Jugoslovenski nuklearni program.

Mehmedalija Nemanja

Ističe se
Poruka
2.829
Velika tajna: Krajem 1980-ih u sarajevskom Energoinvestu radilo se na izradi atomske bombe

Bivša Jugoslavija je u dva navrata bila blizu izradi atomske bombe. Dok se o prvom nuklearnom programu, koji je počeo nakon Drugog svjetskog rata, ponešto zna, za program iz 1980-ih čuli su tek malobrojni pojedinci. U drugom pokušaju važnu ulogu imao je upravo sarajevski Energoinvest.

Mnogi misle da je jugoslavenski nuklearni program bio samo blef te da zemlja poput Jugoslavije nije mogla napraviti nuklearnu bombu.

"Kako se samo varaju! To je potpuno pogrešno. Nije to bio blef, nego ozbiljan program razvoja nuklearne bombe", uzviknuo je Matić. "Prvo, bili su uključeni svi znanstveni kapaciteti ‘Vinče’, ‘Ruđera’, ‘Josefa Štefana’, ali i nekih drugih, poput Instituta za nuklearne sirovine u Srbiji. Treba voditi računa i da su napravljeni sporazumi s Irakom i Libijom za izradu rakete. Što će vam bomba ako nemate raketu koja je nosi? Prvo je potpisan ugovor s Irakom o raketi dosega 100 kilometara koja je napravljena. I ona se može smatrati operativnim oružjem", kazao je Matić. Njegova priča polako je nalikovala na scenarij za triler.

"Bila je zamišljena i projektirana i raketa dometa 300 kilometara, ali je rat onemogućio njenu realizaciju. Za eksperimentiranje tom raketom bio je određen teren od Širokog Brijega do Herceg Novog. Taj slabo naseljeni potez je nekakvim urbanističkim planovima bio rezerviran za eksperimentiranje raketom i tamo se nije smjelo ništa graditi. Kada je priprema za tu raketu bila u toku, Jugoslavija je poslala čovjeka da vidi kako idu pripreme u Iraku. Tada je nastao prvi nesporazum. Projekt je u Iraku vodio Sadamov zet, inače čovjek visokog obrazovanja stečenog na Zapadu. A mi smo poslali našeg doktora znanosti sa Stanforda. Bio je to susret dva jaka ega. Kad se naš čovjek vratio, napisao je negativan izvještaj jer je njegov ego bio pogođen", ispričao je Matić.

Osvrnuo se i na Energoinvestov institut ITEN koji je imao važnu ulogu u nuklearnom programu.

"ITEN je među više zadataka dobio i jedan da napravi kompleksno postrojenje za tešku vodu. To se radilo nekoliko godina i završeno je godinu dana prije rata kada su počeli i prvi eksperimenti. Projekt je vodio i završio Vlado Sivjakov, genijalan inžinjer koji je, nažalost, umro prošle godine. Bili su gotovi još neki detalji. ITEN se nalazio na Ilidži kao i svi Energoinvestovi instituti.



http://www.klix.ba/vijesti/bih/veli...u-radilo-se-na-izradi-atomske-bombe/160313002
 
Мсм ко год прави мистификацију око А-бомбишке глооп је ко трупац.
Те 1990. било је прошло 45 година од првих детонација нуклеарки(Аломагордо, Хирошима и Нагасаки) и сматрати то неком недостижном технологијом је смешно.
Данас, седам банки од првих експлозија нуклеарних бомби бар 50 држава у свету их у неком разумном року до 5 година може направити, неке и за неколико недеља(Јапан, Немачка, Канада, Јужна Кореја, Тајван,. Италија...)... ако има политичке воље.
 
Otprilike...:cool:
Inače,nema bombiške bez "crvenog praha" koji se proizvodi samo na nekoliko mesta u svetu,a među njima je I Vinča...
A priča o energoinvestu I teškoj void ima drugi smer,a ne bombu!
Teška voda (s deuterijumom)se primenjuje u nuklearnim elektranama I za termonuklearne bombe...Za ovu drugu svrhu
Energoinvest svakako nije to proizvodio...Teška voda se koristi I u kožarskoj I tekstilnoj industriji,tako da to zaista nema veze
s pameću.A što nije bio dozvoljen pristup,pa to je normalno-I danas je to tehnologija koja je vredna tajna!A stara je preko
sedamdeset godina! Prva postrojenja su napravljena tokom drugog svetskog rata u kvislinškoj Norveškoj...
 
Za nuklearni program 80-ih tog Energoinvesta, nikad nisam čuo. Nuklearni program može da postoji samo na onim mestima, na kojima se nalazi nuklearni reaktor. Jugoslavija je imala dva nuklearna centra sa reaktorima (institut Vinča, a od 1983-e elektrana Krško). Međutim jedino je institut Vinča uveo Jugoslaviju u nuklearnu eru.

