Suvise dobar...

Mali čičak

Stara legenda
Poruka
77.664
Odnos prema ljudima... kakav moze biti?
Posledice? Da li merimo koliko dajemo?

Nedavno smo izgubili daljeg clana porodice... veoma dragog... iza njega su ostali zena, sinovi, snaje, unuci itd...
Zena vidno pati, i nakon nekoliko meseci jos uvek je slomljena... pricali smo o tome i izmedju ostalog neko rece:"Problem je u tome sto je on bio previse dobar. Previse dobar za nju, za decu..."
Zapitah se... kako neko moze biti previse dobar?
Da li to znaci da je trebao da bude los da bi lakse prebrodili njegov gubitak?
Da li unapred treba da mislimo o osecanjima nasih voljenih kad ih napustimo?

Ne odnosi se samo na smrt. Na raskid veze, prijateljstva...
Da li stvarno mozemo biti previse dobri i time naneti stetu drugima?

Da li je neko za vas previse dobar? ...muz, otac, majka, prijatelj...

- - - - - - - - - -

Moja sveki je izgubila oca sa 30 i kusur godina i veoma tesko podnela to.
Smatra da je on znao(pretpostavio) kako ce joj biti tesko, da ne bi bio tako dobar prema njoj.

Da li zaista lakse odbolujemo lose ljude ili bar one koji su losi prema nama?
 
Odnos prema ljudima... kakav moze biti?
Posledice? Da li merimo koliko dajemo?

Nedavno smo izgubili daljeg clana porodice... veoma dragog... iza njega su ostali zena, sinovi, snaje, unuci itd...
Zena vidno pati, i nakon nekoliko meseci jos uvek je slomljena... pricali smo o tome i izmedju ostalog neko rece:"Problem je u tome sto je on bio previse dobar. Previse dobar za nju, za decu..."
Zapitah se... kako neko moze biti previse dobar?
Da li to znaci da je trebao da bude los da bi lakse prebrodili njegov gubitak?
Da li unapred treba da mislimo o osecanjima nasih voljenih kad ih napustimo?

Ne odnosi se samo na smrt. Na raskid veze, prijateljstva...
Da li stvarno mozemo biti previse dobri i time naneti stetu drugima?

Da li je neko za vas previse dobar? ...muz, otac, majka, prijatelj...

- - - - - - - - - -

Moja sveki je izgubila oca sa 30 i kusur godina i veoma tesko podnela to.
Smatra da je on znao(pretpostavio) kako ce joj biti tesko, da ne bi bio tako dobar prema njoj.

Da li zaista lakse odbolujemo lose ljude ili bar one koji su losi prema nama?

Ti kao da ne živiš u ovom svetu....
 
Ne odnosi se samo na smrt. Na raskid veze, prijateljstva...
Da li stvarno mozemo biti previse dobri i time naneti stetu drugima?

Da li je neko za vas previse dobar? ...muz, otac, majka, prijatelj...
Ovo je tačno ali je dan tako sumoran da bih pisala o tome.
Posle smrti oca postala sam grublja prema deci kako oni ne bi patili za mnom kao što sam patila ja
Mislim da me je to držalo jedno vreme i taj način razmišljanja
Sreća pa sve situacije u životu prođu te se polako vratimo na staro
....................
 
За мене нико неће рећи да сам била превише добра.

Кад мало размислим, бљује ми се од ове глупе теме.

Ем што ми се гади сама реч ДОБАР. Има нешто блентаво и приглупо у себи.
 
ne razumem pitanje oz uvodnog posta.

pitas li da li treba da budes dzukela prema ljudima, rodbini, potomcima, da bi, danas sutra, kada bacimo peskir tim bliznjima manje nedostajali?ugrubo receno?
-
ako je to, a nadam se da nije, onda sam srecna sam sto sam okruzena normalnim ljudima, majke mi, koji su prema meni dobri i prema kojima sam dobra.
ili je bolje da idem da nasamaram cerku, prevarim coveka i pokazem mu snimak prevare ili jos bolje isti okacim na net, da ga i javno dotucem, a sefici pljunem u kafu?

mislim, tako ce me lakse ce me odbolovati.
 
Ti kao da ne živiš u ovom svetu....

Moguce.

Emocijo,
uzmi npr.roditelje.
Jedan roditelj je dobar, posvecen, pronasao se i snasao u tome
Drugi npr.alkoholocar, nije ti pruzio ono sto ti je trebalo u detinjstvu, mozda se nije sam sa sobom snasao u zivotu... itd itd...

Hoces da kazes da kao npr.dete ovakvih roditelja, znas ciji gubitak bi ti teze pao?
 
Vitsaveja,
nema potrebe za gruboscu.
Ako zelis pojasnicu?


