piciginx
Legenda
- Poruka
- 50.760
Poznato je da ona to nije...Kratko i jasno..
Za neke nedoumice pročitati mišljenja koje je Badinterova komisija o tome napisala.
-
- Popularno:
- Руси питају Србе: Хоћете ли у Савезну...
- "U Srebrenici nije bilo genocida" -...
- Počelo suđenje zvaničniku desničarske...
- Приступница у СНС за живот Србије!
- Uhapšen Sergej Trifunović
- Šta najviše volite kod sebe?
- Izrael izvršio vazdušni napad; čule su...
- О каквом жигу геноцидности баронишу?
- Jačanje trupa NATO u BiH i na KiM...
- Косово у Савету Европе, Резолуција о...
Ми, Хрвати
- Začetnik teme Стари Хусар
- Datum pokretanja
- stanje
Poznato je da ona to nije...Kratko i jasno..
Za neke nedoumice pročitati mišljenja koje je Badinterova komisija o tome napisala.
hypnotoad
Elita
- Poruka
- 19.224
Kada hocete da se tuzite, onda smo naslednici, kada pevate nekakve mitove o agresiji, onda smo naslednici..
Sad odjednom nismo
Ja godinama ovde pisem da hrvati trebaju kolektivno da se dogovore sta veruju i koju verziju dogadjaja zele da predstave
Tako je to sa malim, novim drzavicama bez istorije
Pogresih!
Pocetak braniteljske mirovine racuna se, po vasem braniteljskom zakonu, od 5.8.1990.g. do 30.6.1996.g.!
Kako onda da Srbija ne bude nasljednik kada ste se vi otcijepili, teroristicki, genocidno i etnickim ciscenjem?
Racuna se, dakle, da je svaki hrvatski vojnik koji je zapalio kucu, opljackao stoku i pokretnu imovinu, ubio starca na pragu, motorkom posjekao stupove za elektricne vodove, zapalio maslinike koje su srpske ruke sadile...do i zakljucno sa 30.6.1996.g. ( odakle vam taj datum?) ucinio ratni zlocin?
Dobro da se podsjetimo!
Kroasanije
Iskusan
- Poruka
- 5.188
Sve republike su pravni sljednici SFRJ(Badinterova komisija),sve republike su naslijedile teritorij koji je zatečen po načelu uti possidetis a SR Jugoslavija je u 4.mj 1992. rekla kako nema teritorijalnih pretenzija prema ijednoj republici. Rusija je nasljednik SSSR-a, SR Jugoslavija se čepila da bude nasljednik SFRJ na što je UN srdačno reagirao sankcijama i izbacivanjem iz istih.
A ove ostale opaske,postedi me tvojih hiperboličnih elegija. Ćerali ste vi,ćerali smo mi,šta se ćeralo ćeralo se,da je to tragedija-jest ali tako je bilo i tako su svi radili. Vi ste nas poćerali iz cijele RS,mi vas iz Krajine-jbg.
Poslednja izmena:
piciginx
Legenda
- Poruka
- 50.760
Ne vidim ništa sporno u datumima.
Zašto se ne bi odcijepili i prestali biti dio planirane Velike Srbije.
Obavezno pročitati mišljenja koje je Badinterova komisija napisala o SFRJ.
A ona je inace poznata po pravdoljubivosti i ne mesanju po svetskim kriznim zaristima ...
Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
To neki Harkanov koljega ili specijalac na zadatku ...?
SUL
Poznat
- Poruka
- 7.220
Tup.tuplji,naj tuplji,tup u pič;ku materinu,Picko!!
Komparacija tuposti po " domoljubnom stupnju"!!
loš đak Boža
Ističe se
- Poruka
- 2.144
A ko je proterao Janjevce iz Janjeva i da li će se sad vratiti u stari kraj kad nema Srba da ih maltretiraju.
- - - - - - - - - -
Badinterova komisija je još jedna međunarodna blamaža međunarodnog prava. Njen rad je školski primer kako ne treba raditi disoluciju jedne zemlje.
piciginx
Legenda
- Poruka
- 50.760
Srbija je kao i ostale republike ex Jugoslavije pristala na arbitražu.
Arbitražu koji su kroz komisiju odradili ustavni stručnjaci iz cijele Europe.
Sigurno bi bilo drukčije da su odluku donijeli pravni stručnjaci SANU ili generali iz generalštaba JNA...
- - - - - - - - - -
Čovjek se počne bojati za ovaj svijet kada ti pokušaš da napišeš neki suvisli post koji ima veze sa diskusijom.
Samo polako, opušteno, blesavo i bez veze kako ti znaš...
Mortimer
Veoma poznat
- Poruka
- 11.366
Tup.tuplji,naj tuplji,tup u pič;ku materinu,Picko!!
Komparacija tuposti po " domoljubnom stupnju"!!
Jbg da nije ovog Picija, beogradzanina ko bi nam sluzio ovde za sprdnju!
Evo vam, iz vasih izvora, nasljednice JNA, valjda i drzave!
https://www.vecernji.hr/vijesti/hrv...dstetu-jer-mu-je-jna-1991-oduzela-auto-229894
Nego, odakle vam 30.juna 1996.g. kao prestanak vojnih operacija?!
Берекин
Buduća legenda
- Poruka
- 25.174
Клали преостале бабе по Крајини?
F. Chief
Elita
- Poruka
- 22.710
I treba čoveci da se plati nova auto...
Neee, nisu bakice bile te vaznosti...to se radilo i u slobodno vrijeme...mora da je nesto drugo, ali, ne znaju ili nece da kazu!
piciginx
Legenda
- Poruka
- 50.760
Mrzim da se ponavljam ali evo opet ti kažem da obavezno pročitaš mišljenja koje je Badinterova komisija napisala o SFRJ.
