleksa radjenog po nacrtu arhitekte Nikole Nestorovića, a po nalogu Nikole Spasića, jednog od najvecih nasih zaduzbinara
pasicev pasaz.jpg

15546588538_58ba1b33e7-1.jpg


-Restoran "Grcka kraljica" sagradjen je 1835.god. u stilu akademizma..
Da li bi u Beču, Parizu ili Londonu, na primer, moglo da se dogodi ono sto se dogodilo “Grčkoj kraljici”, restoranu na samom kraju Knez Mihailove ulice, tik pored Likovne akademije i na dva koraka od Kalemegdana?
Kada je tridesetih godina 19.veka despot Stefanovic namerio da na svom imanju na uglu danasnjih ulica Knez Mihailove i Rajiceve podigne mehanu, od 1835 g. znanu kao „Despotov Han“ nije ni slutio da je ucrtao vaznu tacku prestonicke ugostiteljske a i opste istorije.
grcka-kraljica-dok-je-bila-hotel-1.jpg


O samom graditelju nema zabelezenih podataka, i mogucim vlasnicima ali postoji spisak mehana iz 1869. godine u kojoj se pominje i „Grčka kraljica” i to kao „mehana g. Jovana Kumanudija, bankara, koji je bio sledeci vlasnik. Verovatno je Jovan Kumanudi, sin doseljenika iz Grčke, koji je imao pekarnicu u Savamali, preimenovao han u ime koje i danas stoji na zgradi. Bila je steciste trgovaca sa Zereka i Knez Mihailove, tu se pila jutarnja kafa i razmenjivale novosti. Na spratu je imala i nekoliko soba za izdavanje i ubrzo se procula po dobroj kuhinji u kojoj su se gostili oni koji su odsedali na spratu i putnici sa skromnijim dzepom. Gosti su se umivali na cesmi u dvoristu, novac i dragocenosti su sami cuvali od provala i kradja i sve u svemu, kafana je zivela svoj gradski zivot. Negde 1908. godine cak je dva puta prepravljana i renovirana, dobila je 11 soba.

Posle ubistva srpskog decaka na Cukur cesmi 1862 god.po bunjeni Srbi su bas kraj te kafane podigli barikade, naspram turskog utvrdjenja na Kalemegdanu.Pet godina kasnije 1867 god. tu je proslavljena i predaja kljuceva grada knezu Mihailu Obrenovicu.

Nekadasnji „Despotov han“ tada je vec nosio ime „Grcka kraljica.Preturila je kafana preko ledja i Majski prevrat, i smenu dinastija,a iz nje su gosti gledali kako se u Knez Mihailovoj ulici postavlja drvena kaldrma a posle i granitna.
Ostala je citava i posle nemackog bombardovanja Beograda 1941.g. i saveznickog bombardovanja 1944.g. a i posle promene vlasti.Radila je svo vreme da bi kontinuitet rada duzi od 170 godina prekinula privatizacija.
Od kada je podignuta zgrada u Knez Mihailovoj br.51 nije menjala svoju namenu ali jeste imena.Prvo je bila „Despotov han“ pa „Grcka kraljica“ pa „Plavi Jadran“ da bi 1990 godine vratila ime „Grcka kraljica“.Mnogi su godinama voleli da popiju jutarnju kafu u Grckoj kraljici nadomak Kalemegdana, u poslasticarnici koja se nalazila u desnom delu kafane.

bg-kafana-1.jpg
 

Prilozi

  • geca kon.jpg
    geca kon.jpg
    128,9 KB · Pregleda: 13
- Palata Zora, nastala je tokom prvih godina 20 veka, prema nacrtu arhitekte Milana Antonovica.
3v.jpg

