Filozofija pesimizma

rabindrant123

Zainteresovan član
Poruka
395

Ukratko to bi bilo to. Bez suvisnih mistifikacija o "stvarima po sebi" koje mozda i ne postoje a ako postoje onda ne mozemo nista da znamo o njima i slicne spike.

Bez gomile kvazi pojmova kao sto su bog, nistavilo, vecnost, kvalitativna mnozina (lol) itd. koji su samo ekscesi ljudskog uma- instrumenta volje koji sluzi da bi bioloska jedinka bolje opstala u suruvoj prirodi. Kada jedinka obezbedi sebi komfor, ona pocne da filozofira - da tura razum tamo gde mu nije mesto pa kao nus posledica nastaju ovi kvazi pojmovi oko kojih se kasnije grade citave mentalne konstrukcije sa trulim temeljima.
 

Ukratko to bi bilo to. Bez suvisnih mistifikacija o "stvarima po sebi" koje mozda i ne postoje a ako postoje onda ne mozemo nista da znamo o njima i slicne spike.

Bez gomile kvazi pojmova kao sto su bog, nistavilo, vecnost, kvalitativna mnozina (lol)

Шта је "квази" и "лол" у појму "квалитативна множина". Тај појам односи се на интуицију која је све што имамо од ствари по себи док смо у овој врсти егзистенције заробљени у представу појавног света.

Ових неколико Бергсонових реченица су квинтесенција онога што филозофија или људски интелект уопште може рећи о трансцендентном.

život je psihološkog reda, a u suštini psihičkog je da sadrži nejasnu množinu članova koji se prožimaju. Bez svake sumnje, u prostoru, i jedino u prostoru, moguća je razgovetna mnogostrukost, gde bi svaka tačka bila apsolutno spoljna prema svakoj tačci. Isto tako, čisto i prazno jedinstvo susreće se samo u prostoru: to je jedinstvo matematičke tačke. Apstraktno jedinstvo i apstraktna množina jesu, kako se hoće, odredbe prostora ili kategorije razuma, jer prostornost i intelektualnost su precrtane jedna s druge. Ali, ono što je psihološke prirode ne bi se moglo tačno primeniti na prostor, niti potpuno ući u okvire razuma. Moje ja, u jednom datom momentu, je li jedno ili mnogostruko? Ako ga oglasim za jedno, odmah se diže unutarnji glas i protestuje, glas osećaja, osećanja, predstava na koje se moje ja deli. Ali, ako ga odlučno oglasim za mnogostruko, moja svest se isto tako jako buni, ona tvrdi da su moji osećaji, moja osećanja, moje misli samo apstrakcije koje ja izvodim na samom sebi i da svako moje stanje sadrži sva ostala. Ja sam, dakle, - treba usvojiti jezik razuma, jer razum jedini ima jezik - mnogostruko jedinstvo i jednostavna mnogostrukost; ali, jedinstvo i mnogostrukost su samo pogledi moga razuma na moju ličnost, razuma koji je uperio svoje kategorije na mene. Ali, ja ne ulazim ni u jednu ni u drugu, ni u obe u isti mah, mada obe udružene mogu dati jednu približnu imitaciju ovog uzajamnog prožimanja i ove neprekidnosti koju ja nalazim u osnovi sebe. Takav je unutarnji život, takav je takođe život uopšte.

Бергсон

Наравно. Није сваком дато. Како каже опет Бергсон

Bile su potrebne godine da bih shvatio, a potom da bih prihvatio, da svi nemaju istu sposobnost kao ja da žive i da uranjaju u čisto trajanje. Kada mi se ta ideja trajanja javila prvi put, bio sam ubeđen da je dovoljno da je izložim pa da se uklone sve nejasnoće, i verovao sam da u tom pogledu nije potrebno ništa više do da se čovek obavesti. Kasnije sam uvideo da stvari stoje sasvim drukčije.
Bergson

Видиш. онај ко није способан да урања у чисто трајање, у том појму видеће "квази" и "лол" и склонивши исти на страну тражиће и "наћиће" одговоре у неком глупом филму.

Међутим, онај ко једном урони у чисто трајање, у квалитаитвну множину, тиме схвата да то није нека фантазмагорија него нешто најреалније могуће.

"Као одговор онима који узимају "реално трајање" као нешто нејасно и мистериозно, рећи ћу да се ради о најаснијој ствари на свету: реално трајање је управо оно што смо одувек звали време, али недељиво време.

То да време претпоставља сукцесију не поричем. Али сукцесија презентована нашој свести као пре и после поређано једно до другог, то је оно што не прихватам."

Бергсон.
 
Vezano za filozofiju pesimizma ova Bergosonova "velika otkrica" su potpuno irelevantna. Sustina filozofije pesimizma je jednostavno, prostim recnikom izneta u navedenom dijalogu tako da se otkriva i onima koji nisu blagosloveni da se "urone u cisto trajanje".

A sto se tice nas koji nemamo te sposobnosti da li cemo morati da se reinkarniramo hiljadu puta dok se ne rodimo sa vecim intelektulanim sposobnostima i filozofskim razborom ili nas odmah ceka pakao? Sta kaze prvosvestenik?
 
Vezano za filozofiju pesimizma ova Bergosonova "velika otkrica" su potpuno irelevantna. Sustina filozofije pesimizma je jednostavno, prostim recnikom izneta u navedenom dijalogu tako da se otkriva i onima koji nisu blagosloveni da se "urone u cisto trajanje".
A sto se tice nas koji nemamo te sposobnosti da li cemo morati da se reinkarniramo hiljadu puta dok se ne rodimo sa vecim intelektulanim sposobnostima i filozofskim razborom ili nas odmah ceka pakao? Sta kaze prvosvestenik?

Што се тиче "вас". Ви сте у мочварној каљузи утувљених материјалситичких догми које никакав аргумент не може да додирне.
Екстроверти заробљени у сенке на зиду пећине. Нема ту много помоћи.

А шта вас такве даље чека?

Па и сам знаш одговор на то питање. Будући да у својој самосвести осим слика не налазиш ништа друго. И обзиром да те слике зовеш "ЈА". Јасно је да са нестанком свести нестају и слике. Самим тим нестаје и слика коју зовеш "ЈА".

Пошто се знање које указује на апсурд тога, јелте, разбија о ВАС као јаје о зид. Остаје вам тај закључак. Једноставно и просто то је крајњи одговор за вас матерјалисте.

Будући да сте слика и ништа друго до слика, са нестанком свести нестајете и ви.

Ето то је намењено вама, који никада нисте одвојили поглед од сенки на зиду пећине .
 
Што се тиче "вас". Ви сте у мочварној каљузи утувљених материјалситичких догми које никакав аргумент не може да додирне.
Екстроверти заробљени у сенке на зиду пећине. Нема ту много помоћи.

А шта вас такве даље чека?

Па и сам знаш одговор на то питање. Будући да у својој самосвести осим слика не налазиш ништа друго. И обзиром да те слике зовеш "ЈА". Јасно је да са нестанком свести нестају и слике. Самим тим нестаје и слика коју зовеш "ЈА".

