Zbog cega sam vernik?

Pravedan

Iskusan
Poruka
5.686
Nisam vernik, ali ovde ima dosta vernika, pa je shodno tome ova tema i namenjena vernicima.

Zanima me ukratko, svacije iskustvo u veri, koji je razlog i svrha verovanja.

Ovde ne zelim da se vodi tema oko verskih zajednica, vec jednostavno, samo oko vere.

Zato i postavljam pitanje vernicima i ocekujem iskren odgovor.


Dakle, zasto ste vernici?
 
Dakle, zasto ste vernici?
Nemam drugačiji izbor, budući da sam previše racionalna da bih mogla da zanemarujem značaj iracionalnog.
(najveći domet racionalnog je upravo u tome da osvesti gde su mu granice, i da shvati da i preko te granice ima nečega i da to nije zanemarljivo)

Da nisam vernik, verovatno bih (dakle, da mi nekako "odstraniš" iracionalnost i ostaviš samo racio) postala apsolutni nihilista.
jer, kao što reče Dostojevski - ako nema Boga, sve je dozvoljeno. I tu se gubi smisao bilo čega.

Ili ovako: ljudi su nužno iracionalna bića.
No, koja je iracionalnost za koju se možeš uhvatiti kao za osnov vlastite ljudskosti, a da je ne možeš osporiti racionalnim argumentima?
To je jedino bog.
Svaka druga iracionalnost (vera u pravdu, humanost, poštenje, itd. ) je, ukoliko isključiš iz jednačine boga - oboriva racionalnim argumentima.
 
Nemam drugačiji izbor, budući da sam previše racionalna da bih mogla da zanemarujem značaj iracionalnog.
(najveći domet racionalnog je upravo u tome da osvesti gde su mu granice, i da shvati da i preko te granice ima nečega i da to nije zanemarljivo)

Da nisam vernik, verovatno bih (dakle, da mi nekako "odstraniš" iracionalnost i ostaviš samo racio) postala apsolutni nihilista.
jer, kao što reče Dostojevski - ako nema Boga, sve je dozvoljeno. I tu se gubi smisao bilo čega.

Ili ovako: ljudi su nužno iracionalna bića.
No, koja je iracionalnost za koju se možeš uhvatiti kao za osnov vlastite ljudskosti, a da je ne možeš osporiti racionalnim argumentima?
To je jedino bog.
Svaka druga iracionalnost (vera u pravdu, humanost, poštenje, itd. ) je, ukoliko isključiš iz jednačine boga - oboriva racionalnim argumentima.

U tvoj pogled na racionalno i iracionalno, ne bih sada ulazio.
Jedna stvar mi je zapala za oko, Dostojevski.


Ako nema boga sve je dozvoljeno.

Zasto delis njegovo misljenje?
Zasto mislis da je biti "dobar", moralan moguce samo uz boga?
Mi mozemo da radimo sta hocemo, bilo boga ili ne, ali to ne znaci da ateizam vodi u anarhiju. Da li cemo mi ubiti nekoga, lagati, krasti po meni je pitanje morala, a ne boga.

Zamisli situaciju u kojoj neko osobi prisloni pistolj na glavu i kaze: Daj novac projsaku. Ako covek to uradi, tesko da je on to uradio iz morala ili sto misli da tako treba. Jel tako? On ipak brine za svoj zivot i to je uradio da bi preziveo.
A sad zamisli boga koji kaze: Evo vam pravila, zapovesti i ko ih ne postuje ide na vecne muke.
Jel uvidjas slicnost?
Jedan veliki filozof je rekao svoje misljenje da je covek izvor morala, da se moral nalazi u coveku a ne negde izvan. Ja se sa tim slazem.

A sa druge strane imas coveka koji ce pomoci prosjaku iz dobre volje, zato sto hoce da mu pomogne.
Nemoj me pogresno shvatiti, da ja kazem da sve sto vernici rade, rade iz straha od pakla. Nisam to mislio, ali i sama znas koliko puta vernici kazu: Nemoj to da radis, krsis zapovest, odgovaraces kad odes na nebo. Podsvesno to sigurno ima uticaja.
Mozemo kad zavrsimo pricu sa ovim, da pricamo o islu zivota i nihilizmu.
 
U tvoj pogled na racionalno i iracionalno, ne bih sada ulazio.
Jedna stvar mi je zapala za oko, Dostojevski.

Ako nema boga sve je dozvoljeno.


Zasto delis njegovo misljenje?
Delim njegovo mišljenje po tom pitanju, ne i po pitanju anarhije, koje si kasnije potegnuo :)

Zasto mislis da je biti "dobar", moralan moguce samo uz boga?
Zato što je izvor moralnosti u iracionalnom, a jedino iracionalno koje nije racionalno oborivo je - bog.
Bilo koju moralnost koja nije utemeljena u bogu možeš oboriti racionalnim argumentima.

