Dani

CaLiMeRo:
Ponedeljak, 24. oktobar
Moje Selo

Šetali smo po suncu i lišću danas oko jedan. Bilo je prijatno. Da li nam trebaju uspomene ako stalno živimo u sadašnjosti, ako nam je svaki tren ispunjen? To sam razmišljala. Ma, ti filozofi su preambiciozni, bre. Prazan hod je potreban. Ništa je potrebno. A onda, i uspomene. Trebaju mi radi orijentacije.
Bilo je onda pet potpuno proživljenih dana. I šta se desilo? Ja to nisam mogla da podnesem.
Hladne su mi ruke i pije mi se kafa. I gladna sam. A kući ću tek u 6. Nebo je još uvek bistro, oblaci se rumene. Dan je skoro gotov.

Menjaj glagol rumeniti se, i u množini 3. lica leži odgovor koji se odnosi na tebe 8)
 
ide jedan dan , ide drugi dan, ide trecji dan, ide chetvrti dan..prodje jedna nedelja, ide druga nedelja, ide trecja nedelja, prodje jedan mesec, ide drugi mesec, ide trecji mesec, prodje chetvrti mesec, ide dvanaesti mesec, prodje jedna godina, prodje druga godina, ide trecja godina.... i shta s tim?????
 
utorak - kako kaze balasevic Dan posle ponedeljka... prosula sam kafu, pocepala hulahopke, prala zube skoro na vratima, trcala da ne zakasnim - to obicno biva ponedeljkom, zar se je sedmica pomerila u ovoj zurbi modernih vremena... jesen vise ne stize kad je jesen, zima je u aprilu, da li to znaci da ni ja nisam u najboljim godinama nego tek one dolaze?

ponedeljkovo vece, toplo, brojala sta volim i sta ne, glas neki mi govorio - neocekivano sexy, mozda i on stize sa zakasnjenjem... voz za beograd je uvek kasnio...
 
25.10.05.
Utorak
Beograd



Ma...na neke stvari se tesko navikavam.Na laganje i "mazanje" na primer.Toliko puta sam rekao sebi sta i kako i ne vredi.Ipak sam glup.
Izasao sam sa psima jutros i to je bilo bas lepo, toplo i moje...razgovor, iznenadjujuci, prijatan, topao, zanimljiv, konstruktivan...zica je cudo...moderna tehnologija.Glava mi je puna besa i nemoci, po ko zna koji put sam doveo sebe u bezizlaznu situaciju i nikada da naucim...onda se kao ljutim, besnim, na sve...na sebe...
Hajde mki sada pricaj nesto nevezano, nevazno, obicno, svakodnevno, tek da ti slusam glas i da me on odvuce iz ove rupe...posle cemo o konkretnim stvarima, o tome ko, sta i kako...a narocito zasto.
Zasto je najvaznije pitanje...trudim se da znam zasto neke stvari radim, a neke ne radim.Znas li ti uvek zasto nesto, a nesto ne?
prijalo bi mi da se izvezem biciklom na nasip, ima ne 10-tak kilometara od Beograda nekakva betonska kocka koja krije saht.Sednem na nju i posto je sve okolo ravno, ona dodje kao brdo sa koga puca pogled, sednem, a Sunce me greje, ovo jesenje, nejako....tamo sam se letos u jednom trenutku osetio kao kada sam isao u skolu, pa dodje letnji raspust, bezbrizno...to je dobar osecaj.Secas se toga? Imas tri meseca za sta god hoces, a napolju je toplo...
 
Napisa covek da ne valjda pocinjati ponedeljkom. Feng sui. Ma nemoj! Dobar izgovor za odloziti neminovno za jos jedna dan. Ili par sati. Ja volim ponedeljak. Bas. Naucili me tako od malena i sad ne umem drugacije. Vikend se, ne mojom krivicom, produzio i na jucerasnji ponedeljak, tako da pocinjem danas, zvanicno. Mada, kad malo bolje razmislim, pocela sam juce, neplanirano i nesvesno. Znas, kad intenzivnim razmisljanjem o necemu i prizeljkivanjem istog navedes univerzum da ti se to nesto desi? Ma znas o cemu pricam.
Danas sam vesela, raspolozena i brza. Da li je to uticaj dugo i brizljivo cuvanih, a naglo raspustenih toksina u organizmu ili samo cinjenice da je meni danas ponedeljak, ne znam tacno. A nije ni vazno. Vazan je rezultat. Poslednja pakla cigara, ovako zguzvana ispred mene, tera me da izadjem. Ne treba joj mnogo, napolju je fenomenalno. Prosto bih skakutala od neke blesave i nicim izazvane radosti, al me sramota od komsija. Treba ovde ziveti jos koju godinu. Nije dobro da bas odmah shvate.
 
