Kojeg vuka hraniš?

Zašto je Crvenkapa na kraju ostala sama?
Molim lepo, sve su spašene od strane nekog princa i živele srećno i umrle tužno.
Jedino je Crvenkapu spasio neki ljubazni lovac koji se nije u nju zaljubio.
Nekako je prerano spašena. Trebala je još malo da odraste.

Nema više zlog vuka al nema ni princa... :aha: bezveze...
 
Jedna napomena, psiholoski gledano, ko zivi srecno, srecno i umre, ko je ziveo neispunjeno plasice se smrti :)

Зар није негдје логичнија претпоставка да, назовимо га неиспуњен, несрећан, како год, живот, има мање или нимало страха од смрти ? :think:
Гледала сам људе који без обзира на све (не)услове живота имају неизмјерну жељу за дугим животом и страх од смрти...нисам нашла везу између испуњености и неиспуњености животних снова, рецимо. Само вољу или из неког разлога, губитак исте.
Дубоко су ми се уразале у мозак ријечи једног болесног човјека, знао је да умире за извјесно вријеме у тешким мукама гдје некако логика намеће смрт као спас,
наиме рекао је - дао бих и ноге и руке када бих знао да ће ми то продужити живот. Замислила сам се, и дан данас се упитам, би ли и колико такав живот вриједио. Би, јер њему се ЖИВЈЕЛО и само из тог разлога се и плашио долазеће смрти. Што је већи апсурд, ријечи су биле упућене некоме ко је одавно био мртав, само наоко жив и коме смрт није претстављала баук, само пут у спас.
Можда сам мало конфузно написала мисао покушавши угрубо навести примјер...;)
 
Poslednja izmena:
Zašto je Crvenkapa na kraju ostala sama?
Molim lepo, sve su spašene od strane nekog princa i živele srećno i umrle tužno.
Jedino je Crvenkapu spasio neki ljubazni lovac koji se nije u nju zaljubio.
Nekako je prerano spašena. Trebala je još malo da odraste.

Nema više zlog vuka al nema ni princa... :aha: bezveze...
Odraslih crvenkapa, prepun je web, u paketu sa prinčevima i lovcima.
Za ovu koju spominješ bolje menjaj kontekst, bilo da si multiprofilna ili ne.

Jedna napomena, psiholoski gledano, ko zivi srecno, srecno i umre, ko je ziveo neispunjeno plasice se smrti :)
Ja još ne nalete na takvog predsmrtnog srećnika.

možda eventualno još da se pozovem na šopenhauera,on bi ti to možda još plastičnije objasnio, aj mogo sam,šta mi teško..pa veli ovako:
"Da bismo tu za nasu temu tako vaznu zabludu posebno i najasnije rasvetlili zamislicemo sad nekog coveka koji, stojeci negde na ulici, sebi kaze: ,,Sada je sest sati uvece, radni dan je zavrsen. Sad mogu da prosetam ili da idem u klub, mogu takode da se popnem na kulu da gledam Sunce kako zalazi, a mogu da idem i u pozoriste, takode mogu da posetim ovog ili onog prijatelja, mogu cak da izadjem kroz kapiju u daleki svet i da se nikada ne vratim. Sve je samo na meni i imam punu slobodu za to, a ipak sada necu da ucinim nista od toga, nego isto tako dragovoljno idem kuci, svojoj zeni".
Mogao je taj Šopijev to učiniti, al kakav bi to primer bio da mu je to dozvolio?!

To je isto kao kada bi voda rekla: ,,Mogu da pravim visoke talase (da! naime, u moru i po oluji), mogu silovito da pojurim (da! naime, u koritu bujice), mogu da se obrusim peneci se i kipteci (da! naime, u vodopadu), mogu slobodno da se popnem u vazduh kao zrak (da! naime, u vodoskoku), konacno, mogu prosto da prokuvam i isparim (da! pri 80C°), no ipak necu uciniti nista od toga, nego cu dobrovoljno ostati mirna i bistra u jezercetu ravnom kao ogledalo".
Jel to ono kada jezero utripuje da je more, oblak, gejzir i okean istovremeno?! Mora da je neko sadio marihuanu u blizini istog.... Mada i dalje mi nije jasno odakle mu ideja za te mogućnosti, kada ih nikada nije imalo?!