Pаlаtа је prеmа zаhtеvu invеstitоrа i nаruciоcа pоdignutа sа dvојnоm nаmеnоm ,pоslоvnоm i stаmbеnоm. Izvеdеnа u оbliku rаzvucеnоg trаpеzа. Zgrаdа imа tri slоbоdnе fаsаdе dоk sе trеcа оslаnjа nа susеdni оbјеkаt. Glаvnа fаsаdа nаlаzi sе nа sаmоm uglu оbјеktа i usmеrеnа је prеmа Kаlimеgdаnu. Јuznа bоcnа fаsаdа nаlаzi sе u Knеz Mihаilоvој ulici br. 32 dоk sе sеvеrnа nаlаzi u Čikа Ljubinој ulici. Оbјеkаt pаlаtе "Zоrа" izgrаdjеn је u psеudо bаrоknоm stilu i nekada je u njoj bilo francusko osiguravajuce drustvo.Danas je u palati Zora smesten Institus Servantes

palata_zora_gray.jpg



-Knjizara Geca Kon u Knez Mihailovoj 12, stara je preko sto godina i predstavlja kulturno dobro Beograda. Knjizara,je otvorena 1901. godine, pod nazivom „Izdavacka knjizarnica Gece Kona osnivaca, izdavaca, knjizara i filantropa, koji je bio najplodniji izdavac,objavljujuci oko 200 naslova godisnje.Zgradu u kojoj je otvorio knjizaru kupio je od Petra i MIlovana Matica.Zgrada je podignuta 1928 godine, prema projektu arhitekte Radoslava Todorovica. Geca Kon je stekao bogatstvo baveci se ovim poslom, da je prema podacima vladi svog vremena , po potrebi iznajmljivao svoj luksuzni automobil, dok se u njegovoj knjizari moglo naci preko 15000 razlicitih naslova. Stradao je u logoru 1941. godine, a nakon Drugog svetskog rata, u prostor njegove knjizare uselilo se izdavacko preduzeće „Prosveta“. Geca Kon bio idejni tvorac edicije knjiga za decu „Plava ptica“.
kul-geca_620x0.jpg


geca kon.jpg


-Ruski car

Zanimljivo je napomenuti da su se bas na mestu gde ce se stotinjak godina kasnije izgraditi Ruski car nalazili turski bedemi sa topovima. Prilikom oslobadjanja Beograda u Prvom srpskom ustanku, Milosav Čamdžija, jedan od Karadjordjevih ustanika, zakleo se da ce biti jedan od prvih koji ce ući u Beograd. Kada je to i uspeo, uzjahao je jedan top kod buduceg Ruskog cara i krenuo da peva na sav glas: „Hej braco Srbi, krila sokolova; k meni, k meni, ja sam na endeku!“ Ova pesma je obodrila ustanike na juriš, i Beograd je uskoro osvojen.

Kafana-Ruski-Car-Beograd-e1447971349702.jpg


Godine 1890. gospodin Maksa Antonijevic kupio je plac sa kafanom na uglu Knez Mihailove i Obilicevog venca. Pretpostavlja se da je kafana "Ruski car" dobila ime po Aleksandru II Romanovu. koji je Srbima ostalo u lepom secanju i verovatno je u njegovu slavu beogradski kafedzija osamdesetih godina 19. veka svojoj kafani dao ime "Ruski car". Velelepnu zgradu danasnjeg"Ruskog cara" podigla je porodica Antonijevic koja se bavila casovnicarstvom i imala jednu od najuglednijih juvelirnica u gradu, "Braca S. Antonijevic", u Knez Mihailovoj 11. Pocetkom dvadesetih godina minulog veka, Milutin Antonijevic, Maksin sin, odlucio je da na placu gde je kafana podigne palatu dostojnu imena porodice. Projekat je radio cuveni arhitekta Milan Sekulic, a pomagao mu je i arhitekta Brasovan. Izgradnja je pocela 1922. i zavrsena je 1926. godine, u stilu kasne secesije sa elementima art deko-a, . Vec te iste godine postala je statusni simbol ondasnjeg Beograda. Namestaj je bio od masivnog drveta a lusteri i vandarmi bili su od kristala.
Kafana%20Ruski%20car.jpg