Пошто се знање које указује на апсурд тога, јелте, разбија о ВАС као јаје о зид. Остаје вам тај закључак. Једноставно и просто то је крајњи одговор за вас матерјалисте.

Будући да сте слика и ништа друго до слика, са нестанком свести нестајете и ви.

Ето то је намењено вама, који никада нисте одвојили поглед од сенки на зиду пећине .

Sad si se osvetio?:mrgreen:
Nije lepo od tebe...:manikir:
 
Sad si se osvetio?:mrgreen:
Nije lepo od tebe...:manikir:

Bukvalno..to mi bila prva asocijacija.
Izgleda na prvu tako da mi mislimo da se radi o argumentima...da ironijom samo preuzima inicijativu a radi se u stvari o nekontrolisanoj frustraciji i histeriji....slabost i nemogucnost da se preboli i prevazidje proslost....teznja da se postavi takav ideal da sve bude potaman a da se prstom ne mrdne...sto znaci da se tu filosofija ni ne tretira kao ljubav prema mudrosti...vec se koristi kao pomocno sredstvo kojim se pronalazi opravdanje i izgovor za svoje psihicko stanje kakvo je trenutno, zatim osetljivost na autoritativan ton..usled cega se ne moze ni uvideti prava svrha takvog tona...jer eto ako napadas to je automatski mrznja a u sustini cilj je da se od drugog nacini neko ko je imun za osecanje ispravnog i pravicnog kako ne bi bilo napada na ego i mrznju koju ispoljava..zato se i trazi sredina, ravnodusnost..jer je to maska za ego (a da ne bi bilo vidljivo osecanje nepravde poistovecuje se sa mrznjom)..jer prividno nedostatak ataka na drugog deluje kao dovoljan uslov za moralnost ali se istinski radi o negaciji ljubavi koja je uvek licnosna, vezana za mudrost i odgovornost, za coveka..a nikada puko iracionalno osecanje...radi se o jos uvek onom najnizem stepenu gde se nije savladala ni prva faza...a to je strast ka culnim zadovoljstvima. Ne odrice se doticni iz moralnih razloga materije vec iz egoisticnih (prijatelju mozes zabranjivati alkohol jer znas da mu steti a mozes i jer ti zelis da pijes pa ti je lakse kad vec ne mozes pa bolje se osecas kad znas da i jos neko ne pije), da je to tacno pokazuje i cinjenica da istoj toj strasti tezi i dalje samo sto je prebacena sa fizickog na metafizicko..u sustini to je i dalje okrenutost sebi i daleko od morala..moral nije ni to sto doticni napada niti to sto promovise..lukavo ali ne dovoljno lukavo.......i milion drugih stvari bih mogao da nabrojim.

Ali to ti je koren pesimizma...to je pokusaj da se iz pale prirode (gde iz neznanja tezimo saznanju radi upotpunjavanja i upoznavanja sebe i sveta) izvuce ispravan zakljucak na osnovu svojih mentalnih kapaciteta...ali je po prirodi stvari to nemoguce. Jer je ona uvek sekundarna i zato ne moze odredjivati primarnu nasu prirodu. Ti kao agnostik drugacije to vidis ali ces se sa sledecim sloziti.

Tako se ne postaje filosof...filosofija zahteva da se sve promisli, da se prosiri vidik a onda na kraju uklapas...pa kolko ti kapacitet dozvoli...niko nam ne drzi pusku pred nosem. A ne da se samo uklapaju one misli koje idu u korist tvom senzibilitetu....ili ovde apriorno uzimanje da je jedino budisticka misao ispravna...sve ostalo je obmana i laz...sto doticni namece. I onda je dovoljno samo videti da li je Sopenhauer tako rekao ili nije. Ako jeste onda je parafraza ako nije onda je apsurd. Bolestina na kubni. Sto vise citas to vise i otkrivas kolko je ovo sve naivno, netacno sto pise...a uz to otkrivas i razloge takvih poriva...samo sto je za to potrebna zrelost da bi se videlo...isto to moze delovati i kao vrhunac na stupnju nezrelosti. Tako stvari stoje.
Neverovatno da moze da postoji uopste osoba koja je konstantno ubedjena celog zivota da nas zaista okruzuju slike a da pritom takva osoba ne spamuje.:eek:
Al to vise nije stvar filosofije...niti sa njom ima ikakve veze....odavno.
 
Што се тиче "вас". Ви сте у мочварној каљузи утувљених материјалситичких догми које никакав аргумент не може да додирне.
Екстроверти заробљени у сенке на зиду пећине. Нема ту много помоћи.

А шта вас такве даље чека?

Па и сам знаш одговор на то питање. Будући да у својој самосвести осим слика не налазиш ништа друго. И обзиром да те слике зовеш "ЈА". Јасно је да са нестанком свести нестају и слике. Самим тим нестаје и слика коју зовеш "ЈА".

Пошто се знање које указује на апсурд тога, јелте, разбија о ВАС као јаје о зид. Остаје вам тај закључак. Једноставно и просто то је крајњи одговор за вас матерјалисте.

Будући да сте слика и ништа друго до слика, са нестанком свести нестајете и ви.

Ето то је намењено вама, који никада нисте одвојили поглед од сенки на зиду пећине .

I dalje iz epistemologije uskaces u metafiziku (i etiku ponekad). To sto je zivot "psihickog reda" i to sto sve sto mogu da iskusim je subjektivno i idealno a nikad objektivno i realno mi nikad ne moze reci da cu se posle unistenja stopiti sa necim sto je "NESTO" ali ne znamo sta je ali znamo da nije - nije ono sto znamo.
LOL!

Al eto, ti uopste i ne moras da cekas. Ti vec imas sposobnost da "uronis u cisto trajanje" u "kvalitativnu mnozinu". Vec imas sposobnost da izadjes iz vremena (shvaceno kao prostor) i udjes u "pravo vreme- trajanje" u vecnost. Zasto onda toliko zelis da nadzivis smrt kao neki pleb kada vec po svojoj volji uranjas i izranjas iz metafizickog, iz vecnog, iz "trajanja"?
 
I dalje iz epistemologije uskaces u metafiziku (i etiku ponekad). To sto je zivot "psihickog reda" i to sto sve sto mogu da iskusim je subjektivno i idealno a nikad objektivno i realno mi nikad ne moze reci da cu se posle unistenja stopiti sa necim sto je "NESTO" ali ne znamo sta je ali znamo da nije - nije ono sto znamo.
LOL!

Лепо што говориш у једнини. Јер очито да теби "никад не може рећи". Али не и ономе ко уме да мисли. Тачније, да одбаци од крда, утувљене му материјалистичке догме.

Па тако. Ако, као што си и сам закључио, све што познајеш јесте психичко, унутар твоје свести. Самим тим следи да и појам "нешто" има важење само у свести. Јер је и тај појам изведен из садражаја исте.

Не можемо дакле рећи да нас после смрти чека нешто. Јер где нема простора и времена, нема "нечег". Али не можемо рећи ни да је после смрти ништа, јер и тај појам има важење само у односу на простор и време.
Дакле. то питање је трансцендентно. Оно нас ставља у додир са нечим потпуно својеврсним. Другачијим од свега што познајемо.

