U kojim situacijama...

glumim, da.
dobro raspolozenje, kada znam da osobe pored kojih sam trenutno, nisu krive za moju nadrndanost ili vec neku muku.
na poslu, jer posao nije mesto za licne probleme, cuti i radi i smeskaj se.
pred cerkom, njoj dajem onu bolju stranu sebe

ne glumim pred bas malim brojem ljudi, a s obzirom da su uz mene tolike godine i jos uvek me vole, valjda i nisam toliko losa ni skroz ogoljena.
vaspitanje, protokol, drustvene norme, obziri prema drugim osobama, sve su to razlozi za glumu..nije to nista strasno, ljudski je.
 
ja ka ne mogu da svrsim ja izvucem slajmaru iz pete i kazem zazmuri sad ce skloni kosu i zalepim joj slajmaru po sred face.
msm kapiram da to radim zato sto ne zelim da joj poljuljam sliku o sebi
****** uvek sam brinuo o tim stvarima
 
pa verovatno da, ali nikad oko bitnih stvari.
da nesto skratim, pojednostavim, olaksam..pretrcim, ucutkam, zaobicem
a imam tolike oscilacije u licnosti, od celicno hladne do preterano nezne, da ni nema potrebe da glumim, samo pustim svakom ono sta je zasluzio.
 

Back
Top