- Poruka
- 1.076
Poznajem dosta mladih ljudi, uzrasta 16 do 25 godina, koji su stalno u tripu da sebe u raznoraznim svakodnevnim situacijama predstavljaju kao psiho likove, zle likove, psiho ludake, psihopate i slično. Čak i kada im neko kaže da nisu takvi, ili da je to teško sranje, oni se uznemire kao da si im šamar opalio, i krenu da vas ludački ubedjuju kako su oni zapravo žešći psiho likovi, kako nemaju osećanja, kako su hladni, surovi, čudni, neosetljivi, hladnokrvni, podmukli, zločesto šarmantni, nepredvidivi, spremni na sva zla itd itd itd. Stalno to potenciraju. čak i u javnosti pokušavaju da se ponašaju u skladu sa tim, nekim komentarima pokušavaju sebe da predstave na taj način, iako je to i smešno negde. Znam i za jednu osobu koja je smehotresno zloglasan primer toga, sve radi samo da bi ispala što lošija, psihopatskija, ali i uvrnutija u tudjim očima, to nekad čak ide toliko daleko da se opterećuje time i kad je neko uputi na to šta zapravo predstavlja (sasvim normalnu i svakodnevnu, možda tek malo čudniju i bizarniju osobu, mada i to njenim izborom) ona se breca, ubedjuje da nije tako, pokušava da se odbrani nekim polu-duhovitim polu-cinizmom i slično. Pritom simptomatično pokušavaju da unize one koji su kao oni, i da ih predstave kao drugačije od sebe, u stilu: "on nije stvarno mračan i bezosećajan nego se samo pretvara, ja sam real deal".
Šta reći o ovim "buuuu" likovima? Šta je u osnovi njihove psihologije, i tog stalnog pokušavanja da sebe predstave kao zle, manipulativne, surove, bezosećajne, zajebane, uvrnute i slično?
Šta reći o ovim "buuuu" likovima? Šta je u osnovi njihove psihologije, i tog stalnog pokušavanja da sebe predstave kao zle, manipulativne, surove, bezosećajne, zajebane, uvrnute i slično?
Poslednja izmena: