100 година Мојковачке битке

dela973

Aktivan član
Poruka
1.090
Врховни командант српске војске Престолонаследник Александар пред одлучујући бој на Мојковцу, упућује историјски телеграм сердару Јанку Вукотићу:

"Сердаре, ако задржите непријатеља 24 сата да не продре на Косово, ви сте се одужили Српству и Словенству!"
 
Врховни командант српске војске Престолонаследник Александар пред одлучујући бој на Мојковцу, упућује историјски телеграм сердару Јанку Вукотићу:

"Сердаре, ако задржите непријатеља 24 сата да не продре на Косово, ви сте се одужили Српству и Словенству!"

Нисам сигуран, али све мислим да је овај телеграм или бар сличан њему, сердар Јанку упутио војвода Путник а не Александар. Молио бих да неко то разјасни ако зна, ја никако не могу да нађем извор о Путниковом телеграму
 
Neka im je laka crnogorska zemlja.

Tamo mi je poginulo više članovamoje porodice (đed,stričevi, bliži rođaci, ujak.....) a mnoge uskočke, moračke i drobnjačko-durmitorske porodice su ostale bez muške glave u kući.
Zbog velikog snijega, njihove leševe, ono što je od njih ostalo zbog vukova i divljih životinja su našli i doćerali na sahranu tek početkom Maja kad je malo snijeg okopnio.

Za tri dana, tri srpska Božića,
Takve bitke i krvoprolića
I pod snijeg vojske zakopate,
Nije bilo odkad ljudi pamte.

A Vasilija, mlađa ćerka Janka Vukotića, koja se od njega nije odvajala zapisa u svoj dnevnik i ovo:

Ej, moja mala, moja velika Crna Goro! Velika si i veličanstvena u ovom trenutku ljutog boja, na ovaj krvavi praznik, na ovaj sveti dan, pun strave i užasa. Sva si u plamenu, Crna Goro, goriš i nestaješ; tvoji sinovi leže među ovim deblima s puškom čvrsto prislonjenom uz obraz. Mnogi već leže bez krvi, bez svesti, zgrčeni, iskomadanih creva, otkinutih ruku i nogu... Nema ko da ih opoje i sahrani.
Ej, Crna Goro, pleme ti ljubim obraz ti ljubim, krš ti ljubim, ne daj se!
 
Poslednja izmena:
КРВАВИ БАДЊАЦИ: Пре 100 година Мојковац је узео славу Термопилу

crnogorci-vojska.jpg


http://oslobodjenje.rs/krvavi-badnjaci-pre-100-godina-mojkovac-je-uzeo-slavu-termopilu/
 
Нисам сигуран, али све мислим да је овај телеграм или бар сличан њему, сердар Јанку упутио војвода Путник а не Александар. Молио бих да неко то разјасни ако зна, ја никако не могу да нађем извор о Путниковом телеграму

Tako je:
Telegram je uputila srpska vrhovna komanda.

Ali mnogi su se kasnije pitali;- zašto je bilo potrebno, da se tako stravično gine i da izgine cvijet crnogorske mladosti, kad su Srbi bili već na sigurnom u Skadru?

Crnogorci su 3 mjeseca držali ta front do Lovćena do Mojkovca dug oko 100 km i nije se pomakao ni metar unutar crnogorske granice.

Zašto je baš na kraju, kad nije bilo potrebe da se čuva srpska odstupnica tako jurišaju i stravično izginu.?
O tome možemo samo nagađati.
 
Tako je:
Telegram je uputila srpska vrhovna komanda.

Ali mnogi su se kasnije pitali;- zašto je bilo potrebno, da se tako stravično gine i da izgine cvijet crnogorske mladosti, kad su Srbi bili već na sigurnom u Skadru?

Crnogorci su 3 mjeseca držali ta front do Lovćena do Mojkovca dug oko 100 km i nije se pomakao ni metar unutar crnogorske granice.

Zašto je baš na kraju, kad nije bilo potrebe da se čuva srpska odstupnica tako jurišaju i stravično izginu.?
O tome možemo samo nagađati.
podvig vojske kojom je komandovao Janko Vukotić je veličanstven ali se izostavljaju činjenice da je ta vojska brojala oko 6-7 hiljada vojnika,mojkovačka operacija je trajala tri meseca sam abitka dva dana ali gubici nisu bili takvi da se može reći da se odstupnica srpskoj vojsci branila do poslednjeg Crnogorca...jer je crnogorska vojska iamla oko 43000 vojnika pod oružjem...bitka je veličanstvena pobeda ali nije drastično uticala na brojno stanje življa u Crnoj Gori.što s ene može reći za gubitke koje su imali Srbiojanci,i vojnici i civili...
 