Sve ti lijepo i stručno piše..
hypnotoad
Elita
- Poruka
- 19.224
Nemoj o arbitrazama, molim te
Берекин
Buduća legenda
- Poruka
- 25.174
Sjećanje na ljeto 1942
16. kolovoza 2017. Piše N.J. .
U zapadnoslavonskom selu Sloboština, u općini Brestovac, održana je komemoracija za 1368 žena i djece iz okolnih papučkih sela, ali i s područja Potkozarja, koje su ustaše ubile 16. avgusta 1942. godine.
Osim pripadnika srpske zajednice i njihovih predstavnika na čelu sa saborskim zastupnicima Miloradom Pupovcem i Draganom Jeckov, skupu, koji je organizirala Udruga antifašističkih boraca i antifašista Požege, prisustvovali su i brojni antifašisti iz Zagreba, Slatine i Pakraca i Lipika, na čelu s predsjednikom SABA RH Franjom Habulinom.
Komemoraciji je prethodio parastos koji je u ruševinama crkve Sv. Nikolaja, spaljene u Drugom svjetskom ratu, služio požeški paroh Aleksandar Bijelić. U ime SDSS-a vijence su položili Pupovac, Jeckov i Nikola Ivanović.
Prisutnima su se obratili predstavnik UABA Požege, Franjo Habulin i Milorad Pupovac, koji je tom prilikom izrazio žaljenje što komemoraciji ne prisustvuju i predstavnici lokalnih vlasti. Izrazio je uvjerenje da će spomenici podignuti u počast žrtvama ovog zločina, uništeni početkom 1990-ih, biti obnovljeni.
Antifašisti iz Zagreba su prije posjete Sloboštini posjetili Pakrac, gdje ih je dočekao zamjenik gradonačelnice Ivanović, koji ih je upoznao s razvojem NOB-a na tom području, s naglaskom na borce 12. slavonske udarne brigade, formirane u selu Budići kod Pakraca, kao i na stradanje naroda, posebno srpskih civila.
- Žrtve su pobijene u blizini crkve, da bi kasnije bile ekshumirane i sahranjene na mjestu gdje je održan skup. Tamo je podignut spomenik, više mramornih stupova s natpisima koji je početkom 1990-ih miniran, a nestao je i spomenik majke s djetetom koji je stajao uz porušenu i zapaljenu crkvu - rekao je Ivanović za Novosti.
16. kolovoza 2017. Piše N.J. .
U zapadnoslavonskom selu Sloboština, u općini Brestovac, održana je komemoracija za 1368 žena i djece iz okolnih papučkih sela, ali i s područja Potkozarja, koje su ustaše ubile 16. avgusta 1942. godine.
Osim pripadnika srpske zajednice i njihovih predstavnika na čelu sa saborskim zastupnicima Miloradom Pupovcem i Draganom Jeckov, skupu, koji je organizirala Udruga antifašističkih boraca i antifašista Požege, prisustvovali su i brojni antifašisti iz Zagreba, Slatine i Pakraca i Lipika, na čelu s predsjednikom SABA RH Franjom Habulinom.
Komemoraciji je prethodio parastos koji je u ruševinama crkve Sv. Nikolaja, spaljene u Drugom svjetskom ratu, služio požeški paroh Aleksandar Bijelić. U ime SDSS-a vijence su položili Pupovac, Jeckov i Nikola Ivanović.
Prisutnima su se obratili predstavnik UABA Požege, Franjo Habulin i Milorad Pupovac, koji je tom prilikom izrazio žaljenje što komemoraciji ne prisustvuju i predstavnici lokalnih vlasti. Izrazio je uvjerenje da će spomenici podignuti u počast žrtvama ovog zločina, uništeni početkom 1990-ih, biti obnovljeni.
Antifašisti iz Zagreba su prije posjete Sloboštini posjetili Pakrac, gdje ih je dočekao zamjenik gradonačelnice Ivanović, koji ih je upoznao s razvojem NOB-a na tom području, s naglaskom na borce 12. slavonske udarne brigade, formirane u selu Budići kod Pakraca, kao i na stradanje naroda, posebno srpskih civila.
- Žrtve su pobijene u blizini crkve, da bi kasnije bile ekshumirane i sahranjene na mjestu gdje je održan skup. Tamo je podignut spomenik, više mramornih stupova s natpisima koji je početkom 1990-ih miniran, a nestao je i spomenik majke s djetetom koji je stajao uz porušenu i zapaljenu crkvu - rekao je Ivanović za Novosti.
Берекин
Buduća legenda
- Poruka
- 25.174
Čavokroacija
18. kolovoza 2017. Piše Marinko Čulić
Dobro je što će uskoro izgleda biti donesena politička odluka o svetogrdnoj ploči ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu, ali je jako loše što je ustaštvo u međuvremenu postalo praktički legalan dio hrvatske politike, i to ne zato što bi bilo osobito snažno, nego zato što su otpori njemu sve slabiji-
Oh, kakvom smo komparativnom blagodati darovani kada je riječ o koncertima Marka Perkovića Thompsona. Dok se ti koncerti u inozemstvu mahom zabranjuju i za tim se ne vuku nikakvi polemični repovi, osim u rijetkim izuzecima kao u Sloveniji, gdje su u zaštitu ustaškog rokera stali radikalni pripadnici Janšine stranke, kod nas gledamo nešto sasvim drugo. Duge rasprave o granicama slobode u javnom muziciranju, koje se jalovo vuku već godinama i desetljećima, i otprilike sliče na parareligijske replike mudrovanja poput onih koliko konj ima zuba ili koliko anđela stane na vrh igle. Kolinda Grabar-Kitarović čak se groteskno potrudila da u povodu slovenske zabrane Thompsona izrekne tobože univerzalnu maksimu da muziku ne treba zabranjivati jer ona spaja ljude, otvarajući, jasno, pitanje bi li isto rekla i za eventualni koncert četničkog rokera Bore Čorbe negdje u Hrvatskoj. Ne, sigurno ne bi, štoviše, pouzdano bi podržala zabranu takvih koncerata, i opet čovjek nije siguran bi li dobro odabrala. Bora Đorđević jeste četnik, to uostalom i sam ističe, pa ako je zakonski to dovoljno za zabranu, molim, neka zabrane i bude. Ali čovjeku se ne može prikrpati da je ikada pjevao nešto tako odvratno kao poziv na masovno klanje ljudi i bacanje njihovih trupala u rijeke jadranskog ili nekog drugog sliva. Thompson jeste.
