Svaki hrvatski politički program se pre ili kasnije istorijski pokaže kao ustaški

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
32.468
Prof. dr Dejan Mikavica: Svaki hrvatski (politički) program se, pre ili kasnije, nažalost, istorijski pokaže kao ustaški; to je rekao i Franjo Tuđman.



Prof. dr Dejan Mikavica


Akademska karijera
◦ 2009. godine - Izbor u zvanje - vanredni profesor, Filozofski fakultet, Novi Sad
◦ 2004. godine - Izbor u zvanje - docent, Filozofski fakultet, Novi Sad
Oblast: Nacionalna istorija novog veka
◦ 2003. godine - Doktorat, Filozofski fakultet, Novi Sad
Oblast: Nacionalna istorija novog veka, (naslov rada: Mihailo Polit Desančić)
◦ 1994. godine - Magistratura, Filozofski fakultet, Beograd
Oblast: Nacionalna istorija novog veka, (naslov rada: Politička delatnost Laze Kostića)
◦ 1990. godine - Diploma, Filozofski fakultet, Novi Sad
Oblast: Istorija, (naslov rada: Srpski nacionalni program i Evropa 1844-1870)

Oblasti interesovanja i istraživanja

◦ istorija srpskog naroda u Habzburškoj monarhiji i Srbiji od kraja XVIII do početka XX veka
◦ istorija srpske državnosti i srpskih političkih stranaka u Austrougarskoj i Srbiji do 1918. godine.
◦ društvena i politička istorija Srba u Crnoj Gori i Hercegovini od kraja XVII do početka XX veka

Bibliografija

Монографије
1. Последњи српски панкалист : политичко-филозофска биографија Лазе Костића, Нови Сад, 2004
2. Српска Војводина у Хабзбуршкој монархији 1690-1920, Нови Сад 2005.
3. Политичка идеологија Светозара Милетића, Нови Сад 2006.
4. Михаило Полит Десанчић, вођа српких либерала у Аустроугарској, Нови Сад 2007.
5. Српско питање на Угарском сабору 1690-1918, Нови Сад 2011.
6. Политичка биографија Лазе Костића, Нови Сад 2011.
7. Историја Срба у Црној Гори 1496-1918, Нови Сад 2013.

Заједничке монографије (поглавље у књизи
)
1. Светозар Милетић, Сабрани списи, I, Београд ,1999. (са академиком Чедомиром Поповом,
целоукпна едиција)
2. Светозар Милетић, Сабрани списи, II 1, Београд 2001.
3. Светозар Милетић, Сабрани списи, II 2 , Београд 2001.
4. Светозар Милетић, Сабрани списи, II 3, Београд 2001.
5. Светозар Милетић, Сабрани списи, III, Београд 2002.
6. Михаило Полит Десанчић, Успомене, Нови Сад 2006, аутор додатног текста Дејан Микавица
7. У духу националног препорода у књизи: Фрушка Гора, Београд 2007, 180-201. (коаутор)
8. Знаменита документа за историју српског народа 1538-1918, Нови Сад 2007.
(са Владаном Гавриловићем и Гораном Васином)
9. Историја за 8. разред основне школе, Београд 2001. (коаутор)
10. Историја Срба у Црној Гори 1496-1918. Нови Сад 2013. (са Гораном Васином и
Ненадом Нинковићем)

Чланци, расправе
- Бранко Павићевић, Данило I Петровић Његош, Београд 1990, Зборник Матице српске за
историју, 47/48 (1993), 203-204.
- Радош Љушић: Књига о Начертанију, Београд 1993, Зборник Матице српске за историју,
50 (1994), 238-242.
- Србијанци и Србија (1804-1858) у мемоарским делима Срба из Хабзбуршке монархије,
Перо и повест , Београд 1999, 19-40.
- Никанор Грујић у српском народном покрету1848-1849, Зборник радова Научног скупа
Српски покрет уреволуцији 1848-1849, Нови Сад- Београд 2000, 229-249.
- Српска штампа у Угарској о Другом српско – турском рату , Други српско-турски рат и
ослобођење југоисточне Србије (Зборник радова), Београд 2001, 129-141.
- О писмима Сверозара Милетића, Писмо (Зборник радова), Београд 2001, 167-175.
- Војводина у политичкој идеологији Светозара Милетића, Истраживања 15 (2004), 223-237.
- Конзервативна политика пречанских Срба, Култура полиса, бр.2-3, Нови Сад 2005, 8-15.
- Три тезе о црногорском случају, Зборник наша стварност и европска искуства,
Нови Сад 2006, 100-106.
- Светозар Милетић и Црна Гора, Балкан и Панонија (Зборник радова),
Нови Сад 2006, 245-253.
- Војводина у политичкој идеологији Светозара Милетића, Истраживања 15,
Нови Сад 2006, 223-237.
- Српско-мађарски односи и сарадња у политичкој идеологији Светозара Милетића,
Зборник Усуд суживота, Темерин 2007, 14-21.
- О Уставима Србије, Истраживања, бр. 17, Нови Сад 2006, 55-62.
- Светозар Милетић и црквено питање, Истраживања, бр. 18, Нови Сад 2007, 205-228
- Српско питање на угарском сабору (1860-1876), Зборник Српско-мађарски односи
кроз историју, Нови Сад 2007.
- Уставно питање у Карађорђевој Србији 1804-1813, Истраживања, бр 20,
Нови Сад 2009, 139-161
- Српска и мађарска државна идеја на Угарском сабору 1876 – 1918, Зборник радова
Извори о историји и култури Војводине, Нови Сад 2009, 199 – 275
- Војводина као програм у политици народа југоисточне Европе 1694 – 1918, међународни
скуп Сусрети култура, Нови сад 2009, 895 – 907
- Равноправност и дискриминација на Угарској диети 1690-1848, Истраживања, бр 21,
Нови Сад 2010, 213-261
- Калајев осврт на друштвено-политичку ситуацију у Босни и Херцеговини 1890,
Истраживања 21, Нови Сад 2010, 337-343. (са Г. Васином)
- Босна и Херцеговина у Милетићевој политичкој идеологији, Бањалучки
новембарски сусрети, Бања Лука 2010, 137 – 151.
- Војводина 1848-1849. у Политовим политичким импресијама, Извори о историји и
култури Војводине, зборник радова 2, Нови Сад 2010, 163-183.
- Dejan Mikavica: A magyarországi szerb és magyar nyilvánosság nézetei (1860-1868),
"Magyar-szerb kapcsolatok a történelemben 2001-ig",
Baja 2011, 126-131
- Милетићевци на путу формирања странке 1860-1869, Истраживања, бр 22,
Нови Сад 2011, 309-324
- Потврдна диплома карловачког патријарха Прокопија Ивачковића, Истраживања бр 22,
Нови Сад 2011, 333-339. (са Г. Васином)
- Благовештенски сабор и Милетићева политика 1861, Годишњак Филозофског факултета
у Новом Саду, Нови Сад 2011, 51-58.
- Српско-хрватски односи и војвођанско питање 1848-1868, део 1, Истраживања бр 23,
Нови Сад 2012, 295-331
- Српско-мађарско јавно мњење о устанку у Босни и Херцеговини 1875-1878, у: Устанци и
побуне Срба у Турској у 19 веку, Ниш 2012, 79-93
- Војводина као идеја српске државности у Аустрији 1848 године, Војвођански простор у
контексту европске историје, Нови Сад 2012, 231-257
- Правно – политички положај словачког народа у идеологији Светозара Милетића,
Међународна конференција у Братислави, Словачка, Братислава, 2012, 69 – 76.
- Српско – мађарски односи уочи Трианона, Аргументи за очување и одржање Трианонског
мировног уговора, Хрватска, Бели Манастир 2012, 127 – 155.
- Први Балкански рат 1912/1913, друштвени и цивилизацијски смисао (Поводом ослобођења
Старе Србије и Македоније
), Ниш 2012 (у штампи)
- Први балкански рат у политици српских либерала у јужној Угарској, Српске студије,
бр 3, Београд 2012, 55-62
 