-Delijska cesma

Prve javne cesme u Beogradu sagradjene su jos u dalekoj proslosti. Iako su inicijalno bile samo mesta gde su ljudi i zivotinje mogli da utole žedj, već od 15. veka postale su prava vajarska remek dela, objekti kojima su pricali varosani, ali i svi koje bi put naneo u Beograd.
U vekovima koji su usledili, promenama vlasti, ratovima i razaranjima Beograda, vecina starih prestonickih cesama je zauvek nestala, ali se nekoliko ipak sacuvalo i do danasnjih dana.
Jedna od njih, koja ujedno spada i u red najstarijih je Delijska cesma. Iako ovo nije prva cesma ovog imena, već pre njena treca varijanta, prica o njoj je zanimljiva. Prva Delijska cesma nalazila se ispred Delijskog konaka, mesta gde je za vreme turske vladavine Beogradom bila smestena turska konjica - delije.
Ostaci njihovog konaka danas ne postoje, ali se zna da je bila rec o impozantnoj gradjevini koja se u XVIII veku nalazila negde na prostoru izmedju danasnjih ulica Knez Mihailove, Vuka Karadzica i Uskocke. Nakon sto je prva Delijska cesma srusena, na uglu sada vec ulica Kneza Mihaila i Vuka Karadzica, 1889. godine podignuta je druga cesma.
Godine 1913. godine kada su kopani temelji za zgradu SANU srusena je i druga Delijska cesma.Prilikom rekonstrukcije ulice Kneza Mihaila 1987. godine, neko se setio cesama koje su postojale na ovom mestu, pa je po nacrtima cuvenog arhitekte Aleksandra Deroka podignuta treca Delijska cesma koja i danas postoji.

bgd-knez-MALA3.jpg


deroko_crtez_delijske_cesme2p.jpg

delijska-cesma-knez-mihailova-toplo-vreme-lepo-vreme-foto-fonet-aleksandar-l-1430741518-653541.jpg



-Piramidu ispred zgrade Srpske akademija nauka i umetnosti je 1995. postavio grad Beograd. Ona ima cetiri strane, moze se ocitati geografska duzina i sirina tacke na kojoj se nalazi piramida, nadmorska visina i ubrzanje zemljine teze u toj tacki. Pre piramide na tom mestu je bila takodje piramida, u neposrednoj blizini, jedan vek ranije, na vrhu Kapetan Mišinog zdanja, gde su bile obelezene strane sveta za sve koji su se hteli orijentisati. Ta zgrada je tada bila najvisa u Beogradu i sa nje su vatrogasci osmatrali Beograd.

lumia-pictures-254.jpg
 
SKADARLIJA

17.jpg


Beč ima Grincig,Pariz Latinski kvart a Beograd ima Skadarliju sa ocuvanim izgledom iz 19.veka, starim kafanama,
muzikom i duhom proslih vremena,u sta spada i njena cuvena kaldrma o kojoj je svojevremeno ispevana i pesmica:

„Nocu kad je sitan sat,
ides Skadarlijom,
da polomis vrat“

kaldrma113319-1.jpg


Skadarlija pripada opstini Stati grad. Pocetak Skadarlije je Decanska ulica a kraj ulica Djordja Jovanovica.
Duzina ulice je 590 m, sirina 10 do 14 m, poznata je od pre 1720.god a imenovana je Skadarskom ulicom 1872.god.
Skadarlija-nekad-i-sad-620x350-1.jpg


Prve gradjevine na tlu danasnje Skadarlije izgradjene su oko 1717. godine. Sredinom 19. veka na tom mestu je bila Ciganska mahala (Šićan-mala) sa cetrnaest kuca,koja je 1872. godine zvanicno postala Skadarska ulica.Sprovodjenjem urbanizacije 1870. godine i kasnije ona dobija danasnji izgled. Ona je, inace, bila jedna mala krivudava ulica i tuda je tekao Bibijin potok. Ulica je bila neugledna i nimalo nije podsecala na ono sto je Skadarlija danas.Bibijin potok i dalje postoji i izvire kod zgrade Politike, ali je gurnut u kanalizaciju. Sama ulica je usko povezana sa akvaduktom, kojim je prolazila voda, duzinom danasnje ulice Despota Stefana.Najveci luk je nazivan po Skadru, prvom srpsko-zetskom gradu. I odatle ime Skadarlija.

