Zao mi je, ovde se ne radi o kloru.
- - - - - - - - - -
Velika analiza: TTIP - Centralistički, apsolutistički i arogantni projekt američkog imperijalizma
piše: N.Babic
Hrvatski radio je izvijestio da će u američkom veleposlanstvu u Zagebu navodno biti otvorena soba za čitanje Sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, kontroverzni TTIP (Transatlantsko partnerstvo slobodne trgovine i ulaganja). Uz brojne obveze o diskreciji, sadržaj nacrta sporazuma i aktualno usuglašene odredbe, kao i sam tijek tajnih pregovora će moći čitati samo određene osobe, prije svega iz državnog vrha.
Ovdje se treba vratiti nekoliko mjeseci unatrag, kada je 9. listopada 2014. godine ravnatelj Opće uprave za trgovinu Europske komisije, Karel De Gucht, danas zamijenjen švedskom političarkom Ceciliom Mallstrom , objavio napravio javni dokument od osamnaest stranica, prilično jezgrovit sažetak pregovora Sporazuma slobodne trgovine i ulaganja između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država.
Puni tekst pregovora dva glavna pregovrača, Španjolca Ignacia Garcie Bercere za EU i Dana Mulleya za SAD, i dalje nosi oznaku najviše tajnosti, a samo osam dužnosnika Europske komisije će znati njegov sadržaj. Čak i članovi Europskog parlamenta, koji su bi ove godine trebali ratificirati tekst sporazuma, ne zanu sve o tajnim pregovorima. Srećom po EU, TTIP mora prihvatiti Europski parlament, potom ga jednoglasno mora prihvatiti Vijeće Europe i na kraju mora proći u nacionalnim parlamentima svih zemalja članica EU.
Nažalost, poznata su samo neka poglavlja i to ona o trgovini javnih službi i elektroničkih komunikacija, što je prvi objavio njemački tjednik Zeit. Sa svoje strane, Huffington Post je opisao još tri poglavlja o energetici, a američki Centar međunarodnog prava zaštite okoliša je objavio manje izvatke i standardima u određivanju tarifa u kemijskom sektoru.
Službeno je TTIP rođen u lipnju 2013. godine, kada su predsjednik Barack Obama i tadašnji predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso, započeli prvog kruga pregovora to nakon kompleksne pripreme od dvanaest godina.
Možda netko ne razumije zbog čega je za SAD sporazum TTIP toliko važan. U dugom razdoblju priprema za početak pregovora o kontroverznoj i opasnoj „Euroameričkoj uniji“ zabilježen je neuspjeh u provedbi Multilateralnog sporazuma o ulaganju (MAI), Indija je s novim premijerom Narendrom Modijem šokirala SAD i zamrznula ugovor o liberalicaiji svjetskog tržišta kojeg je Amerika pokušala nametnuti u sklopu Svjetske trgovinske organizacije (WTO), sporazum o slobodnoj trgovini NAFTA između SAD-a, Kanade i Meksika je uspio proći, a nisu uspjeli ni pregovori za FTAA (SAD i zemlje Južne Amerike). Jedan od najvećih sporazuma na globalnoj razini unutar WTO, onaj o liberalizaciji svjetskog tržišta, Indija je zamrznula prošle godine, iako su se mnogi nadali kako će smjenom vlasti promijeniti kurs, budući da je bivša indijska vlada bila čvrsto vezana za skupinu BRICS i s ostalim članicama tražila reforme međunarodnih organizacija kao što su MMF, Svjetska banka i WTO. Narendra Modi nije učinio ništa što ne bi učinio i njegov prethodnik , bivši premijer Manmohan Singh, na što su SAD, Europska unija, Australija, Japan i Norveška raspravljali o planu da se Indiju isključi iz ugovora o olakšicama i da se ide naprijed bez obzira na njen veto. Dakle, diljem svijeta su američki pokušaji stvaranja asocijacija slobodnog tržišta ulglavnom pretrpjeli poraz, osim u Europskoj uniji (barem za sada).