То један од најславнијих дана у српској историји. Када су Срби Црне Горе поднели велику жртву за свију браћу Србе из Србије. Нека је вечна слава учесницима ове битке:

12524016_470823139767850_7835340494507051708_n.jpg


Без Црне Горе, Српство би било као тијело без костију.Да није било Божића на Мојковцу, не би било ни Васкрса на Кајмакчалану-Свети Владика Николај


Без Црне Горе нема нема ни Српства!
 
podvig vojske kojom je komandovao Janko Vukotić je veličanstven ali se izostavljaju činjenice da je ta vojska brojala oko 6-7 hiljada vojnika,mojkovačka operacija je trajala tri meseca sam abitka dva dana ali gubici nisu bili takvi da se može reći da se odstupnica srpskoj vojsci branila do poslednjeg Crnogorca...jer je crnogorska vojska iamla oko 43000 vojnika pod oružjem...bitka je veličanstvena pobeda ali nije drastično uticala na brojno stanje življa u Crnoj Gori.što s ene može reći za gubitke koje su imali Srbiojanci,i vojnici i civili...

Mene jedna stvar nije jasna:
- ako je bila zajednička komanda i zajednička borba, zašto nije bila i zajednička odbrana na cijelom frontu od Lovčena do Mojkovca i Užica.

Na granici su bili samo Crnogorci i 3 mjeseca krvarili a srpska vojska sva odstupala.
Što nije bilo tako da se zajednički brani a jedan dio zajednički odstupa.
Prilikom odstupanja kroz albanske planine je poginulo ogromno vojnika zbog izcrpljenosti, bolesti, mraza i gladi.
Od toga je umrlo na hiljade srpskih vojnika i pitanje je, da li bi ih toliko poginulo, da su ostali i branili zemlju po sistemu gerile bez direktnog fronta.

I ta priča da su se Srbi kasnije vratili i oslobodili CG i Balkan?!?
To je propaganda i priča za djecu.
Balkan su preko Solunskog fronta oslobodili Srbi i ostali saveznici, i normalno ostali narodi sa tih prostora, dok je AU monarhija propala i povlačila se prema svojoj zemlji napuštajući tuže.
Da nije bilo jakih saveznika (Francuske, Engleske, Rusije.........) , koji su veliku AU monarhiju od 55 miliona ljudi + veliko njemačko carstvo slomili, srpska vojska se nikad nebi vratila u Srbiju.
Bili bi i ostali kao izbjeglice u Grčkoj i drugim zemljama.

Da se razumijemo
Srbi su tu pretrpjeli najviše tereta, jer su ih saveznici poslali kao topovsko meso u prve redove i na švabske i bugarske rovove.
Znali su Švabe da se Srbi vraćaju kući da su maksimalno motivisani i da ako izgube nikad više neće kuće ni svoje familije vidjeti.
Znači, Srbi juriš i naprijed a saveznici samo iz pozadine sa artiljerijskom podrškom.

Treba istinu reći a ne zavijati stvari u celofan.
 
Tako je:
Telegram je uputila srpska vrhovna komanda.

Ali mnogi su se kasnije pitali;- zašto je bilo potrebno, da se tako stravično gine i da izgine cvijet crnogorske mladosti, kad su Srbi bili već na sigurnom u Skadru?

Crnogorci su 3 mjeseca držali ta front do Lovćena do Mojkovca dug oko 100 km i nije se pomakao ni metar unutar crnogorske granice.

Zašto je baš na kraju, kad nije bilo potrebe da se čuva srpska odstupnica tako jurišaju i stravično izginu.?
O tome možemo samo nagađati.

Па ако ћеш тако "нагађати", онда је свака битка од постанка свијета бесмислена.

- - - - - - - - - -

podvig vojske kojom je komandovao Janko Vukotić je veličanstven ali se izostavljaju činjenice da je ta vojska brojala oko 6-7 hiljada vojnika,mojkovačka operacija je trajala tri meseca sam abitka dva dana ali gubici nisu bili takvi da se može reći da se odstupnica srpskoj vojsci branila do poslednjeg Crnogorca...jer je crnogorska vojska iamla oko 43000 vojnika pod oružjem...bitka je veličanstvena pobeda ali nije drastično uticala na brojno stanje življa u Crnoj Gori.što s ene može reći za gubitke koje su imali Srbiojanci,i vojnici i civili...

