Perović: Crna Gora 1918. aneksirana, Jugoslavija pripada prošlosti
https://m.cdm.me/politika/perovic-crna-gora-1918-aneksirana-jugoslavija-pripada-proslosti/
Jugoslavija pripada istoriji ali je sadašnji termin regija anemičan, geografskog je karaktera i nema neku socijalnu i kulturnu sadržinu, ocijenila je srpska istoričarka Latinka Perović.
reklama
Perović je u intervjuu za RSE povodom vijeka stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca podsjetila da je svemu prethodilo ujedinjenje Srbije i Crne Gore, što i dan danas izaziva kontroverze. To je za Srbiju i Srbe u Crnoj Gori istorijski čin kome su vjekovima žudjeli, a s druge strane, za mnoge Crnogorce to je bila okupacija.
„Pa, to je bila u suštini aneksija, koja će se vratiti kasnije u istoriji i polako voditi svojoj reviziji kroz referendum (2006.) i ponovno vraćanje državnosti. Na kraju, i sama Crna Gora već je bila neka država, kao i ostale jugoslovenske republike, a Jugoslavija neka vrsta njihovog saveza koju jedan birokratski sistem nije mogao da amalgamiše i pretvori u neku novu naciju“, naglasila je ona između ostalog.
Latinka Perović smatra da se zemlje nasljednice bivše Jugoslavije suočavaju sa istim problemima, sa nacionalizmom kao dominantnom ideologijom, koji se pokazao kao jedina održiva tradicija na Balkanu i ističe da u takvoj situaciji nema istinskog pomirenja zbog odsustva povjerenja.
Sveukupno, 1980-ih godina se pokazalo da je nacionalizam-koji je provijavao sve vrijeme u određenim formama, čak i u vrijeme socijalističke Jugoslavije-jedina održiva, žilava i efikasna ideologija.
„ Nacionalizam je bio istorijski utemeljen. Slobodan Jovanović taj prelaz iz 19. u 20. vijeku opisuje kao stanje u kome je nacionalizam jedina tradicija. Nema socijalne i parlamentarne tradicije. Ostale su, naravno, te podjele koje su proizašle i manifestovale se u Drugom svjetskom ratu. No, ti problemi su na neki način ukroćeni-mnogo više nego razriješeni. Mislim da su unutar komunističkog pokreta uklonjene one struje koje su težile sporazumu i racionalnom rješenju, tako da je došlo do kraha jednog kulturno-civilizacijskog projekta“, kazala Latinka Perović u intervjuu Radiju Slobodna Evropa.
Ona je između ostalog govorila i o Josipu Brozu Titu i ocijenila da je smrt jednog autoritarnog lidera nije iskorišćena kao prilika za reforme, nego su izbile na površinu aveti nacionalizma i prošlosti sa parolama i teorijama u Srbiji da je Titova politika bila “slaba Srbija -jaka Jugoslavija”, da je Srbija žrtvovala svoju državnost, pojavljuje se Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti, kao novi nacionalistički program. S druge strane, u Hrvatskoj i Sloveniji se tvrdilo da je Jugoslavija “vještačka tvorevina”.
Na pitanje zašto se svi nacionalistički programi najprije artikulišu u intelektualnim krugovimima Perović je odgovorila da postoji vrlo uska granica između političkih i intelektualnih elita.
„Ako govorimo o toj generaciji koja je pripadala komunističkom pokretu uoči Drugog svjetskog rata, koja je vodila i dobila taj rat, vrlo je mala razlika između političke i intelektualne elite. Neku simbiozu je ostvarila Srpska akademija nauka. Taj Memorandum je prihvaćen kao nacionalni program jer je Akademija imala veliki autoritet što joj je omogućilo široku podršku u društvu. Drugi su to primili kao najavu rata, pogotovo kad je Memorandum sa dolaskom Slobodana Miloševića na vlast, koji je percipiran kao vođa srpskog naroda, dobio i političku legitimaciju, započevši rat sa iluzijom da će možda kratko trajati, da neće ostaviti takvu pustoš. Time se objašnjava ne toliko odgovornost, koliko situacija u kojoj smo se danas našli kao društvo sa vrlo starim stanovništvom, u kome mladi ne vide perspektivu“, istakla je ona.