Ugao Skadarske i Zadarske
skadarska-zadarska-1.jpg


Krajem 19. veka, nakon sto je zatvorena cuvena kafana Dardaneli na Trgu Republike, Skadaralija dobija kafanski smek i postaje glavno mesto okupljanja srpskih pesnika, umetnika, slikara i svih onih koji vole da piju, raspravljaju o politici i uzivaju u atmosferi kafana.Najpoznatije kafane u Skadarliji su Dva bela goluba, Tri šešira, Šešir moj, Zlatni bokal, Ima dana,
Dva jelena i Putujući glumac.
3688993396_b3268ca6b5-1.jpg


Mnoge kafane tog vremena su nestale, a među njima popularne „Esnafska kafana“, „Vuk Karadžić“.
SkadarskakafanaVukKaradzic1928-1.gif


U kafanu „Bums keler“ 1929. godine svratila je i Džozefina Beker koja je Beograd zapamtila i po ukusnim cevapima.
Bumsov podrum najcesce je posecivao Tin Ujević, skadarlijski kralj. Do sredine 20. veka prestale su sa radom i poznate
kafane „Bandist“ i „Filipova pivara“, ciji je redovan gost bio Bora Stanković.
skadarlija-c-beograd-skadarlija_50545e14-1.jpg


Mnoge poznate licnosti stanovale su u Skadarliji ili blizu nje, a medju njima knjizevnici Đura Jakšić, Jovan Jovanović Zmaj, Antun Gustav Matoš, Bora Stanković,Branislav Nušić, Dragomir Brzak, braća Vojislav i Žarko Ilić, glumci Milorad Gavrilović, Čiča Ilija Stanojević, Dobrica Milutinović, Milka Grgureva, Žanka Stokić i drugi.

28.jpg


618dc59d0a79f628e2738d89d1654580-1.jpg


tri-sesira-1-1.jpg


Sredinom 20. veka, tacnije 1966. godine, po projektu arhitekte Uglješe Bogunovića, pocelo je preuredjenje Skadarlije.
Cilj je bio da se ozivi tradicija ali i da se osavremeni.Od tada je Skadarska pesacka zona.Vracena je kaldrma, fenjeri i kandelabri.
Dogradjene su kafane „Tri šešira“, „Dva jelena“ i „Skadarlija“. Preuređene su „Ima dana“, „Zlatan bokal“ i „Dva bela goluba“.
001-1.jpg


Sedamdesetih godina Skadarlija se „pobratimila“ sa pariskom boemskom cetvrti Monmartr. Posle sredjivanja, u Skadarskoj su bili kraljica Elizabeta, spanski kralj Huan Karlos i kraljica Sofija, Džordž Buš stariji, Vili Brant, Margaret Tačer, Alberto Moravija, Sandro Pertini, Đina Lolobriđida, Bert Lankaster.U Skadarliji je pevao Toma Zdravkovic ,kao i Divna Kostic, i Olga Jancevecki koje su pevale u kafani Velika Skadarlija.

Skadarlija_Belgrade-1.jpg


dva-jelena-1.jpg


Pored kafana u Skadarliji se nalazi i kuca srpskog pesnika Đure Jakšića u broju 34.. Kuća prepoznatljiva po njegovoj statue,
koja je delo vajara Javona Soldatovica,i služi kao izložbeni prostor u kojem se održavaju koncerti, književne večeri i izložbe.