За тако малу војску и малу популацију сваки губитак је огроман. Ни Србијанци нијесу у директним борбама имали огромне губитке са обзиром на околности. Већина губитака је била од болести, глади, рањавања и недостатка медицински средстава, ужасног времена итд....
80 000 војника је умрло у заробљеништву.
 
Mene jedna stvar nije jasna:
- ako je bila zajednička komanda i zajednička borba, zašto nije bila i zajednička odbrana na cijelom frontu od Lovčena do Mojkovca i Užica.

Na granici su bili samo Crnogorci i 3 mjeseca krvarili a srpska vojska sva odstupala.
Što nije bilo tako da se zajednički brani a jedan dio zajednički odstupa.
Prilikom odstupanja kroz albanske planine je poginulo ogromno vojnika zbog izcrpljenosti, bolesti, mraza i gladi.
Od toga je umrlo na hiljade srpskih vojnika i pitanje je, da li bi ih toliko poginulo, da su ostali i branili zemlju po sistemu gerile bez direktnog fronta.

I ta priča da su se Srbi kasnije vratili i oslobodili CG i Balkan?!?
To je propaganda i priča za djecu.
Balkan su preko Solunskog fronta oslobodili Srbi i ostali saveznici, i normalno ostali narodi sa tih prostora, dok je AU monarhija propala i povlačila se prema svojoj zemlji napuštajući tuže.
Da nije bilo jakih saveznika (Francuske, Engleske, Rusije.........) , koji su veliku AU monarhiju od 55 miliona ljudi + veliko njemačko carstvo slomili, srpska vojska se nikad nebi vratila u Srbiju.
Bili bi i ostali kao izbjeglice u Grčkoj i drugim zemljama.

Da se razumijemo
Srbi su tu pretrpjeli najviše tereta, jer su ih saveznici poslali kao topovsko meso u prve redove i na švabske i bugarske rovove.
Znali su Švabe da se Srbi vraćaju kući da su maksimalno motivisani i da ako izgube nikad više neće kuće ni svoje familije vidjeti.
Znači, Srbi juriš i naprijed a saveznici samo iz pozadine sa artiljerijskom podrškom.

Treba istinu reći a ne zavijati stvari u celofan.

aa ko kaže da su na granici bili samo tzvCRnogorci(da se razumemo Crnogorci su samo naseljenici tzv Stare Crne Gore)MOJ djed je zarobljen u borbama na Javoru,u decembru mesecu kao pripadnik srbijanske vojske,prema tome odsutpnicu su branili oni kojiam je zapalo...poginuo djed po babi jedan brat prešao Albaniju....podvig su izveli oni delovi crnogorske čitaj sandžačke vojske koji su se tradicionalno osećali SRbima i koji su u sastavu CG bili nekoliko godina(Bijelo Polje,Pljevlja,te delovi tzv Stare Hercegovine)....ginuli su za braću kao za sebe...N aproboju Solunskog fronta srpska vojska od oko 12o hiljada vojnika je sprašila za nedelju danan BUgare kojih je bilo oko 700 hiljada i plus gde su Švabe i ostali grtcelji....ne praši uzalud,možeš da negiraš da si Srbin iste d aomalovažavaš ali istinu ne intrepretirapš...
 
Па ако ћеш тако "нагађати", онда је свака битка од постанка свијета бесмислена.

- - - - - - - - - -



За тако малу војску и малу популацију сваки губитак је огроман. Ни Србијанци нијесу у директним борбама имали огромне губитке са обзиром на околности. Већина губитака је била од болести, глади, рањавања и недостатка медицински средстава, ужасног времена итд....
80 000 војника је умрло у заробљеништву.
https://sr.wikipedia.org/sr/Колубар...BA.D0.BE.D0.BC_.D0.B1.D0.B8.D1.82.D0.BA.D0.B5 kolubarska bitka
 
Mene jedna stvar nije jasna:
- ako je bila zajednička komanda i zajednička borba, zašto nije bila i zajednička odbrana na cijelom frontu od Lovčena do Mojkovca i Užica.

Na granici su bili samo Crnogorci i 3 mjeseca krvarili a srpska vojska sva odstupala.
Što nije bilo tako da se zajednički brani a jedan dio zajednički odstupa.
Prilikom odstupanja kroz albanske planine je poginulo ogromno vojnika zbog izcrpljenosti, bolesti, mraza i gladi.
Od toga je umrlo na hiljade srpskih vojnika i pitanje je, da li bi ih toliko poginulo, da su ostali i branili zemlju po sistemu gerile bez direktnog fronta.

