Etimolomija

Rasa


race (n.2)
"people of common descent," a word from the 16th century, from Middle French race, earlier razza "race, breed, lineage, family" (16c.), possibly from Italian razza, of unknown origin (cognate with Spanish and Portuguese raza). Etymologists say no connection with Latin radix "root," though they admit this might have influenced the "tribe, nation" sense.


Očigledno se radi o još jednoj srpskoj pozajmljenici u latinskom jeziku, jer reč rasa povezana je sa rečima rast, naraštaj koja je opet korenski vezana sa roditi (rod+ti daje rosti tj. rasti), a rasa jeste velika porodica ljudiili životinja.

- - - - - - - - - -

Konoplja
prasl. *konoplь: konoplja (rus. konopljá, polj. konop)
vulg. lat. *canapis
stvnjem. hanaf,
grč.
kánnabis

Srbija je područje na kojem se tradicionalno uzgaja konoplja. Odatle je reč ušla u grči jezik. Mi imamo izvedeno i konop, konopac, ali i konac, takođe, pored ko-nop i kanap (k6n6p6) imamo i s-nop, a svako zna da žene konoplju zakopaju u rečni pesak, ostave tri nedelje da istrule ovoji snopova vlakana, pa onda vlakna iz snopova koriste predivo.

Dakle, već prema širokom etimološkom gnezdu (konoplja, konop, konopac, konac, snop) vidimo da reč nije uzeta od Grka koji nikada nisu gajili konoplju, već da je reč duboko u srpskom jeziku i da su je samo od nas koji je gajimo mogli preuzeti Grci.

Nadalje već prema tome što se reč streće kod Poljaka i Rusa govori u prilog tome da je nisu "Srbi pokupili od Grka ili Rimljana na Balkanu pri doseobi".

Banja, badanj


Banja ne dolazi od italijanskog bagno nego italijansko bagno, bagnare dolazi od našeg banja, koje dolazi od badnja ili badanj (kada, korito) što dolazi od glagola bosti, badati u značenju tehnološkog postupka dubljenja kojim su se korita pravila. Od tog zanata danas su nam ostala prezimena Badnjar i Badnjarević prema zanatu kojim su se bavili upravo proizvođači korita:

drveno-korito-slika-506920.jpg

Badanj - Badnja

- - - - - - - - - -

Badnjak, badnje veče

S jedne strane grana sa hrasta badnjaka bila bi svakako grana sa velikog drveta hrasta koji može poslužiti za izdradu badanja, tj. korita. Tim poslom bavi se badnjar. Ali sam skloniji povezivanju reči badnjak s glagolom bdeti tj. imenicom bdenje. Badnjak je onaj koji "pomaže" u bdenju na badnje (bdejuće) veče pred Božić.
 
Košulja


prasl. *košulja (rus. košúlja, polj. koszula, češ. košile)
lat. casula: ogrtač
Košulja je svakako srpska reč:

koža - kožuh - *kožuj - *kožuja - košuja - košulja ili
koža - *kož-ul-a - *košula - košulja

Njeno prisustvo u svim slovenskim jezicima govori u prilog tezi da je reč slovenska, a kompromituje tezu da je u pitanju reč koju su Srbi primili na Balkanu od starosedelaca.




Gunj


Isto važi za gunj, koji je verovatno iz srpskog ušao u latinske jezike:

✧ prasl. *gunja (rus. gúnja, polj. gunia) ← ? iran. (avest. gaona-: kosa, dlaka)

Opet, kao i kod konoplje (ili rena), imamo ovce na Balkanu, a reč širom slovenskog sveta.
 
Glava (lat. calvus, calvitium, calvatus, calvaria)

Ovu vezu glava : calv- (lobanja, plešiv) uočio je još Pavle Solarić. Radi se o očiglednoj metatezi likvida (upr. sa istočnoslovenskim mnogolasjem - rus. golova) i obezvučenju početnog g u k pri prelasku reči iz starosrpskog u latinski jezik.
 
Bor

prasl. *borъ (rus. bor: borova šuma, polj. bór) ≃ stengl. bearu: šuma

Reč dolazi od korena bod (bosti, badati) + r. Zbog dugog akcenta na korenskom vokalu d se gubi ispred r.

- - - - - - - - - -

Smreka, smrča

Reč smreka i smrča dolaze od korena mrak, odnosno glagola smračiti jer su smrekove krošnje gotovo neprobojne za svetlost i u njihovim šumama vlada mrak - smrak, sumrak.

✧ prasl. *smerka (ukr. smeréka, češ. smrek) ≃ armen. mayr
 
На једној од тема пдф Историја збуњујућа ошишана латиница: да ли је Тризна или Тришна?

