Ljubomora...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

loop

Poznat
Banovan
Poruka
9.128
Svi mi znamo da je ljubomora losa osobina.Dobro jedino iz ove konstatacije se mogu izuzeti Satanisti, mozda je to za njih pozitivna osobina, ali za hriscane,budiste,muslimane,ateiste...svi znamo da je ona losa osobina.

Moze li neko da mi objasnio zasto se ona prvi javlja u pojedinim situacijama(naravno svima nama je se barem jednom desila situacija da smo ljubomorni na nekog)?
Cak i ako mi to ne zelimo, iako znamo da je lose biti ljubomoran, ona jednostavno prva ispliva na povsinu.I ima bas jak nagon.
Mene interesuje zasto je to tako?
 
loop:
Svi mi znamo da je ljubomora losa osobina.Dobro jedino iz ove konstatacije se mogu izuzeti Satanisti, mozda je to za njih pozitivna osobina, ali za hriscane,budiste,muslimane,ateiste...svi znamo da je ona losa osobina.

Moze li neko da mi objasnio zasto se ona prvi javlja u pojedinim situacijama(naravno svima nama je se barem jednom desila situacija da smo ljubomorni na nekog)?
Cak i ako mi to ne zelimo, iako znamo da je lose biti ljubomoran, ona jednostavno prva ispliva na povsinu.I ima bas jak nagon.
Mene interesuje zasto je to tako?

Iako znam da je od male vrednosti da darujem svoj komentar na ovom mestu i ovim maloumnim ignorantima, ja ću to ipak učiniti i ponajviše iz razloga da bih ti pojasni* problem ljubomore and/or da ti pružim makar malu pomoć u ovoj glavolomki.
Naime, ljubomora je odgovor našeg Ega odnosno ljubomora je reakcija Ega na osećaj sopstvene ugroženosti.
Ljubomora može imati mnoštvo oblika; najpoznatiji su intelektualna i seksualna ljubomora i ljubomora usred osećanja manje vrednosti u bilo kom smislu.
Veliki egoisti pate od velike ljubomore. Veliki egoisti takodje mogu uopšte da ne pate od ljubomore jer su egoisti; u njihovom misaonom sistemu vrednosti oni su u svemu najbolji i najviše vrede tako da nemaju zašto biti ljubomorni.
Dakle, jasan odgovor na tvoje pitanje bi glasio: ljubomora postoji kao reakcija Ega koji je deo ličnosti i koji može biti izražen u manjoj ili većoj meri te time i ljubomora može biti izražena u manjoj ili većoj meri. No imajmo u vidu izuzetak koji sam napomenu* u pre-pretposlednjoj rečenici.

Nadam se da sam ti bar malo pomog*.
 
scharfschuetze:
Iako znam da je od male vrednosti da darujem svoj komentar na ovom mestu i ovim maloumnim ignorantima, ja ću to ipak učiniti i ponajviše iz razloga da bih ti pojasni* problem ljubomore and/or da ti pružim makar malu pomoć u ovoj glavolomki.
:arrow:
scharfschuetze:
Veliki egoisti pate od velike ljubomore. Veliki egoisti takodje mogu uopšte da ne pate od ljubomore jer su egoisti; u njihovom misaonom sistemu vrednosti oni su u svemu najbolji i najviše vrede tako da nemaju zašto biti ljubomorni.
Svaki komentar je suvišan. Možda samo jedno pitanje:
U koji ekstremni slučaj ti spadaš? U ove što pate od velike ljubomore ili u ove što uopšte nemaju taj problem?
 
Jeste negde bila tema o ljubomori, ne mora da znači da je ovde. Mada, nije ni bitno.
Za svu tu priču o egu (ili Egu, kako za koga) postoji jedan tačniji naziv – zavist. I mislim da je baš takva tema bila.
Iako su to veoma povezana dva pojma, očigledno je da nisu isti.
Meni, recimo, nikada nije bio jasan pojam ljubomore. Kada neko kaže da je ljubomoran jer njegova devojka merka drugog, da li je on ljubomoran na nju ili na njega?
Da li je ovde reč o ljubomori ili o zavisti? Meni se čini da je o zavisti, jer to je ono što je svako od nas morao osetiti. A, da li će se neko osetiti ugroženim ako neka draga mu osoba (uopšte ne govorim isključivo o partneru) provodi više vremena sa nekim drugim nego sa njim, to već nije svačija osobina. Ili je kod nekih ljudi izražena znatno manje.
Koja je uopšte razlika između ljubomore i zavisti?
Mislim da je ljubomora posledica osećanja ugroženosti usled STRAHA od gubitka, dok je zavist posledica osećanja manje vrednosti, tj. ugroženosti usled povrede ega, kako je moj samokritični prethodnik napisao.
Ali, to je zavist. I ona je mnogo loša. Mislim da je daleko gore pustiti zavisti na volju, nego klasičnoj ljubomori.
U oba slučaja se osećamo ugroženo.
P. S. Kao suprotnost zavisti, u podjednako ekstremnom o negativnom obliku, navela bih UOBRAŽENOST, koja je posledica osećanja više vrednosti, tj. posledica porasta ega.
 