Треба све то сагледати у контексту времена и прилика.
Ако се то море рећи за Црногорце, онда се то исто море рећи на другој страни за Србијанце на фронту према Бугарима. Већина их је изгинула и заробљена - једноставно "жртвовани су" да се главнина војске извуче.
И то не што је неко намјерно ишао на то да они изгину, него једноставно није било ни људи ни материјала да им се помогне. Свеопшти хаос и пропаст, уз неиздрживи притисак са три стране. Да Њемци нијесу напали било би пуно лакше, али једноставно њемачки фронт се није могао одржати.

I ta priča da su se Srbi kasnije vratili i oslobodili CG i Balkan?!?
To je propaganda i priča za djecu.
Balkan su preko Solunskog fronta oslobodili Srbi i ostali saveznici, i normalno ostali narodi sa tih prostora, dok je AU monarhija propala i povlačila se prema svojoj zemlji napuštajući tuže.
Da nije bilo jakih saveznika (Francuske, Engleske, Rusije.........) , koji su veliku AU monarhiju od 55 miliona ljudi + veliko njemačko carstvo slomili, srpska vojska se nikad nebi vratila u Srbiju.
Bili bi i ostali kao izbjeglice u Grčkoj i drugim zemljama.

Da se razumijemo
Srbi su tu pretrpjeli najviše tereta, jer su ih saveznici poslali kao topovsko meso u prve redove i na švabske i bugarske rovove.
Znali su Švabe da se Srbi vraćaju kući da su maksimalno motivisani i da ako izgube nikad više neće kuće ni svoje familije vidjeti.
Znači, Srbi juriš i naprijed a saveznici samo iz pozadine sa artiljerijskom podrškom.

Treba istinu reći a ne zavijati stvari u celofan.

То није тачно. На Солунском фронту су учествовали сви савезници и имали велике губитке. Једноставно Срби су ту имали највише РАЗЛОГА, тиме сразмјерно и учешће. Мишић и ВК су тражили то стално тако да није у питању никаква "завјера" ђе су Савезници гурали Србе да изгину.

Да ли би се мање изгинуло да се прешло на герилски рат и да се војска предала? Погледај број оних који су умрли у заробљеништву - он је једнак онима који су прешли преко Албаније.

Наравно да нијесу Србијанци сами били на Солунском фронту нити су имали чиме да се носе са 50 милиона Аустро-Угара, 10 мил. Бугара и њемачким дивизијама.. Рат је био свјетски, према томе учешће велики играча је било критично.
Да је сукоб био локални, само са Аустро-Угарском, друга би ситуација била. Мада могло се одбити два Аустро-Угарска напада, али шта би било са трећим, четвртим итд.?
 
С обзиром на вријеме и начин вођења рата, те снаге и ратни материјали употребљени, ти губитци нијесу ништа већи него на другим фронтовима.

portedimo gubitke koje je imala SRbija i koje je imala CG kao i broj bitaka koje su vodjene
 
Бесмислено је лицитирати које су битке биле теже, да ли на Колубари и Церу или на Мојковцу. Чему то, браћо моја? Где то води? Уопште то није ни важно, за мене су све српске битке подједнако тешке и важне. Ниједну не смемо изостављати или говорити ,,е ова је важна, јер је била тежа, а ова друга није". По чему је Колубара тежа од Мојковца? Ни по чему, и у једној ни у другој Срби су гинули за одбрану Православља, Српства , своје слободе и заједничког живота. То је важно

Једноставно је: брат се жртвовао за брата и узалуд покушавају да оспоре то, без обзира са које стране долазили. Срби Црногорци гинули су за браћу Србе Србијанце. Таква жртва је нешто што треба ценити и поштовати, а не оспоравати и релзивизовати.

Да није било Божића на Мојковцу, не би било ни Васкрса на Кајмакчалану, упамтите добро те речи.
 
Бесмислено је лицитирати које су битке биле теже, да ли на Колубари и Церу или на Мојковцу. Чему то, браћо моја? Где то води? Уопште то није ни важно, за мене су све српске битке подједнако тешке и важне. Ниједну не смемо изостављати или говорити ,,е ова је важна, јер је била тежа, а ова друга није". По чему је Колубара тежа од Мојковца? Ни по чему, и у једној ни у другој Срби су гинули за одбрану Православља, Српства , своје слободе и заједничког живота. То је важно

Једноставно је: брат се жртвовао за брата и узалуд покушавају да оспоре то, без обзира са које стране долазили. Срби Црногорци гинули су за браћу Србе Србијанце. Таква жртва је нешто што треба ценити и поштовати, а не оспоравати и релзивизовати.

