hogarius
Elita
- Poruka
- 15.124
ŠTA JE ČOVJEK?
Nize citiran tekst - clanak je interesantan sa gledista odnosa nauke i religije ali i za odnos coveka i boga.. Clank je znacajno skracivan, tako da ne predstavlja celovit stav autoira, vec moje vidjenje sta bi moglo biti od interesa u raspravama o odnosu nauke i religije, odnosno - Sta je covek u odnosu na nauku i boga?
.
Slušajući hrvatskog teologa profesora Tomislava Ivančića, hrvatski novinar Zeljko Tadic pise da ne možemo a da se ne zapitamo što je čovjek? Dakle, ne KO JE, vec STA JE COVEK? S tim u vezi, autor iznosi neke veoma bitne cinjenice o coveku, ali sa stajalista nauke kakio bi shvatili da nam sa naucnog stanovista za ova kljucna pitanja nije potdrebna teologije vec iskljucivo nauka.
Toliko, ako nije isuvise, za sada. Ovo je obimna materija i odnosi se na nasu gradju, na nase telo, na funkcije nasih organa, na nas intelekt i nase emocije.
Nize citiran tekst - clanak je interesantan sa gledista odnosa nauke i religije ali i za odnos coveka i boga.. Clank je znacajno skracivan, tako da ne predstavlja celovit stav autoira, vec moje vidjenje sta bi moglo biti od interesa u raspravama o odnosu nauke i religije, odnosno - Sta je covek u odnosu na nauku i boga?
.
Slušajući hrvatskog teologa profesora Tomislava Ivančića, hrvatski novinar Zeljko Tadic pise da ne možemo a da se ne zapitamo što je čovjek? Dakle, ne KO JE, vec STA JE COVEK? S tim u vezi, autor iznosi neke veoma bitne cinjenice o coveku, ali sa stajalista nauke kakio bi shvatili da nam sa naucnog stanovista za ova kljucna pitanja nije potdrebna teologije vec iskljucivo nauka.
Čovjek je jedinstveno biće, ali ono što čini čovjeka ne razlikuje se mnogo od životinjskog svijeta, što upućuje da je čovjek dio te prirode te da iz nje potječe. No, još fascinantnije je to što se čovjek sastoji od komponenti koje ne bi smo povezali s čovjekom ili uopće sa životom. Na primjer, mozak se sastoji od 75%-80% vode. Mozak koji je srž, centar ljudskog bića, u kojem se nalazi sav intelekt i svijest, kao i centri koji upravljaju najosnovnijim radnjama tijela, poput disanja ili straha, sastoji se u velikoj većini od materije koju bi smo mogli staviti u posudicu i koja bi na jakom suncu isparila u veoma kratkom roku.
Moždane nervne stanice, neuroni, prenose informacije električnim i kemijskim signalima. Znanost je elektricitet i kemijske reakcije objasnila bez upotrebe boga. Niti jedna formula ne sadrži ništa što bi upućivalo na neku božansku silu.Za cijelog čovjeka bi smo mogli reći da je električni uređaj, jer kao što je Luigi Galvani pokazao, tijelo koristi električne impulse kako bi vršilo radnju. Bez obzira na kompleksnost ljudskog tijela, ono je sastavljeno od osnovnih elemenata, 99% tijela čini kisik, ugljik, vodik, dušik, kalcij i fosfor, od čega na kisik odlazi 65%. Jedan dio tog kisika djelimično čini i vodu na koju otpada 65%-90% tijela.
Svi ovi elementi su uobičajeni za naš planet, i sastavni su dio Zemljine kore. Možemo li stoga reći da je biblija u pravu kada tvrdi da je čovjek potekao od praha zemaljskog? (Postanak 2:7) Znači li to da je biblija pouzdan izvor na koji se možemo pozvati? Ako bi smo baš željeli, mogli bi smo prihvatiti da je biblijski pisac imao pravo, ali da bi smo zaista
prihvatili da je biblija pouzdana, morali bi smo pronaći životvorni božji dah, živu dušu. Ona nije pronađena.
Znanost ne poznaje pojam duše.
Je li to svijest? Ako bi smo uzeli da jeste, onda dolazimo do problema da i neke životinje posjeduju svijest o sebi, poput šimpanzi i dupina a to je nešto o čemu biblija ne spominje niti riječi. Uz to, u bibliji niti jednom riječju nije spomenut mozak kao centar ljudskog bića.
Biblija nije niti nagovjestila da bi mozak imao tako važnu ulogu. Srce, mišić koji pumpa krv kroz tijelo, je centar biblijskog čovjeka. Istina, srce je veoma važan organ, ali uloga srca je samo tu da pumpa krv, u srcu se ne nalazi hrabrost, ljubav, niti ima mjesta za dušu, boga. Ako srcem prihvatimo Isusa, što se dogodi ako dobijemo transplantaciju srca?
Slobodno bi smo mogli reći da srce nije važnije od bubrega, srce je zamjenjivo. Mozak još uvijek, nije.
Ako bi smo i prihvatili da je duša drugo ime za svijest, biblijski apologeti i dalje imaju zadatak objasniti kako je svijest (duša) udahnuta u čovjeka. Jednostavnije objašnjenje se nameće da je duša dah, odnosno povezana sa živorodnim udisanjem. Udisanje je nešto što je očito, nedvojbeno je povezano sa životom. Čovjek umire za nekoliko minuta ako prestane disati, ritam disanja se mijenja s promjenom raspoloženja, uzbuđenja ili tjelesnog napora. Očito je da je dah vezan za život. Dah daje život. Božanski dah je život. Dah je duša. Stvari postaju jasnije kada se malo razmisli o njima. Hebrejska riječ nshamah נְשָׁמָה, duša, znači dah, slično kao i grčka riječ ψυχή1 Korinćanima 15:45,
govori o Adamovoj živoj duši, duhu životvornom za što su se koristili izrazi ψυχή, psuche, što znači duša, unutarnje biće, ali doslovno dah, i πνεῦμα, pneuma, što znači dah, duh, duša. Taj izraz se koristi i u stihu Ivan 3:8 u značenju vjetra.
