Porušeni i oštećeni sakralni i drugi objekti islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1992. -1995.
05/02/2015 – Autor: Mr. Muharem Omerdić
Ostaci srusene dzamije u OborcimaAgresorska djelovanja nisu ugrozila samo živote miliona ljudi u Bosni i Hercegovini, nego su prouzrokovala i ogromna razaranja najvećeg broja bošnjačkih kulturnih i vjerskih objekata. Uništavajući svjesno i planski sve ono što je stoljećima građeno na bosanskom tlu ovovremeni barbari – srpsko-crnogorski i hrvatski zločinci nanijeli su neprocjenljivu štetu bošnjačkome kulturnom naslijeđu u Bosni i Hercegovini.
U zločinačkom pohodu nisu pošteđeni čak ni najvredniji objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini nulte kategorije, kakvi su Gazi Husrev-begova džamija (1532., pogođena s preko stotinu razornih projektila), Careva džamija (1565.), Ali-pašina džamija (1561.) i Magribija (1766.) u Sarajevu, Aladža (1551.) i Careva džamija (1483.) u Foči, Sultan Esme džamija (1745.) u Jajcu, Karađoz-begova džamija (1570.) u Mostaru, Ferhadija (1579.) i Arnaudija (1595.) u Banjoj Luci (srušene 7. maja 1993.), Emin Turhan-begova džamija u Ustikolini (1448/49.), najstarija džamija u Bosni i Hercegovini, i mnogi drugi. Većina njih bila je pod zaštitom UNESCO-a.
Djela duhovne kulture i civilizacije Bošnjaka dokazuju njihovu dugu povijest u Bosni i Hercegovini i Evropi. Ova zemlja i ovaj narod, Bosna i Bošnjaci, svojom su kulturom pokazali šta su bili i šta jesu. Stoga agresor sve čini da prekine pupčanu vrpcu koja Bošnjake veže za sve ono što ih osvjedočuje u povijesti. Srpsko-crnogorski i hrvatski agresori, nažalost, uništili su ogroman broj spomenika islamske kulture i civiIizacije, prije svega džamije, ali i brojne druge spomenike što svjedoče o opstojnosti Bošnjaka na ovome tlu. Bošnjačka kultura, kao uostalom i kultura svakoga naroda, nije samo njihova, ona je dio svjetske baštine. U Bosni postoje pojedinačne nacionalne kulture sa svim svojim osobenostima. Zajednički, one se prožimaju i čine samosvojnu bosanskohercegovačku baštinu, a time i baštinu cijeloga svijeta.
- - - - - - - - - -
Stanovnici Balkana koji su prihvatili islam i izgradili urbane centre u sastavu Osmanskoga carstva baštinici su autentičnih visokih kulturnih i vjerskih zdanja najveće historijske, arhitektonske i umjetničke vrijednosti. Tijekom kasnijih stoljeća, u kojima je osmanska država gubila dio po dio Balkana, sustavno su uništavani muslimani na tom području, kao i spomenici njihove materijalne kulture. Tako je, npr., u Beogradskom pašaluku bilo više od 600 džamija, od kojih danas postoji samo Bajrakli džamija u Beogradu (jedna od manjih). U samom Užicu bilo je 30 džamija, a danas nema nijedne. Slično je i diljem cijele Srbije: izbrisan je svaki trag postojanja islamske kulture koja je ova područja činila osebujnim.
Što se tiče muslimanske kulturne baštine po Dalmaciji, Lici i nekim dijelovima Hrvatske, svi su njeni tragovi revnosno izbrisani, tako da danas nema ni kamena na kamenu.