Mi mozemo da radimo sta hocemo, bilo boga ili ne, ali to ne znaci da ateizam vodi u anarhiju.
To da ateizam vodi u anarhiju je stav Dostojevskog, ne moj.
Ja sam, recimo, anarhista, a nisam ateista.
Dapače, za razliku od Dostojevskog, ja mislim da iskreno verništvo vodi u anarhiju (u smislu da onaj koji je iskreni vernik postaje anarho-idealist, recimo)

Da li cemo mi ubiti nekoga, lagati, krasti po meni je pitanje morala, a ne boga.
Ubijalo se, lagalo i kralo u svim sistemima, osim u anarhiji - prosto zato jer anarhiju nisi nigde imao kao sistem državnog uređenja (ako izuzmemo španske anarhiste koje je porazio Franko - mada je to, u suštini, bio komunizam)
Što se tiče morala - moral je pitanje postojanja boga, tako da je nešto što je pitanje morala nužno pitanje postojanja boga :)

Inače, postoje situacije u kojima je ispravno ubiti, lagati ili ukrasti (to je pitanje autonomnosti moralnosti)

Zamisli situaciju u kojoj neko osobi prisloni pistolj na glavu i kaze: Daj novac projsaku. Ako covek to uradi, tesko da je on to uradio iz morala ili sto misli da tako treba. Jel tako? On ipak brine za svoj zivot i to je uradio da bi preziveo.
A sad zamisli boga koji kaze: Evo vam pravila, zapovesti i ko ih ne postuje ide na vecne muke.
Na osnovu toga što si napisao, pretpostavljam da pretpostavljaš kako ja pretpostavljam moralizirajućeg boga, drugim rečima, da imam tu naivnu i primitivnu ideju božanskog.
Da ne bi upao u zamku izvođenja zaključaka na osnovu pogrešne početne pretpostavke - pokušaj, ipak, da shvatiš o čemu pričam kad govorim o odnosu racionalnog i iracionalnog.

Jel uvidjas slicnost?
Ne.
Pošto govoriš o primitivnom konceptu koji nije deo mog verovanja.

Jedan veliki filozof je rekao svoje misljenje da je covek izvor morala, da se moral nalazi u coveku a ne negde izvan. Ja se sa tim slazem.
Koji veliki filozof, čime je to argumentovao, i kojim argumentima ti obrazlažeš to slaganje?
Ako je čovek izvor morala, zašto nije svaki čovek jednako moralan? Otkuda varijacije u moralu?

A sa druge strane imas coveka koji ce pomoci prosjaku iz dobre volje, zato sto hoce da mu pomogne.
Imaš i čoveka koji će pomoći prosjaku iz samoljublja (da bi mogao da se pogleda u ogledalo i divi samom sebi humanom), iz koristoljublja (da ga Tv slika kako daje prosjaku, ne bi li dobio sledeće izbore) isl.
Dakle, kao što ubijanje, laganje ili krađa nisu nužno nemoralni, tako i pomaganje prosjaku nije nužno moralno.

I to je tako upravo iz razloga iz kojeg činjenje dobra usled prisile nije, u stvari, moralan čin.

Nemoj me pogresno shvatiti,
Pa ne shvatam te pogrešno, mislim da je problem u tome što si ti mene pogrešno shvatio :)

da ja kazem da sve sto vernici rade, rade iz straha od pakla. Nisam to mislio, ali i sama znas koliko puta vernici kazu: Nemoj to da radis, krsis zapovest, odgovaraces kad odes na nebo. Podsvesno to sigurno ima uticaja.
Pa sigurno ima uticaja na one koji tako misle.
Takvi vernici obično smatraju i da ateista ne možebiti moralan (jer ne razumeju šta znači da nema moralnosti bez boga).
Ateista može biti moralan, jer moralnost ne zavisi od verovanja u boga.
Dakle, nema je bez boga, ali je ima i bez verovanja u boga. :)

To ti je kao što TV radi na struju - bez struje ne radi, iako nijedan TV nije razvio verovanje u struju :)
 
Delim njegovo mišljenje po tom pitanju, ne i po pitanju anarhije, koje si kasnije potegnuo :)

Zato što je izvor moralnosti u iracionalnom, a jedino iracionalno koje nije racionalno oborivo je - bog.
Bilo koju moralnost koja nije utemeljena u bogu možeš oboriti racionalnim argumentima.

