"
STARAC PORFIRIJE KAVSOKALIVIT
PODVIŽNIK LjUBAVI - PROZORLjIVI ČUDOTVORAC
MONAH AGAPIJE - BOŽANSKI OGANj KOJI JE STARAC PORFIRIJE ZAPALIO U MOME SRCU
Oštrouman ili glup?
Počeo sam polako i neusiljeno da otvaram svoje srce pred njim i da mu pričam o svemu što me je pritiskalo.
- Starče, želim da postanem monah. Volim monaški život. Želim da živim za Hrista. Često odlazim u jedan manastir. Međutim, u meni vlada prava zbrka; imam mnogo nedoumica. Recite mi, molim Vas: da li monah treba da bude oštrouman ili glup?
Jer, za sve što naumim da učinim, stalno me prekorevaju i kažu: "Monah nema svoje ličnosti. Ovde ne treba da činiš onako kako si dosad znao, nego kako si ovde zatekao, odnosno kako ti se kaže. Monah ne diže glavu niti protivreči".
Sa druge strane, slušam kako hvale svakoga ko nešto postigne: postigao je to jer je oštrouman i sve mu polazi za rukom. To me veoma zbunjuje.
Na to mi Starac odgovori:
- Čovek koji, poput monaha, preda svoje srce Hristu, postaje sasvim drugi čovek. Njegov um se otvara; biva ispunjen Hristom. Čuješ li? Jesi li me razumeo? Biva ispunjen Hristom. A kad su i um i srce nekog čoveka ispunjeni Hristom, onda je on mudar, onda je oštrouman - Duh Božiji ga poučava u svemu.
On je "oštrouman" ne u onom smislu kako to shvata svet - da daje odgovore koji će zadiviti druge, ili da neki posao radi bolje od drugih. Ne u tom smislu. Kako da ti to objasnim?
Pred teškoćama koje pred njega iskrsavaju, on se ne zbunjuje, ne očajava; pribegavajući Hristu, Koji je u njemu, pronalazi valjane i lake načine da te teškoće prevaziđe a da pri tom ne biva iznutra istrošen. Jesi li me shvatio, Georgije? (Izgovorio je moje tadašnje svetovno ime, iako me nikad za njega nije pitao, niti me je iko predstavio po imenu. Bio sam zapanjen.)
- Shvatio sam, Starče.
- Onaj ko je svoje srce predao Hristu, taj ne pati, bilo kakve teškoće da ga snalaze. On se raduje; preispunjen je unutarnjom radošću. Delatan je. Oprezan. Ne čini greške, ne nanosi štetu. Um, ruke, noge - pokreću se blagodaću Božijom. Kako takav čovek onda može biti glup?
Postoje, naravno, i slučajevi u kojima on treba da se pravi glup Hrista radi.
- Kako da se pravi glup?
Tako što prećuti ono što zna, ali sa nekim unutarnjim ciljem; tako što se pravi da ne razume, da ne zna, jer ima na umu neki dobar cilj. Tome će ga, malo-pomalo, naučiti Duh Sveti. Jer, kad je u nama Hristos, onda mi ne upravljamo sobom. Hristos živi u nama; On upravlja našim životom. ".
Sa:
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/DuhovnoUzdizanje/StaracPorfirije/Lat_StaracPorfirije38.htm