Isto tako pogresno mnogi misle da cim u ruci drze napunjen pistolj njime mogu i da se ustrele. Ono najmanje sto je za to potrebno jeste mehanicko sredstvo za izvodenje, a glavna stvar je neki nadasve jak i zbog toga redak motiv koji ima ogromnu snagu, koja je pak neophodna da nadvlada uzivanje u zivotu, ili, tacnije, strah od smrti; tek nakon sto je takav motiv nastupio, on zaista moze da se ustreli, a i mora, jer inace znaci da je neki jaci protivmotiv, kada je takav uopste moguc, sprecio taj cin.
Nemoć da se upucaš pištoljem, u momentu kada si ga kupio zarad samoodbrane, ne dokazuje ikakvo ograničenje volje, već povinovanje istoj... jer je u suprotnosti od (sopstvene) dobrobiti zarad koje si ga kupio. Ako si ga danas kupio da se odbraniš, a sutra se upucaš njime, to ćeš u oba slučaja učiniti slobodom svoje volje...danas jer ti je život mio, sutra jer ti je gori od smrti. Dakle ne postoji protivmotiv, već motiv, u čije ime sprovodimo volju danas, i sledeći motiv u čije ime ćemo sprovesti volju sutra... u oba slučaja svojevoljno/dobrovoljno, istim oruđem i zarad sopstvene benefiti.

Mogu da cinim ono sto hocu; mogu, kada hocu, da sve sto imam dam sirotinji i time i sam postanem jedan od njih kada hocu! Ali ja nisam u stanju da to hocu, jer suprotni motivi imaju nada mnom i previse vlasti a da bih to hteo. I sve to izdrzava potpuno dobro sa onim ,,mogu da cinim ono sto hocu" samosvesti, u cemu jos i danas neki filozofasteri bez misli misle da vide slobodu volje i u skladu s tim nju cine vazecom kao cinjenicu svesti."
Nemoć da sav svoj novac daš sirotinji, i postaneš jedan od iste, ne dokazuje ikakvo ograničenje volje, već povinovanje istoj... jer je u suprotnosti od (sopstvene) dobrobiti zarad koje si se borio steći taj novac.

Nasuprot tome, kada bih ja imao neki drugi karakter, i to u toj meri da budem svetac, onda bih to mogao hteti; ali tada ne bih mogao izbeci da to hocu, dakle, morao bih to da ucinim.
O nemoći da svetac podeli svoje bogatstvo ne vredi polemisati, jer ga nema...
a opet,
nemoć da ga stekne ne dokazuje ikakvo ograničenje volje, već povinovanje istoj... jer je u suprotnosti od (sopstvene) dobrobiti zarad koje život provodi u deljenju i pomaganju... možemo li ga zbog toga nazvati svecem?!
- - - - - - - - - -

e isto tako je i stvar sa tobom,možeš ti da hraniš vuka kojeg ''hoćeš'' i radiš šta hoćeš,i da tripuješ da ''radiš na sebi'' tako što čovek neke hindu spise il šta već ALI SAMO DOK IMAŠ USLOVE I MOTIVE ZA TO,a uslovi i motivi isključuju ikakvu slobodu i stvarne izbore tkd..ako i nakon ovoga ne skapiraš odustajem žao mi je..
Znači ti ovime hraniš Šopija... i hranićeš ga DOKLE GOD BUDEŠ IMAO USLOVE I MOTIVE ZA TO, jel?! Šta će biti nakon toga, šta ćemo bubati, a kasnije citirati, vreme će pokazati?!
Al takođe znaj da se i tvoj Šopi hranio budizmom, DOKLE GOD JE IMAO USLOVA I MOTIVA ZA TO, a nekim slučajem to beše do smrti.
 
Poslednja izmena:
Odraslih crvenkapa, prepun je web, u paketu sa prinčevima i lovcima.
Za ovu koju spominješ bolje menjaj kontekst, bilo da si multiprofilna ili ne.


Ja još ne nalete na takvog predsmrtnog srećnika.


Mogao je taj Šopijev to učiniti, al kakav bi to primer bio da mu je to dozvolio?!


Jel to ono kada jezero utripuje da je more, oblak, gejzir i okean istovremeno?! Mora da je neko sadio marihuanu u blizini istog.... Mada i dalje mi nije jasno odakle mu ideja za te mogućnosti, kada ih nikada nije imalo?!


Nemoć da se upucaš pištoljem, u momentu kada si ga kupio zarad samoodbrane, ne dokazuje ikakvo ograničenje volje, već povinovanje istoj... jer je u suprotnosti od (sopstvene) dobrobiti zarad koje si ga kupio. Ako si ga danas kupio da se odbraniš, a sutra se upucaš njime, to ćeš u oba slučaja učiniti slobodom svoje volje...danas jer ti je život mio, sutra jer ti je gori od smrti. Dakle ne postoji protivmotiv, već motiv, u čije ime sprovodimo volju danas, i sledeći motiv u čije ime ćemo sprovesti volju sutra... u oba slučaja svojevoljno/dobrovoljno, istim oruđem i zarad sopstvene benefiti.