На жалост тако је, од праваштва и франковштине до усташтва и отвореног клерофашизма до данашњих дана.
Хрватски национализам није ништа друго до усташтво, друга алтернатива не постоји што је поразно за Хрвате.
 
a kako je drugačije moguće?

svaka nacionalna politika crpe oslonac iz nacionalizma svojih glasača. tako i hrvatska. a glasači su zarobljenici vlastite ideologije. političari su samo pokazatelji njihove volje.ne mogu političari promeniti nacionalnu nesvest. političari se svuda masovno ulaguju glasačima jer njihovom voljom stiču moć.

nema ni opozicije. pravoslavci pobiti, izbegli i proterani. slobodoumni katolici pobegli iz očaja. tamo nema više ni inteligencije ili su intelektualci stavili katnac na naurone.

pa ko će pomoći da se promeni stanje?

kako stvari stoje. sledi sve dublje potonuće. s pogrešnim postavkama do istinskog dobra se ne mere. e sad, koliko će stradanje biti ne znam. ali znam da nema njima katarze bez šamara stradanja.

a nema spasa katarze dokle god budu slavili oluju kao uspeh. e kad počne stid pa se prestane slavit oluja tada je moguća zora.
 
Poslednja izmena:
Та терминологија је погрешна и поспрдна.
Кованица "усташки" уствари не значи ништа.
Сваки хрватски политчки програм је ХРВАТСКИ НАЦИОНАЛНИ ПРОГРАМ. И то нема везе са методама које они користе, које могу бити и болесне и огавне обичном човјеку, али све је то подређено постизању НАЦИОНАЛНИ ЦИЉЕВА И НАЦИОНАЛНИ ИНТЕРЕСА.
И сам павелић је рекао накратко прије пропасти ндх рекао: "Да сутра пропанемо, иза нас ђе остати наше дјело " - мислио је на то да су успјели као нико до тад, ни Турци, да демографски нанесе Србима такве ударце од који се неће опоравити (тако је и било, Срби у запданим крајевима се никад од тога нијесу опоравили)...
Колко је младости било 1941. год. у Босни, Херцеговини, Лици, а колко 1991.

Прост рачун.
 
Oд црвеног до црног Сплита: Како је град поносне прошлости постао појам за неофашизам

Јурица Керблер | 03. јул 2015.

Не тако давно у самом срцу града постављен је споменик "Девете бојне ХОС-а Рафаел Бобан", уз повике "За дом спремни". Локални антифашисти су "југокомуњаре" или "четничине".


Сплит

ЗАГРЕБ ОД СТАЛНОГ ДОПИСНИКА

СРАМОТА са кукастим крстом на Хајдуковом стадиону "Пољуд" лансирала је Сплит, други највећи град у Хрватској, на европски стуб срама. Диоклецијанов град поносне прошлости постао је појам за неофашизам, а дуг је списак мучних инцидената са црнокошуљашима у главној улози. Не тако давно у самом срцу града постављен је споменик "Девете бојне ХОС-а Рафаел Бобан", уз повике "За дом спремни", а десничарској представи присуствовао је и СДП-ов градоначелник Иво Балдасар. Да не би било забуне, дотични Рафаел Бобан био је усташки генерал, заповедник Црне легије, који је крајем рата побегао, након бројних злочина који су почињени под његовом командом.

Када смо упитали сплитског градоначелника Балдасара како је могуће да је као левичар присуствовао догађају који Сплит ставља на карту срамоте, одговорио је да се то догодило због лоше комуникације.
- Па ја сам уверени антифашиста, верујте - рекао нам је први човек града.
Али, антифашизам већ дуго не станује у Сплиту, а антифашисти су у илегали. Остала је антифашистичка књижница, али се не зна ко ју је покренуо, јер су се оснивачи из безбедносних разлога повукли у анонимност. Сплитски антифашисти бомбардовани су погрдама попут "југокомуњаре", "четничине", а није редак случај да деца партизана данас газе све оно што су њихови очеви стварали.

ЧИШЋЕЊЕ ИСТОРИЈЕ
ДО деведесетих је Сплит имао и обалу мајора Стојана, команданта Српске војске која је на крају Првог светског рата ослободила Сплит, али онда је у чишћењу историје у којој су учествовали и бројни славни Срби, руку подруку са Хрватима, свет обишла сцена у којој је 1991. године изгубио живот млади Македонац Саша Гешовски. Испред зграде Војнопоморске области пуцано је на војнике ЈНА, а околности под којима је завршио живот голобради младић из Македоније никада нису разјашњене. Осим да је добио метак.