Davno zatvoreni istraživački reaktor RA, nominalne snage 6,5 MW, moderiran i hlađen teškom vodom, simbol je iščezle zemlje koja ga je postavila i ponosila se njime. Nekada jezgro Titovog nuklearnog instituta, reaktor se u međuvremenu raspao na niz pretećih, ali ipak komunalnih problema koji se danas ne mogu rešiti bez evropskih fondova.
Reč je o problemima, koji su, ako ništa drugo, duboko ukopani u istoriji, još oko 1948. godine, kad je sve počelo. Tada je fiziko-hemičar Pavle Savić, najznačajniji srpski naučnik iz jugoslovenske epohe, inače prijatelj i saborac Josipa Broza Tita, uz podršku francuskog levo orijentisanog fizičara Roberta Valena, na obali Dunava osnovao Institut za nuklearne nauke koji je nazvan "Vinča" po obližnjem naselju. U prvim godinama rada, Institut je, uprkos brojnim političkim i materijalnim iskušenjima, uspeo da uvede FNRJ u nuklearnu eru.
Kruna njegovog razvoja bilo je postavljanje istraživačkog reaktora RA, koji je zajedno sa gorivom kupljen 1955. godine kao gotov proizvod od Instituta za teorijsku i eksperimentalnu fiziku iz Moskve, nekako baš u vreme kad otopljavaju odnosi Jugoslavije i SSSR. Prvi elementi stižu vagonima kroz Mađarsku dok u njoj protiv sovjetske vlasti bukti revolucija Imre Nađa, koga je kasnije Josip Broz isporučio Sovjetima, možda baš u zamenu za reaktor.
Reaktor RA je počeo sa radom u decembru 1959. godine sa niskoobogaćenim uranijumskim gorivom, ali prva lančana reakcija na ovom reaktoru ostvarena je 30. aprila te 1958. godine. Nuklearni program koji je vođen u institutu, obustavljen je 1968 (razlozi nisu poznati, iako se znalo za dva akcidenta koja su bila,a odlično skrivana od javnosti kao nacionalna sramota). Kasnije, 1976, nabavljeni su novi gorivni segmenti sa 80 odsto obogaćenim uranijum-dioksidom iz fabrike u Novosibirsku, da bi reaktor 1980. sasvim prešao na visokoobogaćeno gorivo. Po spoljnjem izgledu nalik na žuti metalni valjak, ovo kao kuća visoko postrojenje doprinelo je tokom tih decenija velikom razvoju srpske fizike, ali je korišćeno i kao paravan za razne političke igre između Istoka i Zapada.
U međuvremenu, isluženo gorivo, koje je pri upotrebi ozračeno i koje može biti vrlo opasno, privremeno je odlagano u samoj reaktorskoj zgradi. Reaktor je tako radio do avgusta 1984. godine, kada je zaustavljen zbog rekonstrukcije i zamene goriva. Međutim, nikad potom nije pokrenut zbog, kako u "Vinči" kažu, "brojnih tehničkih, administrativnih i političkih razloga". Mada je dobar deo sistema demontiran, reaktor i uskladišteni uranijum su još bili zgodna igračka za razmišljanje da li se u blizini Beograda može napraviti atomska bomba, na šta je tokom bombardovanja 1999. godine posebno podsećala zapadna štampa.
U julu 2002. godine srpska vlada je donela konačnu odluku o trajnom prestanku rada reaktora RA i pristupanju dekomisiji, kako se stručno naziva rasklapanje ovakve nuklearne mašine. Tada je premijer Zoran Đinđić uz finansijsku pomoć SAD organizovao transport neistrošenog uranijuma u zemlju porekla, Rusiju. Taj transport je bio kraj ružnih snova o nuklearnom oružju.
 
Ovo više nije nikakva tajna, kakva je bila u doba 50-ih i 60-ih godina, ,kada se skrivalo i to gde pojedinci rade, tj, gde su zaposleni. Dugo vremena se i skrivao jedan događaj, da ne kažem akcident koji se desio na reaktoru 1958, tačnije 15.10.1958. svega pet ipo meseci od prve lančane reakcije. Pogledajte kratak film o tome koji je nedavno objavio RTS


Pogledajte samo, gde je Jugoslavija bila tada....
 
Poslednja izmena:
Otprilike...:cool:
Inače,nema bombiške bez "crvenog praha" koji se proizvodi samo na nekoliko mesta u svetu,a među njima je I Vinča...
A priča o energoinvestu I teškoj void ima drugi smer,a ne bombu!
Teška voda (s deuterijumom)se primenjuje u nuklearnim elektranama I za termonuklearne bombe...Za ovu drugu svrhu
Energoinvest svakako nije to proizvodio...Teška voda se koristi I u kožarskoj I tekstilnoj industriji,tako da to zaista nema veze
s pameću.A što nije bio dozvoljen pristup,pa to je normalno-I danas je to tehnologija koja je vredna tajna!A stara je preko
sedamdeset godina!
Prva postrojenja su napravljena tokom drugog svetskog rata u kvislinškoj Norveškoj...
:hahaha:
Ти кад лупиш то баш одјекује!
 

Back
Top