SVADBA U KANI GALILEJSKOJ
Istorijska pozadina
Nekoliko elemenata iz Starog zaveta i pozadina iz vremena priče pomažu nam da osvetlimo aspekte teksta iz Jovana 2,1-11. Obilje vina je, na primer, bilo karakteristično za starozavetne tekstove koji opisuju buduće Božje carstvo, koje će zvanično nastati, otpočeti u poslednjim danima (Isaija 25,6; Jeremija 31,12; Amos 9,13.14). Isusovo obezbeđivanje dodatnih količina vina na svadbenoj gozbi je, prema tome, primer kako Jovanovo Jevanđelje oslikava uverenje da je starozavetno očekivanje za poslednje vreme bilo ispunjeno u Isusu.
Sudovi za vodu (sa zapreminom od 90 do 130 litara) u drevnim vremenima su bili neobične veličine. Moguće je da je veličinu sudova Jovan pomenuo, želeći da ukori Jevreje zbog njihove opsednutosti ritualnim čišćenjem. U većini delova drevnog sveta sveža voda se mogla teško dobiti, pa su detalji priče veoma zanimljivi.
Priča o pretvaranju vode u vino čitaoca podseća i na priče o nekim drugim transformacijama u Starom zavetu. Mojsije je pretvorio vodu u krv, što je bilo jedno od zala koja su snašla drevni Egipat (2. Mojsijeva 7,14-24). Jelisije je gorku vodu u Jerihonu pretvorio u slatku, ukusnu i ponovo upotrebljivu (2. Carevima 2,19-22). Priča iz 2. Carevima 3,12-25 možda je posebno zanimljiva kao paralela čudu u Kani, a tu je ponovo reč o jednom Jelisijevom iskustvu. Jelisiji u posetu dolazi nekoliko careva koji očekuju poruku od Gospoda. Njegov odgovor je bio sličan Isusovom odgovoru majci: “Šta je meni do tebe?“ Međutim, ipak se složio da sarađuje s njima. Po njegovim uputstvima čudotvorno se pojavila voda, za koju su neprijatelji mislili da je krv (stihovi 3,22.23). Na taj način je Izrailj izvojevao veliku pobedu nad Moavcima.
Predmet o kojem sada govorimo mi obrađujemo na osnovu poznavanja pozadine priče o svadbi. Mnogi ljudi se pitaju da li se događaj u kojem je Isus vodu pretvorio u vino na neki način može dovesti u vezu s problemom — kako hrišćani treba da se postave prema upotrebi alkohola. Međutim, u tekstu iz Jovana 2,1-11 ili njegovoj pozadini, nema ničega što bi tražilo da vino koje je Isus načinio bude prevrelo. Pre svega, reč za vino u tom tekstu (oinos) je u grčkom jeziku srednjeg roda. Ona se može odnositi na neprevreo sok od grožđa, ili može da se odnosi na prevrelo vino. Terminologija teksta ni na koji način ne doprinosi razrešavanju problema.