Како се тако невероватно изменио Сплит од црвеног до црног, од слободарског града отвореног свима до места у којем станује мржња, нетрпељивост и агресивност? Баш у Сплиту, почетком деведесетих, у правој хајци на Србе многи су остали без станова и једва спасли живу главу, за разлику од оних који су завршили живот после сурових мучења у "Лори", што никада до краја није добило судски епилог и заслужену казну за "родољубна" убиства. Управо је на сплитској риви ударен печат националне еуфорије проблематичне намере када је данас већ давне 2001. Иво Санадер пред 100.000 људи, јуришајући на премијерски трон, сасуо дрвље и камење на леву власт Ивице Рачана и Стипе Месића, оптуживши је за издају. Подршка ратном злочинцу Мирку Норцу претворила се у масовни хепенинг којег ће се Санадер после одрећи, осудивши Норца за почињене злочине, а генерале експресно послати у Хаг.
Али, последице су остале. Сплит од тада више никада није "онај стари", који се знао супротставити аустроугарској чизми, у којем је била колевка леве и прогресивне хрватске и југословенске мисли, где је створен Хајдуk. "У дишпет" за све окупаторе који су омастили брк у том медитеранском бисеру за којег кажу "ћа је пуста Лондра контра Сплиту граду".

08-Split-600.jpg


И зато је тешко данас слушати скандирања на сплитском стадиону "За дом", док друга трибина френетично одговара "Спремни", уз додатак "убиј Србина", у граду у којем је 1921. основана ОРЈУНА, организација милитантних југословенских националиста, са подршком славних градоначелника Бајамонтија и Иве Тартаље. Са жељама да народи на овим просторима живе заједно и слободно, без притисака и чизме било кога са стране. Баш тај Тартаља највише је заслужан за модерни изглед града, довео је струју у Сплит, отворио музеје, основао Оцеанографски институт, а данас нема ни своју улицу.
ТЕШКА БОЛЕСТ
- СВАШТА се о Сплиту писало и свакакве су му етикете у јавности лепљене. Био је и вражје острво и црвени Сплит, легло ултрадеснице, град с "Лором" на души и град-случај. Сада је средиште хомофобне Хрватске. А истина је врло једноставна, Сплит је све то и није ништа од тога - каже угледни историчар Драган Марковина, подсећајући да је радикални национализам који сада буја у граду под Марјаном тешка болест.

У међувремену је Хрватска ушла у ЕУ, али вандализам се није одселио из Сплита. Напротив, бушене су гуме на аутомобилима београдских регистрација, а пре две године нападнуте су просторије Већа српске националне мањине у приземљу зграде на Мажуранићевом шеталишту. Црква Светог Саве годинама стоји недовршена, а на сплитским фасадама су натписи "Србе на врбе". Протерани Срби, који су остали без станова и имовине, тешко се враћају, па нико не може ни да потврди да ли је број од 12.000 њих који данас живе у Сплиту тачан или не. Многи наводно прелазе и на католичку веру, поготово млади, како би имали бар понеку шансу да нађу запослење и мирно живе. Ко више уопште помиње да су и Хајдук основали српски студенти који су учили у Прагу и видели како се "гура фудбал".
Нека тајанствена "омерта" ових се дана шири Сплитом, закон ћутања покрива оне који овај прелепи град претварају у легло пропалих идеологија и срамних идеја и који су га кукастим крстом осрамотили пред целим светом. Остаје само питање без одговора, где је онај Сплит који је дао многе хероје Другог светског рата, борце са Сутјеске и Неретве, у којем је у ратном вихору 1943. покренута "Слободна Далмација", из којег је Миљенко Смоје писао неухватљиво привлачно и луцидно "Наше мало мисто". Град из којег је Иван Мештровић кренуо у свет и у којем је рођен "Ферал", који је накада био појам успешне привреде, "Југопластике", сплитског шквера, ипак заслужује боље.
БАНКРОТ ЗА КЕРУМА
БИВШИ градоначелник Жељко Керум, који је у добром делу био родоначелник црног Сплита, остао је без ичега. Пропало је његово царство, а банке су му узеле и хотел "Маријан", на самој риви.
http://www.novosti.rs/вести/планета...-ponosne-proslosti-postao-pojam-za-neofasizam
 
Jos jedan trovac narodnih masa ubudzanog ovratnika u kipucem panonskom studiju 3.ranga..zilijun puta viđeno.Da je emisija ozbiljna,onda bi postavili i neku opoziciju ovom gostu.Ovako,trla baba lan 500 puta po istom.

Jelte Mrkalj,tebi bas napeti ovi Hrvati?
to što je neko trovac ne znači da neko drugi nije zlikovac.

ko sme , od političara, dan danas, javno osuditi i prokazati proterivanje srba i paljenje praznih srpskih kuća od strane HV? napušteni domovi nisu legitimni ratni cilji. spaljene su kuće nakon povlačenja.

ili, ko sme od hrvatskih političara javno reći da je secesija hrvatske neustavna i da je diraktan pokretač svih daljih ratnih zbivanja? a još manje pokrenuti tužbu protiv pokretača.
npr.
 
to što je neko trovac ne znači da neko drugi nije zlikovac.

ko sme , od političara, dan danas, javno osuditi i prokazati proterivanje srba i paljenje praznih srpskih kuća od strane HV? napušteni domovi nisu legitimni ratni cilji. spaljene su kuće nakon povlačenja.

ili, ko sme od hrvatskih političara javno reći da je secesija hrvatske neustavna i da je diraktan pokretač svih daljih ratnih zbivanja? a još manje pokrenuti tužbu protiv pokretača.
npr.

O zlocinima u Oluji i nakon Oluje se vodila ziva rasprava jos ranih 2000-tih...javnost je dobro upoznata i nekim drugim dogadajima tj zlocinima.Jos je Denis Latin 2001. napravio emisiju "Oluja nad Krajinom"gdje tematizira te zlocine,davno bilo,ne sjecam se bas.

Nemoj mi molim te o neustavnoj secesiji..prvo,uopce nije tocna ta konstatacija,drugo,Slovenija i Hrvatska su se otcjepile na isti dan pa ne primjecujem da Slovencima prigovaras za isto,trece,i Bosna i Makedonija su se odjelile po istom principu.Citaj Ustav iz 74.

Ja ne kazem da smo mi cvecke,naprotiv.Srbi mogu stosta prigovoriti Hrvatima,ali svaka prica ima dvije strane,a kad jedan trla samo o svojoj strani onda se dobije kretenizovana slika..I ovo o Tuđmanu uopće nije argumentirao nego naveo onako usput,a naslov teme je takav kakav je.