- - - - - - - - - -
Iskustvo stečeno u definiranju tih ugovora su se koristila od strane Sjedinjenih Država i EU za definiranje TTIP i CETA (Bilateralni sporazum EU-Kanada), TISA (Opći sporazum o javnim uslugama), Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i zemalja Magreba i konačno TPP, Trans-pacifički trgovinski sporazum između SAD-a i azijskih zemalja, ali bez Kine, Sjeverne Koreje, Vijetnama i Indije.
Svim ovim ugovorima je zajednička geopolitička logika globalizacijskog kapitalizma, oni su moćan alat u službi globalne strategije Sjedinjenih Država i potrebni su za uspostavljanje sustava globalnog gospodarskog nadzora od strane korporacija i financijskih konglomerata.
Danas, u novom međunarodnom kontekstu, Sjedinjene Američke Države žele potvrditi svoje imperijalno vodstvo, jer efekti i posljedice dinamike različitih procesa globalizacije (gospodarski, trgovački, kulturni i medijski) proizvode značajne promjene u svijetu.
Međutim, tu su i geopolitičke alternative koje zastupaju zemlje u razvoju, prije svega BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika), ali i Euroazijska ekonomska unija, te rastući trend bilateralnih ugovora o slobodnom tržištu.
Naime, izravna posljedica pretjerano ubrzane liberalizacije tržišta je ujedno uzrokovala i brz pad „Trilaterale“ (SAD, Japan i Europska unija), koja od 1997. godine, odnosno odmah nakon Sporazuma multilateralnim ulaganjima (MAI), sebi na globalnoj razini nije uspjela osigurati ključno mjesto, unatoč činjenici da su tada SAD uspjele srušiti SSSR i vojno zabarakidirati Bliski istok.
Da bi na globalnoj razini Bijela kuća opet igrala središnju geopolitičku i geostratešku ulogau, Obamina „izuzetnost“ nije našla ništa bolje od prašnjavih i teorija starih pedesetih godina, razvijenih tijekom provedbe Marshallovog plana u Europi. Toj teoriji sada veliku pozornost daju Institut Cato i Atlantsko vijeće, koji analiziraju geopolitičke posljedice globalizacije i sve dublju i dinamičniju afirmaciju liberalizacije tržišta. Štoviše, ove studije su priprema za „road map“ i u stvari otkrivaju elemente plana Bijele kuće kojim ponovo želi potvrditi globalnu i ekonomsku hegemoniju Sjedinjenih Država. U praksi, „izvrsni“ američki umovi sugeriraju Bijeloj kući da kombinira politički utjecaj i vojnu silu i tako počne redefinirati standarde svjetske proizvodnje i uspostavi disciplinu sve raznovrsnijem svjetskom tržištu. Dalje, američki plan sadrži i nametanje novog koncepta radničkih plaća. Scenarij kojeg planira provesti SAD želi utvrditi nova pravila u kretanju roba i kapitala, a zatim utvrditi regulatorne procese različitih poslovnih područja, naravno, sve s ciljem da se korporacijama i financijskim konglomeratima s Wall Streeta osigura veća kapitalistička dobit. To može učiniti samo visoka sposobnost penetracije u sve sektore svjetskog gospodarstva.
Elementi kojima SAD pokušavaju osigurati vlastiti geopolitički i geostrateški interes, nakon razočaravajućeg iskustva sporazumom MAI iz 1997., su bilateralna trgovina i ulaganja, čime se na svjetskim tržištima redefinira sfera geostrateškog utjecaja i širi ekonomski, tehnološki i kulturni utjecaj multinacionalnih korporacija. Naravno, sve je to moguće zahvaljujući i snazi vojne industrije, medija i financijskih konglomerata Wall Streeta.
Sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a, Kanade i Meksika (Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini NAFTA), ratificiran je 1994., Billu Clintonu je to bio prvo iskustvo američke „izuzetnosti“ u Bijeloj kući, kada se bio polaskan izazovom da „uskladiti zakone o bilateralnoj trgovini s Meksikom i Kanadom i time za sve tri zemlje osigura dinamičnije gospodartsvo“.