Dakle, jedino u odnosu na pojave pojmovi prestanka i trajanja nalaze svoju primenu, a ne u odnosu na ono što se u pojavama manifestuje, to jest u odnosu na suštinu-po-sebi stvari; zato, primenjeni na tu suštinu, ti pojmovi više nemaju nikakvog smisla. To se vidi i u činjenici da je nemoguće odgovoriti na pitanje koje polazi od tih vremenskih pojmova, i da je svaka tvrdnja u davanju takvog odgovora, svejedno s koje strane dolazila, izložena ubedljivim prigovorima. Mogli bismo, doduše, tvrditi da naša suština-po-sebi traje i posle smrti, zato što bi bilo pogrešno reći da ona propada; ali, mogli bismo isto tako da tvrdimo kako ona propada, zato što bi bilo pogrešno reći da ona traje i posle smrti; u stvari, tačno je i jedno i drugo. Tu bi se, dakle, moglo postaviti nešto nalik antinomiji. Međutim, ta bi antinomija počivala isključivo na negacijama. U njoj bi se subjektu suda odricala dva kontradiktorno suprotna predikata, ali samo zato što cela kategorija tih predikata ne bi bila primenljiva na taj subjekt. Ako se, međutim, njemu ta dva predikata odriču ne zajedno već pojedinačno, stiče se utisak da se kod njega dokazuje predikat kontradiktoran predikatu koji mu se odriče u tom trenutku. A to se zasniva na činjenici da se tu porede nesamerljive veličine, ukoliko nas problem premešta na teren koji ukida vreme, a ipak nam postavlja pitanje o vremenskim odrednicama, koje je, dakle, jednako pogrešno i pripisati i odreći subjektu; to upravo znači: problem je transcendentan. U tom smislu smrt ostaje tajna.

Шопенхауер

Ти си такође попут Шопенхауера, одбацио да је после смрти нешто. ОК. Али хајде сада лепо одбаци и то да је после смрти "ништа".

Јесте да се то коси са утувљеним ти материјалистичким догмама. Али када си одбацио нешто , одбаци и ништа. Или те нешто спречава у томе?
 
Ти си такође попут Шопенхауера, одбацио да је после смрти нешто. ОК. Али хајде сада лепо одбаци и то да је после смрти "ништа".

Јесте да се то коси са утувљеним ти материјалистичким догмама. Али када си одбацио нешто , одбаци и ништа. Или те нешто спречава у томе?

Tesko Hegela mozes da smestis u materijaliste.

Znam da ga nisi razumeo kada na pocetku svoje Logike izjednacava bitak i nista, pritom, ono sto kao metafizicar nikada neces razumeti, kada govori o postajanju.

Iz nista, veli Hegel, postaje ( Werden ) nesto.

Inace, Hegel se podsmeva, pa se pita, kako moze da iz necega sto vec jeste, nesto postaje ? Rec je, velim, opet, o postajanju., ne postojanju.

Ili -, kako veli tvoje razumevanje metafizike, iz necega postaje nesto ???!!!! :)

A ti nista stavljas na kraju.
 
Tesko Hegela mozes da smestis u materijaliste.

Znam da ga nisi razumeo kada na pocetku svoje Logike izjednacava bitak i nista, pritom, ono sto kao metafizicar nikada neces razumeti, kada govori o postajanju.

Iz nista, veli Hegel, postaje ( Werden ) nesto.

Inace, Hegel se podsmeva, pa se pita, kako moze da iz necega sto vec jeste, nesto postaje ? Rec je, velim, opet, o postajanju., ne postojanju.

Ili -, kako veli tvoje razumevanje metafizike, iz necega postaje nesto ???!!!! :)

A ti nista stavljas na kraju.

Сачувај мисли тог шарлатана Хегела за себе.

А што се тиче овога
Ili -, kako veli tvoje razumevanje metafizike, iz necega postaje nesto ???!!!! :)

Не него из трансцендентне егзистенције ствари по себи, која је другачија од свега што познајемо. Која не познаје простор, време, каузалитет.Не познаје појмове нешто или ништа , па чак ни појмове "постоји", и "не постоји".

Е. Из тог настаје нешто, тачније тај скуп слика наспрам тебе које зовеш "реалност".

И? Шта каже Хегел и разни други твоји тумачи филозофије о томе?

Којим празним појмовима витлају када им се ово каже?
 
Poslednja izmena:
Tesko Hegela mozes da smestis u materijaliste.

Znam da ga nisi razumeo kada na pocetku svoje Logike izjednacava bitak i nista, pritom, ono sto kao metafizicar nikada neces razumeti, kada govori o postajanju.

Iz nista, veli Hegel, postaje ( Werden ) nesto.

Inace, Hegel se podsmeva, pa se pita, kako moze da iz necega sto vec jeste, nesto postaje ? Rec je, velim, opet, o postajanju., ne postojanju.

Ili -, kako veli tvoje razumevanje metafizike, iz necega postaje nesto ???!!!! :)

A ti nista stavljas na kraju.
Naravno da Hegel nije hteo s tim detinjarijama ili bolje reči -primitivnostima da raspravlja.
Međutim,Hegel takođe bukvalizuje misao! Stavljajući je ispred senzacije! Mada u Fenomenologiji
duha polazi od svesti koja nastaje na osnovi fenomena,s jasnim shvatanjem fenomena kao realiteta i
svesti,on dijalektićki (što je prevara uma o umu!) izvodi svest kao novi realitet! Naravno realitet duha
je blizu solipsizma samo kad gradi noumenalni svet (to baš čini Šopenhauer) iz kog bi nastao realni svet!
Ispušta (cenim-namerno!) iz vida himerićnost nas kao misaonih celina koja nastaje "na površini" ništavila i
koja nema jasan cilj ni orjentir u svom nastanku iz ničega...
Biti realan,znači priznati senzaciju za prvi sklop pojave i svesti!Sve dalje je stihijsko,himerićno bujanje!
Dejstvom nama nepoznatih ili poznatih (gravitacija,magnetne sile,zračenja...)sila,ta himera biva nešto uređenija i čak
se desi i neka uređena misao...Za divno čudo!:mrgreen:
Šopenhauer je za takvu ,ozbiljniju i analitičkiju ,filozofiju, jednostavno -nedorastao...
 
Za mene stvari nisu ni blizu tako komplikovane,mada priznajem mistiku,tajnovitost nastanka!
Međutim -to me ne interesuje jer je to gotova stvar!:hahaha:
Naime,ja polazim od toga da imamo solidan i praktično primenljiv nivo verifikacije ponavljajućih
fenomena koji se daju i deducirati,indukovati zaključke,primeniti i sl.
Na tom je moguće graditi logiku!
Za zaranjanje u ono šta prethodi fenomenima imamo iracionalni sklop mišljenja,ali je dispergovan
do te mere da je ,zasad ,teško uspostavljanje neke relevantne alogike primerene našoj radoznalosti!
Možemo,zasad,samo da se poigravamo lucidnim izletima u nepoznato ništavila,ali s jednom rukom
na držaču šatla racionalnih misli...:mrgreen:
 
Сачувај мисли тог шарлатана Хегела за себе.