Ukratko, Grabar Kitarović, a samo nijansu manje i premijer Andrej Plenković, stavili su sebe u glupu situaciju da brane neobranjivo, da budu advokati Marka Perkovića Thompsona, iako je odavno jasno da on više nije samo alfa-mužjak hrvatske ratoborne muzike, nego mnogo više od toga. Thompson je hodajuća personifikacija huškačkog domoljublja koje danas slovi kao glavni patriotski šik, a usto je zaštićeno naročitom vrstom zakona čija je glavna osobina da se ne odnosi na najgrlatije domoljupce ni kada je riječ o notornom šovinističkom ološu. U epicentru tog porušenog pravnog poretka je sam ‘spasitelj’ iz Čavoglava. Protiv njega je policija podnijela više prekršajnih prijava, najnovija je došla nakon nedavnog koncerta u Slunju, ali nijedna, baš nijedna, nije završila osuđujućom presudom, čak nije bilo ni sudskih ročišta. Ali to je samo početak priče, jer kada je zaštićeno poput ličkog medvjeda Thompsonovo ‘Za dom spremni’, zaštita se logično protegnula i na sve ostalo, uključujući i onu svetogrdnu ploču u Jasenovcu. Sada bi toj priči možda mogao doći kraj jer će, kako se čuje, Ministarstvo uprave navodno uskoro Vladi poslati prijedlog odgovora na interpelaciju SDP-a u povodu jasenovačke ploče. No ne vjerujem da će od toga biti nekakve vajde.
Odgovor na interpelaciju morao je stići još prije tri mjeseca, ali iako je strogo zadani termin debelo prekoračen, nikakvih objašnjenja do sada se nije čulo. Procurilo je, međutim, da će spomenuto Ministarstvo biti protiv micanja ploče u Jasenovcu, ali se već sutradan oglasio premijer Plenković i to rezolutno demantirao. To, naravno, ne čudi, premijer ne spada u podinteligentne ljude da ne bi razumio važnost tog pitanja, i sigurno neće dozvoliti da se ionako skandalozna situacija sa ZDS-om u Jasenovcu još dodatno skandalizira. To nikada nije bilo sporno, ali jeste sporno ima li on petlje maknuti jasenovačku ploču ili će ući u neku novu vrstu zapetljavanja i domislica kojima je cilj da se cijela stvar još na neko neodređeno vrijeme odgodi i stavi na čekanje. Naravno, ovo palamuđenje ide na živce i kolovođama ZDS-tabora, pa je notorni sisački biskup Vlado Košić ovih dana zatražio ostavku ministra unutrašnjih poslova Davora Božinovića zbog privođenja nekolicine HOS-ovaca u Kninu nakon izvikivanja ustaškog pozdrava. A valjda da bi pokazao da misli đavolski ozbiljno nazvao je Plenkovićevu vladu ‘protuhrvatskom’, što je čak gore od svojedobnih ataka na Milanovićevu vladu, koju je biskup nazvao ‘odnarođenom’.
Ovo je prvi put da su iz vrhova Crkve ovako žestoko ožegli protiv sadašnje HDZ-ove vlasti, ali ona, ta vlast, ne treba zbog toga biti pretjerano zabrinuta. I u prošlosti je bilo ovakvih kavgi, a svojedobno je Bozanićev prethodnik, kardinal Franjo Kuharić, čak vodio pravi verbalni rat s Franjom Tuđmanom oko hrvatske politike u Bosni i Hercegovini. Pa ipak, to nije pokvarilo strateško partnerstvo koje je postojalo između HDZ-a i Kaptola, a neće se ništa naročito dogoditi ni danas. Mnogo gore za HDZ je ako uđe u valjda najgore što se može dogoditi u politici, a to je da ne zna što hoće, a s Plenkovićevom strankom baš je to slučaj. To najbolje ilustrira koncert u Slunju, gdje je Thompson nastupio uz financijsku podršku Ministarstva obrane, da bi zatim bio prekršajno prijavljen zbog uobičajenog ZDS-a u pjesmi o Čavoglavama, pa u neku ruku ispada da je Plenkovićeva vlada tužila samu sebe. Tolika zbrka nije dobra ni u mikseru, a kamoli u ljudskim glavama.