...i onda je mrmot zavio cokoladu.... ne, ne, :) i onda je zazvonio telefon i glas mi je objasnio razlog danasnje radosti. Prijatnog li glasa, cudo jedno.
Oces da izadjes malo ranije sa posla da idemo negde u setnju? Da se drzimo za ruke i da se smejemo? Ako ovo potraje postacu potpuno bljutavo romanticna. :)
 
eh, bre..sto volim kad me ljudi pozitivno iznenade..jes covek izgledao kao seljacina, stvarno..napadan, sirov..bas onako, bljak..a ovi drugi fini, kuturni..da..i sta ..oni sve u sali pa privali..na finjaka..sa ledja bate..a on i dalje sirov..al nesto lepo rekao za jednu curicu..bas onako lepo, ljudski..nekako..drugim sam ga ocima pogledala, iznenadjeno..kao da ga prvi put vidim...

a i on je to vidio..i vise me ne zove na KAFU:mrgreen: ...kaze, ma dobra si ti..onako usput, tiho..sramota je to...i nije muski, reci zeni tako nesto..treba lajati, i muvati..i to je ok...a ovo..prosto mu neprijatno, osecam...

mozda smo ispod koze ipak pomalo ljudi, jbg...
 
jesen je stigla u moj kraj
probudio sam se i pogledao kroz prozor. lisce je zuto. hladno je i cesto pada kisa. nema dece u parkicu da se igraju zbog toga sto je hladno. a i zbog toga sto pada kisa. znaci stigla je jesen
vrapci cvrkucedu trave rastedu
sve je radosno ko panjovi
nosorozo urlu a slonovi nemu surlu
pa se ritu i pitu
di da metu svoji zubovi
kad nemu surlu
 
spavanje spavanje spavanjeeeeeeeee... i tako dan posta nocj a nocj posta pakao,..groznica na tako lep dan,..to samo meni mozhe da se desi..utorak chini chuda, ..utorak, dan drugi..tolika je ghuzhva utorkom..i taman shto pomislish da cjesh nekim svojim delom unishtiti oklop monotonije oko tebe..nabasash na groznicu - nemocj da uvidish svoju mocju u trzvenom stanju..a dan je biio tako lep......
 
26.10.05.
Sreda
Beograd

Ma da...opusteno, nema veze sto ti je neprijatno do bola da razgovaras i insistiras na necemu sto treba da bude normalno...Jbg, kazes, znas kakvi su ljudi...ne, neznam kakvi su ljudi!Imam problem da prihvatim da je to tako, ne zelim da zivim u svetu koji funkcionise po tom principu...pravim neki svoj, mali, lokalni Univerzum koji ce u najmanjoj mogucoj meri zavisiti od uticaja onog okolo.
Ispricao sam ti i zasto mi je neprijatno da vodim razgovor o parama sa ljudima koji me zajebavaju, a pri tome oni iskreno misle da je tyo u redu, necu da se ponavljam, mrzi me da pricam sve iz pocetka, sta cu ti ja ako si zaboravila?Dobio sam papir na kome sve pise...uredno otkucan, slozen po stavkama, ozbiljan papir sa samo jednim problemom...nije bas tako kako pise...
Mozemo li sada? Ne... moram da idem, ali se brzo vracam pa cemo da razgovaramo...OK, mislim, imam li mnogo izbora? Oko0lo je guzva nekoliko ljudi koji rade, pricaju, proizvode buku...valjda su do sada naucili da me ne diraju kada uronim u ekran... i ne diraju me, ne zato sto sam nadrkani skot, nego zato sto imaju postovanja prema tome kada neko nesto radi...i to je OK, to mi se dopada.
Ne dize mi se ni juce ni danas...suvise sam nervozan i kao retko kada aseksualan...kada bolje razmislim, uopste ne mogu da se setim kada mi se to dogodilo poslednji put.Pustim pornice nocas i ne gleda mi se...onda blenem u neku heavy dramu na HRT-u i kao bas je do jaja...vazi...Srecom nisam morao da se isticem po tom pitanju pa sam mogao da istresam nervozu na politicko-dr4amskim pitanjima...Sta sad i ti kenjas? kao tebi se to ne dogadja...da ti bas nije do sexa? Ma, da...Prija mi kada preko leve ruke pogledam kroz prozor, a nebo se plavi, bljesti Sunce negde sa strane, a na drvecu jos ima lisca...onda pomislim, jbt, pa nije sve tako strasno i ta me misao malo umiri...
 