A da ne govorimo kako de facto iznosi kretenske generalizacije Hrvati-ustase i slicno,što vrijeđa ogroman broj Hrvata i daleko je od istine.
 
Poslednja izmena:
O zlocinima u Oluji i nakon Oluje se vodila ziva rasprava jos ranih 2000-tih...javnost je dobro upoznata i nekim drugim dogadajima tj zlocinima.Jos je Denis Latin 2001. napravio emisiju "Oluja nad Krajinom"gdje tematizira te zlocine,davno bilo,ne sjecam se bas.
cela oluja je zločin

sve što je radjeno. paljenje je sistematski vršeno s namerom da se oteža povratak. i tako reši "hrvatsko pitanje" u glavama glavaša.

nije reč o latinu. i par drugih lasta. uprtio sam da je šuvar rekao:"rat nam nije trebao".

govori se o osudi tih nedela i te politike od hrvatske političke elite u svakodnevnoj praksi.

Nemoj mi molim te o neustavnoj secesiji..prvo,uopce nije tocna ta konstatacija,drugo,Slovenija i Hrvatska su se otcjepile na isti dan pa ne primjecujem da Slovencima prigovaras za isto,trece,i Bosna i Makedonija su se odjelile po istom principu.Citaj Ustav iz 74.
naravno da se ni slovenia ni hrvatska nisu ustavno odcepile.

ustav ih je jasno upućivao na saglasnost sviju republika. izrićito jasno upućivao da se nema pravo izmene granica SFRJ bez volje ostalih. dakle, na ljudsko dogovaranje. na poštovanje prava i intrese drugih.
A da ne govorimo kako de facto iznosi kretenske generalizacije Hrvati-ustase i slicno,što vrijeđa ogroman broj Hrvata i daleko je od istine.
nije poenta da kažeš da niste cvećke. svi su ljudi grešni. zna se.
.
poenta je da se osudi i sankcioniše konkretan zločin. prvo kao greh. da se zna kako ne treba. što bi moja baba kazla. pamtiti zlo da se ne ponovi i da mladi znaju iza kog" križa se đava krije".

recimo ta otimačina stanova vojnih lica i stanova u društvenoj svojini (ex stanarsko pravo) izbeglih srba. dokopali su ih se hdzovci. pa ih izdaju. em ukrali, em pljačkali em primaju mirovinu.. em prete..vidiš prošlo 20 godina a još se nije rešila jedno takva anacionalna anomalija.
 
Nemoj mi molim te o neustavnoj secesiji..prvo,uopce nije tocna ta konstatacija
Protivna ustavu i medjunarodnom pravu. To sto su je podrzali belosvetski nacisti i pijavice ne daje joj ni legitimitet ni legalitet.

drugo,Slovenija i Hrvatska su se otcjepile na isti dan pa ne primjecujem da Slovencima prigovaras za isto,trece,i Bosna i Makedonija su se odjelile po istom principu.Citaj Ustav iz 74.
Upravo to jasno pokazuje na kojoj strani je bio problem. Problem je sto je Hrvatska drzava sa izmisljenim granicama. Tu je samo zato da pokriva sto veci deo izlaza na more u geostrateskom ratu koji traje vec vekovima. Balkan je pocepan po neokolonijalnim granicama, a takozvana Hrvatska nema suverenitet nad teritorijom koju navodno pokriva. Dokaz za to je da se gradjani Hrvatske vise nista bitno ne pitaju u drzavi. Parlament mora da donosi zakone koji mu se stave na sto, a strani vojnici mogu slobodno da setaju.
 
cela oluja je zločin

sve što je radjeno. paljenje je sistematski vršeno s namerom da se oteža povratak. i tako reši "hrvatsko pitanje" u glavama glavaša.

nije reč o latinu. i par drugih lasta. uprtio sam da je šuvar rekao:"rat nam nije trebao".

govori se o osudi tih nedela i te politike od hrvatske političke elite u svakodnevnoj praksi.


naravno da se ni slovenia ni hrvatska nisu ustavno odcepile.

ustav ih je jasno upućivao na saglasnost sviju republika. izrićito jasno upućivao da se nema pravo izmene granica SFRJ bez volje ostalih. dakle, na ljudsko dogovaranje. na poštovanje prava i intrese drugih.

nije poenta da kažeš da niste cvećke. svi su ljudi grešni. zna se.
.
poenta je da se osudi i sankcioniše konkretan zločin. prvo kao greh. da se zna kako ne treba. što bi moja baba kazla. pamtiti zlo da se ne ponovi i da mladi znaju iza kog" križa se đava krije".

recimo ta otimačina stanova vojnih lica i stanova u društvenoj svojini (ex stanarsko pravo) izbeglih srba. dokopali su ih se hdzovci. pa ih izdaju. em ukrali, em pljačkali em primaju mirovinu.. em prete..vidiš prošlo 20 godina a još se nije rešila jedno takva anacionalna anomalija.

Snouden,o ustavu iz 74 postoje istina razlicita tumacenja,je li pravo na otcjepljenje bilo konzumirano,je li konstitutivnost Srba znacila da oni mogu blokirati "narodnu volju",jesu li secesije u skladu s ustavom ili ne,ali Ustav iz 74 je od 89 vec de facto donosenjem novog ustava Srbije,onda kontradikcije republickih i federalnog ustava(clan 5.se moze tumaciti na razne nacine,ali dan je u svrhu rjesavanja medugranicnih sporova a ne prava na otcjepljenje).

Ono sto je bitno jest da je Ustav iz 74 terminiran prvo donosenjem Ustava Srbije iz 89,ja bar gledam na to tako.Tj,vi ste prvi krenuli sa "novim stvarima".Istina,mi smo nastavili.
 
Snouden,o ustavu iz 74 postoje istina razlicita tumacenja,je li pravo na otcjepljenje bilo konzumirano,je li konstitutivnost Srba znacila da oni mogu blokirati "narodnu volju",jesu li secesije u skladu s ustavom ili ne,ali Ustav iz 74 je od 89 vec de facto donosenjem novog ustava Srbije,onda kontradikcije republickih i federalnog ustava(clan 5.se moze tumaciti na razne nacine,ali dan je u svrhu rjesavanja medugranicnih sporova a ne prava na otcjepljenje).