Nije uvijek bilo tako. Kada već spomenuh Tuđmana, vrijedi podsjetiti da, osim što je nakratko zabljesnuo ratničkom baladom o Čavoglavama, Thompson nije bio ni ‘z’ od zvijezde dok je prvi predsjednik bio živ. Tuđman naprosto nije dozvoljavao uspaljivanje masa nezasitnim nacionalizmom, smatrao je da to pravo pripada samo njemu, što je u krajnjoj liniji i logično, ali je imalo jednu neugodnu stranu. On je bio duhovni otac svih hrvatskih nacionalističkih ekstremista u devedesetima, na čemu su mu oni bili beskrajno zahvalni, ali je paradoks da su morali čekati da umre kako bi se do kraja eksponirali. To uključuje i Thompsona, koji bi bio užasnut takvim viđenjem stvari, ali objektivno on je postao netko i nešto, zatim i ustaško-estradna megazvijezda, tek kada je Tuđman položen u kriptu mirogojskog groblja. To je jednostavno tako, točka. U svakom slučaju, Plenkovićevoj vladi ostaju dovoljno dobri primjeri kako se ekstremiste ipak može dovesti u red, ako nikako drukčije tako da ih se stavi na lanac, što je, uostalom, u ovakvim slučajevima sasvim opravdana pedagoška mjera. Ali to treba htjeti, nitko neće svojom voljom stavljati sebi oko vrata čelične verige. No u Banskim dvorima to očito ne žele, nego su pristali na mudrovanje kako današnje ‘Za dom spremni’ nije ono iz NDH, iako postoji snimka, i neki dan je emitirana, na kojoj Marko Skejo naziva svoje HOS-ovce ‘ustašama’. Dakle današnji ZDS ne koincidira slučajno s ustaškim pozdravom, on jeste ustaški pozdrav, i o tome se nema više što reći.
Može se, mora se, međutim, reći da je ovime ustaštvo postalo praktički legalizirani dio hrvatske političke scene, i to ne zato što bi bilo toliko snažno da drukčije ne može biti, nego zato što su otpori njemu sve slabiji. Ako se tako nastavi, nije daleko dan kada će se ovu zemlju moći posprdno, ili ako hoćete sasvim ozbiljno, nazvati Čavokroacijom.
18. kolovoza 2017. Piše Marinko Čulić
Dobro je što će uskoro izgleda biti donesena politička odluka o svetogrdnoj ploči ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu, ali je jako loše što je ustaštvo u međuvremenu postalo praktički legalan dio hrvatske politike, i to ne zato što bi bilo osobito snažno, nego zato što su otpori njemu sve slabiji-
Oh, kakvom smo komparativnom blagodati darovani kada je riječ o koncertima Marka Perkovića Thompsona. Dok se ti koncerti u inozemstvu mahom zabranjuju i za tim se ne vuku nikakvi polemični repovi, osim u rijetkim izuzecima kao u Sloveniji, gdje su u zaštitu ustaškog rokera stali radikalni pripadnici Janšine stranke, kod nas gledamo nešto sasvim drugo. Duge rasprave o granicama slobode u javnom muziciranju, koje se jalovo vuku već godinama i desetljećima, i otprilike sliče na parareligijske replike mudrovanja poput onih koliko konj ima zuba ili koliko anđela stane na vrh igle. Kolinda Grabar-Kitarović čak se groteskno potrudila da u povodu slovenske zabrane Thompsona izrekne tobože univerzalnu maksimu da muziku ne treba zabranjivati jer ona spaja ljude, otvarajući, jasno, pitanje bi li isto rekla i za eventualni koncert četničkog rokera Bore Čorbe negdje u Hrvatskoj. Ne, sigurno ne bi, štoviše, pouzdano bi podržala zabranu takvih koncerata, i opet čovjek nije siguran bi li dobro odabrala. Bora Đorđević jeste četnik, to uostalom i sam ističe, pa ako je zakonski to dovoljno za zabranu, molim, neka zabrane i bude. Ali čovjeku se ne može prikrpati da je ikada pjevao nešto tako odvratno kao poziv na masovno klanje ljudi i bacanje njihovih trupala u rijeke jadranskog ili nekog drugog sliva. Thompson jeste.
Ukratko, Grabar Kitarović, a samo nijansu manje i premijer Andrej Plenković, stavili su sebe u glupu situaciju da brane neobranjivo, da budu advokati Marka Perkovića Thompsona, iako je odavno jasno da on više nije samo alfa-mužjak hrvatske ratoborne muzike, nego mnogo više od toga. Thompson je hodajuća personifikacija huškačkog domoljublja koje danas slovi kao glavni patriotski šik, a usto je zaštićeno naročitom vrstom zakona čija je glavna osobina da se ne odnosi na najgrlatije domoljupce ni kada je riječ o notornom šovinističkom ološu. U epicentru tog porušenog pravnog poretka je sam ‘spasitelj’ iz Čavoglava. Protiv njega je policija podnijela više prekršajnih prijava, najnovija je došla nakon nedavnog koncerta u Slunju, ali nijedna, baš nijedna, nije završila osuđujućom presudom, čak nije bilo ni sudskih ročišta. Ali to je samo početak priče, jer kada je zaštićeno poput ličkog medvjeda Thompsonovo ‘Za dom spremni’, zaštita se logično protegnula i na sve ostalo, uključujući i onu svetogrdnu ploču u Jasenovcu. Sada bi toj priči možda mogao doći kraj jer će, kako se čuje, Ministarstvo uprave navodno uskoro Vladi poslati prijedlog odgovora na interpelaciju SDP-a u povodu jasenovačke ploče. No ne vjerujem da će od toga biti nekakve vajde.
Odgovor na interpelaciju morao je stići još prije tri mjeseca, ali iako je strogo zadani termin debelo prekoračen, nikakvih objašnjenja do sada se nije čulo. Procurilo je, međutim, da će spomenuto Ministarstvo biti protiv micanja ploče u Jasenovcu, ali se već sutradan oglasio premijer Plenković i to rezolutno demantirao. To, naravno, ne čudi, premijer ne spada u podinteligentne ljude da ne bi razumio važnost tog pitanja, i sigurno neće dozvoliti da se ionako skandalozna situacija sa ZDS-om u Jasenovcu još dodatno skandalizira. To nikada nije bilo sporno, ali jeste sporno ima li on petlje maknuti jasenovačku ploču ili će ući u neku novu vrstu zapetljavanja i domislica kojima je cilj da se cijela stvar još na neko neodređeno vrijeme odgodi i stavi na čekanje. Naravno, ovo palamuđenje ide na živce i kolovođama ZDS-tabora, pa je notorni sisački biskup Vlado Košić ovih dana zatražio ostavku ministra unutrašnjih poslova Davora Božinovića zbog privođenja nekolicine HOS-ovaca u Kninu nakon izvikivanja ustaškog pozdrava. A valjda da bi pokazao da misli đavolski ozbiljno nazvao je Plenkovićevu vladu ‘protuhrvatskom’, što je čak gore od svojedobnih ataka na Milanovićevu vladu, koju je biskup nazvao ‘odnarođenom’.