Mene roditelji stalno opominju da sam previse nezna i previse dobra prema svojoj deci. Naravno otkacim ih u sekundi
ali kad sednem pa se zapitam malo... ima tu neceg...
Oni su mene tako odgajali i stvorili previse osetljivu osobu, previse emotivnu, previse previse ...
Pa kad hi me zivot sibnuo previse bi bolelo ;)

Zivot nije samo lepo...


Moji roditelji su i dan danas previse dobri prema meni i bratu...
Na tolike kolicine ljubavi i paznje i neznosti su nas navikli da cemo imati ogroman problem kad jednog dana dodje taj dan...

Mozda preterujem... mozda
 
Moguce.

Emocijo,
uzmi npr.roditelje.
Jedan roditelj je dobar, posvecen, pronasao se i snasao u tome
Drugi npr.alkoholocar, nije ti pruzio ono sto ti je trebalo u detinjstvu, mozda se nije sam sa sobom snasao u zivotu... itd itd...

Hoces da kazes da kao npr.dete ovakvih roditelja, znas ciji gubitak bi ti teze pao?

Rekla sam šta sam htela da kažem na ovu temu.
 
Moguce.

Emocijo,
uzmi npr.roditelje.
Jedan roditelj je dobar, posvecen, pronasao se i snasao u tome
Drugi npr.alkoholocar, nije ti pruzio ono sto ti je trebalo u detinjstvu, mozda se nije sam sa sobom snasao u zivotu... itd itd...

Hoces da kazes da kao npr.dete ovakvih roditelja, znas ciji gubitak bi ti teze pao?

Moja mama je cesto govorila kako je svaki pocetak tezak a svaki kraj je tuzan ali zbog onog izmedju vredi kvalitetno ziveti.

A ja sam od jedne starice koja je kao dete prezivela Terezijenstat a celu porodicu izgubila u Ausvicu, naucila da sve sto na ovom svetu vredi su ljudi i odnos izmedju ljudi.

Nikada, ni po koju cenu ne bih bila gora osoba nego sto jesam, ne bih skrivala ono sto osecam, uvek bih se trudila da me upamte po onome sto sam im pruzila a kada dodje vreme za taj neki fizicki rastanak, bol nesumnjivo znaci da je tu postojala ljubav jer se te dve emocije po pravilu preplicu. Medjutim, kada bol malo mine onda ostaju uspomene a od toga koliko su bile lepe zavisi da li i dalje znamo ko smo, ciji smo i ko nas negde na putu prati iako ga ocima ne vidimo.
 
Odnos prema ljudima... kakav moze biti?
Posledice? Da li merimo koliko dajemo?

Nedavno smo izgubili daljeg clana porodice... veoma dragog... iza njega su ostali zena, sinovi, snaje, unuci itd...
Zena vidno pati, i nakon nekoliko meseci jos uvek je slomljena... pricali smo o tome i izmedju ostalog neko rece:"Problem je u tome sto je on bio previse dobar. Previse dobar za nju, za decu..."
Zapitah se... kako neko moze biti previse dobar?
Da li to znaci da je trebao da bude los da bi lakse prebrodili njegov gubitak?
Da li unapred treba da mislimo o osecanjima nasih voljenih kad ih napustimo?

Ne odnosi se samo na smrt. Na raskid veze, prijateljstva...
Da li stvarno mozemo biti previse dobri i time naneti stetu drugima?

Da li je neko za vas previse dobar? ...muz, otac, majka, prijatelj...

- - - - - - - - - -

Moja sveki je izgubila oca sa 30 i kusur godina i veoma tesko podnela to.
Smatra da je on znao(pretpostavio) kako ce joj biti tesko, da ne bi bio tako dobar prema njoj.

Da li zaista lakse odbolujemo lose ljude ili bar one koji su losi prema nama?

lako preboljavam smrti...ne zato što neam empatiju nego što neam ništa od toga da se jedem...prirodni tok...što bi rekli ashes to ashes dust to dust
 
Omb :roll:
Zaboga, svaki gubitak boli al i treba da boli.
Je l bi ti radije da ne patiš za tatom koji te je tukao, vređao, valjao se pijan po jendeku il bi da odžališ jednog dana svoje divne roditelje, stravično tužna ali preponosna na njih što su bili takvi kakvi su bili i srećna što si baš njihovo dete?
Ako je ovo prvo idi šibaj decu, zapali im ljuljaške i klackalice i poteraj na njivu, šta će tu da uživaju u detinjstvu pa da pate jednog dana :evil:
 
Odnos prema ljudima... kakav moze biti?
Posledice? Da li merimo koliko dajemo?

