Lollol
Poznat
- Poruka
- 9.450
Sedim tako u nekom drustvu i krene prica o svom ja, gubljenju svog ja u vezi, papucarstvu, ustupcima i sl.
Primera radi, neka imamo slucaj da ona zeli da ide na more, letovanje, a on ne. Njoj je dosadno, nigde ne idu, smorila se, njemu se ne daju pare za more, radije bi to potrosio na nesto drugo, tj. po njegovom misljenju pametnije, potrebnije, tipa dazbine, racuni, krediti, sta vec.
Ovo je izmisljeni primer, koji je tu cisto slikovito da vam predstavi jedan sukob, tema nema apsolutno nikakve veze sa letovanjem.
U svakom slucaju, tu dolazi do konflikta, ona hoce po svom, on ne, kako resiti konflikt?
Diskutujuci tako, dodjemo mi do zakljucka da su muskarci manje-vise oni koji tu popustaju, saviju rep, ucine ustupak, jer ako ne ucine, pa ide drama i onda raskid, sto im nije u interesu.
Moje pitanje je, kako onda razresiti konfliktne situacije, bez zrtvovanja svog Ja, svojih zelja, i bez nekih ultimatuma "ne odgovara mi, ne zelim i to je to, kraj price (uzmi ili ostavi)"?
Koliko se mora biti spreman ko kompromis, i gde je granica izmedju kompromisa i gubljenja svog Ja? Koliko se kompromisa (pa i onog sto se mozda i ne zeli) cini, da bi se odrzala neka veza?
Sta je sa onim, nekome das prst, a on bi ruku, tj. kada nekome ucinimo ustupak on trazi sve vise i vise posle toga?
Moze li se ostati dosledan sebi (i koliko), svojim zeljama, a ne biti solo zbog toga?
Primera radi, neka imamo slucaj da ona zeli da ide na more, letovanje, a on ne. Njoj je dosadno, nigde ne idu, smorila se, njemu se ne daju pare za more, radije bi to potrosio na nesto drugo, tj. po njegovom misljenju pametnije, potrebnije, tipa dazbine, racuni, krediti, sta vec.
Ovo je izmisljeni primer, koji je tu cisto slikovito da vam predstavi jedan sukob, tema nema apsolutno nikakve veze sa letovanjem.
U svakom slucaju, tu dolazi do konflikta, ona hoce po svom, on ne, kako resiti konflikt?
Diskutujuci tako, dodjemo mi do zakljucka da su muskarci manje-vise oni koji tu popustaju, saviju rep, ucine ustupak, jer ako ne ucine, pa ide drama i onda raskid, sto im nije u interesu.
Moje pitanje je, kako onda razresiti konfliktne situacije, bez zrtvovanja svog Ja, svojih zelja, i bez nekih ultimatuma "ne odgovara mi, ne zelim i to je to, kraj price (uzmi ili ostavi)"?
Koliko se mora biti spreman ko kompromis, i gde je granica izmedju kompromisa i gubljenja svog Ja? Koliko se kompromisa (pa i onog sto se mozda i ne zeli) cini, da bi se odrzala neka veza?
Sta je sa onim, nekome das prst, a on bi ruku, tj. kada nekome ucinimo ustupak on trazi sve vise i vise posle toga?
Moze li se ostati dosledan sebi (i koliko), svojim zeljama, a ne biti solo zbog toga?