Tradicionalan nacin sahranjivanja starih Slovena
Cin sahrane pratila je Trisna - ritual tokom koga su ljudi jeli,pili i demonstrirali svoje borbene vestine..

Подсетила ме је реч на Кришнин пост у теми "Локализми далматских Срба" да је Трифун-Тривун, и мој додатак да су дани окоТривуњдана Тривунци, дани посвећениТриши.

На мрежи нађох различите теорије о значењу појма Тризна: од тога да потиче од ознаке за трогодишњу животињу- (ован трозимац) која је била на трпези на дан сахране , затим да означава празан простор око извора у центру села (у Босни је чест топоним Трзан/Трзна за место са извором), до именовања централне сеоске раскрнице на којој су се одржавали сабори, игре уз песме, борбена такмичења и сл. Има тумачења да се тризна односи на трзан или трзиа што значи ледина. шири простор, чистина на којој се обичај вршио, обично изван гробља.
https://books.google.rs/books?id=v0...dAQ6AEIOzAD#v=onepage&q=тризна обичај&f=false

По записима, изгледа да је најстарији помен у Несторовој хроници почетком 12.века:: „Аште ко умрјаше, творјаше тризну над ним.“
Зашто је на то надодато тумачење да се покојнику за испраћај приреде ратне, свечане игре, не знам, али тако сада по мрежи тумаче. Може да има везе са сачуваним називом Трзни, за витешке ратне игре у Босни
https://books.google.rs/books/conte...sig=ACfU3U3eAtfct4zHySmpYLpHsbQCIn2hsQ&edge=0
и могућим војним парадама на сахрани војног вође.

Имате неку идеју ?
 
Poslednja izmena:
Подсетимо се овога:

А по логици Германа, оно што није 200% доказано као Словенско је природно германско :p

Кад помињеш старе речи, паде ми једна на памет: хижа. Јеси ли слушала то у твом крају?

Хижа је кућа, зар не?

Без почетног х, само ижа. Много се ретко чује, само је старци користе.
То је најједноставнија и најскромнија кућа, прављена од лепа (лепеница, чатмара) и покривена ћерамидом..од улаза се одмах види огњиште од лепа (понекад и пушница на исти димњак величине метар на метар)..понекад се дода још једна просторија, малена, тек да стане кревет. Отприлике има 10-20 кмв највише. Кад су почели да лепе веће и пространије куће у истом дворишту, ижа је остала као кухиња, и летња и зимска..а већа кућа је имала само собе за госте и спавање, без кухиње (и мириса).
Негде изговарају и изба, ваљда ту биваш и избиваш;)

Ко има ижу, има и порекло, он је из Маркове,Станкове итд иже..знају му се преци, "наш је"..Читала сам на мрежи неке разговоре да одатле потиче наставак -ић или -ик или -иц у свим словенским презименима.

Кратак преглед мреже:
Chyža, Словачка, https://en.wiktionary.org/wiki/hiža
Хижа..*xyža, Хрватска https://hr.wiktionary.org/wiki/hiža
Hiša, Словенија, https://sl.wikipedia.org/wiki/Hiša
Хижа, Ижа, Војводина https://sr.wiktionary.org/wiki/hiža
Ижа, Тимок, https://books.google.rs/books?id=mO...ved=0ahUKEwjxsoPok9nVAhWrNpoKHUmHCEYQ6AEILjAC

Ижа, Пирот (...U kuću se ulazi sa trema u hol prizemlja,...Pored hola su iža i ognjište )http://test.muzejpirot.com/o-kuci/
Ижиште= кућиште https://books.google.rs/books/conte...sig=ACfU3U1OQOgqG90V-cS7L8HLlrUu85SSVg&edge=0

.. просторија у којој је огњиште, где гори ватра, у српском народу познато под називом кућа, ижа, ..https://books.google.rs/books?id=R4...HUmHCEYQ6AEIKTAB#v=onepage&q=кућа ижа&f=false
mfVdb.png


..оџаклија, ижа (на бугарском кшта)..https://books.google.rs/books?id=6I...vCxoQ6AEIOzAF#v=onepage&q=ижа огњиште&f=false

Jeste kuća, al švapska, preuzeto iz pragermanskog *husa-. :kafa:

MqjFFKk.jpg


Присетих се једног ишчезлог, тј. германизованог словенског племена, па мало прочепрках по мрежи.
То племе се звало Хижани.

Надам се да се можете снаћи с руским и пољским текстом и да нема потребе да преводим.