Dva velika srpska književnika Bora Stanković i Đura Jakšić provodili su život u Skadarliji. Dok je radio u Bajlonijevoj Pivari
kao službenik Bora Stanković je napisao i objavio roman Nečista krv. Đjura Jakšić, književnik i slikar, bio je buntovnik u stalnom sukobu sa vlascu..
kuca-djure-jaksica-1.jpg


U Skadarliji se jos nalaze:

Spomenik skadarlijskom dobošaru je u bašti kafane „Ima dana“ od 1990. godine. Delo Toma Serafimovskog je postavljeno u znak sećanja na glumca Radeta Šobotu.

Spomenik putujućem glumcu, u čast Joakima Vujića, izradio je vajar Jovo Petijević, a od 1989. nalazi se na uglu Skadarske i Gospodar Jevremove.

Nova Skadarlijska česma, delo vajarke Milice Ribnikar, podignuta je 1966. godine. Na raskršću Zetske i Skadarske ovde se svake godine podizanjem zastave Skadarlije otvara letnja sezona
DSC2922-1-1.jpg


Sebilj česma na dnu Skadarlije replika je Sebilj česme u Baščaršiji, koju je Sarajevo poklonilo Beogradu 1989. godine.

07-sebilj-cesma-dovlanet_-1.jpg


Danas je Skadarlija oronula, pogotovo se to vidi van sezone. Stare preostale gradjevine nisu dugo renovirane a kaldrmi je potrebno sredjivanje.

skadarlija-2-1.jpg
 
Poslednja izmena:
PIVARA BAJLONI

Bajlonijeva-pivara-2.jpg


U Skadarliji se nalazi i Bajlonijeva pivara. Prilikom iskopavanja temelja za novu zgradu pronadjeno je oko deset slonovih zuba-mamuta, kao i covekova lobanja. Naucnici su utvrdili da je u pitanju lobanja lovca iz starijeg kamenog doba, kojeg su simbolično nazvali "prvi Beogradjanin’’.

Ignjat Bajloni rodjen je u mestu Litomišlu u Habzburškoj monarhiji, kasnije Češkoj. Izucava kozarski zanat i ovim poslom se bavi zajedno sa bratom. Medjutim, u potrazi za boljim zivotom odlucuje da se odseli za Ameriku. Ali, kako njegovi sestra i zet zive u Srbiji, Ignjat 1855. godine sa suprugom i cetiri sina dolazi u Beograd.

250px-Bajloni.jpg


Na Topciderskom brdu, gde se porodica Bajloni nastanila, Ignjat nastavlja da se bavi kozarstvom, a tri godine kasnije na Hajduk-Veljkovom vencu otvara gostionicu.Godine 1869, Ignjat kupuje zapustenu drzavnu vodenicu na Mlavi u Malom Crniću. Bajloni kupuje i 30 hektara zemlje na kojoj se bavio poljoprivredom.
U podnozju Skadarlije, Ignjat 1884. godine otkupljuje malu rucnu pivaru, u cijoj je okolini mocvara puna komaraca. Baru isusuje, a pivaru razvija toliko da je 1900. godine na svetskoj izlozbi u Parizu osvojila je znacajne nagrade za svoje proizvode. Godine 1903. pivara proizvodi oko 28.000 litara svetlog “prvenac” i “plzen” i crnog “prvenac” i “salvator” piva.

Pivara je bila opremljena najmodernijim masinama.Postavljeni su uredjaji u kojima se pivo kuvalo na pari, ugradjene su betonske cisterne za hladjenje piva, prosireni su podrumi, a uvedena je i mehanicka obrada umesto rucnog prevrtanja jecma. Vec u prvih nekoliko godina rada, u pivari je uvedena i prva parna masina, a ovo mesto je, isto tako, i medju prvima u gradu koristilo elektricnu energiju Beogradske elektricne centrale.