А што се тиче овога


Не него из трансцендентне егзистенције ствари по себи, која је другачија од свега што познајемо. Која не познаје простор, време, каузалитет.Не познаје појмове нешто или ништа , па чак ни појмове "постоји", и "не постоји".

Е. Из тог настаје нешто, тачније тај скуп слика наспрам тебе које зовеш "реалност".

И? Шта каже Хегел и разни други твоји тумачи филозофије о томе?

P.S. Ovde je rec, ponovo, o postajanju , a ne postojanju !

Којим празним појмовима витлају када им се ово каже?

Ko, poput tebe, samouvereno ( prazno-pojmovski, dabome ) kvalifikuje Hegela kao sarlatana u filozofiji, taj vise govori o sebi nego o Hegelu. :per:

Inace, kada govoris o pojmu, ti si na terenu njegove filozofije, samo ti to ne znas. Kao sto ne znas sta je on rekao o stvari po sebi, vremenu i slicno. Ali to to ne sprecava da prdis u prazno, neznalacki, svakako.:)

Ne znas ni da kritikujes, narocito takve velike filozofe poput Hegela. Nije znao ni tvoj idol, Sopenhauer. :)

Zasto ? Zato sto i ti, poput tvog idola Sopenhauera ( kako to idol zvuci misticki, ako ne podjemo pojmovno za odredjenjima Bekona :) ) , nisi savladao osnovne pojmove ( daleko od razumevanja sustine ) kriticke filozofije, kojoj i Hegel pripada. Tako da, vidim, ti zapravo nisi ni razumeo u cemu je, recimo, velicina Kanta i njegov tzv. kopernikanski obrt.

Ta " transcendentna egzistencija stvari po sebi " , koju ti, neoriginalno, dabome, iduci za Sopenhauerom, poistovecujes sa voljom, vodi samo u jednom pravcu - ka misticizmu !

Mozes je, sto se mene tice, okaciti, tako pojmovno odredjenu, macku o rep.:)

I ti i sam ne vidis koliko se priblizavas misticizmu, a udaljavas od filozofije. I one Kantove, uostalom.

P.S. Ovde je, ponovo, rec o postajanju , a ne postojenju. Postaje, nastaje, a ne - postoji. To je ono sto ti zaglibljen u tu misticnu metafiziku ne razumes. Za tebe nema postajanja, nastajanja, samo postoji postojanje. :)
 
Poslednja izmena:
Šopenhauer je za takvu ,ozbiljniju i analitičkiju ,filozofiju, jednostavno -nedorastao...

Mene je tek Huserl potpuno oslobodio te povrsne, naivne filosofije...narocito sa pojmom intencionalnog....mada mi je postalo jasno jos pre godinu i nesto dana da stvari ne stimaju. Sopi i jeste za one koji ne mogu ili nece ozbiljno da se bave filosofijom...lako stivo koje nam ne pruza odgovor na bilo sta. Citajuci njega ne moze se nista saznati o svesti, na koji nacin je moguce saznanje pojava, refleksija itd... To sa predstavom zapravo nista ne znaci kad bolje pogledas..ali Sopiju nije ni bio cilj da ista kaze o svesti (cilj je da se u startu stvar po sebi postavi kao ideal a pojava kao prepreka koja onemogucava da se do tog ideala stigne)..vec sam pojam "predstava" u sebi sadrzi misticizam u korenu. Njegove filosofske fraze i sluze da izgleda kao da nastupa kao objektivan fenomenolog ali njima on zapravo kroci put mistici i hoce da je opravda..jer time ne samo da ide ka slavi vec misli i da nalazi utehu i opravdanje za svoje bice. Al to pokazuje jos jednu bitnu stvar...apsolutno nepoznavanje pojma vere i znanja..kao i njihovog odnosa. Njegova sama postavka volje i predstave ne moze odvesti raspravi o tome...a znas li zbog cega? To mu i jeste cilj...tim pojmom podvesno vec zelis da negiras svet. Pojam percepcije vec ne sadrzi tu emotivnost...sto je jelte problem. :mrgreen:
Naime...predstava vec nosi sa sobom negaciju prakse, zatim koncept po kome je bozansko "ja" opijeno slikama a vec sadrzi i njegov egzistencijalisticki cilj i pre onog lupanja o negaciji volje....samo moras imati pronicljivost. Nije meni potreban ni Huserl ni Rasel..pa cak ni Nice da bih uvideo te besmislice. Takva filosofija cak gubi vise od drugih oblasti (nauka, teologija, psihologija) nego od nekog drugacijeg filosofskog sistema. Pa je na kraju krajeva jasno zasto patuljak naziva diva sarlatanom...zakljucak se sam namece.
 
Poslednja izmena:
Mene je tek Huserl potpuno oslobodio te povrsne, naivne filosofije...narocito sa pojmom intencionalnog....mada mi je postalo jasno jos pre godinu i nesto dana da stvari ne stimaju. Sopi i jeste za one koji ne mogu ili nece ozbiljno da se bave filosofijom...lako stivo koje nam ne pruza odgovor na bilo sta. Citajuci njega ne moze se nista saznati o svesti, na koji nacin je moguce saznanje pojava, refleksija itd... To sa predstavom zapravo nista ne znaci kad bolje pogledas..ali Sopiju nije ni bio cilj da ista kaze o svesti (cilj je da se u startu stvar po sebi postavi kao ideal a pojava kao prepreka koja onemogucava da se do tog ideala stigne)..vec sam pojam "predstava" u sebi sadrzi misticizam u korenu. Njegove filosofske fraze i sluze da izgleda kao da nastupa kao objektivan fenomenolog ali njima on zapravo kroci put mistici i hoce da je opravda..jer time ne samo da ide ka slavi vec misli i da nalazi utehu i opravdanje za svoje bice. Al to pokazuje jos jednu bitnu stvar...apsolutno nepoznavanje pojma vere i znanja..kao i njihovog odnosa. Njegova sama postavka volje i predstave ne moze odvesti raspravi o tome...a znas li zbog cega? To mu i jeste cilj...tim pojmom podvesno vec zelis da negiras svet. Pojam percepcije vec ne sadrzi tu emotivnost...sto je jelte problem. :mrgreen:
Naime...predstava vec nosi sa sobom negaciju prakse, zatim koncept po kome je bozansko "ja" opijeno slikama a vec sadrzi i njegov egzistencijalisticki cilj i pre onog lupanja o negaciji volje....samo moras imati pronicljivost. Nije meni potreban ni Huserl ni Rasel..pa cak ni Nice da bih uvideo te besmislice. Takva filosofija cak gubi vise od drugih oblasti (nauka, teologija, psihologija) nego od nekog drugacijeg filosofskog sistema. Pa je na kraju krajeva jasno zasto patuljak naziva diva sarlatanom...zakljucak se sam namece.

Интересантан је тај феномен где се неко сусретне са знањем о идеалитету опажајног света. Тј. са знањем да је свет представа, да ту имамо посла само са садржајима своје свести а не са ствари по себи која је трансцендентна....напрасно постане критичар истог.
Изгледа да је то знање исувише тежак залогај за нечији психички склоп.
Па тако неко ко има филозофски разбор дође до разумевања идеализма, али са друге стране његова психа нема снаге да то знање асимилује и остане да кажемо "нормална". Зато она прибегава механизмима одбране. И ту имамо појаву да неко напрасно постаје критичар идеализма.