Да није било Божића на Мојковцу, не би било ни Васкрса на Кајмакчалану, упамтите добро те речи.

Ja mislim da niko ne osporava ni jednu bitku - Bože sačuvaj.
Jedino danas neki razmišljaju o tome, zašto se baš toliko izginulo za ona tri dana na Mojkovcu,
kad je bila srpska vojska već na sigurnom a svakome je bilo jasno, da Crnogorci nemaju šanse da trajno zadrže Švabe i toliku silu.
Crnogorci su uspjeli zadržati Švabe 3 mjeseca dokle Srbi nisu stigli u Skadar a onda nije bilo više potrebe da se na Božić ide goloruki i sa noževima u juriš i da se tako masovno izgine.
To je bilo nesmisleno i vojno pogrešno jer su ljudi za ništa izgubili živote.
Šta smo imali od toga, što su Švabe padali ko snoplje i što ih je na hiljade pobijeno, ranjeno i izbačeno iz stroja.
Zato danas nemožeš tamo zabosti lopatu u zemlju a da ne naletiš na ljudske kosti.
Švabe su imali vojnika koliko su htjeli i nisu previše brinuli koliko će ih poginuti samo da izvrše proboj.
Crnogorski komandanti su trebali više voditi računa o životima svojih ljudi a manje o nekom junačenju i da tamo bezglavo jurišaju goloruki na švabske topove i mitraljeze.
Morali bi biti svjesni, da dugoročno nemogu zadržati takvu silu a to što su do tada napravili je veliki uspjeh i svi glavni ciljevi su bili izvršeni.

Da bi dobio rat je premalo da si hrabar.
Treba biti još i mudar.
 
Poslednja izmena:
Ja mislim da niko ne osporava ni jednu bitku - Bože sačuvaj.
Jedino danas neki razmišljaju o tome, zašto se baš toliko izginulo za ona tri dana na Mojkovcu,
kad je bila srpska vojska već na sigurnom a svakome je bilo jasno, da Crnogorci nemaju šanse da trajno zadrže Švabe i toliku silu.
Crnogorci su uspjeli zadržati Švabe 3 mjeseca dokle Srbi nisu stigli u Skadar a onda nije bilo više potrebe da se na Božić ide goloruki i sa noževima u juriš i da se tako masovno izgine.
To je bilo nesmisleno i vojno pogrešno jer su ljudi za ništa izgubili živote.
Šta smo imali od toga, što su Švabe padali ko snoplje i što ih je na hiljade pobijeno, ranjeno i izbačeno iz stroja.
Zato danas nemožeš tamo zabosti lopatu u zemlju a da ne naletiš na ljudske kosti.
Švabe su imali vojnika koliko su htjeli i nisu previše brinuli koliko će ih poginuti samo da izvrše proboj.
Crnogorski komandanti su trebali više voditi računa o životima svojih ljudi a manje o nekom junačenju i da tamo bezglavo jurišaju goloruki na švabske topove i mitraljeze.
Morali bi biti svjesni, da dugoročno nemogu zadržati takvu silu a to što su do tada napravili je veliki uspjeh i svi glavni ciljevi su bili izvršeni.

Da bi dobio rat je premalo da si hrabar.
Treba biti još i mudar.

Е мани ту демагогију, то није било ,,беспотребно јуначење" или не знам шта, већ велика жртва за браћу своју. Само ако тако посматраш Мојковачку битку, онда уважавам твој став. А ако другачије гледаш на њу (као на беспотребну или некорисну) онда те не подржавам. Јер, за разлику од данас, онда су Срби себе сматрали ЈЕДНОМ ЦЕЛИНОМ, као што је једно тело. И кад је један део тела угрожен (Србија) онда се сви осећају угрожено и сви желе да помогну и да се жртвују.

Иначе, ако ћемо да идемо твојим резоном, онда је свака битка и свака жртва бесмислена. Не иде тако, и нису Црногорци онда размишљали тако.

А данас када размишљају као што ти размишљаш, данас постају колонија НАТО-пакта, и следе мафијашко-шиптарског плаћеника Мила Ђукановића.
 

Back
Top