(…)
Zaključio bih, duša se ne nalazi u umu, u mozgu.
(…).
Pozabavimo se živim čovjekom. Naše tijelo se sastoji od oko 50-100 trilijuna stanica (celija – m.pr.). Velik broj različitih stanica, s različitim zadacima čini čovjeka. Neuroni i sinapse, mišićne stanice, masne stanice, kosti, stanice kože… No, i pored tolikog broja stanica, daleko veći broj stanica koje čine tijelo i koje se nalaze u čovjeku, zapravo ne pripadaju ljudskoj vrsti. Neki izvori iznose da ovih stanica ima i deset puta više nego svih ljudskih stanica! To su stanice u probavnom sistemu, nalaze se u crijevima. One su najčešće manje nego ljudske stanice, te stoga nismo preplavljeni mikroflorom. Iako možemo živjeti bez ovih stranih stanica, one nam uveliko pomažu u očuvanju zdravlja te nas štite od nekih bolesti. Većina od tih stanica nema nikakav utjecaj na zdravlje, ali neke nam pomažu u borbi protiv raka. Procjenjuje se da ih ima 500-1000 različitih vrsta.
Kako nam inteligentni tvorac nije podario djelotvorniji probavni sistem, naše tijelo je kolonizirano hordama stranih bića. Ideja o inteligentnom tvorcu ovdje manjka. Netko može reći da je naš probavni sistem manje djelotvoran zbog posljedice grijeha, ali ostaje problem kako objasniti to da nam je inteligentni tvorac pomogao tako da budemo kolonizirani stranim bićima od kojih mnoga ne utječu pozitivno na tijelo, a ne da nam je poboljšao probavni trakt. Ukoliko dođe do neravnoteže u flori crijeva, mogu nastati poteškoće. Ovo nije baš inteligentno rješenje. Inteligentniji zaključak je ako pomislimo da je to način na koji priroda djeluje, kao što je i slučaj u simbiozi ribe klaun i morske anemone koja ribi pruža zaklon dok riba svojim izmetom pruža ranjive sastojke anemoni. tek rođeno dijete ne sadrži bakterije u svom probavnom traktu, nego ih dobiva u nekoliko dana na nekoliko načina, pri rođenju, iz izmeta u gornjem majčinom probavnom traktu, preko majčine vagine, u kontaktu s drugom djecom (disanjem), dojenjem i kontaktu s majkom (ljubljenjem)i slično.
Ne nalaze se bakterije samo u crijevima. Trilijun bakterija se nalazi na površini kože, bakterije se nalaze u respiratornom sistemu i očima, a možemo im pribrojati i bakterije kojih se svakodnevno pokušavamo riješiti pranjem zuba. Bakterije su u nama i na nama. Neke nam štete, neke nam pomažu a neke jednostavno samo postoje u nama. Nesumnjivo je da su bakterije sastavni dio naših života te sastavni dio nas samih.Simbioza je uobičajena u prirodi i poprimila je različite oblike te nas ne mora čuditi što čovjek također živi u simbiozi s nekim životinjama.
Dakle, što je čovjek?
Što je čovjek ako shvatimo da dijelimo 96% genetskog matirijala sa
šimpanzama? Razlika između ljudi i šimpanzi je deset puta manja nego
između miševa i štakora. Kako možemo vidjeti u videu u kojem
profesor Richard Dawkins objašnjava razliku, zaista malo toga nas
razlikuje od šimpanzi.
Ako i zanemarimo genetski bliske rođake, ostaje pitanje tko smo kao pojedinci. Stanice koje su nas sačinjavale prije deset ili petnaest godina više ne postoje. Umrle su i zamijenile su ih druge stanice. Štoviše, atomi od kojih smo sačinjeni izmjenjuju se u još kraćem roku. Neki tvrde da tijelo u tri mjeseca izmijeni 98% atoma! Neki tvrde da se to dogodi u roku godine dana, no bez obzira na to kojim tempom atomi ulaze i izlaze iz našeg tijela, činjenica je da materija koja nas čini nije ista kao što je bila prošle godine ili prije 20 godina. Teolozi bi mogli reći da nas duša čini jednakima iako se materija izmjenjuje, ali tada dolazimo do gore već postavljenog problema. Za sada još uvijek nije potvrđeno da se svi neuroni zamjenjuju novima, tako da postoji mogućnost da su stanice u mozgu jedine koje nas prate cijeli život. Neki znanstvenici smatraju da je to stoga kako bismo mogli održati svijest, ali ovo još uvijek ne znamo.
Tijelo izmjenjuje stanice apoptozom, programiranom smrti stanice, i svaka stanica u tijelu mora proći taj proces. Stanice koje nas čine izmjenjuju se, ali mi ostajemo kao cjelina. Ovo je način na koji priroda djeluje. Ne radi se ovdje o ničemu uzvišenom, svetom i božanskom. Ako bi smo u ovaj proces upleli boga mislim da to ne dovodi do rješenja nego donosi dodatna pitanja. Svi procesi koje sam do sada naveo istraživani su unutar znanosti.
(Written by Željko Tadić </index.php/component/contact/contact/2>)
Toliko, ako nije isuvise, za sada. Ovo je obimna materija i odnosi se na nasu gradju, na nase telo, na funkcije nasih organa, na nas intelekt i nase emocije.