Prema njenim riječima proces konstituisanja južnoslovenskih naroda kao modernih nacija pokazao veliku žilavost…
Perović je naglasila da posljedice raspada SFRJ koje su se do sad ispoljile već su same po sebi duboko tragične: „mislim na ljudske žrtve i materijalna razaranja“.
„Rat je vrlo skupa stvar i jedan je od najdužih oružanih sukoba koji su ovdje vođeni. Njega je pratila naša iskopčanost iz svijeta i zatvorenost. To su teško nadoknadive posljedice i mislim da tek kad putujete kroz bivšu Jugoslaviju, srećete se sa ljudima, razgovarate, slušate njihove lične sudbine, tek tada nazire ispod površine ta dubina ljudske tragike o kojoj govorite“, smatra Perović.
Ona je mišljenja da su u toku različiti procesi, te da je vrlo teško poništiti neke tekovine koje su ostvarene u toku života te jugoslovenske države, kao što su: industrijalizacija i privredni razvoj, obrazovanje i to na svim nivoima, napredak u kulturi i nauci podizanje zdravstvene kulture koja je uticala na produženje životnog vijeka i muškaraca i žena.
„Na kraju, ta veća otvorenost prema svijetu. Bez obzira na sve nesporazume, razne monopole, teško je negirati napredak. Ali izvjesna regresija u odnosu na to postoji, koja je prouzrokovana raspadom države i ratom, kao i dubokim nepovjerenjem“, istaklaje Perović.
Prema njenoj ocjeni ovdje se govori o pomirenju, što je vrlo važno sa stanovišta vladajućih elita, kao interes naroda koji žele da žive u miru, ali misli da je to nepovjerenje još veoma duboko – sve su te države u fazi svog učvršćenja, nerijetko uz pomoć autoritarnog metoda vladanja i nasilja – uz strah da će se obnoviti ti sukobi.
„Tu djeluju i druge snage kao što su crkve i spoljni činioci, tako da je to važan trenutak utoliko što se primičemo kraju tih iluzija. Istina, sporije tražimo odgovore na ta pitanja, sporije formulišemo alternative, ali smo prisiljeni da ih tražimo jer su promjene u svijetu vrlo velike i ako mi u njima ne budemo učestvovali, rizikujemo da ostanemo na margini“, poručile je Perović.
Nakon što su dvije Jugoslavije nestale, postavlja se pitanje da li je sa njima umrla i ideja jugoslovenstva kao simbola za povezivanje i saradnju naroda na ovim prostorima, pogotovo što je to jedan od preduslova za članstvo u EU.
„Mislim da se ta ideja održava u raznim varijantama, možda i kroz jedan negativan odnos prema Jugoslaviji koji je do skora preovlađivao. Ipak, nešto se pomalo mijenja u ovom obilježavanju 100 godišnjice njenog postojanja, stvara se uravnoteženija slika o njoj u naučnom smislu. Međutim, mislim da ona sve više pripada istoriji i upravo ta činjenica omogućava kritičan razgovor i razmišljanje o njoj. Lično mislim da je taj termin region suviše anemičan, geografskog je karaktera i nema neku socijalnu i kulturnu sadržinu. Nema ideju i, možda, ipak u toj nužnosti saradnje i mira, ne možemo zbog bezbjednosti žrtvovati sve ove vrijednosti. Naprotiv, one su uslov za bezbjednost i odsustvo sukoba. No, takav pristup koji se tek pomalja, ne vidim da je precizno artikulisan i da široko motiviše ljude“, zaključila je Latinka Perović.
..