Томе можемо јасно сведочити код Ничеа. А ево и код неких појединаца на форуму.

Управо је на то указао Јунг на једном предавању :

DR HOU (HOWE) питање:
Koliko je velika ta sfera, to četvorodimenzionalno Jastvo? Ne mogu a da ne odgovorim da je veliko koliko i sam univerzum.
PROFESOR JUNG одговор:
To je zaista filosofsko pitanje i odgovor na njega zahteva dobar deo teorije saznanja. Svet je naša predstava o njemu. Samo nezreli ljudi veruju da je svet zaista ono što mislimo da jeste. Predstava sveta je projekcija sveta Jastva, baš kao što je potonje (Jastvo - prim. prev.) introjekcija tog sveta. Ali, samo će um filosofa zakoračiti u oblast izvan uobičajene predstave sveta u kojoj su stvari statične i izolovane. Ukoliko zađete izvan te predstave, izazvaćete zemljotres prosečnog uma, čitav kosmos će biti poljuljan, najsvetija ubeđenja i nade će biti dovedeni u pitanje i ne vidim razloga za unošenje nespokoja. To ne bi koristilo ni pacijentima ni doktorima; to je, možda, korisno filosofima.

Али нису сви филозофи. Зато имамо овакве појаве на које се верујем мало ко осврнуо. А ради се о психолошком проблему, а не знању и аргументима.
 
Mene je tek Huserl potpuno oslobodio te povrsne, naivne filosofije...narocito sa pojmom intencionalnog....mada mi je postalo jasno jos pre godinu i nesto dana da stvari ne stimaju. Sopi i jeste za one koji ne mogu ili nece ozbiljno da se bave filosofijom...lako stivo koje nam ne pruza odgovor na bilo sta. Citajuci njega ne moze se nista saznati o svesti, na koji nacin je moguce saznanje pojava, refleksija itd... To sa predstavom zapravo nista ne znaci kad bolje pogledas..ali Sopiju nije ni bio cilj da ista kaze o svesti (cilj je da se u startu stvar po sebi postavi kao ideal a pojava kao prepreka koja onemogucava da se do tog ideala stigne)..vec sam pojam "predstava" u sebi sadrzi misticizam u korenu. Njegove filosofske fraze i sluze da izgleda kao da nastupa kao objektivan fenomenolog ali njima on zapravo kroci put mistici i hoce da je opravda..jer time ne samo da ide ka slavi vec misli i da nalazi utehu i opravdanje za svoje bice. Al to pokazuje jos jednu bitnu stvar...apsolutno nepoznavanje pojma vere i znanja..kao i njihovog odnosa. Njegova sama postavka volje i predstave ne moze odvesti raspravi o tome...a znas li zbog cega? To mu i jeste cilj...tim pojmom podvesno vec zelis da negiras svet. Pojam percepcije vec ne sadrzi tu emotivnost...sto je jelte problem. :mrgreen:
Naime...predstava vec nosi sa sobom negaciju prakse, zatim koncept po kome je bozansko "ja" opijeno slikama a vec sadrzi i njegov egzistencijalisticki cilj i pre onog lupanja o negaciji volje....samo moras imati pronicljivost. Nije meni potreban ni Huserl ni Rasel..pa cak ni Nice da bih uvideo te besmislice. Takva filosofija cak gubi vise od drugih oblasti (nauka, teologija, psihologija) nego od nekog drugacijeg filosofskog sistema. Pa je na kraju krajeva jasno zasto patuljak naziva diva sarlatanom...zakljucak se sam namece.
Naravno da ti ni Huserl ne treba da uvidiš pojednostavljenost formule Kanta o pojavama i stvari po sebi koje je
dodatno Šopi bukvalizovao... To je naprosto šuplja ,seljačka logika...Tako Ozi i kaže-2 i 2 su četiri!:mrgreen:Bukvalno!:hahaha:
(A da nisu četiri,već samo u jednom,dekadnom sistemu brojeva-to mu i nema veze...)
Huserl nam trebao da uvidimo da je i nastajanje misli proces! I to proces u realnom prostoru i vremenu kako je on to negde i
precizirao! (Ja se,kao što znaš s tim "prostorom i vremenom" baš i ne slažem-za mene je to hipotetični i matematički
-subjektivan Hilbertov prostor kvantnih događaja!)
Dakle i nakon Huserlovih prvih fenomenoloških opservacija o nastanku bitka tj.o njegovoj artikulaciji gse se shvata da je senzacija izvorište misli
iz kojih se nakon toga često granaju i unutrašnje nesenzacionalne himere-konstrukti-noumeni,napredovalo se znatno i u
filozofiji ,naročito egzistencije ,ali i u antropološkim naukama,epistemiologiji,leksici,informatici...
Da smo ostali na Šopenhauerizmu-još bismo bili u kratkim pantalonicama...;)
 
DR HOU (HOWE) питање:
Koliko je velika ta sfera, to četvorodimenzionalno Jastvo? Ne mogu a da ne odgovorim da je veliko koliko i sam univerzum.
PROFESOR JUNG одговор:
To je zaista filosofsko pitanje i odgovor na njega zahteva dobar deo teorije saznanja. Svet je naša predstava o njemu. Samo nezreli ljudi veruju da je svet zaista ono što mislimo da jeste. Predstava sveta je projekcija sveta Jastva, baš kao što je potonje (Jastvo - prim. prev.) introjekcija tog sveta. Ali, samo će um filosofa zakoračiti u oblast izvan uobičajene predstave sveta u kojoj su stvari statične i izolovane. Ukoliko zađete izvan te predstave, izazvaćete zemljotres prosečnog uma, čitav kosmos će biti poljuljan, najsvetija ubeđenja i nade će biti dovedeni u pitanje i ne vidim razloga za unošenje nespokoja. To ne bi koristilo ni pacijentima ni doktorima; to je, možda, korisno filosofima.


Naravno da je i Huserl pošao od te solipsističke bukvalne dedukcije mozga o sebi!
Prvo se,zasigurno upitao,kako to drugi organi organizma ne pitaju za svoje postojanje već normalno
samo funkcionišu,a znajući i da je mozak samo jedan od tih organa složenog ljudskog organizma!
Odgovor mu se nametnuo:jer imaju drugačije zadatke da rešavaju koji im pristižu kao problemi.
I kako ih rešavaju?
Racionalno! Na najkraći i najekonomićniji način!
Tako to i mozak teži da čini.
I tu je tada taj proces pojednostavljivanja i uopštavanja!
To je uradio i Kant,a Šopenhauer još dodatno pojednostavio!
A stvari nisu uopšte tako jednostavne,a bogami ni racionalne!
Metafizićnost i tajnovitost -nedohvatljivost ljudskim racionalnim mislima je veoma prisutna!
Upornost da se racionalno shvati objektivni svet je smešna kao kad patuljak hoće da pomeri
breg!
Ono šta je Huserl uspeo,racionalno izreči o fenomenima i nastanku misli je upravo početak i kraj
mogućnosti racionalne logike da procenjuje fenomene.Jer,misli o njima još i može misliti,ali same
izvore senzacija još uvek ne!