Dva dobra odgovora, navela su em da usmerim svoje misli u pravom pravcu.
No sad ste me bacili u rebus da li sam ja to osetio zavist ili ljubomoru.
ljubomora je odgovor našeg Ega odnosno ljubomora je reakcija Ega na osećaj sopstvene ugroženosti.
Mislim da je ljubomora posledica osećanja ugroženosti usled STRAHA od gubitka, dok je zavist posledica osećanja manje vrednosti, tj. ugroženosti usled povrede ega,

i rekao bih da je u pitanju zavist.Jel ja sam "nesto" vec izgubio i to vise nije moje, medjutim sad je to "nesto" nekog drugog coveka i ja sam osetio osecanje koje sam formulisao kao ljubomora.Nekako mi blaze zvuci.
Ali i dalje mi ostaje ne jasno zasto se ta osecaj uopste javlja?
Ego.Kako pobediti taj svoj ego?
I da li je to nesto normalno?
I sta ako to predje u patolosku ljubomoru, kako se boriti da ne dodje do toga?
Hvala :)
 
Lexa:
:arrow:

Svaki komentar je suvišan. Možda samo jedno pitanje:
U koji ekstremni slučaj ti spadaš? U ove što pate od velike ljubomore ili u ove što uopšte nemaju taj problem?

Ja dragi pametni neprijatelju spadam u velike egoiste i to uopšte ne poričem. Doduše u poslednje vreme se trudim da malo smirim svoj Ego ali mi očevidno ne ide.

Džabe si se trudio da me načiniš kontradiktornim.
 
Lexa:
Jeste negde bila tema o ljubomori, ne mora da znači da je ovde. Mada, nije ni bitno.
Za svu tu priču o egu (ili Egu, kako za koga) postoji jedan tačniji naziv – zavist. I mislim da je baš takva tema bila.
Iako su to veoma povezana dva pojma, očigledno je da nisu isti.
Meni, recimo, nikada nije bio jasan pojam ljubomore. Kada neko kaže da je ljubomoran jer njegova devojka merka drugog, da li je on ljubomoran na nju ili na njega?
Da li je ovde reč o ljubomori ili o zavisti? Meni se čini da je o zavisti, jer to je ono što je svako od nas morao osetiti. A, da li će se neko osetiti ugroženim ako neka draga mu osoba (uopšte ne govorim isključivo o partneru) provodi više vremena sa nekim drugim nego sa njim, to već nije svačija osobina. Ili je kod nekih ljudi izražena znatno manje.
Koja je uopšte razlika između ljubomore i zavisti?
Mislim da je ljubomora posledica osećanja ugroženosti usled STRAHA od gubitka, dok je zavist posledica osećanja manje vrednosti, tj. ugroženosti usled povrede ega, kako je moj samokritični prethodnik napisao.
Ali, to je zavist. I ona je mnogo loša. Mislim da je daleko gore pustiti zavisti na volju, nego klasičnoj ljubomori.
U oba slučaja se osećamo ugroženo.
P. S. Kao suprotnost zavisti, u podjednako ekstremnom o negativnom obliku, navela bih UOBRAŽENOST, koja je posledica osećanja više vrednosti, tj. posledica porasta ega.

Da, osoba oseća zavist zato što u tom slučaju njenom Egu nije posvećena pažnja, a to je bitno za njegovo pravilno funkcionisanje odnosno nadgrađivanje osecanja sopstvenih vrednosti (osoba odnosno njen Ego postaje manje vredna-vredan za tu osobu koja švrlja). Tako ugroženi veruje da onaj drugi (predmet pažnje) više vredi od njega samog. To je upravo zavist ili u ovom slučaju ugroženi Ego, odnosno njegova reakcija.

p.s. Bespotrebno razdvajaš zavist, ljubomoru i Ego. To su povezani pojmovi.
 
loop:
Dva dobra odgovora, navela su em da usmerim svoje misli u pravom pravcu.
No sad ste me bacili u rebus da li sam ja to osetio zavist ili ljubomoru.



i rekao bih da je u pitanju zavist.Jel ja sam "nesto" vec izgubio i to vise nije moje, medjutim sad je to "nesto" nekog drugog coveka i ja sam osetio osecanje koje sam formulisao kao ljubomora.Nekako mi blaze zvuci.
Ali i dalje mi ostaje ne jasno zasto se ta osecaj uopste javlja?
Ego.Kako pobediti taj svoj ego?
I da li je to nesto normalno?
I sta ako to predje u patolosku ljubomoru, kako se boriti da ne dodje do toga?
Hvala :)

Lexa je napisao:

Koja je uopšte razlika između ljubomore i zavisti?
Mislim da je ljubomora posledica osećanja ugroženosti usled STRAHA od gubitka, dok je zavist posledica osećanja manje vrednosti, tj. ugroženosti usled povrede ega, kako je moj samokritični prethodnik napisao.

Ovo je pokusaj da se rasloji zavist i ljubomora i zato si sad zapao u rebus. No Lexina tvrdnja na prvi pogled deluje ispravno ali ako se malo bolje razmisli može se uočiti da je zapravo i Zavist posledica osecanja ugroženosti usled straha od gubitka, a isto tako da je i ljubomora posledica osećanja manje vrednosti. Kao sto vidiš samo je došlo do obrtanja i opet se dobila realna tvrdnja. Tako da Lexina tvrdnja jeste tačna ali je tačno i vice versa, što je dokaz da su ljubomora i zavist isto, kao primarne reakcije ugroženog Ega.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top