Svetozar ot Ružičić
Poznat
- Poruka
- 9.070
Ko nema uslova da bude voljen, taj trazi ljubav bez uslova.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Da li je moguća bezuslovna ljubav?
Da li je moguća bezuslovna ljubav?
Evo i ja im se pridružujem
"Pod bezosećajnom vladavinom razuma, ljudska egzistencija se hladi kao i planeta na kojoj živimo.
Ljubav je poslednja preživela uspomena na izgubljen raj ljudske egzistencije."
A ti si jedan hladan logocentrik
Uzgred, instinkte imaju samo životinje. Nagone-i ljudi i životinje (žeđ, glad,seksualni nagon...).
Priglupi budisha-pudlisha ne zna da je ljubljenje nastalo kao test zenskih clanova porodice na alkoholizam, pa se zbog toga i danas rodbina ljubi, makar u obraze. No, kod njega je ljubljenje iskljucivo "instinktivno" a instinkt "urodjen", jer je lijena bitanga koja nije u stanju da prati odgoj instinkata. A i kako bi pratio kad ima debelu mjesinu koja stvara takve bolove da veoma malo detalja primjecuje u svijetu oko sebe?
Najodvratnije je kad neko hoce da bude volje za ono sto jeste, a ne za ono sto se s njim moze stvoriti, sto je tipicno za sve besmislene i besciljne ljude, to ustvari znaci da on samo zeli da bude voljen, kako bi u zivotu osjetio jos neko zadovoljstvo sobom, a on sam nema vjere u sebe. Vjeruj u mene kako bih vjerovao u sebe.
Dok je glupost bila kaznjiva, jos je bilo robovlasnistva!!!!
.. bezuslovno .. bez da je ičim uzrokovano .. ? .. ni potrebom ni kemijom ni biologijom .. ? .. .. pa čime je onda uslovljeno .. ?
.. bezuslovno .. bez da je ičim uzrokovano .. ? .. ni potrebom ni kemijom ni biologijom .. ?
.. ljubav .. ? .. to je .. potreba davanja .. ? .. pomaganja .. održavanja u životu .. ?
.. ljubav .. ? .. to je .. potreba davanja .. ? .. pomaganja .. održavanja u životu .. ? .. samo osjećaj .. ? .. koji osjećaj .. ugoda kad je neko dobro .. ? .. .. koji je ***** ta ljubav .. ?
.. ljubav .. ? .. koji je ***** ta ljubav .. ?[/B]
Šta je to 'ono što jeste' po tebi?
Ja vjerujem da ni sam nisi znao šta hoćeš da kažeš ovim komentarom.
Hajde pokaži nam na svom primjeru: Šta si to ti (ono što jesi) ili bar šta ti misliš da ti jesi a šta je to što se od tebe može stvoriti?
Ti očito znaš svoj smisao i cilj.
- - - - - - - - - -
U tom vremenu ti bi bio rob.
Ja sam za razliku od tebe moji preci, to mi je minimum, a oni nisu bili robovi. Plus sto sam jos onaj duh koji je prenesen iz starina iz raznih kultura. Tako da ... ono sto sam danas nisam bio juce, a sto cu biti sutra, nisam danas.
O bezuslovnom davanju uvijek ona sirotinja sto nema nista.
Ma dobro, tebi je do sprdnje.Kakiš kvake Mužjače...
Ako voliš decu-pedofilčina si ti!
Ajde!Ja moju decu ne volim,njima sam privržen i slabo ima nečeg što ne bih zas njih preduzeo...
To nije ljubav!
To je krvna veza ili je zovi kako ti volja,ali je u funkciji održanja vrste i spada u instikte,nagone...
A kako ćeš da budeš empatičan prema detetu ako nemaš emocije?Takođe i prema drugoj deci imamo naklonost i ona se ispoljava kao saosećanje-razumevanje infatilno,a nikako
kao ljubav-ta deca ne treba da se vole već da se ima emotivno shvatanje dece!
Nisi ni svestan da sve što radiš i razmišljaš, radiš upravo zbog svojih emocija koje postaju motivi i izviru iz nesvesnog, bez obzira da li si ih osvestio. Motivi mogu da budu i neprihvatljivi za tvoj ego jer je pod uticajem i suprotnih emocija, ali ne bih da širim priču. Da nije motiva, ti ujutru ne bi ustao iz kreveta. Motivi koje si prihvatio svesno, prelaze u svesne principe.Problem i jeste u tom što su većina ljudi balkanskih emotivni debili i emocijama ne kapiraju...
Moja emotivna inteligencija zaostaje za racionalnom i funkcionalnom,ali ne mnogo...
A na ovoj temi sve vrvi od emotivnih tukana...
Ljubav je bezuslovno davanje sebe samom sebi.Mi ne mozemo osecati sta druga osoba oseca,mozemo samo pretpostavljati.
Sta mi to dajemo ustvari?
Dajemo svoj osecaj euforije samom sebi,jer smo se iz nekog razloga osetili uzvisenima.To moze biti i u ogromnoj vecini
slucajeva je druga osoba,ali kao sto rekoh ljubav ide od sebe ka sebi-dajemo sebe i dobijamo sebe-euforiju u isto vreme.
Euforija je osecnje kome svi mi tezimo,jer je ona ustvari prirodno stanje neostvarenosti.Svoj vrhunac dostize protokom
vremena,cim se blizi cas ostvarivanja ona lagano posustaje i kada se ostvari nestaje.Zato mi redovno tezimo da je
povratimo i dajemo sebe sebi preko drugih iznova i iznova...Ceo zivot to cinimo samo nismo svesni toga...