Fenomenologija nam omogućava ipak,ako zaključamo izvore senzacija kao takve -nepristupačne,da se
bavimo mislima koje su indukovale kao fenomene uma! A to je skok iz solipsizma i nova nauka!
Dakle:svet je metafizićan,ali o njemu ne raspravljamo (tek iracionalnim sredstvima će biti moguće!)-
njega možemo umetnički da predstavljamo u fragmentima kao nebrojene mogućnosti,dok je svet racionalnosti -
svet uređen našim umovima koji mi stvaramo i uređujemo!
(Proces bistrenja ovih problema mišljenja je sledio od Hegela koji je inicirao,Hajdegera koji je usmerio i Huserla
koji je to konačno pokazao! Dakle ,čuveno ,zaslužno 3H! Lično mislim da Hegel i nije bio baš svestan na šta je naleteo
kad je izdvojio fenomene uma na osnovu Kantove podele...Jer to je u suprotnosti s njegovim idealizovanjem razuma i Zeitgestom...:mrgreen:)
 
....али са друге стране његова психа нема снаге да то знање асимилује и остане да кажемо "нормална". Зато она прибегава механизмима одбране. .

Nisam primetio da jos neko ne preispituje svoje misljenje apsolutno nikada...ni na forumu ni van foruma.
To radi i "obican smrtnik" u svakodnevnom zivotu a sta tek treba da radi covek koji sebe smatra carem filosofije?

To se odnosi ovde jedino na tebe...

Pocev od toga da je svet samo sadrzaj svesti pa do pojma "nista"...i ti onda mirno odes u krevet misleci da je to apsolutna istina i da je tamo neki Hegel celog zivota mlatarao pojmovima. Pa eto mehanizma odbrane...ti nisi siguran ni u filosofiji..i tu imas strah..inace bi bio originalan...a to nisi jer se plasis gresaka...zbog opsednutosti istinom i da se ne izblamiras...a ipak se to desava i cesce nego sto mislis. Zato se osecas sigurno sa Sopenhauerom, mislis da tako ne mozes da zalutas (a to je vec dogmatika :))...verujes mu...a poverenje si stekao jer njegove misli odgovaraju tvom senzibilitetu...jer kao sto rekoh nemas snage za tu psiholosku borbu pa onda moras dokazivati i traziti opravdanje za trenutno stanje.
Samo sto ti ignorises sve argumente i znanje i od ove ekipe..i od svetskih filosofa...a ovo obracanje trecem licu je verovatno zbog neke potencijalne osobe koja bi trebala nekriticki da prihvati...ne idealizam ili materijalizam vec tvoj solipsizam..koji nazivas "idealizam". Pa kad ne bi gledao tako crno-belo i udostojio se konacno da kritikujes filosofiju Hegela ili Fihtea recimo... umesto licnosti istih i ti bi bio verovao ili ne kriticar idealizma....a onda bi mozda nekim cudom shvatio (pored toga da Hegel nije materijalista :)) da tako ostre podele nigde ne postoje....da je sukob idealizam vs materijalizam (onako kako to predstavljas ovde) samo u tvojoj glavi...kad smo vec kod psiholoskih problema i mehanizama odbrane. Takva uproscavanja, nedorecenost i dolaze zbog neznanja.
Uzgred, covek koji donosi sud ne moze biti odsecen od emocija i misli mu ne mogu biti nezavisne od toga, filosofija nije odeljena od toga (donesi sud jel zivot pakao bez emocija)...ti si primer ...sa bujicom emocija.
Cas pozivas psihologiju kad se osetis ugrozenim..cas ti ne valja...cas pozivas Nicea kada treba "kritikovati" naucnike, cas ti ne valja kad se zameri Sopenhaueru....:kafa:
I sto je najgore tebi je apsolutno zatvoren um da uvidis probleme koji dolaze od njegove filosofije.
 
Naravno da ti ni Huserl ne treba da uvidiš pojednostavljenost formule Kanta o pojavama i stvari po sebi koje je
dodatno Šopi bukvalizovao... To je naprosto šuplja ,seljačka logika...Tako Ozi i kaže-2 i 2 su četiri!:mrgreen:Bukvalno!:hahaha:
(A da nisu četiri,već samo u jednom,dekadnom sistemu brojeva-to mu i nema veze...)
Huserl nam trebao da uvidimo da je i nastajanje misli proces! I to proces u realnom prostoru i vremenu kako je on to negde i
precizirao! (Ja se,kao što znaš s tim "prostorom i vremenom" baš i ne slažem-za mene je to hipotetični i matematički
-subjektivan Hilbertov prostor kvantnih događaja!)
Dakle i nakon Huserlovih prvih fenomenoloških opservacija o nastanku bitka tj.o njegovoj artikulaciji gse se shvata da je senzacija izvorište misli
iz kojih se nakon toga često granaju i unutrašnje nesenzacionalne himere-konstrukti-noumeni,napredovalo se znatno i u
filozofiji ,naročito egzistencije ,ali i u antropološkim naukama,epistemiologiji,leksici,informatici...
Da smo ostali na Šopenhauerizmu-još bismo bili u kratkim pantalonicama...;)

Дошавши до поделе на појаву и ствар по себи дошли смо тиме и до граница могућности људског сазнања. Нема даље. Ради се о аподиктичким чињеницама.

Филозофи данас могу то само парафразирати а не негирати. Није то хипотеза већ чињеница.
"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Наравно да се таква ситуација не допaда софистима, онима који су ушли у филозофију не ради знања него ради зараде, зарад титуле. Њима не одговора да парафразирају. Али ко се бави тим мизеријама.... софистима. Говоримо о правим филозофима тј онима којима је стало до истине.

Међутим, као што написах у претходном посту, и код таквих наилазимо на проблем. На психолошки проблем. Ту имамо ситуацију да неко после сусрета и одушевљења идеализмом, одједном, напрасно, постане критичар истог. Томе можемо јасно сведочити код Ничеа. А ево и код неких појединаца на форуму.
То није случајност. То је матрица.

Као што рекох да поновим:
Изгледа да је знање идеализма исувише тежак залогај за нечији психички склоп.
Па тако неко ко има филозофски разбор дође до разумевања идеализма, али са друге стране његова психа нема снаге да то знање асимилује и остане да кажемо "нормална". Зато она прибегава механизмима одбране. И ту имамо појаву да неко напрасно постаје критичар идеализма.