Ево нешто из руских извора:

В состав велетов входили хижане (кессины), черезпеняне (цирципаны), толлензы (доленцы), укряне, стодоране и редари (ротари). Князь последних одновременно возглавлял все племенное сообщество велетов. Локализуются редари в окрестностях Редегоста (Ретры), где находился языческий храм Сварожича Радогоста, упоминаемый в трудах Адама Бременского и Гельмольда. Ретра была разгромлена немцами в 1127 г. Археологически она не изучена, предполагается лишь, что находилась близ нынешнего Нейбранденбурга. Черезпеняне обитали за рекой Пеене (Пена) и названы от этого гидронима. Между черезпенянами и варнами жили хижане (от славянского хыжь — хижина).

Славяне. Историко-археологическое исследование - В. В. Седов

396px-Племена-бодричей-и-лютичей.jpg


Из пољских извора:

Chyżanie, Chyżyni, Kicyni, niem. Kessiner – średniowieczne plemię słowiańskie należące do grupy plemion wieleckich (Związek wielecki).

Nazwa Kessiner może pochodzić od określenia chyże oznaczające osady o charakterze rybackim, przeważnie posiadające własną strukturę organizacyjną. Według Tadeusza Lehra-Spławińskiego Chyżanie/Chyżyni to nazwa słowiańska utworzona od rdzenia chyz (por. chyža - "chata", ros. хижа, хижина (chiża, chiżyna), ukr. хижа ts., słn. hiša "dom", ser./bułg./mac. хижа (chiża) "chata", schr. hiža, słw. chyža "chata" stąd: Chyżne) z sufiksem -in-. Mikołaj Rudnicki rekonstruował ją jako Kicyni, od kica, obocznie do kca, kuca "chata, dom"[1] (obecnie schr. kuća/kућа "dom"). Zamieszkiwali ziemie nadbałtyckie nad środkową i dolną Warnawą (Warnową?). Główny gród: Chyżyn. Brali udział w wojnie domowej Związku wieleckiego (1057–1060) walczyli przeciwko Redarom wraz z Czerepianami i ponieśli klęskę. W roku 1166 zostali włączeni do państwa obodrzyckiego.

Adam Turasiewicz, Dzieje polityczne Obodrzyców: od IX wieku do utraty niepodległości w latach 1160–1164

Północno-wschodnie_Niemcy_ok_1000.svg.jpg


496px-Polabian_Slavs.jpg


Дакле, дом, кућа или хижа.
 
Znao sam da je slovenska osnova, ali vecina Slovena upotrebljava rec hraniti i mi smo je zadrazli kroz rec telohranitelj.

Imamo hraniti u značenju čuvati i u himni, i u reči sahrana, pismohrana (arhiva, depo dokumenata), ohrana (dobro, to je ruska bezb. služba), hranište ili sveto hranište (lat. tabernaculum - šator, ili svetohranište u rimokatoličkoj Crkvi označava prostor gdje se čuvaju posvećene hostije za svetu pričest).

- - - - - - - - - -

Присетих се једног ишчезлог, тј. германизованог словенског племена, па мало прочепрках по мрежи.
То племе се звало Хижани.

Надам се да се можете снаћи с руским и пољским текстом и да нема потребе да преводим.

Ево нешто из руских извора:
В состав велетов входили хижане (кессины), черезпеняне (цирципаны), толлензы (доленцы), укряне, стодоране и редари (ротари). Князь последних одновременно возглавлял все племенное сообщество велетов. Локализуются редари в окрестностях Редегоста (Ретры), где находился языческий храм Сварожича Радогоста, упоминаемый в трудах Адама Бременского и Гельмольда. Ретра была разгромлена немцами в 1127 г. Археологически она не изучена, предполагается лишь, что находилась близ нынешнего Нейбранденбурга. Черезпеняне обитали за рекой Пеене (Пена) и названы от этого гидронима. Между черезпенянами и варнами жили хижане (от славянского хыжь — хижина).

Славяне. Историко-археологическое исследование - В. В. Седов

Pogledajte prilog 535045

Из пољских извора:
Chyżanie, Chyżyni, Kicyni, niem. Kessiner – średniowieczne plemię słowiańskie należące do grupy plemion wieleckich (Związek wielecki).

Nazwa Kessiner może pochodzić od określenia chyże oznaczające osady o charakterze rybackim, przeważnie posiadające własną strukturę organizacyjną. Według Tadeusza Lehra-Spławińskiego Chyżanie/Chyżyni to nazwa słowiańska utworzona od rdzenia chyz (por. chyža - "chata", ros. хижа, хижина (chiża, chiżyna), ukr. хижа ts., słn. hiša "dom", ser./bułg./mac. хижа (chiża) "chata", schr. hiža, słw. chyža "chata" stąd: Chyżne) z sufiksem -in-. Mikołaj Rudnicki rekonstruował ją jako Kicyni, od kica, obocznie do kca, kuca "chata, dom"[1] (obecnie schr. kuća/kућа "dom"). Zamieszkiwali ziemie nadbałtyckie nad środkową i dolną Warnawą (Warnową?). Główny gród: Chyżyn. Brali udział w wojnie domowej Związku wieleckiego (1057–1060) walczyli przeciwko Redarom wraz z Czerepianami i ponieśli klęskę. W roku 1166 zostali włączeni do państwa obodrzyckiego.