Nemoć da sav svoj novac daš sirotinji, i postaneš jedan od iste, ne dokazuje ikakvo ograničenje volje, već povinovanje istoj... jer je u suprotnosti od (sopstvene) dobrobiti zarad koje si se borio steći taj novac.


O nemoći da svetac podeli svoje bogatstvo ne vredi polemisati, jer ga nema...
a opet,
nemoć da ga stekne ne dokazuje ikakvo ograničenje volje, već povinovanje istoj... jer je u suprotnosti od (sopstvene) dobrobiti zarad koje život provodi u deljenju i pomaganju... možemo li ga zbog toga nazvati svecem?!

Znači ti ovime hraniš Šopija... i hranićeš ga DOKLE GOD BUDEŠ IMAO USLOVE I MOTIVE ZA TO, jel?! Šta će biti nakon toga, šta ćemo bubati, a kasnije citirati, vreme će pokazati?!
Al takođe znaj da se i tvoj Šopi hranio budizmom, DOKLE GOD JE IMAO USLOVA I MOTIVA ZA TO, a nekim slučajem to beše do smrti.
Nisi mu dobro odgovorio,nisam uopšte zadovoljan mlakim stavom prema mlakoj logici Šopenhauera...
Naime,već moji hiroviti postupci i bubice su dokaz da promašio za medalju!
Juče,na povratku iz Bečeja,se setio one tete maserke u spa centru i usput joj kupio kočoladu i odneo joj...Ljubac i vozdra!
Šopi bi se usro da je tako nešto uradio u životu,a ja skoro da nema dana...:rumenko::hahaha:
 
Nisi mu dobro odgovorio,nisam uopšte zadovoljan mlakim stavom prema mlakoj logici Šopenhauera...
Ko voli hladno, mlako i nekako može svariti... vruće nikako... Poenta je svariti, bar nekako...
Naime,već moji hiroviti postupci i bubice su dokaz da promašio za medalju!
Juče,na povratku iz Bečeja,se setio one tete maserke u spa centru i usput joj kupio kočoladu i odneo joj...Ljubac i vozdra!
Šopi bi se usro da je tako nešto uradio u životu,a ja skoro da nema dana...:rumenko::hahaha:
Ovo je po svim standardima to hot :confused:
 
Jedared sam imao jedan dobar razgovor, u kom su mi razbijene neke iluzije. Naime, ja sam mislio da sam fatalista, da je čovek samo biće koga vuče plima i oseka zvana sudbina. Argumenti za to su mi bili da se jezgro ličnosti formira u detinjstvu, i da je sve što dalje radimo samo epilog toga. Međutim, kroz neke kontraargumente i lične primere sam shvatio da čovek ipak može imati neku slobodnu volju, ako radi na sebi, mada je to teško. Shvatio sam da su u pravu. Bila je priča o neka dva vuka, dobar i loš vuk u čoveku, pobeđuje onaj kojeg hraniš. Rekli su mi da se to zove rad na sebi, pominjali su duhovnost. Ali je teško... strah je kočnica... ako neko hoće da transformiše to jezgro u nešto bolje, da stvori novog, boljeg čoveka, mora da se suoči sa strahom koji čuči duboko zakopan... mi ni ne znamo tačno šta tu sve ima što leži u podsvesnom, nesvesnom... možda neko naslućuje, možda neko zna, ali suočavanje je teško. Treba snage...

Kojeg vuka hraniš i kako?

Погрешно питање.

Коју животињу храниш и зашто?
 
Jedared sam imao jedan dobar razgovor, u kom su mi razbijene neke iluzije. Naime, ja sam mislio da sam fatalista, da je čovek samo biće koga vuče plima i oseka zvana sudbina. Argumenti za to su mi bili da se jezgro ličnosti formira u detinjstvu, i da je sve što dalje radimo samo epilog toga. Međutim, kroz neke kontraargumente i lične primere sam shvatio da čovek ipak može imati neku slobodnu volju, ako radi na sebi, mada je to teško. Shvatio sam da su u pravu. Bila je priča o neka dva vuka, dobar i loš vuk u čoveku, pobeđuje onaj kojeg hraniš. Rekli su mi da se to zove rad na sebi, pominjali su duhovnost. Ali je teško... strah je kočnica... ako neko hoće da transformiše to jezgro u nešto bolje, da stvori novog, boljeg čoveka, mora da se suoči sa strahom koji čuči duboko zakopan... mi ni ne znamo tačno šta tu sve ima što leži u podsvesnom, nesvesnom... možda neko naslućuje, možda neko zna, ali suočavanje je teško. Treba snage...

Kojeg vuka hraniš i kako?