Управо је на то указао Јунг на једном предавању :

DR HOU (HOWE) питање:
Koliko je velika ta sfera, to četvorodimenzionalno Jastvo? Ne mogu a da ne odgovorim da je veliko koliko i sam univerzum.
PROFESOR JUNG одговор:
To je zaista filosofsko pitanje i odgovor na njega zahteva dobar deo teorije saznanja. Svet je naša predstava o njemu. Samo nezreli ljudi veruju da je svet zaista ono što mislimo da jeste. Predstava sveta je projekcija sveta Jastva, baš kao što je potonje (Jastvo - prim. prev.) introjekcija tog sveta. Ali, samo će um filosofa zakoračiti u oblast izvan uobičajene predstave sveta u kojoj su stvari statične i izolovane. Ukoliko zađete izvan te predstave, izazvaćete zemljotres prosečnog uma, čitav kosmos će biti poljuljan, najsvetija ubeđenja i nade će biti dovedeni u pitanje i ne vidim razloga za unošenje nespokoja. To ne bi koristilo ni pacijentima ni doktorima; to je, možda, korisno filosofima.

Ради се о правом открићу једног психолошког проблема

И то никако безазленог, јер он затвара врата нечијем духу пред знањем о суштини света и живота.
 
Poslednja izmena:
Дошавши до поделе на појаву и ствар по себи дошли смо тиме и до граница могућности људског сазнања. Нема даље. Ради се о аподиктичким чињеницама.

Филозофи данас могу то само парафразирати а не негирати. Није то хипотеза већ чињеница.


Наравно да се таква ситуација не допaда софистима, онима који су ушли у филозофију не ради знања него ради зараде, зарад титуле. Њима не одговора да парафразирају. Али ко се бави тим мизеријама.... софистима. Говоримо о правим филозофима тј онима којима је стало до истине.

Међутим, као што написах у претходном посту, и код таквих наилазимо на проблем. На психолошки проблем. Ту имамо ситуацију да неко после сусрета и одушевљења идеализмом, одједном, напрасно, постане критичар истог. Томе можемо јасно сведочити код Ничеа. А ево и код неких појединаца на форуму.
То није случајност. То је матрица.

Као што рекох да поновим:
Изгледа да је знање идеализма исувише тежак залогај за нечији психички склоп.
Па тако неко ко има филозофски разбор дође до разумевања идеализма, али са друге стране његова психа нема снаге да то знање асимилује и остане да кажемо "нормална". Зато она прибегава механизмима одбране. И ту имамо појаву да неко напрасно постаје критичар идеализма.

Управо је на то указао Јунг на једном предавању :
DR HOU (HOWE) питање:
Koliko je velika ta sfera, to četvorodimenzionalno Jastvo? Ne mogu a da ne odgovorim da je veliko koliko i sam univerzum.
PROFESOR JUNG одговор:
To je zaista filosofsko pitanje i odgovor na njega zahteva dobar deo teorije saznanja. Svet je naša predstava o njemu. Samo nezreli ljudi veruju da je svet zaista ono što mislimo da jeste. Predstava sveta je projekcija sveta Jastva, baš kao što je potonje (Jastvo - prim. prev.) introjekcija tog sveta. Ali, samo će um filosofa zakoračiti u oblast izvan uobičajene predstave sveta u kojoj su stvari statične i izolovane. Ukoliko zađete izvan te predstave, izazvaćete zemljotres prosečnog uma, čitav kosmos će biti poljuljan, najsvetija ubeđenja i nade će biti dovedeni u pitanje i ne vidim razloga za unošenje nespokoja. To ne bi koristilo ni pacijentima ni doktorima; to je, možda, korisno filosofima.





Ради се о правом открићу једног психолошког проблема

И то никако безазленог, јер он затвара врата нечијем духу пред знањем о суштини света и живота.

DR HOU (HOWE) питање:
Koliko je velika ta sfera, to četvorodimenzionalno Jastvo? Ne mogu a da ne odgovorim da je veliko koliko i sam univerzum.
PROFESOR JUNG одговор:
To je zaista filosofsko pitanje i odgovor na njega zahteva dobar deo teorije saznanja. Svet je naša predstava o njemu. Samo nezreli ljudi veruju da je svet zaista ono što mislimo da jeste. Predstava sveta je projekcija sveta Jastva, baš kao što je potonje (Jastvo - prim. prev.) introjekcija tog sveta. Ali, samo će um filosofa zakoračiti u oblast izvan uobičajene predstave sveta u kojoj su stvari statične i izolovane. Ukoliko zađete izvan te predstave, izazvaćete zemljotres prosečnog uma, čitav kosmos će biti poljuljan, najsvetija ubeđenja i nade će biti dovedeni u pitanje i ne vidim razloga za unošenje nespokoja. To ne bi koristilo ni pacijentima ni doktorima; to je, možda, korisno filosofima.


Naravno da je i Huserl pošao od te solipsističke bukvalne dedukcije mozga o sebi!
Prvo se,zasigurno upitao,kako to drugi organi organizma ne pitaju za svoje postojanje već normalno
samo funkcionišu,a znajući i da je mozak samo jedan od tih organa složenog ljudskog organizma!
Odgovor mu se nametnuo:jer imaju drugačije zadatke da rešavaju koji im pristižu kao problemi.
I kako ih rešavaju?
Racionalno! Na najkraći i najekonomićniji način!
Tako to i mozak teži da čini.
I tu je tada taj proces pojednostavljivanja i uopštavanja!
To je uradio i Kant,a Šopenhauer još dodatno pojednostavio!
A stvari nisu uopšte tako jednostavne,a bogami ni racionalne!
Metafizićnost i tajnovitost -nedohvatljivost ljudskim racionalnim mislima je veoma prisutna!
Upornost da se racionalno shvati objektivni svet je smešna kao kad patuljak hoće da pomeri
breg!
Ono šta je Huserl uspeo,racionalno izreči o fenomenima i nastanku misli je upravo početak i kraj
mogućnosti racionalne logike da procenjuje fenomene.Jer,misli o njima još i može misliti,ali same
izvore senzacija još uvek ne!

Fenomenologija nam omogućava ipak,ako zaključamo izvore senzacija kao takve -nepristupačne,da se
bavimo mislima koje su indukovale kao fenomene uma! A to je skok iz solipsizma i nova nauka!
Dakle:svet je metafizićan,ali o njemu ne raspravljamo (tek iracionalnim sredstvima će biti moguće!)-
njega možemo umetnički da predstavljamo u fragmentima kao nebrojene mogućnosti,dok je svet racionalnosti -
svet uređen našim umovima koji mi stvaramo i uređujemo!
(Proces bistrenja ovih problema mišljenja je sledio od Hegela koji je inicirao,Hajdegera koji je usmerio i Huserla
koji je to konačno pokazao! Dakle ,čuveno ,zaslužno 3H! Lično mislim da Hegel i nije bio baš svestan na šta je naleteo
kad je izdvojio fenomene uma na osnovu Kantove podele...Jer to je u suprotnosti s njegovim idealizovanjem razuma i Zeitgestom...:mrgreen:)

Ti ovaj moj komentar na Jungovu "veliku mudrost" odnosno primitivizam,uopšte nisi pročitao ili ga ignorišeš!
Sva moderna nauka i kultura su zasnovani na tim opservacijama-od Šopenhauerizama se nismo ovajdili...:mrgreen:
 

Не можемо дакле рећи да нас после смрти чека нешто
. Јер где нема простора и времена, нема "нечег". Али не можемо рећи ни да је после смрти ништа, јер и тај појам има важење само у односу на простор и време.
Дакле. то питање је трансцендентно. Оно нас ставља у додир са нечим потпуно својеврсним. Другачијим од свега што познајемо.