Adam Turasiewicz, Dzieje polityczne Obodrzyców: od IX wieku do utraty niepodległości w latach 1160–1164

Pogledajte prilog 535046

Pogledajte prilog 535047

Дакле, дом, кућа или хижа.

Odlično. Nije daleko od pameti da se shvati kako su Germani divljaci koji su počinili veliki genocid nad evropskim Indijancima - Srbima-Slovenima.
 
Poslednja izmena:
Vrabac


Da su fonološke navike, tj. fonološka struktura jezika-sistema jači od etimologije vidimo i po savremenim metatezama - kako stranih tako i srpskih reči koje se nakon nastanka dodatno prilagođavaju fonološkoj strukturi srpskog jezika.

Primer za savremenu stranu reč koja spontano poprima oblik prema unutrašnjim fonološkim pravilima srpskog jezika je reč in-farkt koja se u narodu redovno izgovara kao in-frakt. Dakle, početni konsonantski skup tort dovodi se u oblik trot.

Primer za srpsku reč koja se od etimologije udaljava prilagođavajući se unutrašnjim fonološkim pravilima srpskog jezika je reč vorobac, koja se fonološki doživljava kao istočnoslovenska i zato prilagođava (usistemljuje) u vrabac (prema potencijalnoj analogiji vorota-vrata, golova-glava). Vorobac na starom srpskom jeziku inače znači pljačkaš ili kradljivac (onaj koji orobi), a naziv je dobio po glavnom odnosu vrapca-voropca sa čovekom - da mu krade hranu koju čovek nameni svojoj živini.

1.jpg

Vorobac - vrabac

Ako tome dodamo primere ponašanja srpskih reči u jezicima koji se nedavno sreću sa ovim rečima (npr. mađarski šljiva postaje silva, albanski blato postaje balto, engleski Mladen postaje Malden), prema tome, dakle, vidimo da etimologija nije ključna pri otkrivanju porekla reči, već je presudan fonološki sistem određenog jezika.
 
Poslednja izmena:
Granica

Kao primer kako etimologija ne funkcioniše prema prostim zakonitostima kako je to indogermanistika zamislila može nam poslužiti srpska reč granica. Danas je prihvaćeno da je ta reč nastala od srpske reči grana, međutim to nije tačno, nastala je od srpske reči hranica (ona koja se hrani tj. čuva i brani).
Zvanično:
✧ prasl. *granica (rus. graníca, polj. granica) ≃ v. grana

WORD: грани́ца
GENERAL: укр. грани́ця, болг. гра́ница, сербохорв. гра̀ница, словен. grȃnica, чеш. hranice, польск. granica. К грань см. Бернекер 1, 346.
TRUBACHEV: [См. специально Теньер, BSL 30, 1930, стр. 174 и сл.; Мошинский, JP 36, 1956, стр. 109 и сл. -- Т.]
PAGES: 1,452


Logika je, dakle, jača od arbitrarno nametnutih obrazaca indogermanističke komparativistike, a prema kojima bi izvorna reč trebalo da bude rekonstrusana kao granica. Kako vidimo, to nije tačno što znači da arbitrarno uspostavljena indogermanistička pravila itekako imaju odstupanja.
 
Пој – појати.
П(ј)ев – п(ј)евати.
Изворни инфинитив био је пѣти, а презентски облици имали су коренски превој пој- (појем, појеш) (упоредити старословенско пѣти - поѭ, руско петь - пою, словеначко peti - pojem) У црквеном језику инфинитив је замењен новијим обликом појати насталим према презентским облицима. У народном језику пѣти је проширено уметком -ва-, а старији презенти замењени су новима насталим према инфинитиву, отуда данашње п(ј)евати - п(ј)евам.
 
Poslednja izmena:
Немају никакве етимолошке везе, то су превоји двају различитих корена - певати и пити.
A šta su пити i пѣти ako ne oblici istog glagola? Up. sejati, sevati i sijati. Jedno je indogermanska demagogija, a drugo otvorenost ka mogućnosti objašnjenja fonološkog minimuma i samog nastanka korena u prasrpskom (srpskom/slovenskom) jeziku.
 

Back
Top