Verovanje da nemamo moć da promenimo sebe i svoj život je uverenje da smo izgubili kontrolu ili da je nikada nismo imali. Sve se vrti oko straha od gubitka kontrole.
Priča o sudbini koja je zacrtana taaaamo negde, previsoko da bismo dohvatili i prepravili svoj životni crtež je naučena bespomoćnost, psihološka pojava koja vas zadesi ako ste nekad u životu bili izloženi vrlo neprijatnoj situaciji u kojoj su vaši pokušaji da se rešite te bede bili neuspešni. Tako ste nesvesno zaključili da je svaki dalji pokušaj opiranja u drugim situacijama bezvredan. Verovanje u sudbinu je prirodna posledica naučene bespomoćnosti.

Detinjstvo u zastrašujućoj meri oblikuje našu ličnost ali naša ličnost ostaje fleksibilna, ne zacementirana u prošlosti. Rad na promeni može biti težak, ali meni poteškoće nikada nisu zvučale kao dobar izgovor da prestanem sa trudom. Nije lako, pa šta? Moramo se suočiti sa strahovima, pa šta? Tako se raste. Tako se sazreva. Tako se osnažuje.

Svoje vukove puštam da se međusobno bore pa ko živ ko mrtav. Ionako svaki put vaskrsnu. Balansss.
 
Poslednja izmena:
Jedared sam imao jedan dobar razgovor, u kom su mi razbijene neke iluzije. Naime, ja sam mislio da sam fatalista, da je čovek samo biće koga vuče plima i oseka zvana sudbina. Argumenti za to su mi bili da se jezgro ličnosti formira u detinjstvu, i da je sve što dalje radimo samo epilog toga. Međutim, kroz neke kontraargumente i lične primere sam shvatio da čovek ipak može imati neku slobodnu volju, ako radi na sebi, mada je to teško. Shvatio sam da su u pravu. Bila je priča o neka dva vuka, dobar i loš vuk u čoveku, pobeđuje onaj kojeg hraniš. Rekli su mi da se to zove rad na sebi, pominjali su duhovnost. Ali je teško... strah je kočnica... ako neko hoće da transformiše to jezgro u nešto bolje, da stvori novog, boljeg čoveka, mora da se suoči sa strahom koji čuči duboko zakopan... mi ni ne znamo tačno šta tu sve ima što leži u podsvesnom, nesvesnom... možda neko naslućuje, možda neko zna, ali suočavanje je teško. Treba snage...

Kojeg vuka hraniš i kako?

ja sve kako mi ciganka kazala posmatrajuci dlan moj udarnichki, eto sudbina i pomirih se lol

hranish oba vuka, ako mislis na dobro i zlo, jer oba su gladna
potrudicu se ukratko da obrazlozim
jedno jede drugo, e sad, tu nastupash ti , sve ono shto je chinom rodjenja odradjeno, nadgradjuje se spoljnim uticajima , pa onda krece odabir shta zelish ili ne zelish (i sve je i uvek ogranicheno ) pa onda mislish da imash mogucnost izbora i slobodne volje ( donekle, uglavnom umishljaj). pa se ponashash u skladu sa tim shto si izabrao (opet u izvesnim granicama) , pa onda dodjesh do faze preispitivanja - shta ja to zapravo radim i shta sam?
i tako, ili dodjesh do nekog zakljuchka koji mozesh da podnesesh, ukoliko ne mozesh idesh dalje sa pitanjima i preispitivanjima i tako ostajesh dushica lutalica do konca zivota.

moji vukovi nek zderu jedan drugog, ja sam vuchica
 
ja sve kako mi ciganka kazala posmatrajuci dlan moj udarnichki, eto sudbina i pomirih se lol

hranish oba vuka, ako mislis na dobro i zlo, jer oba su gladna
potrudicu se ukratko da obrazlozim
jedno jede drugo, e sad, tu nastupash ti , sve ono shto je chinom rodjenja odradjeno, nadgradjuje se spoljnim uticajima , pa onda krece odabir shta zelish ili ne zelish (i sve je i uvek ogranicheno ) pa onda mislish da imash mogucnost izbora i slobodne volje ( donekle, uglavnom umishljaj). pa se ponashash u skladu sa tim shto si izabrao (opet u izvesnim granicama) , pa onda dodjesh do faze preispitivanja - shta ja to zapravo radim i shta sam?
i tako, ili dodjesh do nekog zakljuchka koji mozesh da podnesesh, ukoliko ne mozesh idesh dalje sa pitanjima i preispitivanjima i tako ostajesh dushica lutalica do konca zivota.

moji vukovi nek zderu jedan drugog, ja sam vuchica

Ništa pametnije (a ukratko) nisam pročitala !!!
Bravo !

- - - - - - - - - -

P.S.
Don't wake up, Neo.... it's better to continue to sleep.... Lol
 

Back
Top