Rušenje i uništavanje objekata islamske arhitekture, čiji smo mi danas svjedoci, samo je, dakle, nastavak provođenja ranijeg programa kulturocida nad muslimanima na čitavom Balkanu i u Evropi. Tzv. „Vasojevića zakon“ iz prve polovice 19. stoljeća jednom svojom odredbom potiče i ozakonjuje rušenje svih djela muslimanske kulture. Ta barbarogena tendencija promiče se kroz sve programe srpskih nacionalističkih organizacija. Pravdanje da to rade nekontrolirani pojedinci i skupine nije uvjerljivo niti dovoljno razložno. Najvrednija djela islamskoga graditeljstva netragom su nestala kao rezultat sustavne genocidne, kulturocidne, urbicidne i destruktivne politike.
Srpsk fašisti predvođeni ratnim zločincima Radovanom Karadžidem i Ratkom Mladićem izjavljuju kako ruše muslimanske bogomolje „iz milosrđa”, kako bi se Bošnjaci što lakše odvikli od islama i vratili u „veru pradedovsku“. Štaviše, nisu rijetke ni njihove tvrdnje da Bošnjaci sami ruše svoje džamije. Uvjeravati bilo koga u apsurdnost ovakvih tvrdnji posve je izlišno.
- - - - - - - - - -
Rijaset Islamske zajednice u više navrata obraćao se najuticajnijim međunarodnim institucijama i pojedincima da poduzmu konkretne korake kako bi se ovom barbarstvu stalo u kraj. Tako je, npr., u povodu rušenja banjalučkih džamija Ferhadije i Arnaudije Rijaset uputio pismo generalnom sekretaru UN-a Boutrosu Boutrosu Ghaliju. U tom pismu, između ostaloga, stoji:
„Dana 7. maja 1993. godine u 3.00 h, postavljanjem plastičnog eksploziva, porušene su u Banjoj Luci dvije džamije koje su predstavljale najviši stepen spomeničkog blaga Bosne i Hercegovine i šire. Ljudi pomračenog uma vandalskim činom porušili su džamije Ferhadiju, sagrađenu 1580., i Arnaudiju, sagrađenu 1595. godine. Gospodo, u Bosni i Hercegovini (…) porušeno je preko 600 džamija, i sve to s ciljem ostvarivanja etničkog čišćenja prostora, da bi veći dio Bosne i Hercegovine koji je pod okupacijom agresorskih snaga bio očišćen od Bošnjaka. I sve se to radi naočigled svjetske javnosti. Na prostorima koje kontroliše agresor skoro da nije ostala niti jedna džamija. Ovim gnusnim činom, rušenjem džamija Ferhadije i Arnaudije kao spomenika kulture, agresor samo potvrđuje svoju politiku. Zahtijevamo da Vaša Organizacija kao međunarodno priznata institucija hitno pošalje ekspertne grupe koje će utvrditi stepen oštećenih i porušenih sakralnih islamskih objekata i utvrditi odgovornost onih koji čine ovakve zločine i proglasiti ih ratnim zločincima.“
Na kraju ovog dokumenta stoji da su UN i cijela svjetska zajednica, s obzirom da nije spriječila rušenje tolikog broja muslimanskih sakralnih objekata, obavezni uzeti učešće u njihovu ponovnom podizanju, rekonstrukciji i obnavljanju.
U povodu incijative Islamske zajednice u BiH za ponovnom izgradnjom Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci kao duhovno-kulturnog simbola bošnjačkog naroda, Đorde Umičević, gradonačelnik tog grada nazvao je to „uvredom srpskom narodu“. Mnogobrojne javne reakcije su potvrdile svu monstruoznost navedene izjave. Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca u svom obraćanju javnosti istaklo je da spomenuta izjava gradonačelnika Banje Luke svjedoči o anticivilizacijskoj razini svijesti tog gradonačelnika i karakteru vlasti koju personificira. „Očito da bi Umičević želio da se u BiH desi ono što je ranije urađeno u Srbiji i Crnoj Gori i u nekim dijelovima bivše Jugoslavije, kada je sa tih prostora pobijen, pokršten i protjeran muslimanski živalj i u cijelosti zatrta njihova kultura“, ističe se u saopćenju Vijeća.”[1]
- - - - - - - - - -
Nama svo zlo stize zadnjih 500 godina od muslimana sa izuzetkom zadnjih 100 gde su se ukljucili u cinjenje zla prema nasem narodu Nemci i Hrvati
FOTO: Bosanska Krupa: U jednom dvorištu tri bogomolje
bosanska-krupa-u-jednom-dvoristu-tri-bogomolje_1402223614
OBJAVLJENO PRIJE 1 GODINA / 8. JUNI 2014
Bosanska Krupa, gradić na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, smješten u dolinama rijeka Une i Krušnice, primjer je zajedništva tri nacije.
