Ćutljivi momci

oprez, kažu da su psihopate elokventni...

ja teško sklapam rečenice, nisam komunikativan.
kombinujem po nekoliko reči, imenicu i glagol ili imenicu i pridev i slično... dosta mi je naporno i složeno da govorim, neverovatni su mi ljudi koji melju sa lakoćom, gledam i čudim se....
 
Da li volite ćutljive, tiše momke?
Koliko vam je važno da vaš partner dominira u društvu, na sedeljkama i slično? Šta ako on tamo slabo progovara i ako izbegava te socijalne događaje?

Ja stekao neki utisak da žene/devojke iz mog okruženja mahom vole one koji su sa njima pričljivi a u društvu ćute al zato kad kažu - kažu.
Ne znam, međutim, da li je to samo na lokalu ili je i globalno ista priča :think:
 
Ja stekao neki utisak da žene/devojke iz mog okruženja mahom vole one koji su sa njima pričljivi a u društvu ćute al zato kad kažu - kažu.
Ne znam, međutim, da li je to samo na lokalu ili je i globalno ista priča :think:
ovo je recimo tacno
moj govorni tempo je jako spor. da li bi vam smetalo ako partner sporije priča?

pa smetalo bi.mogao bi da potrazis logopeda,sigurno da postoje vezbe koje mogu da pomognu
ok mi je kad je u drustvu cutljiv,al u svakodnevnom zivotu da se porodim dok nesto kaze i to kaze sa par reci...
mozda mozes i kod kuce da radis sa nekim brzalicama i da sto vise citas,tako se prosiruje recnik
 
Da li volite ćutljive, tiše momke?
Koliko vam je važno da vaš partner dominira u društvu, na sedeljkama i slično? Šta ako on tamo slabo progovara i ako izbegava te socijalne događaje?

Ne prijaju mi tihi muskarci...cine me nervoznom, ne znam sta im je u glavi, osecam da treba da ih zabavljam a ne dobijam reakciju...i zaista mi bude neprijatno pa izbegavam da ih vidjam nasamo...

Ugodno se osecam u zlatnoj sredini...obozavam ljude koji znaju da vode razgovor...to nije isto sto i pricati pricanja radi...obozavam reci, izbor istih, kako teku, kako misli teku...znam da se zaljubim u reci i reci su ono sto mi otkriva coveka...ponekad me sitnica sasece i natera da se povucem...a cesto se desi da covek koji nije bio estetski moj prvi izbor bojom glasa i razgovorom koji vodimo slomi sve i veze me za sebe...
 
ja imam samo problem što do podne otprilike ne volim da pričam... to nam je familijarna crta... moj prađed 8Bog da mu dušu 'prosti) kažu nije progovar'o do mraka, a onda mu se jezik razveže i svu noć melje...

- - - - - - - - - -

Ne prijaju mi tihi muskarci...cine me nervoznom, ne znam sta im je u glavi, osecam da treba da ih zabavljam a ne dobijam reakciju...i zaista mi bude neprijatno pa izbegavam da ih vidjam nasamo...

Ugodno se osecam u zlatnoj sredini...obozavam ljude koji znaju da vode razgovor...to nije isto sto i pricati pricanja radi...obozavam reci, izbor istih, kako teku, kako misli teku...znam da se zaljubim u reci i reci su ono sto mi otkriva coveka...ponekad me sitnica sasece i natera da se povucem...a cesto se desi da covek koji nije bio estetski moj prvi izbor bojom glasa i razgovorom koji vodimo slomi sve i veze me za sebe...

Bitno je i da taj neko zna da sluša... vrlo malo ljudi zna aktivno da sasluša sagovornika..
 
Bitno je i da taj neko zna da sluša... vrlo malo ljudi zna aktivno da sasluša sagovornika..

da, ja ne znam da slušam.
dok sagovornik priča ja u glavim sklapam rečenicu koju želim da kažem čim on zaćuti ili razmišljam o sebi i kakav utisak ostavljam. to me toliko zaokupi da ako sagovornik priča malo složeniju priču uopšte ne ukapiram o čemu govori, ali pravim face kao da ga razumem i da se slažem sa njim
 
moj govorni tempo je jako spor. da li bi vam smetalo ako partner sporije priča?

nnnnnnnnnnne bi smesmesmesmeeeeetaaalo
ne bii

- - - - - - - - - -

da, ja ne znam da slušam.
dok sagovornik priča ja u glavim sklapam rečenicu koju želim da kažem čim on zaćuti ili razmišljam o sebi i kakav utisak ostavljam. to me toliko zaokupi da ako sagovornik priča malo složeniju priču uopšte ne ukapiram o čemu govori, ali pravim face kao da ga razumem i da se slažem sa njim

sine, nemoj da me shvatis pogresno, al jesi li merio iq? mozda je do toga?
 
da, ja ne znam da slušam.
dok sagovornik priča ja u glavim sklapam rečenicu koju želim da kažem čim on zaćuti. sklapanje me toliko zaokupi da ako sagovornik priča malo složeniju priču uopšte ne ukapiram o čemu govori, ali pravim face kao da ga razumem i da se slažem sa njim

...samo se opusti i zaroni u temu...bez ocekivanja...videces, reci ce same doci...kao kada citas knjigu, jedna misao vuce drugu...mozda se jednostavno radi o nesigurnosti i tvojoj unutrasnjoj blokadi, osecaju neadaptiranosti...pokusaj da vezbas sa nekim ko te jako voli i kraj koga si relaksiran...
 
ja imam samo problem što do podne otprilike ne volim da pričam... to nam je familijarna crta... moj prađed 8Bog da mu dušu 'prosti) kažu nije progovar'o do mraka, a onda mu se jezik razveže i svu noć melje...

- - - - - - - - - -



Bitno je i da taj neko zna da sluša... vrlo malo ljudi zna aktivno da sasluša sagovornika..

to posle koje ljute :per:
 
pojedini postovi su me opekli poput koprive.
sve je jasno, ne volite ćutljive.

ne znam čime da kompenzujem ovaj nedostatak, tj. to što nemam priču.
nisam ni fizički dopadljiv. kako onda da postanem harizmatičan, fatalan muškarac?
 
pojedini postovi su me opekli poput koprive.
sve je jasno, ne volite ćutljive.

ne znam čime da kompenzujem ovaj nedostatak, tj. to što nemam priču.
nisam ni fizički dopadljiv. kako onda da postanem harizmatičan, fatalan muškarac?

nemoj bre da te pogadja :zag:
sigurno imas dobru dusu?
sa harizmom se radjas, ne mozes to da kupis u prodavnici
 

Back
Top