O ljudima i odnosima

svaki put se iznova i iskreno iznenadim, kao da neznam, kao da to vec nisam video toliko puta...Koliko je glupost samouverena, ubedjena u sebe, sigurna...arogantno nastupa pred svetom i ljudima u svom bozjem sjaju...uvek u pravu, ispravna, nadmeno nadmocna nad svime...sila kojoj niko ne moze nista.Pretenduje na pamet, poznavanje i spoznaju, ima uvek odgovor na sve i to onaj jedan, jedini, pravi odgovor...po nekada mi se cini da zaista jeste sila kojoj niko ne moze nista, kojoj ne mozes prici ni sa jedne strane jer ako bi uspeo, prestala bi da postoji...time ona cuva sebe i to joj tako lako ide.Potrebna je adekvatna agresivbnost da bi joj se suprotstavio, a svako ko i malo razmilja ima problem sa time, ne moze biti toliko siguran u svoju ispravnost kao u bozju i okleva, sumnja, ispituje i gleda sa jedne, druge, trece strane...Glupost nema problem, nigde i ni sa cim...pravim putem nezustavljivo grabi ka cilju koji je sebi postavila, nezinteresovana za posledice, slepa za posledice jer nezna da postoje...
Razgovaramo o razlicitosti i ne pripadanju i kazes mi kako je to kada si ti shvatila sostvenu razlicitost, ja ti pricam momenta koga se secam, momenta u kome sam ja shvatio svoju...Nagon za pripadanjem je nesto sto tera ljude na odredjena ponasanja, dela, nagon da budu prihvaceni, ususkani, sigurni u gomili....manje duva...kada shvatis da i pored svog truda koji su ulozio ne mozes da budes nesto sto nisi, onda pocinjes da prihvatas istinu da nikada i nigde neces pripadati, da samo mozes da pronadjes slicne sebi, ali da ni jedni drugima ne mozete da pripadate...pripadanje vam nije u prirodi.
 
Stigoh do kuce konacno. Lepo je kod kuce. Sunce u drvecu, u travi, u grozdju. Boze, da li je procvetala ona ruza? Nisam pogledala.
Danas mi se neko obradovao. Macke. Dobro, znam i ja da ih mnogo boli macija guza za mene. Ja = sad ce klopa, i toliko. Imamo dobar odnos. Ja njima klopu, oni sednu gde najvise boli, predu i umiruju. Bar se isplacem ko covek, a ne zapitkuju ni koji mi je i ni sto sam nadrndana. Bas ih briga. S njima je lako. Znam na cemu sam i odnos funkcionise savrseno.
I pored nekoliko neuspelih pokusaja da izazovem udes ne videci nista od suza, dan je bio prilicno uspesan. Koliko god ja bila oronula i umorna i slomljena, niko to nije primetio. Veselo caskala, bila duhovita, pravila se da je sve ok i pod kontrolom. Iznenadjuje me koliko sam u tim trenucima zaista vesela. I onda opet u kola, sama sa sobom, pa se setim i suze same krenu. Sva je sreca sto danasnja kilometraza nije potrajala. Ako ovo stanje ne prodje do sutra, nadrljala sam. Minimum kilometraze da dan ucini uspesnim, sutra ce biti mnogo veci nego danas. Ja zaista ne znam odakle mi snage za klik-klak, ukljuc-iskljuc na 15-20 minuta, danas ceo dan.
 