Uz pivaru je 1892. godine izgradjena i gostionica pod nazivom "Kod male pivare’’, koja je kasnije postala poznata kao "Skadarlija’’. Iste godine pocela je i izgradnja nove Bajlonijeve pivare.
restaurant-velika-skadarlija.jpg


Interesantan podatak je i to da je u ovoj pivari, u periodu od 1906. do 1913. godine, kao drzavni kontrolor drzavne trosarine radio i pisac Bora Stanković.
U toku balkanskih ratova proizvodnja u pivari se znatno smanjila, dok je za vreme Prvog svetskog rata proizvodnja bila obustavljena. Period nakon rata bio je posvecen obnovi proizvodnje i bilo je potrebno dosta godina da bi se ponovo iskoristili postojeći kapaciteti. Medjutim, po zavrsetku Drugog svetskog rata Bajlonijeva pivara je nacionalizovana i zvala se "Beograd’’. Danas je pivara zakljucana i ne funkcionise.
Bajlonijeva-pivara.jpg


beograd1_2.jpg
 
PIJACA BAJLONI

22290.jpg


Preko puta Skadarlije nalazi se i poznata pijaca Bajloni .Beogradjani su od samog pocetka, pored pivare i pijacu prozvali Bajlonijevom.
Pored same pijace nalazi se nemacka evangelicka crkva iz 1940-43. godine u kojoj je danas pozoriste „Bitef teatar“.
50712401.jpg


Zanimljivo je da je Bajlonijeva pijaca od samog pocetka imala svoj siroki, glavni red,
kojim se lako moglo preseci,od Skadarske ka Ulici Jelisavete Načić

Bajlonijeva-pijaca.jpg


bgd-Bajlonijeva-.jpg


Bajlonijeva pijaca ,se nalazi na opstini Stari Grad.
Nastala na mestu nekadasnje mocvare, davne 1927 g. ususkana izmedju Skadarske, Ulice Džordža Vašingtona i Drinčićeve,
Pijaca Bajloni, snabdeva Beogradjane i njihove goste vec 89 godina.Iako ima svoje zvanicno ime,pijaca Skadarlija, svi je i danas,
zovu po preduzetniku koji je zaduzio srpsku prestonicu, Ignjatu Bajloniju.
Bajlonijeva-pijaca-1936.jpg


Bajlonijeva pijaca bila je poznata i po ledarima koji su raznosili table leda po kucama i trgovinama, za sve one koji su imali tada „frizidere“ kutije
napravljene od drveta i oblozene metalom.Ledene kocije kojima se transportovao led, imale su kutije u kojima je moglo da stane i po 400 kg ledenih tabli , koje su raznosili po Beogradu
Beogradska-2.jpg


Bajlonijeva pijaca posle bombrdovanja saveznika 1944 g.

feljton-bajloni.jpg


Bajlonijeva pijaca je posle 89 godina svog postojanja doterana i sa novim tezgama i nocnim marketom.

bajjloni.jpg
 
Poslednja izmena:
PALATA ALBANIJA

pal.alb.jpg


Palata Albanija stara 77 godina,bila je prvi oblakoder u Beogradu.Nalazi se u centru grada na uglu Kolarceve i Knez Mihailove ulice.
Podignuta je na mestu nekadasnje zute kuce izgradjene od ćerpiča i drveta, poznatije kao „Kafana kod Albanije” koja postoji od 1869 g, i predstavljala je sediste boemskog zivota prestonice, a intrige oko njenog imena nikada nisu resene. Neki su govorili da je ime dobila u znak zahvalnosti prema Albaniji koja je u Prvom svetskom ratu dopustila nasoj vojsci da se povuce preko njene teritorije.Medjutim, postoji i prica o izvesnom ugostitelju Mihajlu Kostiću koji je racune u obližnjoj kafani „Albanez” potpisivao „kod Albaneza Skenderbega”.
On je 1896. godine presao da radi u kafanu „Albanija”, ali se ne zna da li je zatekao to ime po dolasku ili je hteo da na stari ugled privuce musterije.Kafana je srusena posle ponoci 17.oktobra 1936 g.
kafana Albanija700.jpg
..
vece.jpg