Ono sto je bitno jest da je Ustav iz 74 terminiran prvo donosenjem Ustava Srbije iz 89,ja bar gledam na to tako.Tj,vi ste prvi krenuli sa "novim stvarima".Istina,mi smo nastavili.
pravo na samoorganizovanje do otcepljenja je jedno. to je opšte ljudsko pravo na slobodan život.
ali to pravo ne daje za pravo da se drugma čini zlo i uskraćuje isto.

to je ono o čemu secesionisti moraju voditi računa ma gde bili. zato je hrvatskim bolidima trebao rat. u ratu se mogu pogaziti ljudska prava...

nema spornih tumačenja oko ustava. ako neko tvrdi tako to je kao kada se lopov poziva na loš zakon.

logički ustav je u tome nesporan:


Član 5.


Teritorija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije je jedinstvena i sačinjavaju je teritorijesocijalističkih republika.

Teritorija republike ne može se menjati bez pristanka republike, a teritorija autonomne pokrajine — nibez pristanka autonomne pokrajine.

Granica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ne može se menjati bez saglasnosti svih republika i autonomnih pokrajina.

Granica između republika može se menjati samo na osnovu njihovog sporazuma, a ako se radi ogranici autonomne pokrajine — i na osnovu njene saglasnosti.
 
pravo na samoorganizovanje do otcepljenja je jedno. to je opšte ljudsko pravo na slobodan život.
ali to pravo ne daje za pravo da se drugma čini zlo i uskraćuje isto.

to je ono o čemu secesionisti moraju voditi računa ma gde bili. zato je hrvatskim bolidima trebao rat. u ratu se mogu pogaziti ljudska prava...

nema spornih tumačenja oko ustava. ako neko tvrdi tako to je kao kada se lopov poziva na loš zakon.

logički ustav je u tome nesporan:


Član 5.


Teritorija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije je jedinstvena i sačinjavaju je teritorijesocijalističkih republika.

Teritorija republike ne može se menjati bez pristanka republike, a teritorija autonomne pokrajine — nibez pristanka autonomne pokrajine.

Granica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ne može se menjati bez saglasnosti svih republika i autonomnih pokrajina.

Granica između republika može se menjati samo na osnovu njihovog sporazuma, a ako se radi ogranici autonomne pokrajine — i na osnovu njene saglasnosti.

Preduhitrio sam te tu,to je odredba za rjesavanje medugranicnih sporova SFRJ.Dakle,po tvom tumacenju,SR Srbija bi teoretski mogla blokirati sve ostale koji hoce ici van a kobajagi imaju pravo na samoodredenje do otcjepljenja..nema neke logike,isto kao sto nema logike bukvalno tumacenje(prilicno popularno) da se narodi mogu otcjepljivati,a ne republike.Dakle 40 000 zagrebackih Srba bi se moglo otcjepiti od Hrvatske,

A vidi odredbu iznad ove boldane,sjeti se da je RSK proglasena prije nego li je RH proglasila otcjepljenje,On 1 April 1991, it declared that it would secede from Croatia.
 
Preduhitrio sam te tu,to je odredba za rjesavanje medugranicnih sporova SFRJ.Dakle,po tvom tumacenju,SR Srbija bi teoretski mogla blokirati sve ostale koji hoce ici van a kobajagi imaju pravo na samoodredenje do otcjepljenja..nema neke logike,isto kao sto nema logike bukvalno tumacenje(prilicno popularno) da se narodi mogu otcjepljivati,a ne republike.Dakle 40 000 zagrebackih Srba bi se moglo otcjepiti od Hrvatske,.
preduhitrio si ti sam sebe.
član 5 jasno veli da se moraju pitati svi ostali subjekti jer se tim članom štite i njihovi interesi. pa je angožovanje viših instanci bilo eventualno moguće samo kod tog sporenja. ali nikako ne oko toga kojom se procedurom mora izići iz zajednice.

politički dogovor je morao biti potvrdjen u narodnoj skupštini sfrj. pa i u parlamentu one republike koje se tiče. a toga nije bilo. pa je secesija neustavna. nezakonita, uzurpirana su prava drugih i izazvato stradanje ljudi.
A vidi odredbu iznad ove boldane,sjeti se da je RSK proglasena prije nego li je RH proglasila otcjepljenje,On 1 April 1991, it declared that it would secede from Croatia.
ovde si propustao reći da im je pre toga uskraćena konstitutivnost. preglasavanjem, mimo njihoe volje,promenjen im položaj.

a i da nisu imali konstutivnost mogli su se otcepiti ako žele. tako što recimo istra može sutra da uradi i da se odcepi. ili vojvodina. to je pravo ljudi na uredjenje svoje uže zajednice. dakle secesija nije sporna, zašto bi ljudi bili obavezni trpeti druge. jesu obavezni pomoći. ali toga nećeš videti u secesionista. glavni je njima motiv vlastita bunika a ne sabornost.

a rat na prostorima exyu je doveo do egzodusa oko 1.200,000 ljudi sa svojih ognjiošta. stotinu hiljada mrtvih. i niko ozbiljno nije politički odgovarao za posledice te politike.
 
Пре бих рекао да постоји хрватски национални програм, без овога усташки. Усташтво је зправо само једна варијанта хрватског националног програма. Рецимо, постоји варијанта тог великохрватског програма која је увијена у обланду комунизма (сетите се МАСПОК-а, Туђмана као типичног представника, итд.), која је такође била веома погубна по Србе.
 
a kako je drugačije moguće?

svaka nacionalna politika crpe oslonac iz nacionalizma svojih glasača. tako i hrvatska. a glasači su zarobljenici vlastite ideologije. političari su samo pokazatelji njihove volje.ne mogu političari promeniti nacionalnu nesvest. političari se svuda masovno ulaguju glasačima jer njihovom voljom stiču moć.

nema ni opozicije. pravoslavci pobiti, izbegli i proterani. slobodoumni katolici pobegli iz očaja. tamo nema više ni inteligencije ili su intelektualci stavili katnac na naurone.

pa ko će pomoći da se promeni stanje?

kako stvari stoje. sledi sve dublje potonuće. s pogrešnim postavkama do istinskog dobra se ne mere. e sad, koliko će stradanje biti ne znam. ali znam da nema njima katarze bez šamara stradanja.

a nema spasa katarze dokle god budu slavili oluju kao uspeh. e kad počne stid pa se prestane slavit oluja tada je moguća zora.