Kako sad ne mozemo reci? Zar nisi stalno isticao kako nismo sigurni sta je ali sigurno znamo da jeste NESTO! Nije "nista"- jer to je kvazi pojam ali zato jeste NESTO. Samo sto je to NESTO transcedentno. A sada kazes da nije ni nesto a nije ni nista :eek:

Ali zasto je to pitanje bitno? Sta je posle smrti? Kada vec sada mozes da "uronis u cisto trajanje"? Vec sada mozes da prevazidjes svet pojava i da se stopis sa metafizickom voljom. Tako da nema nista novo za tebe posle smrti... samo za nas neprosvecene...
 
Kako sad ne mozemo reci? Zar nisi stalno isticao kako nismo sigurni sta je ali sigurno znamo da jeste NESTO! Nije "nista"- jer to je kvazi pojam ali zato jeste NESTO. Samo sto je to NESTO transcedentno. A sada kazes da nije ni nesto a nije ni nista :eek:

Не,"само што је трансцендентно" већ употребвиши тај појам ниси додао "САМО" ето тако нешто неважно. Него си тиме потпуно негирао све што знаш и што можеш знати.

А зашто кажем "нешто". Зато што не могу написати " Изван свести трансцендентно."

Та реченица је неправилна. Морам додати "ЈЕ" "ЈЕСТЕ трансцендентно". Иако трансцендентно негира и то јесте.
Али ту узимамо да неко мисли а не анализира буквално речи.

Ali zasto je to pitanje bitno? Sta je posle smrti? Kada vec sada mozes da "uronis u cisto trajanje"? Vec sada mozes da prevazidjes svet pojava i da se stopis sa metafizickom voljom. Tako da nema nista novo za tebe posle smrti... samo za nas neprosvecene...

А све оно што неко познаје тиме постаје небитно. Јел тако?

Наравно да онај ко у самосвести дође у додир са метафизичком вољом или квалитативном множином тиме упознаје природу исте.

Али то није дефинитивно откровење.
Јер:
Ne treba, međutim, zanemariti činjenicu, ja sam je uvek imao u vidu, da ni unutrašnje opažanje, koje mi imamo o svojoj sopstvenoj volji, još nikako ne daje potpuno i adekvatno saznanje stvari po sebi. To bi bio slučaj kada bi to opažanje bilo sasvim neposredno. Ali pošto se ono izvodi tako što volja, otelotvorujući se, stvara sebi i intelekt (radi svojih odnosa sa spoljašnjim svetom) i intelektom sebe u samosvesti (nužnoj suprotnosti spoljašnjem svetu) saznaje kao volju, onda to saznanje stvari po sebi nije potpuno adekvatno. Pre svega, to saznanje je povezano s formom predstave; ono je opažanje i, kao takvo, deli se na subjekt i objekt. Jer, ni u samosvesti ja nije sasvim jednostavno, već se sastoji od saznavaoca (intelekta) i saznatog (volje); intelekt ne biva saznat, a volja ne saznaje, iako se oboje stiču u svest jednog ja. Ali upravo zato to ja nije sa sobom sasvim p r i s n o, nije, tako reći, prozirno, već je neprozirno i stoga samom sebi ostaje zagonetka. Dakle, i u unutrašnjem saznanju još uvek postoji razlika između bivstvovanja-po-sebi njegovog objekta i opažanja tog objekta u saznavalačkom subjektu. Međutim, unutrašnje saznanje je oslobođeno od dveju formi koje pripadaju spoljašnjem saznanju, oslobođeno je, naime, od forme prostora i od forme kauzalitetakoja posreduje u svakom čulnom opažanju. S druge strane, ostaje još forma vremena, kao i forma bivanja saznatim i saznavanja uopšte. Dakle, u tom unutrašnjem saznanju stvar po sebi je, istina, u velikoj meri zbacila svoje velove, ali još se ne pojavljuje sasvim gola. Usled forme vremena koja joj je još svojstvena, svako svoju volju saznaje samo u njenim sukcesivnim pojedinačnim činovima, a ne kao celinu po sebi. Zato niko ne poznaje svoj karakter a priori, već ga upoznaje tek putem iskustva i uvek nepotpuno. Pa ipak, opažanje u kojem saznajemo pokrete i činove sopstvene volje mnogo je neposrednije od svakog drugog opažanja. Ono je tačka gde se stvar po sebi pojavljuje naj-neposrednije i gde je saznavalački subjekt osvetljava iz najveće blizine; zato je taj tako prisno saznat događaj jedino i podesan da se njime tumači svaki drugi događaj.

Шопенхауер

Али иако није дефинитивно , итекако нам даје слутњу шта је ствар по себи која нас чека изван појаве.

А шта је она дефинитивно, за тај одговор морамо сачекати неколико секунди, минута, сати, недеља , месеци , година или пар деценија апсолутно сигурно. Да сазнамо.

А до тада , апсолутно знамо да нас после смрти чека трансцендентно. И ТУ ЈЕ КРАЈ СПЕКУЛАЦИЈИ. Тај појам одбацује и "је", као и "није".

Он је сигурно потпуно збуњујћи заглибљенима у материјализам. Али не и онима који "урањају у чисто трајање".
 
Poslednja izmena:
Не,"само што је трансцендентно" већ употребвиши тај појам ниси додао "САМО" ето тако нешто неважно. Него си тиме потпуно негирао све што знаш и што можеш знати.

А зашто кажем "нешто". Зато што не могу написати " Изван свести трансцендентно."

Та реченица је неправилна. Морам додати "ЈЕ" "ЈЕСТЕ трансцендентно". Иако трансцендентно негира и то јесте.
Али ту узимамо да неко мисли а не анализира буквално речи.



А све оно што неко познаје тиме постаје небитно. Јел тако?

Наравно да онај ко у самосвести дође у додир са метафизичком вољом или квалитативном множином тиме упознаје природу исте.

Али то није дефинитивно откровење.
Јер:


Али иако није дефинитивно , итекако нам даје слутњу шта је ствар по себи која нас чека изван појаве.

А шта је она дефинитивно, за тај одговор морамо сачекати неколико секунди, минута, сати, недеља , месеци , година или пар деценија апсолутно сигурно. Да сазнамо.

А до тада , апсолутно знамо да нас после смрти чека трансцендентно. И ТУ ЈЕ КРАЈ СПЕКУЛАЦИЈИ. Тај појам одбацује и "је", као и "није".

Он је сигурно потпуно збуњујћи заглибљенима у материјализам. Али не и онима који "урањају у чисто трајање".

Po ugledu na Šopija i ti o nesaznajnom govoriš kao o ipak saznajnom!:hahaha:
Ovo govori da je Šopi imao enormnu želju da bude guru poput Budhe ili današnjeg Oshoa i da
bude basnaslovno bogat i slavan...:mrgreen:
Priznaj da je i tebi to potajna želja!
(To bi bila manje više zdrava ambicija da se ne koristiš kopiranjem i imitiranjem...)
Hajde malo originalnosti,za ovo znamo da su greške u jeziku...:manikir:
 

Back
Top