Zemljiste na kome je sazidana Albanija povrsine 575 m2 prodato je za tadasnjih basnoslovnih 8 miliona jugoslovenskih kraljevskih dinara Hipotekarnoj banci Trgovackog fonda.Suma je bila isplacena direktnim naslednicima Krste Tomanovica , koji je zemljiste kupio jos 1860 god.Dve godine kasnije, raspisan je konkurs za izgradnju visespratnice na tom mestu.Konkurs je raspisala Hipotekarna banka Trgovackog fonda, 14.januara 1938 god. Gradnja je zapoceta 16 jula 1938 god, a zavrsena je 20.oktobra 1939.god.Zgrada je gradjena u stilu srpskog modernizma, bez ornamentalne fasade,slobodna osnova, vertikalna naglasenost i funkcionalna specificnost u stilu art dekoa, prema projektima Miladina Prljevica i konstruktora Djordja Lazarevica.

Projekti koji su bili u uzem izboru

3212456161_f7cb40ea6b_o.jpg


3212452997_ec0527cfd7_o.jpg


3212453011_53bf425d05_o1.jpg


Radove na prvom balkanskom oblakoderu nakon sto su oni poceli, nekoliko puta je odlagao protest gradjana koji su bili u neverici,
da ce se nova gradjevina saziveti sa ambijentom.Palata je ipak sazidana u roku od godinu dana i dugo je bila najvisa zgrada na grebenu Beograda i visinski regulator duz citavog poteza Terazije-Slavija.

3213392800_b898320e37_o-1.jpg


ffc47803014c121c826e8c6dbcd38f5f-1.jpg


Terazije1940-v-1.jpg


Posle rata , pre nego je sklonjena terazijska fontana
posle rata.jpg


Palata Albanija ima 13 nadzemnih i 4 podzemna sprata.Visoka je 52 metara i ukupne je povrsine od 8.000 m2.
U vreme gradnje bila je najvisa zgrada jugoistocne Evrope.
palace-albania-2-640x400-2.jpg


Palata je 1944 god.bila pogodjena bombom teskom pola tone , tokom saveznickog bombardovanja Beograda u Drugom svetskom ratu,
jer se u njoj tada u podzemlju zgrade nalazilo protivavionslko skloniste za visoke nemacke funkcionere i glavni stab organizacije Tot.
Nemci su izginuli ali je konstrukcija palate izdrzala i nije pretrpela neka veca ostecenja.

Dana, 20.oktobra 1944 god. na palati Albaniji istaknuta je jugoslovenska zastava sa petokrakom kao znak da su
Narodnooslobodilacka vojska Jugoslavije i Crvena armija oslobodile Beograd od nemackih okupacionih snaga.

Kako-je-oslobodjena-Palata-Albanija-1.png


Palata Albanija u vreme podizanja smatrana je jednim od najuspelijih arhitektonsko urbanistickih i skulptoralnih resenja u graditeljskoj praksi Beograda,koja je odmah po izgradnji,stekla prizanje strucne javnosti.Kao jedno od najvecih ostvarenja jugoslovenske moderne arhitekture,
1984 godine,palata Albanija proglasena je spomenikom kulture.

Iz Sremeske ulice 1940.godine
sremska_ulica-palata_albanija1940-1.jpg


i danas
svetlo.jpg
 
Poslednja izmena:
Nina, mnogo ti hvala na ovim divnim pricama.

Odavno nisam sa takvom paznjom citala tekstove o mom Beogradu, jos od Derokovog "Jeroplana".

Ne radi se tu samo o poznavanju istorije i arhitekture, ni samo o divnim fotografijama i prilozima, mnogo je vaznije sto se oseca,u svakoj temi, da ju je pisala osoba koja voli Beograd, osoba ciji je to grad.

Molim te, nastavi; ja vec dve godine zivim na drugom kontinentu, daleko sam, a tako me neki divan spokoj ispuni kad citam ovu temu...
 

Back
Top