Ja sam zaboravio da napomenem da je gornja opservacija izrečena od Tuđmana istoričara i u tom smislu je ovo prvorazredna istorijska tema. Nisam mogao da je stavim u Slavenovu 777 temu o sukobima Hrvata i Srba pre 1914, što mi je bila namera, jer je zaključana. Otud kao nova tema, ali još bolje ovako.

A ovo je kontekst:

Definicija Hrvatstva je antisrpstvo. Strani osmislioci hrvatstva kao ideologije, kao sekte i na kraju, kao državne nacije vekovima su zadajali katolike protiv svojih pravoslavnih predaka i sabraće.


  • 821. godine Ajnhardov letopis beleži Ljudevitovo ubistvo svog domaćina i dobročinitelja, srpskog vojvodu (Ljudevit baš i nije bio Hrvat, ali su ga nakon 1000 godina - za svaki slučaj - pohrvatili, što je tim srboubistvom bilo tim lakše):
books



  • 1540-tih Sabor je doneo odluku da se Žumberački Srbi koji su odbijali uniju nabijaju na kolac. Nakon nekog vremena preostali su prihvatili uniju i postali "uskočki Hrvati".


  • 1700. godine, upravnik imanja Zagrebačke biskupije, Ambroz Kuzmić, u izveštaju sačinjenom 3. novembra 1700. godine, napisao čak da bi bilo bolje "Vlahe „vsze poklati nego ztaniti“ (tj. nastanjivati). Razumljivo, trebalo ih je poklati zbog toga što nisu bili kmetovi, što nisu bili katolici, što nikako nisu hteli da prihvate status feudalno zavisnih podložnika sa svima teretima na koje su ovi bili obavezni.


  • 1848. svedoči pismo Đorđa Nikolajevića, prote dubrovačkog, upućeno vladiki Jeroteju Mutibariću, iz Dubrovnika 22. marta 1848. godine. Nikolajević je pisao: „Ovom prilikom samo ukratko usuđujem se saobštiti, kako smo mi ovdje u Dubrovniku, odkako je konstitucija proglašena, umjesto veselja veličajšij strah podnijeli, budući su nam javno i u oči prijetili, da će nas na najmanje komadiće isjeći.


  • 1873-1880. Kao hrvatski ban, Ivan Mažuranić se surovo obračunavao sa Srbima koji su osnivali srpske organizacije i isticali srpska znamenja: mnogi su izgubili službu i bili pohapšeni u Pakracu, Karlovcu, Osijeku, Daruvaru, dok je u Sremu poduzeo sve što mu u moći beše da suzbije plimu srpske svesti. Sam pomen srpskog imena smatran je prestupom, jer cilj je bila etnički čista Hrvatska


  • 1870-tih, nakon što je odbijen na beogradskom liceju, Srbi su za Antu Starčevića,“blatni skoti”, “gnusna ropska stvorenja”, “nakot zreo za sjekiru”, “pseta austrijska”, “pseta pustjena s verige”, “smeće”, “pasmina slavoserbska po Hervatskoj”, "Srbe o Vrbe", "svrbež", "izmet Hrvatske", "Za Srbe sekiru", "narod hervatski neće terpiti, da ta sužanjska pasmina oskvernjuje svetu zemlju Hervatah".



  • 1880-1890-tih "Udri, udri in der Štat, Srbom štrik za vrat!" (za vreme "mađaronstva" i Hedervarija).


  • 1895, za vreme posete cara pogromi, pustošenja i paljenja srpske imovine i prave hajke na Srbe.


  • 1899, povodom Zmajevog jubileja, antisrpske demonstracije i razbijanje izloga srpskih dućana.


  • 1900. rušilačke antisrpske demonstracije zbog rasprave u Saboru o srpskim zahtevima.


  • 1901. U pismu Dragutina Jagića iz 1901, povodom smrti i sahrane kralja Milana u manastiru Krušedol: -"Da je na naše bilo, mi bi bili Milana dali mrtva 'per šub' ekspedirati još dalje od Biograda, jer i mrtvi Srbi još nam čine u Hrvatskoj smetnju i svađu."


  • 1902. Kristalna noć u Zagrebu - polomljeni izlozi svih srpskih dućana u Zagrebu. Mnogi zagrebački Srbi postaju Hrvati. Raspravištarac Lesandar pronašao na Google books svedočanstvo jedne Srpkinje iz Zagreba o tom događaju, napisano na koricama knjige. Govori i o zapaljenim srpskim vinogradima oko Zagreba. "Te 1902. tri dana rulja je razarala srpske stanove, dućane, ustanove - ranjeno je stotinak lica, tih "vartolomejskih" dana i noći."



  • 1908/1909. Veleizdajnički proces protiv pedesettrojice viđenih Srba iz Trojednice u Zagrebu. Hrvatski kulturni i javni radnik Isidor Kršnjavi zapisao je i ove riječi: "Bilo je vrijeme kada se pisalo da sve Srbe treba sjekirom utući. Ova misao imade nešto za sebe i to nešto vrlo važno, ona, naime, izriče otvoreno i dosljedno jedini način kojim bi se dala provesti hrvatska misao."


  • 1908. antisrpske demonstracije u Zagrebu i neredi pred Aneksiju Bosne i Hercegovine.



  • 1908. vođa hrvatske nacionalističke Pravaške stranke Jošua Frank dobio saglasnost od najviših vojnih krugova iz Beča da u slučaju rata između Austro-Ugarske i Srbije, zbog aneksione krize 1908, može organizovati pokolj nad svim Srbima u Hrvatskoj ili ih sve proterati.


  • 1909. antisrpska divljanja i neredi u Zagrebu i posle Aneksije Bosne i Hercegovine.


  • 1914. sve je spremno za istrebljenje i pokolj Srba povodom Sarajevskog atentata.