Ovo je prvi put da su iz vrhova Crkve ovako žestoko ožegli protiv sadašnje HDZ-ove vlasti, ali ona, ta vlast, ne treba zbog toga biti pretjerano zabrinuta. I u prošlosti je bilo ovakvih kavgi, a svojedobno je Bozanićev prethodnik, kardinal Franjo Kuharić, čak vodio pravi verbalni rat s Franjom Tuđmanom oko hrvatske politike u Bosni i Hercegovini. Pa ipak, to nije pokvarilo strateško partnerstvo koje je postojalo između HDZ-a i Kaptola, a neće se ništa naročito dogoditi ni danas. Mnogo gore za HDZ je ako uđe u valjda najgore što se može dogoditi u politici, a to je da ne zna što hoće, a s Plenkovićevom strankom baš je to slučaj. To najbolje ilustrira koncert u Slunju, gdje je Thompson nastupio uz financijsku podršku Ministarstva obrane, da bi zatim bio prekršajno prijavljen zbog uobičajenog ZDS-a u pjesmi o Čavoglavama, pa u neku ruku ispada da je Plenkovićeva vlada tužila samu sebe. Tolika zbrka nije dobra ni u mikseru, a kamoli u ljudskim glavama.
Nije uvijek bilo tako. Kada već spomenuh Tuđmana, vrijedi podsjetiti da, osim što je nakratko zabljesnuo ratničkom baladom o Čavoglavama, Thompson nije bio ni ‘z’ od zvijezde dok je prvi predsjednik bio živ. Tuđman naprosto nije dozvoljavao uspaljivanje masa nezasitnim nacionalizmom, smatrao je da to pravo pripada samo njemu, što je u krajnjoj liniji i logično, ali je imalo jednu neugodnu stranu. On je bio duhovni otac svih hrvatskih nacionalističkih ekstremista u devedesetima, na čemu su mu oni bili beskrajno zahvalni, ali je paradoks da su morali čekati da umre kako bi se do kraja eksponirali. To uključuje i Thompsona, koji bi bio užasnut takvim viđenjem stvari, ali objektivno on je postao netko i nešto, zatim i ustaško-estradna megazvijezda, tek kada je Tuđman položen u kriptu mirogojskog groblja. To je jednostavno tako, točka. U svakom slučaju, Plenkovićevoj vladi ostaju dovoljno dobri primjeri kako se ekstremiste ipak može dovesti u red, ako nikako drukčije tako da ih se stavi na lanac, što je, uostalom, u ovakvim slučajevima sasvim opravdana pedagoška mjera. Ali to treba htjeti, nitko neće svojom voljom stavljati sebi oko vrata čelične verige. No u Banskim dvorima to očito ne žele, nego su pristali na mudrovanje kako današnje ‘Za dom spremni’ nije ono iz NDH, iako postoji snimka, i neki dan je emitirana, na kojoj Marko Skejo naziva svoje HOS-ovce ‘ustašama’. Dakle današnji ZDS ne koincidira slučajno s ustaškim pozdravom, on jeste ustaški pozdrav, i o tome se nema više što reći.
Može se, mora se, međutim, reći da je ovime ustaštvo postalo praktički legalizirani dio hrvatske političke scene, i to ne zato što bi bilo toliko snažno da drukčije ne može biti, nego zato što su otpori njemu sve slabiji. Ako se tako nastavi, nije daleko dan kada će se ovu zemlju moći posprdno, ili ako hoćete sasvim ozbiljno, nazvati Čavokroacijom.
piciginx
Legenda
- Poruka
- 50.760
Balvan revolucija: Istraživanje otkriva nove detalje o pobuni dijela Srba u Hrvatskoj
Barikade su pobunjeni Srbi objasnili kao otpor hrvatskim specijalcima, u čijem dolasku su vidjeli najavu novog genocida nad Srbima i »ponovno punjenje jama«, jer je, po njima, vlast Franje Tuđmana napustila antifašističku ostavštinu i opredijelila se za ustaštvo i genocid nad Srbima
Pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, koja je počela cestovnim barikadama 17. kolovoza 1990. u sjevernom predgrađu Benkovca, pravdala se strahom od genocida nad Srbima, ali je zapravo bila motivirana politikom isključivanja bile kakve mogućnosti zajedništva i suradnje s drugima u Hrvatskoj, ističu povijesna istraživanja.
U temelju te politike nalazila se šovinistička i ekstremistička interpretacija prošlosti a rezultirala je kriminaliziranom tvorevinom Republikom Srpskom Krajinom koja je završila tragično po sebe i Hrvate koji su živjeli na tome teritoriju, kaže povjesničar Vjeran Pavlaković u časopisu Politička misao.
Službenici Stanice javne sigurnosti Benkovac napravili su nakon prvih barikada »službenu zabilješku« u kojoj je jedan od sudionika, Dušan Raić (1940.) iz Benkovačkog Sela, objasnio kako su on i još nekoliko mještana natovarili traktore kamenom ili su ih već imali natovarene, te su ih istresli na cestu kod Kule Atlagića.
»Idemo pregraditi cestu prema Karinu jer iz pravca Obrovca dolaze specijalci«, rekli su mještani prema bilješci, u kojoj je Raić izrazio kajanje što je »tako nešto učinio«, i odlučnost da »sigurno više to nikada« neće učiniti.
