"Smrt može biti samo jedno od ovoga dvoga: neko jedno ništa ili opet neka promena i seoba duše odatle na drugo mesto. U prvom slučaju, ako nema nikakvih osećanja, ako je sve kao dubok san kada se spava i ništa ne sanja. Ako je smrt, dakle, takva, onda je ona čudo od blagodeti i celo vreme života nije ništa drugo nego jedna neprospavana noć. U drugom slučaju. Ako je smrt neka promena i seoba duše odavde na drugo mesto... I ako je istina ono što se govori - da borave tamo oni koji su preminuli... Zar nema veće sreće od ovoga... Sresti se tamo sa Orfejom, sa Homerom, što se mene tiče, ako je to istina, želeo bih i više puta da umrem. Šta bi ko dao da ispita onoga što je protiv Troje podigao mnogu vojsku, pa Odiseja, Sizifa i hiljade i hiljade drugih. Sa njima se tamo razgovarati...
Oni tamo, po svojoj prilici, za ovakve razgovore ne osuđuju na život. No, vreme je da krenemo, ja u smrt - vi u život. Ko od nas ide bolje to niko ne zna...".