Da li komšinice gledaju ka vašim prozorima?

One od preko puta.
Da li su radoznale?
Prate svaki vaš korak, pitaju se koga to imaju u komšiluku?

Ili ste vi taj koji baca pogled ka njima. Ima li nečeg interesantnog?

Siroko polje pred mojim prozorima, jedino ako imaju neke teleskope, a ja znam da nemam nikakve teleskope tako da nista od toga.

- - - - - - - - - -

Ima jedan preko puta.. dvogledom odmerava balkone...ne smem vise ni da se suncam ko zeMska..

:mrgreen::per::ok:
 
da li ste osetili prazninu kad se odselila neka koja vam je bila draga? eh...

Kad mi se neko svidi ja stupim u kontakt i ostanem u kontaktu ako mogu.

- - - - - - - - - -

Nije..ali zbog nejega vise ne mogu izvoditi svoj letnji relax ritual. :(

Stavis neko cebe na terasu, a ako je dvoriste neku zicu i carsave ispred meste gde se suncas, eventualno neki suncobran uperis u njegovu stranu ako je on na spratu, a ti u dvoristu.:)

Eto resenja.
 
One od preko puta.
Da li su radoznale?
Prate svaki vaš korak, pitaju se koga to imaju u komšiluku?

Ili ste vi taj koji baca pogled ka njima. Ima li nečeg interesantnog?

Ovde gde sada živim nema ničeg zanimljivog, osim jedne matore babe koja svaki dan pita "Jel' na posao komšinice?". :lol:
Dobro lažem...ima tu još nekih koji pitaju svakodnevno za moje zdravlje i što se ne javljam? i što neću da svratim na kafu?...ali o tome neki drugi put :lol:

Ništa nije toliko urbanistički intimno kao život u zbijenim radničkim zgradama.
Tamo gde se unutrašnji zidovi spavaćih soba naslanjaju jedan na drugi, gde možeš da čuješ puštanje tople vode u kupatilu, muzičko divljanje uspaljenog pubertetlije, kad mu roditelji odu na posao ili korake sveže razvedene komšinica, koja natakarena na svoje nove klompice, žuri da otvori vrata poštaru pružajući mu šansu da nasluti kakvo se telo krije ispod pripijenog bade-mantila. :lol:

Fenomen urbanog zbližavanja može da bude veoma intrigantan, a posebno jedna česta aktivnost koja se zove "izlazak na terasu". Terasa u zgradi je inače jedno jako interesantno mesto. Daje neki privid slobode, osveženja, potencijalnog egzibicionizma i mogućeg voajerizma. U svakom slučaju fenomenološki interesantna aktivnost za posmatranje i proučavanje.

Pre nekog vremena, imala sam priliku da se opet podsetim kako to beše živeti u zgradi, i da sa iskrenim zanimanjem i osmehom na licu, slušam o sinhronizovanom i skoro ritualnom zbližavanju moje prijateljice i njenog mladog komšije studenta.

Kroz osmeh mi je rekla, da je zapazila da taj njen mladi komšija ima običaj da u isto vreme izađe na terasu ili da lagano pomeri zavesu iza zatvorenih vrata (i samo je posmatra), kada primeti da je ona izašla na terasu da širi veš. Poza u kojoj se ona propinje na prste, u tankoj majičici na bretele, podignutih ruku, zabačene glave i uzdignutih grudi koje se ritmično pomeraju levo-desno, dovoljno je valjda inspirativna da joj mladić svakodnevno posveti pažnju. :lol:

Po njenom osmehu, mogla sam da zaključim da joj cela ta situacija prija, i da ona na neki način uživa u tom svom malom egzibicionizmu i svakodnevnoj jutarnjoj predstavi. Taj neki ritual kao da je uneo posebnu dinamiku u njihov komšijski odnos, uspostavio neku posebnu neverbalnu komunikaciju, i oplemenio njihovu urbanu egzistenciju pretvarajući jednu dosadnu svakodnevnu aktivnost u uzbuđujući događaj :lol:

Kad sam bila kod nje, krajičkom oka sam videla tu njegovu terasu i zavesu pomerenu u jedan kraj, ali njega nisam videla.
Pogled na tu studentsku terasu i pomisao da neko posmatra moju drugaricu iza te zavese, probudili su mi neku setu što moj prozor gleda samo na neku ogromnu livadu, na kojoj su davno neki gradski pastiri čuvali koze, a moje letnje sunčanje u bašti je prolazilo totalno nezapaženo, jer se prve komšije još nisu ni doselile. :lol:
..
Maštala sam nekad, dok sam držala ruku preko lica i zaklanjala se od sunca...da bi pogled iz aviona bio sigurno dobar, i da možda neko mogao da uživa u tome...ali avaj, to sve je to ostalo samo deo mojih maštanja.
..
Urbano zbližavanja u načičkanim zgradama, osećaj hladnih zidova na leđima, plakanje tek rođene bebe, kuvanje nedeljnog ručka koji se oseti do petog sprata, izalazak u gaćama na terasu samo da trkneš da pogledaš nešto i gledanje kroz špijunku kad neko pozvoni na komšijska vrata...može se reći da je obeležilo jedan period mog života...i eto moguće da mi je samo na momenat zafalio :lol:
 
Poslednja izmena:
Odličan opis slučaja Prijateljica i njen komšija student....Zvuči ko neki scenario u kojem u ulozi stidljivog junoše mogu da zamislim mlađanog Slavka Štimca iz Varljivog leta 68:lol:

ha, ha...stidljivi Slavko :lol:

Pa ima toga, kao elitni kraj, ono ništa elitno osim stanova i automobila i nema...

Nego, volim leti da šetam go, a ko gleda nek' gleda.

jel' živiš na nekom višem spratu? :lol:
..
koliko je dostupno za baciti pogled:lol:
 
Mi koji sad živimo u kućama, tačno znamo šta propuštamo:lol:...Kad si spomenula terasu....u neko vreme, kad na nižim zgradama nisu postojale one nadogradnje, onaj prostor na krovu zgrade gde su mnogi sušili veće komade veša, posteljinu i ćebad.., bio je leti poprište masovnih priprema za sezonu sunčanja i odlaske na more, a ovima sa okolnih viših zgrada idealna prilika da ubiju (dvogledom il pogledom) vruća letnja popodneva:mrgreen:
 
Mi koji sad živimo u kućama, tačno znamo šta propuštamo:lol:...Kad si spomenula terasu....u neko vreme, kad na nižim zgradama nisu postojale one nadogradnje, onaj prostor na krovu zgrade gde su mnogi sušili veće komade veša, posteljinu i ćebad.., bio je leti poprište masovnih priprema za sezonu sunčanja i odlaske na more, a ovima sa okolnih viših zgrada idealna prilika da ubiju (dvogledom il pogledom) vruća letnja popodneva:mrgreen:

da..ja sam živela upravo u jednoj takvoj zgradi i leti smo se sunčale tu, osnovna škola smo bile...bilo je to stvarno neko drugo vreme i boja se prvo sticala na krovu zgrade...pa se onda išlo na bezene, reku i more :lol:
..
bilo je to super vreme :lol:
 

Back
Top