- Poruka
- 330.726
SPC 7.Jula,proslavlja praznik Rođenje Svetog Jovana Preteče - Ivanjdan.
Sveti Jovan je poznat kao Jovan Preteča jer je došao pre Hrista, najavljivao dolazak Hristov i pozivao ljude na pokajanje, a kao Krstitelj zato što je pored drugih krstio i Hrista. Kao mlad Jovan je otišao u pustinju gdje se hranio korenjem i divljim medom. U propovedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.
Narodno praznovanje Ivanjdana potiče iz prethrišćanskog perioda, od ratarskog kulta u kojem se slavi sunce kada u vreme letnje dugodnevice isijava najveću snagu, kao i početak žetve.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume "po Bogu i svetome Jovanu" stoga što se Jovan Kristitelj, koji je rođen na današnji dan po starom računanju vremena, smatra uzorom karakternosti i poštenja.Od svih ostalih proroka sveti Jovan se razlikuje naročito po tome što je imao tu sreću da je mogao i rukom pokazati svetu Onoga koga je prorokovao.Za ruku svetog Jovana priča se da ju je svake godine, na dan svetiteljev, arhijerej iznosio pred narod, a da se ponekad ta ruka javljala raširena označavajući rodnu i obilnu godinu, a ponekad i zgrčena najavljujući loš rod i glad.
O Ivanjdanu se pletu venci od ivanjskog cveća u koji se stavlja beli luk da kuću čuva od groma, a da bi se pokazalo da je priroda, u razvoju, došla do zenita.Prema običajima, devojke, kroz taj venac, gledaju rađanje sunca da bi bile rumene kao ono, dok su se u predvečerje toga dana, u mnogim slovenskim krajevima po brdima palile ivanjske vatre (kresovi) oko kojih se igralo i pevalo.
Sveti Jovan je poznat kao Jovan Preteča jer je došao pre Hrista, najavljivao dolazak Hristov i pozivao ljude na pokajanje, a kao Krstitelj zato što je pored drugih krstio i Hrista. Kao mlad Jovan je otišao u pustinju gdje se hranio korenjem i divljim medom. U propovedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.
Narodno praznovanje Ivanjdana potiče iz prethrišćanskog perioda, od ratarskog kulta u kojem se slavi sunce kada u vreme letnje dugodnevice isijava najveću snagu, kao i početak žetve.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume "po Bogu i svetome Jovanu" stoga što se Jovan Kristitelj, koji je rođen na današnji dan po starom računanju vremena, smatra uzorom karakternosti i poštenja.Od svih ostalih proroka sveti Jovan se razlikuje naročito po tome što je imao tu sreću da je mogao i rukom pokazati svetu Onoga koga je prorokovao.Za ruku svetog Jovana priča se da ju je svake godine, na dan svetiteljev, arhijerej iznosio pred narod, a da se ponekad ta ruka javljala raširena označavajući rodnu i obilnu godinu, a ponekad i zgrčena najavljujući loš rod i glad.
O Ivanjdanu se pletu venci od ivanjskog cveća u koji se stavlja beli luk da kuću čuva od groma, a da bi se pokazalo da je priroda, u razvoju, došla do zenita.Prema običajima, devojke, kroz taj venac, gledaju rađanje sunca da bi bile rumene kao ono, dok su se u predvečerje toga dana, u mnogim slovenskim krajevima po brdima palile ivanjske vatre (kresovi) oko kojih se igralo i pevalo.