Ekstremistička interpretacija prošlosti
Barikade su objasnili kao otpor hrvatskim specijalcima, u čijem dolasku su vidjeli najavu novog genocida nad Srbima i »ponovno punjenje jama«, jer je, po njima, vlast Franje Tuđmana napustila antifašističku ostavštinu i opredijelila se za ustaštvo i genocid nad Srbima.
U članku o simbolima i kulturi sjećanja u Republici Srpskoj Krajini, o čemu se prije malo istraživalo, Pavlaković ističe da su ondje optuživali Tuđmana da je napustio antifašizam, a da su to i sami napravili.
Zapravo, u svim državama nasljednicama bivše Jugoslavije izvršena je revizija povijesti i konstruirana su objašnjenja koja su ideološki bila jednaka komunističkim, ali su im dodali primjese nacionalizma.
U interpretaciji prošlosti klasifikacija otpora i kolaboracije, odnosno antifašizma i fašizma, zamijenjena je diskursom žrtve i agresora koji se nastavlja do danas i tjera sve sudionike u jugoslavenskom sukobu da preuzmu ulogu najveće žrtve jer jedina je alternativa, ako je suditi prema dominantnom javnom diskursu, uloga agresora, ističe Pavlaković.
Fokusirani na traumatične trenutke prošlosti
Pobunjeni lideri paradržave hrvatskih Srba, odabrali su oružano rješenje legitimnih društveno-ekonomskih problema Srba u Hrvatskoj i nerazriješenih pitanja iz Drugog svjetskog rata, koja su svakako zaslužila pažnju u razdoblju kada je SFRJ bila suočena s iscrpljujućom ekonomskom krizom i tranzicijom prema demokraciji, kaže se
No kultura pamćenja RSK-a posve se fokusirala na odabrane traumatične trenutke iz nedavne prošlosti koja je isključivala suživot sa svim ostalim etničkim skupinama. Ona je potpuno okrenula leđa multinacionalnom i antifašističkom naslijeđu zajedničkog partizanskog otpora, te se oslonila na četničko naslijeđe i njemu srodnoj šovinističkoj ideologiji Velike Srbije, kaže se u tekstu i dodaje da je rezultirat toga strašan krvavi rat protiv Hrvatske te konačni bijeg više od 150 tisuća hrvatskih Srba nakon sloma RSK-a.
Krajinski Srbi upotrebljavali su diskurs o obrani Jugoslavije od neofašizma i prisvajali partizanska spomen-obilježja »kako bi se mobilizirali protiv uskrslog neprijatelja iz Drugog svjetskog rata i tražili pomoć od međunarodne zajednice«, ali su rehabilitirali fašističke kolaboratore u puno većoj mjeri nego što je to činila Hrvatska, navodi se u tekstu.
Odnos prema komunizmu
Vođe RSK svaki su hrvatski nacionalizam izjednačavali s ustašama, što je bilo u skladu s partizanskim narativima koji su u potpunosti demonizirali nacističke kolaboratore.
Međutim, nova paradržava nije htjela imati mnogo toga zajedničkog s diskreditiranom komunističkom prošlošću, ističe Pavlaković.
Istina, raskid s komunističkim simbolizmom u RSK nije bio tako izravan i potpun kao u ostatku Hrvatske, i to iz dva razloga. Prvo, krajinski Srbi bili su pod kontrolom Miloševićeve Socijalističke partije Srbije čiji je režim, stvarajući Veliku Srbiju, zadržao fasadu očuvanja socijalističke Jugoslavije.
Drugo, pitanje hoće li RSK biti neovisna republika ili dio velike ujedinjene srpske države, ostalo je nerazjašnjeno do samog trenutka 1995. kada ju je pregazila Hrvatska vojska, navodi se.
Tumačenje hrvatskih simbola
Krajinski Srbi su se protivili hrvatskom grbu »šahovnici« i gledali na nju kao na isključivo ustaški simbol, iako ona potječe iz kasnog 15. stoljeća i bila je središnji dio službenog grba Socijalističke Republike Hrvatske.
Istina, HDZ se u početku koristio hrvatskom zastavom sa šahovnicom koja je počinjala bijelim poljem, koja je kasnije zamijenjena crvenim poljem, no šteta je bila učinjena, naglašava Pavlaković i dodaje da je zbog te dvosmislene upotrebe simbola Srbima bilo lakše vjerovati u »ustašoidnu« prirodu hrvatske vlasti izabrane u svibnju 1990-e.
Istodobno, RSK je usvojila srpsku verziju trobojnice na kojoj se nalazila simbolika kojom se koristila i srpska kvislinška vlada Milana Nedića tijekom Drugog svjetskog rata, ističe se u članku.
Transformacija javnih prostora
Pavlaković objašnjava kako je u sklopu promjena u Hrvatskoj 1990-ih oštećeno ili potpuno uništeno oko 3000 spomenika, kipova i spomen-ploča koji su obilježavali sjećanje na partizanski pokret i antifašizam. Ti spomenici u RSK nisu sistematski uništavani jer je prijelaz s partizanskog na četnički narativ zbog veze s Miloševićevom Socijalističkom partijom trajao dulje, objašnjava.
Kao i u dijelovima Hrvatske koje je kontrolirao Zagreb, gradovi u RSK transformirali su svoje javne prostore, nadijevajući nova imena ulicama i trgovima kao odraz novog identiteta i ideologije krajinskih separatista.
Poseban primjer je Lovas, selo u istočnoj Slavoniji, koje je na obljetnicu stradanja hrvatskog stanovništva u minskom polju, preimenovano u Dušanovo.