Sve je to inace samo iluzija kao i celokupna ova realnost-ona je nasa najjaca iluzija.Inace sve se odigrava u Apsolutu
koji je svojim postankom doveo do disharmonije sebe i onda se iz nje poceo stvarati nekakav red-harmonija..
U svakom slucaju za mene je to ludilo i mi sebe kao Apsolut teramo da nastavimo dalje kroz ove projekcije,jer nemamo
drugog izlaza kada vec postojimo...
Neostvarenost je ono sto nas tera da se ostvarimo i tada gubimo euforiju,a kao sto rekoh njoj tezimo.Zato nam je uvek
potreban neko ili nesto da nas na nju podseca i tera nas da sebe dajemo sebi.To je zacarani krug iz kojeg nema izlaza...
To je nasa nagrada i nasa kazna,uvek na dohvat ruke ali i tako daleko.
Euforija je termin za patološko stanje u kome se sreća javlja bez ikakvog realnog razloga.
Zašto je patološka?
Svrha emocija u koje spada i sreća je da nas poveže sa svetom i životom (realnošću). Emocije su sredstvo a ne cilj. Osećanje sreće služi da nas nagradi i saopši da smo na pravom putu. Mnogi sebi za cilj pogrešno postavljaju sreću, a ne takav život iz koga ona proizilazi, što se naziva hedonističkom zabludom. Takvi nalaze prečice do trenutne sreće. Ali to još uvek nije euforija.
Svaka emocija koja je odvojena od realnosti je psihopatološka. Pošto se euforija javlja bez ikakvog realnog razloga, a svaka emocija koja je odvojena od realnosti je psihopatološka, to i euforiju čini psihopatološkom.
Kao sto Simo rece Ljubav nije emocija ali ona izaziva emociju-euforiju...Euforija je termin za patološko stanje u kome se sreća javlja bez ikakvog realnog razloga.
Zašto je patološka?
Svrha emocija u koje spada i sreća je da nas poveže sa svetom i životom (realnošću). Emocije su sredstvo a ne cilj. Osećanje sreće služi da nas nagradi i saopši da smo na pravom putu. Mnogi sebi za cilj pogrešno postavljaju sreću, a ne takav život iz koga ona proizilazi, što se naziva hedonističkom zabludom. Takvi nalaze prečice do trenutne sreće. Ali to još uvek nije euforija.
Svaka emocija koja je odvojena od realnosti je psihopatološka. Pošto se euforija javlja bez ikakvog realnog razloga, a svaka emocija koja je odvojena od realnosti je psihopatološka, to i euforiju čini psihopatološkom.
Da li je moguća bezuslovna ljubav?
A šta je ako nije emocija? Da nije neki svesni koncept?Kao sto Simo rece Ljubav nije emocija ali ona izaziva emociju-euforiju...
Ako ovo što govoriš ima smisao da govoriš o nečemu što će se desiti, a vodi ispunjenju tvoje želje, to se zove radost.O Euforija se i te kako javlja iz odredjenih razloga,recimo zelis nesto da dobijes,
ona raste polako i kada to dobijes ona je na vrhuncu i pocne polako opadati svojom
realizacijom,tj kada se zadoVOLJImo kao sto sama rec kaze...
Želja je uvek na nivou emocije. To što si rekao za razum, zapravo važi za emociju.Emocije su i sredstvo i cilj...
Zelis nesto Razumom-javlja se u tebi odredjena emocija u vezi toga,kada to dobijes
Razum reaguje i povlaci ponovo emociju za sobom...
Ti definišeš pojmove po svome nahođenju, kako ti misliš da bi trebalo definisati. Da bi se ljudi sporazumevali, oni koriste opšeprihvaćene definicije. A da bi znap šta se pod kojim pojmom podrazumeva, uzmi udžbenik pa pogledaj. Jedino ako imaš pretenziju da stvoriš novu nomenklaturu u psihologiji. Ceniću tvoju nomenklaturu kada bude opšeprihvaćena.Euforija je izvorno stanje neostvarenosti,kada dogadjaj samo ceka da se ostvari,ona
raste protokom vremena i opada ostvarenoscu dogadjaja i mi iznova i iznova tezimo
da takve dogadjaje dozivljavamo ne bi li je osetili ponovo.
Sreca dolazi na mahove ispunjavanjem odredjenih zelja,ali ona krako traje svojom
realizacijom mi se zadovoljimo,zato je ponovo i trazimo...
Ona je iluzija zbog načina shvatanja realnosti.Realnost je nasa najjaca iluzija.
Hvala na pesmici.Evo za tebe Muzjace pesmica:
Pa šta mi onda u našem realnom svetu nazivamo ljubavlju?Ljubav o kojoj pričate kao emociji... to nije.
Ljubav nije emocija.
Ljubav čak nije ni od ovog svijeta.
Ljubav je dio Boga-apsoluta i jedino je istinski možemo doživjeti kada svoju volju i pažnju vratimo u sebe-apsolut i budemo sam BOG.
Tad i objašnjenja o patologiji, zajedno sa snom koji apsolut sanja o 'sebi patologu', padaju u vodu.
Ljubav nije bezuslovno davanje.glupost. kad dijete hoce da dobije ono sto ne moze, onda nema bezuslovnog davanja.
Pa šta mi onda u našem realnom svetu nazivamo ljubavlju?
Pa šta mi onda u našem realnom svetu nazivamo ljubavlju?
To zato što si transcedentan ti sebe nazivaš apsolutom?
Blizu si, ali si za malo promašio. .