Bolovi u listovima i kolenima nikako ne lice na jedan zuti dan. Miris mokre zemlje u sumi, tiho, samo dahtanje jednog psa i koraci pomalo umorni, pomalo veseli medju listovima zuto opalim, suste...Sunce, blago kao milovanje, u krosnjama ukrasi od neba. Tek po neki oblak odbija da pozuti...Trazim zutog psa, koji se stopio godinama s mojim mislima i koracima po istim stazama.
Ova je jesen kao ona neka, nasa prva zajednicka...davno pozutela...
Opet topla i nezna.
 
Koracala sam danas ulicama Belog grada s namerom da te pronadjem na nekom tudjem licu. Umesto tvog jednog osmeha, pronasla sam stotine namrstenih maski. Ne, ne postoji ono sto ti nazivas obicnim u svakodnevnici. To je samo tvoja uspavanost. Lako cu ti to dokazati. Pogledaj samo svoju desnu ruku. Mislis li da je ona obicna? Probudi se, covece! Zivot je cudo!
 
27.10.05.
Cetvrtak
Beograd


"vece se kao voda prelije, zaroni doblje nego ranije...vracam se u D, vracam se u H..."
dobro...prestacu da pevam ako ti smeta.Znam da neznam, kao sto ti znas da volim...jbg, ocuti ako ikako mozes.
...i ne mogu sve da ti kazem, ne zato sto necu...neke stvari sam ti rekao mnogo puta, i ...nista, neke stvari te pogadjaju i ako nisu usmerene da te pogode, prosto ti se ne dopada to sto cujes pa to dozivljaas kao ...neznam...uvredu, sta li?
Ne umem da budem nesto drugo...znam da je to trebi negde jasno, i da bi volela da to nije tako da ja jesam nesto drugo...sto tebi vise odgovara...ne umem, ne mogu...
Veselim se vikendu, konacno cu moci da sredim kucu, usisam, operem zaostale sudove ( ha,ha,ha,..."zaostale"?mislis sve? ), ves, dvoriste dovedem u prihvatljivo stanje...a zapravo...trudicu se da spavam sto vise, telefoniram, idem napolje...
neznam cemu se radujem, ali radujem se, mozda nekom nagovestaju razumevanja, razgovora u kojima necu morati da objasnjavam sebe, da precutkujem i prelazim preko...
danas me niko nije nervirao...preskocio dsam dnevnu dozu sedativa i sklekova mogu da nastavim da pevam?
"...prepusti se i uzivaj, ova prica ima srecan kraj, ja znam, samo sacekaj, igram se tvoj svet je moja igracka,radujem se uvek kada rusim ga, lomim na milion delova..."
 
Ponedeljak .. početak .... šta uraditi, na kom kamenu se zaustaviti. Odlomim parče svog jutra i zaronim kroz svoje beznadje i pitam se - kada će proći ovaj početak. Mrzim početak - a ponedeljak je njegov deo. Volim kada vreme teče, kada se ne zaustavlja u ponedeljcima .... kada svoj odraz u ogledalu dobro znam, kada je knjiga na pola pročitana, kada već uveliko koračam.
 
Sad ja tebi nesto da kazem i dobro me slusaj: ako nista ne bude ni veceras, ja cu lepo da platim i Bog da me vidi!!! Ustvari, ne. TI ces da platis! Smatram da je to sasvim fer i uredu. Ja nasla, dobila broj, a ti odluci hocu li ga upotrebiti. Dosta bre vise!
 
koliko traje jedan dan...covece..ponekad se tako zgusne, da od ujutro do uvece zaboravim...kad je dan poceo..a nekad..rastegne se kao zvaka..samo cekam da prodje...da..

bas je bilo burno ovih par dana...
toliko utisaka...zapleta ..raspleta...iznenadjenja...sokova..uvreda...
sta je od svega toga sto nam se cini da je bitno, ono cega cemo se secati..za mesec, za godinu?bojim se..nicega...sve tako isprazno, cvrkutavo, zombirano..zaledjeno, pa odledjeno..mikrotalasna je zakon...

fali mi malo mirisa vatre..domaci hleb..kao somot meki osmesi...setnje bez reci...

kao da je ovaj jebeni svet poludeo..i mi zajedno sa njim
 

Back
Top