Etimolomija

Eto sad me Mrki podsetio. Kralj kondoma se zvao Kuton ili slično, a onda se nekom Srbinu učinilo zgodno da ubaci R, iz nekog razloga. z;)

Trenutno ne mogu da guglam, ne radi mi net kako valja. Molim uvažite moje razloge.
 
Eto sad me Mrki podsetio. Kralj kondoma se zvao Kuton ili slično, a onda se nekom Srbinu učinilo zgodno da ubaci R, iz nekog razloga. z;)

Trenutno ne mogu da guglam, ne radi mi net kako valja. Molim uvažite moje razloge.

Necu ti nista uvazimz:lol:

Nema na Guglu nista od nekakvog imena Kuton ( probala sam da ga pisem i na francuskomz:lol:)

A kako to mislis da je bio kralj kondoma? Ovaj bez sava ( kao one cevi) kasnije je usavrsio neki Fromm pa ih je
on lansirao u svet. Ovaj tvoj Kuton mora da je prvi napravio neke XXXXLLLL al samo za Srbe pa se tu proslavio.

Inace, sigurno je da tako da je narod ubacio to r, cisto da se zna o cemu se radi.

Mozda je kuton na fr4ancuskom nekakav pokrivac ili tako nesto?
 
Bribir, grad hrvatskih vlastelina Šubića i podretla fra Filipa Grabovca čiji se otac iz sela Međari preselio u Vrliku, vodi poreklo od reči barbarin/varvarin:

Brebéra (Bribir) (dal toponimo latino Breberia o Varvaria)

Zanimljivo. :think:
 
Istra
Latinski istri su isto što i servi.



Kvarner

1. Postoji mišljenje da reč Kvarner potiče iz (nepoznatog) keltskog jezika na kojem navodno znači "more puno ostrva"

2. Latinska etimologija kaže da se radi o četiri različita pristupna puta zalivu
 
Poslednja izmena od moderatora:
... grupa št je nastala kvarenjem tokom staroslovenske pismenosti dok je srpski, "praslovenski" ekvivalent detjer tj. d'tjer (sa opcionalnom sufiksacijom -ka ili -ca). Odatle sledi da je srpska reč kćer (uporedi sa kćer:mater, akuzativ kći:mati) izvedena iz reči dete odnosno osnove det. Početno k razvija se preko t: kćer←tćer← d'ćer←d'tjer ←detjer (dijalektalo i šćer od hćer).

Imaš kod Marojevića, koji je solidan kao slavista, genijalnu tezu o poreklu staroslovenskih grupa št i žd injihovoj praslovenskoj (ja kažem = starosrpskoj) regeneraciji u srpskom jeziku. Što se jata tiče, lično se bavim tim problemom punih šest godina tako da dobro poznajem prirodu razvoja tog problema i u fonologiji i u paleografiji, pa mi, za sada, možeš verovati na reč. (Ali eto, možeš i sam početi od drvo : drevo : dr'vo)

Srpski narod, izuzev onih delova koji su potpadali pod Bugare i "pokondirenih tikava", da tako uslovno nazovem učenu srpsku klasu 17. i 18. veka, nikada nije govorio nošt, svešta, posvešten, tisušta, mošt već u kontinuitetu od praslovenske davnine noć, sveća, posvećen, tisuća, moć (radi jasnoće i lakšeg poređenja koncentrisao sam se samo na opreku št : ć, dok su ostali refleksi ili preciznost vokabulara svesno zanemareni).

PS. Da, naravno da si apostrofom obeležio debelo jer, kao i ja u "detjer tj. d'tjer", a njegova onodobna prosečna fonemska vrednost bliža je fonemu poluglas šva nego a.



To što su pisali št ne znači da su ga izgovarali, štaviše, sigurno znamo da nisu izgovarali.

