- Poruka
- 8.667
Šta za vas predstavlja pravi put, kako vaspitati po vašem mišljenju i kako vaspitavate svoju djecu u zemlji Srbiji i regionu koji je sičnog mentalnog razvratnog sklopa?
Interesuje me filozofsko mišljenje,
klasične mejnstrim teme za vaspitanje su mi uglavnom poznate, realnost baš i nije takva. Neke porodice nemaju vremena da se posvete djeci, a neke su i gore od te iste djece, neki manji procenat po mojoj procjeni vaspitava svoju djecu ajmo reći "dobro".
To dobro je opet relativno, ako uzmemo činjenicu da ako si pošten u svijetu nepoštenih i okružen si istima možeš loše da prođeš,
ne kažem da treba odgajati djecu kao lopuže,
ali treba ih naučiti da budu na oprezu i da prolaze kroz život boreći se, upitna su sredstva, šta može, a šta ne može da se koristi i to je pitanje za vas takođe.
Primjetio sam više puta, da djeca koja su "dobro" vaspitana, u društvu, školskom ili uličnom, često prođu loše! Da li je to onda dobro vaspitanje, ako je ta "dobrota" dala povoda da ga druga djeca koja nisu dobra preveslaju, ismevaju, iskorišćavaju jer dijete tada zaista pati, dakle rezultat "dobrog" vaspitanja postaje patnja?
"Dobro" vaspitanje će kasnije više koristiti kada se odraste, vjerovatno više nego dok su mali. ali izazov je veliki ostati normalan u ovoj zemlji gde je sistem vrijednosti zaista poremećen. Dobri ljudi su pod stresom, dobijaju razne čireve, operišu žuč itd.
Djeca koja su odrasla kao divljaci i uz sprdnju i zlobu, kasnije će uglavnom da žanju gorke plodove, ne mora da znači ali imam utisak da je kod većine tako.
To kaže i jedna pjesma koja je himna "loše djece".
Čini se nekako da je sve uglavom crno, i dobroj i lošoj djeci tako i ljudima koji trenutno žive na ovom prostoru, ali opet osjećam da ima tog bijelog
negde koje se može naći u filozofiji i psihologiji, osjećam jer sam koristio instumente iz ovih sfera glavnom "pozitivne psihologije" nabrajao sam to dosta
na psihologiji pa ko je video zna o čemu govorim. Meni su dosta pomogle psihologija i filozofija da ostanem u duši pribran, ali još se nisam dokazao
kao roditelj, tek treba, pa pitam vas koji imate iskustva, a i vas koji nemate šta mislite o svemu?
Imamo na umu i to da su,
Srbija i region zaista izazovan teren za vaspitanje i opstanak. Kako kaže Latinka Perović: 'Ovo je Humus gdje uspijevaju samo najgori!'
Znamo kako se radi u vezi zapošljavanja.
Znamo koliki je stepen korupcije.
Znamo i osjećamo koliko smo eksploatisani.
Profesionalizma ima malo.
Diplomu može da ima i koji je nije zaslužio.
Sistem vrijednosti je primitivan.
Sile koje djeluju i mijenjaju sliku, opšti moral svijeta u svim sferama, retrogradno utiču na omladinu, a mi smo pred tim kao David koji stoji na spram Golijata,
a pritom David ima dušu Golijata i obrnuto.
Interesuje me filozofsko mišljenje,
klasične mejnstrim teme za vaspitanje su mi uglavnom poznate, realnost baš i nije takva. Neke porodice nemaju vremena da se posvete djeci, a neke su i gore od te iste djece, neki manji procenat po mojoj procjeni vaspitava svoju djecu ajmo reći "dobro".
To dobro je opet relativno, ako uzmemo činjenicu da ako si pošten u svijetu nepoštenih i okružen si istima možeš loše da prođeš,
ne kažem da treba odgajati djecu kao lopuže,
ali treba ih naučiti da budu na oprezu i da prolaze kroz život boreći se, upitna su sredstva, šta može, a šta ne može da se koristi i to je pitanje za vas takođe.
Primjetio sam više puta, da djeca koja su "dobro" vaspitana, u društvu, školskom ili uličnom, često prođu loše! Da li je to onda dobro vaspitanje, ako je ta "dobrota" dala povoda da ga druga djeca koja nisu dobra preveslaju, ismevaju, iskorišćavaju jer dijete tada zaista pati, dakle rezultat "dobrog" vaspitanja postaje patnja?
"Dobro" vaspitanje će kasnije više koristiti kada se odraste, vjerovatno više nego dok su mali. ali izazov je veliki ostati normalan u ovoj zemlji gde je sistem vrijednosti zaista poremećen. Dobri ljudi su pod stresom, dobijaju razne čireve, operišu žuč itd.
Djeca koja su odrasla kao divljaci i uz sprdnju i zlobu, kasnije će uglavnom da žanju gorke plodove, ne mora da znači ali imam utisak da je kod većine tako.
To kaže i jedna pjesma koja je himna "loše djece".
"Da li je super, ko mlad izigravati ovna, pa ostatak života gutati go.vna"
negde koje se može naći u filozofiji i psihologiji, osjećam jer sam koristio instumente iz ovih sfera glavnom "pozitivne psihologije" nabrajao sam to dosta
na psihologiji pa ko je video zna o čemu govorim. Meni su dosta pomogle psihologija i filozofija da ostanem u duši pribran, ali još se nisam dokazao
kao roditelj, tek treba, pa pitam vas koji imate iskustva, a i vas koji nemate šta mislite o svemu?
Imamo na umu i to da su,
Srbija i region zaista izazovan teren za vaspitanje i opstanak. Kako kaže Latinka Perović: 'Ovo je Humus gdje uspijevaju samo najgori!'
Znamo kako se radi u vezi zapošljavanja.
Znamo koliki je stepen korupcije.
Znamo i osjećamo koliko smo eksploatisani.
Profesionalizma ima malo.
Diplomu može da ima i koji je nije zaslužio.
Sistem vrijednosti je primitivan.
Sile koje djeluju i mijenjaju sliku, opšti moral svijeta u svim sferama, retrogradno utiču na omladinu, a mi smo pred tim kao David koji stoji na spram Golijata,
a pritom David ima dušu Golijata i obrnuto.