Знам да је запад одговоран за сценарио у Југославији, мени је само оно што сам болдовао привукло пажњу, а што сам и приметио да многи људи сматрају за истину.
Veoma često kažemo da su dvoje bili jako dobar par ali se umešao neko treći i oni su se raspali. Takođe ne retko kažemo da je u nekom braku ili porodici nastao razdor zato što se neko umešao...
Uistinu, ako se okrenemo unazad uvek je bila poneka država (ili više njih) koje su mirne narode tlačile, porobljavale i secirale. Na isti način ako danas potpuno rasturimo zapadne moćnike da li će u ovom svetu zavladati mir i blagostanje u onim "mirnim" državama?
Uvek nam je lakše da uzrok ili izvor nekog raspada i raskola tražimo izvan nas samih a istina je da je uzrok uvek unutar onih koji se raspadaju pa bilo da je to ljubav jednog para ili braka bilo da je u pitanju porodica ili država. Unutarnja slabost čini da do raspada dođe, baš kao što unutarnja slabost našeg organizma učini da dođe do neke bolesti.
Na sreću, na nekim od ovih polja ljudi se polako bude i sagledavaju mesto pojave uzroka ili slabosti.
Zašto je tako?
Pa, mi već znamo kako se razvija jedna klica semenke i izrasta u biljku, kako je treba prihraniivati da bi rasla i opstajala pod naletom spoljašnih nepogoda i raznih bolesti koje napadaju i spolja i iznutra. Nažalost, vrlo malo obraćamo pažnju na način rasta, razvitka ili ekspanzije čovekove svestio - osim što po malo znamo o njegovim nagonima, čulima, emocijama i vrlo malo o pasijama.
Kada bismo sagledali proces ekspanzije svesti shvatili bismo nešto što bi nas iznenadilo. Uistinu, minula i današnja filozofija je samo malterisanje srži a nikako sagledavanje suštine. Jer, naša svest ne bi ni mrdnula sa jedne tačke kada ne bi bilo spoljašnih izazova i "udara." Jedna mlitava i ljubavna veza bi večito ostala takvom kada je neko treći ne bi srušio. Tada mi kao mlitavci počinjemo da se gobeljamo, trzamo, patimo ali i ojačavamo jer se trudimo da ponešto i otkrijemo od načina kako da sagradimo drugu jaču i trajniju vezu ili ljubav.
Da li je različito kada su u pitanju brakovi, porodice i države?
Naravno, svako će imati svoje trenutno viđenje koje će hteti da brani po svaku cenu iznoseći i citirajući mnoge prošle, ali ustajale mislioce kako bi dokazao svoju superiornost u filozofskom posmatranju čime zna pokazati samo svoju nespremnost da sagledava stvari onakvim kakvim jesu. Jer, takvi smo mi ljudi, nikada ne bismo mrdnuli sa jedne tačke sve dok nas neko ne gurne u provaliju.
Otuda, ma koliko naša ljubav i snaga bila u ovom svetu ona uvek bude tstirana i izazivana da poraste i postane još jačom i izdržljivijom.
Zapravo, trebamo biti zahvalni što se nešto dogodilo i pokazalo nam koliko smo bili lažno jaki i koliko je naša ljubav bila nedovoljna da izrastemo i krećemo se ka svom životnom cilju.
Tek onda možemo svesno sagledati da ovaj naš život nije slučajna veličina niti je bez prave "pozadine" i da se trebamo potruditi da je spoznamo i realizujemo.
Otuda, rečenica koju je rekao Isus "...okreni i drugi obraz..." može biti i "...budi zahvalan što ti je neko pokazao da si slab iznutra." Jer, time nas nije ponizio već nas je gurnuo u proces u kojem ćemo aktivnije izrastati. Pod uslovom da želimo pogledati na život stvarno onakvim kakvim on i jeste. U protivnom, mi ćemo narednih milin godina kukumavčiti kako nas neko stalno šamara. A sigurno je da će nas neko stalno šamarati sve dok se ne probudimo i prestanemo videti sebe kao hrpu mesa.
Snaga je u čoveku ali ne u njegovom memljivom umu već u njegovoj svesti odnosno ljubavi koja mora narasti tako velikom da je niko i ništa ne može oboriti. Jer, to je naš životni cilj.
Draškovića, Klintona i sličnih je bilo i biće ih još više i to ako ne u istim državama a ono u mnogim drugim.
Pitanje je samo gde smo mi lično ako ga uopšte želimo postaviti sebi!