Pomen srpskog jezika iz 1412. godine; izvor - potvrda Bokeljanina Nikole Miroševića iz 1412. godine o selu Šušanj kod Budve. Na kraju svojeg pisma Nikola Mirošević je napisao:

Ja Nikola Mirošević, kanžalijer, pisah sarpskijem jezikom u Kastio od Budve u carkvu svete bogorodice ljeta od porođenija Hristova tisućja i četiri stotine i dva na deset mjeseca žuna na šest, u subotu.

nikolamirosevic.jpg



Dakle, godine 1412. imamo "srpskijem jezikom" zapisano đerv ћ (u funkciji đ-a i ć-a). Takođe,

1) Imamo jasno napisano tisuća "srpskijem jezikom" ("тисућиа",
ne tisušta; );
2) imamo jekavicu ("лиета, сарпскием, миесеца")
i
3) imamo zapisano srpskijem sa slovom п, kako se i govorilo ("сарпскием").


(Apelujem na mozak svih onih koji pišu srBski da se trgnu iz sna.)


 
@Moderator

Za zvaničnu etimologiju koja stoji u zvaničnim etimološkim rečnicima postoji tema Етимологија.

Tema Etimolomija (sic!) namenjena je za slobodna razmišljanja i ideje o postanku reči.

Molim da se ova napomena ne obriše kako bi nastavila da služi kao obaveštenje.
 
Hvala za ovo gosn Igore. Znači, i hobotnica je dobila ime po svojoj njušci.

Kakve bre njuske u hobotnice:zcepanje:
Valjda su to krakovi ili kraci ( zanimljivo je da bas za to nigde ne postoji pravi izraz, u nemackom su nekakve ruke, a ja to nikako da
zapamtim jer mi je blesavo, pa te krake zovem "prsti". a oni dugacki i 100 metra:D)

- - - - - - - - - -

Da i i trubaduri imaju veze sa slonovima, pitanje je sad;)
 
Па сад, може бити да су наши преци мислили да су све то сурле, тј. хоботи, око ње па је назваше хоботницом, као када би је ми звали сурлатицом хДД
 
Бруцош, бруцошкиња, бруцошица, бруцошијада

Званично:
? lat. brutus: težak, glup

На странама 51 и 52 Вукова Рјечника из 1818. године налазимо ријечи бруце, бруцање, бруцати у значењу стидних длака односно њиховог ницања.
У том смислу, бруцош би био адолесцент, пубертетлија.



"Ој ти секо секуцала!
"Је си ли се јебуцала? -
"Како би се јебуцала,
"Кад још ни сам ни бруцала.


naughty.gif
naughty.gif
naughty.gif
 
Poslednja izmena:
Па сад, може бити да су наши преци мислили да су све то сурле, тј. хоботи, око ње па је назваше хоботницом, као када би је ми звали сурлатицом хДД

Није ХДД, него ја мислим баш тако да је настала та реч. А оно што ме заиста занима то су те изворне словенске речи за појмове који су везани у овом случају за море, што указује да су постојали контакти који нам данас изгледају чудни - прво са слоном, затим и са хоботницом, а има и других "морских" речи које указују на постојање везе са тим поднебљем.

- - - - - - - - - -

Kakve bre njuske u hobotnice:zcepanje:
Valjda su to krakovi ili kraci ( zanimljivo je da bas za to nigde ne postoji pravi izraz, u nemackom su nekakve ruke, a ja to nikako da
zapamtim jer mi je blesavo, pa te krake zovem "prsti". a oni dugacki i 100 metra:D)

- - - - - - - - - -

Da i i trubaduri imaju veze sa slonovima, pitanje je sad;)

Пипци, Рајела, пипци. :)
 
Poslednja izmena:
По мојим новима сазнањима, источнословнеска имена Руслан и Руслана долазе од туркијскога arslan/aslan која је опет настала из иранске речи за лава.
Словенско *slonъ долази из истога корена. Сматра се да је забуна настала jер Словени нису никад видели те животиње уживо, него само су слушали о њих од туркиjских народа.
 
По мојим новима сазнањима, источнословнеска имена Руслан и Руслана долазе од туркијскога arslan/aslan која је опет настала из иранске речи за лава.
Словенско *slonъ долази из истога корена. Сматра се да је забуна настала jер Словени нису никад видели те животиње уживо, него само су слушали о њих од туркиjских народа.

То је горе већ неко напоменуо. Али захтева објашњење - зашто би неко помешао лава и слона?
 
Због сличности речи највероватније и због наведенога разлога да те животиње видели нису.
То није једини пример такве забуне у Словена, прасловенска реч за камилу беше *velьbǫdъ која происходи - кроз готски - из грчкога *ἐλέφας (слон).
 
