Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 39.453
Moralne implikacije. Još jedan razlog zašto se ne može prihvatiti pretpostavka da je „dobro vino“ koje je Isus načinio bilo alkoholnog sadržaja jeste zbog negativne slike koju bi mogli dobiti o samom Isusu. Ako bi bilo tačno da se već pilo alkoholno vino na svadbi,Isusovo čudo (koje je proizvelo između 500-600 litara još boljeg vina takve vrste, kojeg su koristili muškarci, žene pa čak i deca skupljeni zajedno na svadbenoj svečanosti) pokazuje da je Isus itekako moralno odgovoran za nastavak i porast njihovog opijanja. Na osnovu ovoga mogu se izvesti neki logični zaključci.Na primer, velika količina vina kojeg je Isus čudom stvorio pri kraju svadbene svečanosti dokazuje dve stvari:
Prekomerna upotreba alkoholnog pića je dozvoljena.
Vino u ovom slučaju je čist grožđani sok, bez prisustva alkohola. U skladu sa osuđivanjem upotrebe alkoholnog vina u Starom Zavetu, jasno je da je u pitanju sok od grožđa.
Teško je zamisliti i protivno je moralnim principima Svetog Pisma (pa i razuma) pretpostaviti da je Isus, Stvoritelj dobrih stvari (Postanje 1:4,10,12,18,21,25) ispoljio Njegovu natprirodnu moć da dovede u postojanje opojno i alkoholno vino koje samo Sveto Pismo osuđuje i naziva ga „podsmevač“ (Priče 20:1).
Što se tiče glagola metusko odnosno „opiti“ u 2:10, neki smatraju da ovaj grčki glagol jednostavno znači „napiti se,“ u pasivu „biti pijan.“ Prema tome, to je još jedan neosporan dokaz da je vino koje je Isus stvorio u Kani zapravo – alkoholno vino, jer glagol metuskose nikada ne koristi za „opijanje“ bilo kog drugog pića osim alkoholnog.
Međutim, iako je tačno da glagol metusko, metuskomaipiti, opiti se, napiti se,“ on nužno ne podrazumeva da je u pitanju upotreba bilo kog opojnog odnosno alkoholnog pića. Glagol metuskozasititi se od pijenja“ bez bilo kakvog prisustva alkohola. Prema tome, zaključak bi bio da, kada su gosti već bili zasićeni od pijenja starog grožđanos soka, Isus, što je neuobičajeno za običaje onoga vremena, kako i sam „kum“ kaže, čini čudo i od vode stvara svež grožđani sok koji je „dobar,“ ili bolji od starijeg soka od grožđa.
Drugim rečima, metusko u 2:10 jednostavno označava zasićenost, ukazuje na obiman kvantitet vina koji se generalno koristio na svadbenim proslavama, bez bilo koje naznake za njegova alkoholna dejstva. Oni koji insistiraju da je vino na svadbi bilo alkoholno i da je Isus takođe stvorio alkoholno vino, kvalitetnijeg od prethodnog, navode na zaključak da je Isus obezbedio ogromnu dodatnu količinu alkoholnog vina tako da se svadbena proslava mogla nastaviti u nepromišljenom popuštanju. Jedan takav zaključak ruši celokupan moralni integritet Hristovog karaktera, sa čim se sigurno ni jedan konzervativan hrišćanin ne bi mogao tako lako složiti.
Sva Hristova čuda su bila uvek usmerena ka milosrdnom i dobronamernom kraju. Isus nije došao da uništi nego da spasi čoveka. To je očito i u pokazivanju Njegove slave na svadbenoj svečanosti u Kani Galilejskoj. Prvi znak Njegovog božanstva bilo je upravo pretvaranje vode u vino – novo, sveže vino koje je simbolizovalo božansku prisutnost, Njegovu slavu i moć. Kako bi Isus mogao stvoriti bilo šta što je raspadljivo, trulo, pokvareno – a da u isto vreme pokazuje Svoju slavu?
Prekomerna upotreba alkoholnog pića je dozvoljena.
Vino u ovom slučaju je čist grožđani sok, bez prisustva alkohola. U skladu sa osuđivanjem upotrebe alkoholnog vina u Starom Zavetu, jasno je da je u pitanju sok od grožđa.
Teško je zamisliti i protivno je moralnim principima Svetog Pisma (pa i razuma) pretpostaviti da je Isus, Stvoritelj dobrih stvari (Postanje 1:4,10,12,18,21,25) ispoljio Njegovu natprirodnu moć da dovede u postojanje opojno i alkoholno vino koje samo Sveto Pismo osuđuje i naziva ga „podsmevač“ (Priče 20:1).
Što se tiče glagola metusko odnosno „opiti“ u 2:10, neki smatraju da ovaj grčki glagol jednostavno znači „napiti se,“ u pasivu „biti pijan.“ Prema tome, to je još jedan neosporan dokaz da je vino koje je Isus stvorio u Kani zapravo – alkoholno vino, jer glagol metuskose nikada ne koristi za „opijanje“ bilo kog drugog pića osim alkoholnog.
Međutim, iako je tačno da glagol metusko, metuskomaipiti, opiti se, napiti se,“ on nužno ne podrazumeva da je u pitanju upotreba bilo kog opojnog odnosno alkoholnog pića. Glagol metuskozasititi se od pijenja“ bez bilo kakvog prisustva alkohola. Prema tome, zaključak bi bio da, kada su gosti već bili zasićeni od pijenja starog grožđanos soka, Isus, što je neuobičajeno za običaje onoga vremena, kako i sam „kum“ kaže, čini čudo i od vode stvara svež grožđani sok koji je „dobar,“ ili bolji od starijeg soka od grožđa.
Drugim rečima, metusko u 2:10 jednostavno označava zasićenost, ukazuje na obiman kvantitet vina koji se generalno koristio na svadbenim proslavama, bez bilo koje naznake za njegova alkoholna dejstva. Oni koji insistiraju da je vino na svadbi bilo alkoholno i da je Isus takođe stvorio alkoholno vino, kvalitetnijeg od prethodnog, navode na zaključak da je Isus obezbedio ogromnu dodatnu količinu alkoholnog vina tako da se svadbena proslava mogla nastaviti u nepromišljenom popuštanju. Jedan takav zaključak ruši celokupan moralni integritet Hristovog karaktera, sa čim se sigurno ni jedan konzervativan hrišćanin ne bi mogao tako lako složiti.
Sva Hristova čuda su bila uvek usmerena ka milosrdnom i dobronamernom kraju. Isus nije došao da uništi nego da spasi čoveka. To je očito i u pokazivanju Njegove slave na svadbenoj svečanosti u Kani Galilejskoj. Prvi znak Njegovog božanstva bilo je upravo pretvaranje vode u vino – novo, sveže vino koje je simbolizovalo božansku prisutnost, Njegovu slavu i moć. Kako bi Isus mogao stvoriti bilo šta što je raspadljivo, trulo, pokvareno – a da u isto vreme pokazuje Svoju slavu?