  • 1914. "Slava hrvatskog oduševljenja" povodom austrijskog osvajanja Beograda u decembru 1914.
1aa3.jpg


Gradski načelnik:
Holjac Janko



  • 1914-1915. bestijalni masakri srpskih civila od strane hrvatskih vojnika u Austro-Ugarskoj vosjci


  • 1918. Nezadovoljsto hrvatskoga pučanstva ujedinjenjem izražavalo se u mnogim mjestima, uznemireno stanovništvo i naoružani vojnici manifestirali su za Republiku.[SUP][1][/SUP] Kada je u Zagreb 2. prosinca 1918. godine, na večer, stigla vijest o proglašenju Kraljevine SHS malobrojan svijet koji je bio uz Svetozara Pribićevića i za ujedinjenje počinje manifestirati za novostvorenu kraljevinu. To se ponavljalo i narednih dana. Pravaši objavljuju u glasilu Hrvatska, br. 2207., od 3. prosinca, proglas: "Hrvatskom narodu": "Oduzeše Tebi hrvatski narode Tvoju suverenost i prenesoše vladarsku vlast nad hrvatskim narodom na N. V. srpskoga kralja Petra I (...) za Tvoju odluku u tom važnom času nitko Te nije pitao (...)".[SUP][1][/SUP] "Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!" Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici.[SUP][4][/SUP]

Ovde nije reč o žrtvama nego o ideologiji koja je u njih uperila prstom. O žrtvama kasnije.
 
to što je neko trovac ne znači da neko drugi nije zlikovac.

ko sme , od političara, dan danas, javno osuditi i prokazati proterivanje srba i paljenje praznih srpskih kuća od strane HV? napušteni domovi nisu legitimni ratni cilji. spaljene su kuće nakon povlačenja.

ili, ko sme od hrvatskih političara javno reći da je secesija hrvatske neustavna i da je diraktan pokretač svih daljih ratnih zbivanja? a još manje pokrenuti tužbu protiv pokretača.
npr.

jel to onih Srba koji su proterali sve nesrbe iz svoje paradržave,srušili većinu katoličkih crkvi ,popalili sela,gradove ,raketirali glavni grad i pobili civilno stanovništvo?

Dobro si primjetio ,tko sme od hrvatskih političara javno reći,dragi Srbi kada ćete nam Hrvatima dati dozvolu da imamo vlastitu državu? :zcepanje::zcepanje:

- - - - - - - - - -

Ja sam zaboravio da napomenem da je gornja opservacija izrečena od Tuđmana istoričara i u tom smislu je ovo prvorazredna istorijska tema. Nisam mogao da je stavim u Slavenovu 777 temu o sukobima Hrvata i Srba pre 1914, što mi je bila namera, jer je zaključana. Otud kao nova tema, ali još bolje ovako.

A ovo je kontekst:

Definicija Hrvatstva je antisrpstvo. Strani osmislioci hrvatstva kao ideologije, kao sekte i na kraju, kao državne nacije vekovima su zadajali katolike protiv svojih pravoslavnih predaka i sabraće.


  • 821. godine Ajnhardov letopis beleži Ljudevitovo ubistvo svog domaćina i dobročinitelja, srpskog vojvodu (Ljudevit baš i nije bio Hrvat, ali su ga nakon 1000 godina - za svaki slučaj - pohrvatili, što je tim srboubistvom bilo tim lakše):
books



  • 1540-tih Sabor je doneo odluku da se Žumberački Srbi koji su odbijali uniju nabijaju na kolac. Nakon nekog vremena preostali su prihvatili uniju i postali "uskočki Hrvati".


  • 1700. godine, upravnik imanja Zagrebačke biskupije, Ambroz Kuzmić, u izveštaju sačinjenom 3. novembra 1700. godine, napisao čak da bi bilo bolje "Vlahe „vsze poklati nego ztaniti“ (tj. nastanjivati). Razumljivo, trebalo ih je poklati zbog toga što nisu bili kmetovi, što nisu bili katolici, što nikako nisu hteli da prihvate status feudalno zavisnih podložnika sa svima teretima na koje su ovi bili obavezni.


  • 1848. svedoči pismo Đorđa Nikolajevića, prote dubrovačkog, upućeno vladiki Jeroteju Mutibariću, iz Dubrovnika 22. marta 1848. godine. Nikolajević je pisao: „Ovom prilikom samo ukratko usuđujem se saobštiti, kako smo mi ovdje u Dubrovniku, odkako je konstitucija proglašena, umjesto veselja veličajšij strah podnijeli, budući su nam javno i u oči prijetili, da će nas na najmanje komadiće isjeći.


  • 1873-1880. Kao hrvatski ban, Ivan Mažuranić se surovo obračunavao sa Srbima koji su osnivali srpske organizacije i isticali srpska znamenja: mnogi su izgubili službu i bili pohapšeni u Pakracu, Karlovcu, Osijeku, Daruvaru, dok je u Sremu poduzeo sve što mu u moći beše da suzbije plimu srpske svesti. Sam pomen srpskog imena smatran je prestupom, jer cilj je bila etnički čista Hrvatska


  • 1870-tih, nakon što je odbijen na beogradskom liceju, Srbi su za Antu Starčevića,“blatni skoti”, “gnusna ropska stvorenja”, “nakot zreo za sjekiru”, “pseta austrijska”, “pseta pustjena s verige”, “smeće”, “pasmina slavoserbska po Hervatskoj”, "Srbe o Vrbe", "svrbež", "izmet Hrvatske", "Za Srbe sěkiru", "narod hervatski neće terpiti, da ta sužanjska pasmina oskvernjuje svetu zemlju Hervatah".



  • 1880-1890-tih "Udri, udri in der Štat, Srbom štrik za vrat!" (za vrěme "mađaronstva" i Hedervarija).


  • 1895, za vreme posete cara pogromi, pustošenja i paljenja srpske imovine i prave hajke na Srbe.


  • 1899, povodom Zmajevog jubileja, antisrpske demonstracije i razbijanje izloga srpskih dućana.


  • 1900. rušilačke antisrpske demonstracije zbog rasprave u Saboru o srpskim zahtevima.


  • 1901. U pismu Dragutina Jagića iz 1901, povodom smrti i sahrane kralja Milana u manastiru Krušedol: -"Da je na naše bilo, mi bi bili Milana dali mrtva 'per šub' ekspedirati još dalje od Biograda, jer i mrtvi Srbi još nam čine u Hrvatskoj smetnju i svađu."


  • 1902. Kristalna noć u Zagrebu - polomljeni izlozi svih srpskih dućana u Zagrebu. Mnogi zagrebački Srbi postaju Hrvati. Raspravištarac Lesandar pronašao na Google books svedočanstvo jedne Srpkinje iz Zagreba o tom događaju, napisano na koricama knjige. Govori i o zapaljenim srpskim vinogradima oko Zagreba. "Te 1902. tri dana rulja je razarala srpske stanove, dućane, ustanove - ranjeno je stotinak lica, tih "vartolomejskih" dana i noći."