Kao primjer još morbidnije memorijalizacije zločina koje su počinile srpske paravojne jedinice, lokalna osnovna škola preimenovana je u »10. oktobra 1991.«, datum kada su izvršeni napadi na civilno stanovništvo, ističe Pavlaković.
Komemorativna kultura
Za RSK komemoracija u Jasenovcu bio je jedan od najvažnijih kalendarskih rituala pomoću kojeg se dokazivala legitimnost vlade i inzistiralo na nemogućnosti suživota Srba i Hrvata. Paradržava je smatrala da Jasenovac treba služiti isključivo kao simbol srpske viktimizacije. Milan Martić izjavio je da je »Jasenovac sigurno najveći srpski grad smrti« te dokaz da Srbi i Hrvati više nikada ne mogu živjeti u istoj državi.
No, srpske snage okupirale su Spomen-područje Jasenovac 1991. i uništile muzejski kompleks, a dokumente i ostale izložbene materijale prenijele u Bosnu i Hercegovinu, ističe se u članku u Političkoj misli.
Tragedija Drugog svjetskog rata zaslužuje biti upamćena, ali ona ne može služiti kao temelj održive budućnosti u regiji. Svi narodi bivše Jugoslavije doživjeli su povijesne traume, često stradavajući od ruke svojih susjeda. Ali uvijek je bilo primjera suradnje, čak i u najmračnijim trenucima masovnog nasilja, ističe Pavlaković i zaključuje da je, suprotno od toga, politika krajinskih Srba uhvaćena u klopku morbidnih narativa, što je vodilo do katastrofalnih stradanja.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrva...nove-detalje-o-pobuni-dijela-Srba-u-Hrvatskoj
Barikade su pobunjeni Srbi objasnili kao otpor hrvatskim specijalcima, u čijem dolasku su vidjeli najavu novog genocida nad Srbima i »ponovno punjenje jama«, jer je, po njima, vlast Franje Tuđmana napustila antifašističku ostavštinu i opredijelila se za ustaštvo i genocid nad Srbima
Pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, koja je počela cestovnim barikadama 17. kolovoza 1990. u sjevernom predgrađu Benkovca, pravdala se strahom od genocida nad Srbima, ali je zapravo bila motivirana politikom isključivanja bile kakve mogućnosti zajedništva i suradnje s drugima u Hrvatskoj, ističu povijesna istraživanja.
U temelju te politike nalazila se šovinistička i ekstremistička interpretacija prošlosti a rezultirala je kriminaliziranom tvorevinom Republikom Srpskom Krajinom koja je završila tragično po sebe i Hrvate koji su živjeli na tome teritoriju, kaže povjesničar Vjeran Pavlaković u časopisu Politička misao.
Službenici Stanice javne sigurnosti Benkovac napravili su nakon prvih barikada »službenu zabilješku« u kojoj je jedan od sudionika, Dušan Raić (1940.) iz Benkovačkog Sela, objasnio kako su on i još nekoliko mještana natovarili traktore kamenom ili su ih već imali natovarene, te su ih istresli na cestu kod Kule Atlagića.
»Idemo pregraditi cestu prema Karinu jer iz pravca Obrovca dolaze specijalci«, rekli su mještani prema bilješci, u kojoj je Raić izrazio kajanje što je »tako nešto učinio«, i odlučnost da »sigurno više to nikada« neće učiniti.
Ekstremistička interpretacija prošlosti
Barikade su objasnili kao otpor hrvatskim specijalcima, u čijem dolasku su vidjeli najavu novog genocida nad Srbima i »ponovno punjenje jama«, jer je, po njima, vlast Franje Tuđmana napustila antifašističku ostavštinu i opredijelila se za ustaštvo i genocid nad Srbima.
U članku o simbolima i kulturi sjećanja u Republici Srpskoj Krajini, o čemu se prije malo istraživalo, Pavlaković ističe da su ondje optuživali Tuđmana da je napustio antifašizam, a da su to i sami napravili.
Zapravo, u svim državama nasljednicama bivše Jugoslavije izvršena je revizija povijesti i konstruirana su objašnjenja koja su ideološki bila jednaka komunističkim, ali su im dodali primjese nacionalizma.
U interpretaciji prošlosti klasifikacija otpora i kolaboracije, odnosno antifašizma i fašizma, zamijenjena je diskursom žrtve i agresora koji se nastavlja do danas i tjera sve sudionike u jugoslavenskom sukobu da preuzmu ulogu najveće žrtve jer jedina je alternativa, ako je suditi prema dominantnom javnom diskursu, uloga agresora, ističe Pavlaković.
Fokusirani na traumatične trenutke prošlosti
Pobunjeni lideri paradržave hrvatskih Srba, odabrali su oružano rješenje legitimnih društveno-ekonomskih problema Srba u Hrvatskoj i nerazriješenih pitanja iz Drugog svjetskog rata, koja su svakako zaslužila pažnju u razdoblju kada je SFRJ bila suočena s iscrpljujućom ekonomskom krizom i tranzicijom prema demokraciji, kaže se
No kultura pamćenja RSK-a posve se fokusirala na odabrane traumatične trenutke iz nedavne prošlosti koja je isključivala suživot sa svim ostalim etničkim skupinama. Ona je potpuno okrenula leđa multinacionalnom i antifašističkom naslijeđu zajedničkog partizanskog otpora, te se oslonila na četničko naslijeđe i njemu srodnoj šovinističkoj ideologiji Velike Srbije, kaže se u tekstu i dodaje da je rezultirat toga strašan krvavi rat protiv Hrvatske te konačni bijeg više od 150 tisuća hrvatskih Srba nakon sloma RSK-a.
