Imaš kod Marojevića, koji je solidan kao slavista, genijalnu tezu o poreklu staroslovenskih grupa
št i
žd injihovoj praslovenskoj (ja kažem = starosrpskoj) regeneraciji u srpskom jeziku. Što se jata tiče, lično se bavim tim problemom punih šest godina tako da dobro poznajem prirodu razvoja tog problema i u fonologiji i u paleografiji, pa mi, za sada, možeš verovati na reč. (Ali eto, možeš i sam početi od
drvo : drevo : dr'vo)
Srpski narod, izuzev onih delova koji su potpadali pod Bugare i "pokondirenih tikava", da tako uslovno nazovem učenu srpsku klasu 17. i 18. veka, nikada nije govorio
nošt, svešta, posvešten, tisušta, mošt već u kontinuitetu od praslovenske davnine
noć, sveća, posvećen, tisuća, moć (radi jasnoće i lakšeg poređenja koncentrisao sam se samo na opreku
št : ć, dok su ostali refleksi ili preciznost vokabulara svesno zanemareni).
PS. Da, naravno da si apostrofom obeležio debelo jer, kao i ja u
"detjer tj. d'tjer", a njegova onodobna prosečna fonemska vrednost bliža je fonemu
poluglas šva nego
a.