Poslednja izmena:
Није ХДД, него ја мислим баш тако да је настала та реч. А оно што ме заиста занима то су те изворне словенске речи за појмове који су везани у овом случају за море, што указује да су постојали контакти који нам данас изгледају чудни - прво са слоном, затим и са хоботницом, а има и других "морских" речи које указују на постојање везе са тим поднебљем.

- - - - - - - - - -



Пипци, Рајела, пипци. :)

Idi bre u pipak, al onaj sto ga muski imaju:D

Ne, ne svidja mi se taj pipak, podseca na papak, a to , jel, nije to.

Aj smisli neku drugu.
 
Да ли је назив реке Скрапеж повезан са глаголом шкропити, а то опет са именицом шкрапе? :think:

Pojma nemam. :mrgreen:




Motika.jpg

Pade mi na pamet da bi motika

"prasl.
i stsl. motyka (rus. motýka, polj. motyka) ← ie. *mot- (lat. mateola, stvnjem. medela: plug)"

mogla, kao i motka,

"prasl. *motъka ≃ v. motika"
dolaziti od glagola mlatiti

motika ← *mltyka← mlatiti

motka
← *mltka
← mlatiti


Takođe, mislim da je iste sufiskacije kašika, od korena kaša, pa neka je prisutna u svim ostalim turkijskim jezicima, makar kamilje i kobilje mleko kusali njome. :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Ona postoji u srednjovekovnom (vizantijskom) grčkom βάθρον, postoji i u rumunskom vatră. Ima je i u ostalim slovenskim jezicima (češ/sl. vatra, polj. watra, ukr/rusin. ватра, ватерка, rus. ватрушка itd.), a ima i izvedenica.

Takođe i bugarska reč vatralj.

Nepouzdano je, možda i proizvoljno, reći kako je to "neka balkanska pastirska reč".

U litvanskom postoji ver što znači vreti, ali imamo reči poput var, varnica, uvarak, odvar u našem jeziku. U sanskrtu atharvan - nom. jedn. atharvā, u avestanskom ātar (sveta vatra), a pretpostavlja se da je iz protoindoevropskog. U crkvenoslovenskom postoji ob-(v)atriti što znači za/raspaliti.

U svakom slučaju, "vatra" postoji u svim slovenskim jezicima.

Kao da si prepisivao ono što smo Bastijani i ja privatno raspravljali. :)

Moja teza bila je da je došlo do metateze u, sasvim slovenskoj i srpskoj, reči varta nastaloj od korena var (kao u variti, varnica, var, podvarak, varenika) i čestice ta.

Semantički, a prema proširenju teze, varta tj. vatra bio bi plamen namenjen kuvanju, varenju.

Ponekad u etimologiji crkvenoslovenski može imati zbunjujuću ulogu jer je fond reči u njemu ograničen, jer nije daleko od pameti zaključiti da je narodni jezik Slovena i Srba u doba Svete braće svakako bio, ako ne bogatiji ono svakako komplementaran u određenom pojmovlju.


Bastiani:
Mrkalj:
Oganj je sanskritska reč, oličena i u imenu hinduističkog (i još starijeg) božanstva vatre - Agni(j).

Za vatru ne znam.

Metateza od starijeg varta (var+ta). To bi se odnosilo na vatru na kojoj možeš da kuvaš / variš. Takođe ručak od vruć+ak. ;)

Evo od juče mislim o vatri.:)

A vrućak je od varućak?

A slovenačka reč za bezbednost - varnost - po svemu sudeći je isto ovog porekla. Kome to ne izgleda uverljivo, neka pomisli kako mi danas kažemo za stražara koji pazi da nešto ne pođe naopako dok ostali spavaju - požarni.

I sada dođosmo do toga da je romansko guardian, guardare, guard došlo od srpskog var (ne nužno) preko germanskog warden. :mrgreen: Just kidding... Not! :mrgreen:

Takođe, kad pogledaš vokabular Našeg primorja (maslina, rt ili rat, otok, prstac, zubatac...) No, trebalo bi pre pre ovakvih teza konsultovati najstarije botaničke i zoološke rečnike sa akcentom na autohtonim mediteranskim vrstama.
 

Back
Top