U ovom malom gradu, u jednom dvorištu su smještene i ponosno prkose vremenu tri bogomolje – pravoslavna i katolička crkva i džamija.
Oni koji su pohodili Bosansku Krupu, dive se njenom gradskom jezgru koje u stotinu metara ima tri vjerska objekta. Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je ovaj gradić na Uni gdje tri bogomolje, jedna do druge, krase njegov centar.
Pravoslavna crkva je sagrađena pred početak rata u BiH, ’90-ih godina prošlog vijeka, a katolička crkva i džamija datiraju još iz davnih vremena.
Međutim, katolička crkva u Bosanskoj Krupi bila je tokom agresije na BiH potpuno uništena, a obnovljena je donacijama dobrih ljudi sa područja ove općine svih nacionalnosti, sredstvima općine Bosanska Krupa i humanitarnih udruženja iz Francuske i BiH.
Glavni koordinator i inicijator izgradnje crkve, koja je bila porušena, Mirjana Aleksić, u Bosanskoj Krupi živi skoro četiri decenije. Kako kaže za AA, katolička zajednica u Bosanskoj Krupi je malobrojna.
Crkva je izgrađena 1910. godine, tridesetak godina nakon dolaska Austro-Ugarske. Današnji izgled, gotovo identičan prijeratnom, dobila je 2006. godine, kada je i završena njena obnova.
“Uspjeli smo završiti crkvu. U ovom gradu živi mali broj katolika. Moja porodica je jedina čisto katolička i ima još nekoliko ljudi koji su iz mješovitih brakova”, kaže Aleksić.
Kako kaže, može se reći da se u jednom dvorištu nalaze pravoslavna i katolička crkva i džamija.
“Za ovaj grad to znači puno. Pokazuje da, bez obzira na rat koji se dogodio, ljudi različitih vjera mogu živjeti jedni sa drugima i jedni pored drugih, uvažavajući sve vjerske pripadnosti”, kazala je Aleksić.
Katolička crkva je srušena tokom rata, a obnova, koja je trajala šest godina, počela je oko 2004. godine.
“Građani Krupe su radosni što je ova crkva obnovljena. Tokom gradnje su pokazivali veliko interesovanje i u skladu sa mogućnostima pomagali”, kazala je Aleksić.
Ona se prisjeća kako su građani Krupe imali običaj reći da im je ova crkva ‘kao broš na haljini’.
“Svima je nedostajala, jer su odrasli u njenoj blizini, ulazili su u nju. Ova crkva, građanima Krupe znači isto što i meni”, dodaje Aleksić.
Imam gradske džamije u Bosanskoj Krupi Ishak ef. Sejdić, u razgovoru za AA, pojašnjava da je lijepo gledati i posmatrati ovaj prizor u Krupi – tri bogomolje, jedna do druge.
“Uvijek smo bili za suživot, za ruku pomirenja i uvijek govorimo ‘dobrodošli’”, pojasnio je Sejdić.
Sjećajući se proteklog rata, Sejdić kaže da je narod u BiH pretrpio puno nepravde.
“Pouke se moraju izvući i nastaviti dalje živjeti. Sudbina nam je da zajedno živimo na ovim prostorima”, pojašnjava Sejdić.
Bošnjaci su većinsko stanovništvo u Bosanskoj Krupi te, kako kažu, maksimalno čuvaju i trude se da održe dobre odnose sa svim građanima koji pripadaju drugim vjerama i nacijama.
