Umro Kralj Lir...

Rodjen 31. maja 1929. godine u Urosevcu, Tadic je glumio u vise od 60 filmova i u mnogim radio i televizijskim dramama, kao i u pozoristu.

Zavrsio je Akademiju za pozorisnu umetnost u Beogradu, a debitovao je u Kragujevackom pozoristu 1944. godine, odakle je potom presao u Beograd. U Beogradskom dramskom zaigrao je kao student, u klasi Joze Laurencica.

Bio je stalni clan Beogradskog dramskog pozorista, Narodnog pozorista, Ateljea 212 i Jugoslovenskog dramskog pozorista, u kojima je ostvario veliki broj zapazenih uloga, medju kojima su upamcene njegove kreacije Otela, Kralja Lira, Edipa, Raskoljnikova, Sokrata u predstavi Sokratova odbrana i smrt.

Jedna od poslednjih pozorisnih uloga Tadica bila je u "Kralju Liru" Viljema Sekspira, u reziji Tomija Janezica, koja je premijerno izvedena u martu ove godine na sceni Ateljea 212.

Igrao je, izmedju ostalog, i u prvoj predstavi izvedenoj na sceni Ateljea 212 pre vise od 45 godina - kao Vladimir u drami "Cekajuci Godoa" Semjuela Beketa.

Kao jedan od glumaca koji je ostavio najdublji trag u srpskom teatru, Tadic je u Beogradskom dramskom pozoristu igrao u predstavama koje su najavile nove, moderne tendencije na domacoj sceni - Staklena menazerija (Sin), Smrt trgovackog putnika (Bif).

Istaknuti clan Jugoslovenskog dramskog pozorista bio je od 1961. godine. Publika JDP-a zauvek ce ga pamtiti kao Oderera u "Prljavim rukama", Pukovnika Perisica u "Kad su cvetale tikve", Medelja Krika u "Sumraku", Sokrata u "Odbrani Sokrata i smrti".

Ljuba Tadic rekao je o glumi: "Glumac sam i mislim da sam drustveno bice. Mislim da smo svi mi profesionalni glumci - drustvena bica. Volim ovaj posao i volim sve glumce - zato sto se mi igramo. Mi se u igri praznimo".

Kako je navedeno u knjizi Milosava Buce Mirkovica, "Ljuba Tadic Po Srbiji Sokrat", u izdanju Armona iz Beograda, Tadic je rekao i da nije sreo ni jednog glumca, pa ni umetnika, da je "prestupnik one vrste koja bi nesto mogla da pokvari".

"Glumci u rukama imaju igru. Oni se igraju, a igra je jedno praznjenje. Oni kroz igru izbace ono sto im dodje, pa ostane ono cisto. Ako mi neko kaze da se ja krijem iza glume, gresi: ja se krijem iza igre. Ja se ne krijem iza glume. Ne mogu da glumim u zivotu. To ne bi bio moralni cin", rekao je svojevremeno Tadic.

Tadic je za svoj rad nagradjen Oktobarskom nagradom Beograda 1969. godine. Sedmojulsku nagradu Srbije dobio je 1970, a prvi je dobitnik glumacke nagrade “Dobricin prsten”.

Izmedju ostalog, za vreme bivse Jugoslavije cetiri puta nagradjen je zlatnom Arenom filmskog festivala u Puli.

intervju_ljuba_tadic.jpg


Bas mi nesto tuzno. :(
 
"Smrt može biti samo jedno od ovoga dvoga: neko jedno ništa ili opet neka promena i seoba duše odatle na drugo mesto. U prvom slučaju, ako nema nikakvih osećanja, ako je sve kao dubok san kada se spava i ništa ne sanja. Ako je smrt, dakle, takva, onda je ona čudo od blagodeti i celo vreme života nije ništa drugo nego jedna neprospavana noć. U drugom slučaju. Ako je smrt neka promena i seoba duše odavde na drugo mesto... I ako je istina ono što se govori - da borave tamo oni koji su preminuli... Zar nema veće sreće od ovoga... Sresti se tamo sa Orfejom, sa Homerom, što se mene tiče, ako je to istina, želeo bih i više puta da umrem. Šta bi ko dao da ispita onoga što je protiv Troje podigao mnogu vojsku, pa Odiseja, Sizifa i hiljade i hiljade drugih. Sa njima se tamo razgovarati...
Oni tamo, po svojoj prilici, za ovakve razgovore ne osuđuju na život. No, vreme je da krenemo, ja u smrt - vi u život. Ko od nas ide bolje to niko ne zna...".
 

Back
Top