  • 1908/1909. Veleizdajnički proces protiv pedesettrojice viđenih Srba iz Trojednice u Zagrebu. Hrvatski kulturni i javni radnik Isidor Kršnjavi zapisao je i ove riječi: "Bilo je vrijeme kada se pisalo da sve Srbe treba sjekirom utući. Ova misao imade nešto za sebe i to nešto vrlo važno, ona, naime, izriče otvoreno i dosljedno jedini način kojim bi se dala provesti hrvatska misao."


  • 1908. antisrpske demonstracije u Zagrebu i neredi pred Aneksiju Bosne i Hercegovine.



  • 1908. vođa hrvatske nacionalističke Pravaške stranke Jošua Frank dobio saglasnost od najviših vojnih krugova iz Beča da u slučaju rata između Austro-Ugarske i Srbije, zbog aneksione krize 1908, može organizovati pokolj nad svim Srbima u Hrvatskoj ili ih sve proterati.


  • 1909. antisrpska divljanja i neredi u Zagrebu i posle Aneksije Bosne i Hercegovine.


  • 1914. sve je spremno za istrebljenje i pokolj Srba povodom Sarajevskog atentata.



  • 1914. "Slava hrvatskog oduševljenja" povodom austrijskog osvajanja Beograda u decembru 1914.
1aa3.jpg


Gradski načelnik:
Holjac Janko



  • 1914-1915. bestijalni masakri srpskih civila od strane hrvatskih vojnika u Austro-Ugarskoj vosjci


  • 1918. Nezadovoljsto hrvatskoga pučanstva ujedinjenjem izražavalo se u mnogim mjestima, uznemireno stanovništvo i naoružani vojnici manifestirali su za Republiku.[SUP][1][/SUP] Kada je u Zagreb 2. prosinca 1918. godine, na večer, stigla vijest o proglašenju Kraljevine SHS malobrojan svijet koji je bio uz Svetozara Pribićevića i za ujedinjenje počinje manifestirati za novostvorenu kraljevinu. To se ponavljalo i narednih dana. Pravaši objavljuju u glasilu Hrvatska, br. 2207., od 3. prosinca, proglas: "Hrvatskom narodu": "Oduzeše Tebi hrvatski narode Tvoju suverenost i prenesoše vladarsku vlast nad hrvatskim narodom na N. V. srpskoga kralja Petra I (...) za Tvoju odluku u tom važnom času nitko Te nije pitao (...)".[SUP][1][/SUP] "Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!" Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici.[SUP][4][/SUP]

Ovde nije reč o žrtvama nego o ideologiji koja je u njih uperila prstom. O žrtvama kasnije.

Vilovitica,Kalovac,Kalobag :bye:
 
Preduhitrio sam te tu,to je odredba za rjesavanje medugranicnih sporova SFRJ.Dakle,po tvom tumacenju,SR Srbija bi teoretski mogla blokirati sve ostale koji hoce ici van a kobajagi imaju pravo na samoodredenje do otcjepljenja..nema neke logike,isto kao sto nema logike bukvalno tumacenje(prilicno popularno) da se narodi mogu otcjepljivati,a ne republike.Dakle 40 000 zagrebackih Srba bi se moglo otcjepiti od Hrvatske,

A vidi odredbu iznad ove boldane,sjeti se da je RSK proglasena prije nego li je RH proglasila otcjepljenje,On 1 April 1991, it declared that it would secede from Croatia.

Kako ti nije jasno,sve se Srbe mora pitati.Kako Hrvati mogu imati državu ako se Srbi nisu složili?

Srpski je Knin jer je tamo većinsko srpsko stanovništvo.To se pravilo ne primjenjuje na Kosovu.
Kosovo je povijesno srpsko.To se ne primjenjuje na kninsku krajinu.

Hrvati mijenjaju Ustav u decembru 1990 zbog kojega su Srbi već digli orućanu pobunu 4 mjesece prije,augusta 1990.
Inače Srbi su samo malo preradili Ustav SFRJ,unikuli konstutivne elemente a zadržali njihov glas.Ako još zanemarimo činjenicu da su u SFRJ uveli carine na prozivode iz Slovenije u Srbiji.
Također Srbi mogu bez problema upsfi u savezni platni sustav i uzeti nekih miljardu dolara.Neš ti cifre.:zcepanje::zcepanje:
 
jel to onih Srba koji su proterali sve nesrbe iz svoje paradržave,srušili većinu katoličkih crkvi ,popalili sela,gradove ,raketirali glavni grad i pobili civilno stanovništvo?
Dobro si primjetio ,tko sme od hrvatskih političara javno reći,dragi Srbi kada ćete nam Hrvatima dati dozvolu da imamo vlastitu državu? :zcepanje::zcepanje:
katolički srbi su prva žrtva hrvatske nacionalne indoktrinacije. pravoslavci mu dodju kao kolaterateralna šteta. zato ovako pametni pišeš.
 
quote_icon.png
Original postavio snouden
katolički srbi su prva žrtva hrvatske nacionalne indoktrinacije. pravoslavci mu dodju kao kolaterateralna šteta. zato ovako pametni pišeš.
:worth::worth:
odakle izlazite više :zcepanje::zcepanje:

što vam je Vuk napravia,tko zna kada ćete se i hočete li se ikada oporaviti.
samo se bezveze krebeljiš, ništa smisleno da napišeš. lepo ti je rečeno. vi ste prave žrtve hrvatske stvari.

a jedna od njenih glavnih postavki je upravo ta nebuloza da niste isti rod sa srbima... no neki... goti, iranci.. šta li ga znam... šta su sve lupali.
 
samo se bezveze krebeljiš, ništa smisleno da napišeš. lepo ti je rečeno. vi ste prave žrtve hrvatske stvari.

a jedna od njenih glavnih postavki je upravo ta nebuloza da niste isti rod sa srbima... no neki... goti, iranci.. šta li ga znam... šta su sve lupali.

Snouden,mislim da se ipak 9/10 Hrvata smatra Slavenima..najmanje.

Zabluda vam je da se Hrvatstvo ocituje samo kao opozicija Srpstvu,ne znam cemu takav srbocentricni pogled na stvar,zaista egoisticno i nadasve promaseno.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top