Krajinski Srbi upotrebljavali su diskurs o obrani Jugoslavije od neofašizma i prisvajali partizanska spomen-obilježja »kako bi se mobilizirali protiv uskrslog neprijatelja iz Drugog svjetskog rata i tražili pomoć od međunarodne zajednice«, ali su rehabilitirali fašističke kolaboratore u puno većoj mjeri nego što je to činila Hrvatska, navodi se u tekstu.
Odnos prema komunizmu
Vođe RSK svaki su hrvatski nacionalizam izjednačavali s ustašama, što je bilo u skladu s partizanskim narativima koji su u potpunosti demonizirali nacističke kolaboratore.
Međutim, nova paradržava nije htjela imati mnogo toga zajedničkog s diskreditiranom komunističkom prošlošću, ističe Pavlaković.
Istina, raskid s komunističkim simbolizmom u RSK nije bio tako izravan i potpun kao u ostatku Hrvatske, i to iz dva razloga. Prvo, krajinski Srbi bili su pod kontrolom Miloševićeve Socijalističke partije Srbije čiji je režim, stvarajući Veliku Srbiju, zadržao fasadu očuvanja socijalističke Jugoslavije.
Drugo, pitanje hoće li RSK biti neovisna republika ili dio velike ujedinjene srpske države, ostalo je nerazjašnjeno do samog trenutka 1995. kada ju je pregazila Hrvatska vojska, navodi se.
Tumačenje hrvatskih simbola
Krajinski Srbi su se protivili hrvatskom grbu »šahovnici« i gledali na nju kao na isključivo ustaški simbol, iako ona potječe iz kasnog 15. stoljeća i bila je središnji dio službenog grba Socijalističke Republike Hrvatske.
Istina, HDZ se u početku koristio hrvatskom zastavom sa šahovnicom koja je počinjala bijelim poljem, koja je kasnije zamijenjena crvenim poljem, no šteta je bila učinjena, naglašava Pavlaković i dodaje da je zbog te dvosmislene upotrebe simbola Srbima bilo lakše vjerovati u »ustašoidnu« prirodu hrvatske vlasti izabrane u svibnju 1990-e.
Istodobno, RSK je usvojila srpsku verziju trobojnice na kojoj se nalazila simbolika kojom se koristila i srpska kvislinška vlada Milana Nedića tijekom Drugog svjetskog rata, ističe se u članku.
Transformacija javnih prostora
Pavlaković objašnjava kako je u sklopu promjena u Hrvatskoj 1990-ih oštećeno ili potpuno uništeno oko 3000 spomenika, kipova i spomen-ploča koji su obilježavali sjećanje na partizanski pokret i antifašizam. Ti spomenici u RSK nisu sistematski uništavani jer je prijelaz s partizanskog na četnički narativ zbog veze s Miloševićevom Socijalističkom partijom trajao dulje, objašnjava.
Kao i u dijelovima Hrvatske koje je kontrolirao Zagreb, gradovi u RSK transformirali su svoje javne prostore, nadijevajući nova imena ulicama i trgovima kao odraz novog identiteta i ideologije krajinskih separatista.
Poseban primjer je Lovas, selo u istočnoj Slavoniji, koje je na obljetnicu stradanja hrvatskog stanovništva u minskom polju, preimenovano u Dušanovo.
Kao primjer još morbidnije memorijalizacije zločina koje su počinile srpske paravojne jedinice, lokalna osnovna škola preimenovana je u »10. oktobra 1991.«, datum kada su izvršeni napadi na civilno stanovništvo, ističe Pavlaković.
Komemorativna kultura
Za RSK komemoracija u Jasenovcu bio je jedan od najvažnijih kalendarskih rituala pomoću kojeg se dokazivala legitimnost vlade i inzistiralo na nemogućnosti suživota Srba i Hrvata. Paradržava je smatrala da Jasenovac treba služiti isključivo kao simbol srpske viktimizacije. Milan Martić izjavio je da je »Jasenovac sigurno najveći srpski grad smrti« te dokaz da Srbi i Hrvati više nikada ne mogu živjeti u istoj državi.
No, srpske snage okupirale su Spomen-područje Jasenovac 1991. i uništile muzejski kompleks, a dokumente i ostale izložbene materijale prenijele u Bosnu i Hercegovinu, ističe se u članku u Političkoj misli.
Tragedija Drugog svjetskog rata zaslužuje biti upamćena, ali ona ne može služiti kao temelj održive budućnosti u regiji. Svi narodi bivše Jugoslavije doživjeli su povijesne traume, često stradavajući od ruke svojih susjeda. Ali uvijek je bilo primjera suradnje, čak i u najmračnijim trenucima masovnog nasilja, ističe Pavlaković i zaključuje da je, suprotno od toga, politika krajinskih Srba uhvaćena u klopku morbidnih narativa, što je vodilo do katastrofalnih stradanja.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrva...nove-detalje-o-pobuni-dijela-Srba-u-Hrvatskoj
- Poruka
- 21.583
https://kishad.wordpress.com/2017/08/16/да-ли-знате-где-је-јелачићев-пук-збриса/
Да ли знате где је Јелачићев пук збрисан са лица земље?
У децембру 1914. године, код Торлака на Вождовцу у Београду изгинула је већина припадника 79. Јелачићевог пука, састављеног углавном од Хрвата. Под налетом српских јединица, засипани артиљеријском ватром, почели су да се предају тек кад их је преостало стотину-две…
Да ли знате где је Јелачићев пук збрисан са лица земље?
У децембру 1914. године, код Торлака на Вождовцу у Београду изгинула је већина припадника 79. Јелачићевог пука, састављеног углавном од Хрвата. Под налетом српских јединица, засипани артиљеријском ватром, почели су да се предају тек кад их је преостало стотину-две…
piciginx
Legenda
- Poruka
- 50.760
piciginx
Legenda
- Poruka
- 50.760
Evo spominju se i ustaše 1914..
- Poruka
- 517
- stanje