Nedavno smo izgubili daljeg clana porodice... veoma dragog... iza njega su ostali zena, sinovi, snaje, unuci itd...
Zena vidno pati, i nakon nekoliko meseci jos uvek je slomljena... pricali smo o tome i izmedju ostalog neko rece:"Problem je u tome sto je on bio previse dobar. Previse dobar za nju, za decu..."
Zapitah se... kako neko moze biti previse dobar?
Da li to znaci da je trebao da bude los da bi lakse prebrodili njegov gubitak?
Da li unapred treba da mislimo o osecanjima nasih voljenih kad ih napustimo?

Ne odnosi se samo na smrt. Na raskid veze, prijateljstva...
Da li stvarno mozemo biti previse dobri i time naneti stetu drugima?

Da li je neko za vas previse dobar? ...muz, otac, majka, prijatelj...

- - - - - - - - - -

Moja sveki je izgubila oca sa 30 i kusur godina i veoma tesko podnela to.
Smatra da je on znao(pretpostavio) kako ce joj biti tesko, da ne bi bio tako dobar prema njoj.

Da li zaista lakse odbolujemo lose ljude ili bar one koji su losi prema nama?

A sta imamo i da odbolujemo one koji su losi!? Njih otpisemo odmah nakon razocarenja.
I svako se preboli. Ma koliko nam je stalo. Ovo jedino ne vazi za decu, mislim.
Ali, zasto i misliti o tome? Treba grabiti lepe trenutke, vreme se ne moze nadoknaditi, dokupiti, zamrznuti i sacuvati. A kada prodje... neko ce da se samosazaljeva kroz zaljenje za drugim a neko da pokrene uspomene i vaskrsne tog nekog u obliku osmeha i pozitivne energije :)
 
Omb :roll:
Zaboga, svaki gubitak boli al i treba da boli.
Je l bi ti radije da ne patiš za tatom koji te je tukao, vređao, valjao se pijan po jendeku il bi da odžališ jednog dana svoje divne roditelje, stravično tužna ali preponosna na njih što su bili takvi kakvi su bili i srećna što si baš njihovo dete?
Ako je ovo prvo idi šibaj decu, zapali im ljuljaške i klackalice i poteraj na njivu, šta će tu da uživaju u detinjstvu pa da pate jednog dana :evil:

Ruzno je banalizovati.
Pricamo o osecanjima.

Neke osobe tvrde da su lakse podnele raskid sa onim partnerom koji je bio dobar prema njima a neki tvrde obrnuto.
Covek je satkan od emocija a razlikujemo se u moci reakcije
 
Ruzno je banalizovati.
Pricamo o osecanjima.

Neke osobe tvrde da su lakse podnele raskid sa onim partnerom koji je bio dobar prema njima a neki tvrde obrnuto.
Covek je satkan od emocija a razlikujemo se u moci reakcije

Zašto je ružno?
Sama si tako napravila postavku teme.
Naravno da više boli gubitak voljene osobe koja nam je puno značila u životu, bila oslonac, prijatelj, rame za plakanje, ruka za pomoć, društvo za smeh.
Da li treba da budemo gori prema ljudima da bi oni manje patili za nama - ne, jer loši ljudi umiru u drugima još dok su živi, njih nema potrebe posle oplakivati, jer su odbolovani još za života.
Na veze apsolutno nije primenjivo, sahranjivala sam ih još dok smo bili zajedno.
 
Ruzno je banalizovati.
Pricamo o osecanjima.

Neke osobe tvrde da su lakse podnele raskid sa onim partnerom koji je bio dobar prema njima a neki tvrde obrnuto.
Covek je satkan od emocija a razlikujemo se u moci reakcije

U pravu si. Ljudski mozak je komplikovana mreza emocija i neke neracionalnosti.
Mogu da napravim paralelu izmedju sestre i mene. Jako me brine sto mi se cini da se nakon svega zatvorila u neku cauru.
Gubitak je na mene uticao da postanem jos meksa, jos vise otvorena za ljubav, prosipam emocije niz ulicu, dajem se potpuno nepoznatom svetu a na drskost gledam kao na tinejdzersku balavost u smislu "ma nemate vi pojma, da znate sta ja znam, ne bi se tako ponasali"...i tu zavrsim pricu sa bezobrazlukom bilo koje vrste.
Sestra se zatvorila, nekako samo sa mnom moze, nepoverljiva je, nece drugima da pokaze, kao da je dobila koricu...kada je samo malo bocnem ona mi se raspadne u rukama od emocija...zato se za nju brinem vise nego za sebe. Tvrd je covek. Prezivele smo isto ali se sa tim nosimo potpuno drugacije. Ona deluje jaca ali nije tako. Samo ne pokazuje.
 

Back
Top