To da ateizam vodi u anarhiju je stav Dostojevskog, ne moj.
Ja sam, recimo, anarhista, a nisam ateista.
Dapače, za razliku od Dostojevskog, ja mislim da iskreno verništvo vodi u anarhiju (u smislu da onaj koji je iskreni vernik postaje anarho-idealist, recimo)

Ubijalo se, lagalo i kralo u svim sistemima, osim u anarhiji - prosto zato jer anarhiju nisi nigde imao kao sistem državnog uređenja (ako izuzmemo španske anarhiste koje je porazio Franko - mada je to, u suštini, bio komunizam)
Što se tiče morala - moral je pitanje postojanja boga, tako da je nešto što je pitanje morala nužno pitanje postojanja boga :)

Inače, postoje situacije u kojima je ispravno ubiti, lagati ili ukrasti (to je pitanje autonomnosti moralnosti)

Na osnovu toga što si napisao, pretpostavljam da pretpostavljaš kako ja pretpostavljam moralizirajućeg boga, drugim rečima, da imam tu naivnu i primitivnu ideju božanskog.
Da ne bi upao u zamku izvođenja zaključaka na osnovu pogrešne početne pretpostavke - pokušaj, ipak, da shvatiš o čemu pričam kad govorim o odnosu racionalnog i iracionalnog.

Ne.
Pošto govoriš o primitivnom konceptu koji nije deo mog verovanja.

Koji veliki filozof, čime je to argumentovao, i kojim argumentima ti obrazlažeš to slaganje?
Ako je čovek izvor morala, zašto nije svaki čovek jednako moralan? Otkuda varijacije u moralu?


Imaš i čoveka koji će pomoći prosjaku iz samoljublja (da bi mogao da se pogleda u ogledalo i divi samom sebi humanom), iz koristoljublja (da ga Tv slika kako daje prosjaku, ne bi li dobio sledeće izbore) isl.
Dakle, kao što ubijanje, laganje ili krađa nisu nužno nemoralni, tako i pomaganje prosjaku nije nužno moralno.

I to je tako upravo iz razloga iz kojeg činjenje dobra usled prisile nije, u stvari, moralan čin.

Pa ne shvatam te pogrešno, mislim da je problem u tome što si ti mene pogrešno shvatio :)

Pa sigurno ima uticaja na one koji tako misle.
Takvi vernici obično smatraju i da ateista ne možebiti moralan (jer ne razumeju šta znači da nema moralnosti bez boga).
Ateista može biti moralan, jer moralnost ne zavisi od verovanja u boga.
Dakle, nema je bez boga, ali je ima i bez verovanja u boga. :)

To ti je kao što TV radi na struju - bez struje ne radi, iako nijedan TV nije razvio verovanje u struju :)

Ali ako je sve dozvoljeno bez boga, zasto ateisti nisu po tom sistemu skliznuli u anarhiju?
Moje misljenje je zbog licnog osecaja morala kao i zbog drustvenih normi i zakona.
Primer koji sam naveo jeste previse banalan, zato sam napomenuo da me ne razumes pogresno, u smislu da previse generalizujem. Mada, sto se tice mog iskustva, vecina vernika koje ja poznajem svoje odluke gleda kroz jednostvnu prizmu dobro/lose koju vidi u bibliji raj/pakao. Ako ti verujes drugacije ok, ne spadas u takve vernike, ali ja sam u vecini slucajeva vidjao primere koji se koriste tom logikom. To pricam iz svog iskustva, mozda ti imas drugacije.

Za filozofa nisam siguran, tako da ne bih prelazio na to. Proslo je dosta vremena od kad sam citao filozofiju i vise je stvari koje sam zaboravio nego kojih se secam. Vise pamtim misli nego onog ko ih je rekao.
Sustina je, po meni, da se moral nalazi u coveku, i da naravno zavisi od vise faktora. Slazem se da je u redu ubiti u nekim situacijama, ali sam vise mislio na moral u svakodnevnom zivotu, ne nekim ekstremnim situacijama. Pa ne znam koji argument za to da ti dam, sta god da kazem ti mozes reci bog je tako hteo, tako je to uredio :)
Koji bi dokaz mogao da ti dam koji bi ukazao da bog nije izvor morala, kad ne mogu da dokazem nepostojanje boga?
Ako kazem da zamislimo situaciju deteta koje se rodi u nekoj izolovanoj sredini, bez ikakve ideje o bogu, jednostavno ne zna za taj pojam, on moze biti moralan u skladu sa moralom svoje okoline i nekim unutrasnjim moralom, napomenucu da on naravno nije isti kod svakoga, a tvoj odgovor ce siguro biti, kao u postu iznad, da je bog stvorio moral i da covek ne mora znati za boga da bi bio moralan. Ja tu vidim moral u coveku a ti moral dat od boga. Moramo se sloziti da se oko toga ne slazemo.
Misljenja sam da svi nose moral u sebi, koji nije isti za svakoga, ali ga ne slusa svako. Neko ce to u odredjenoj situaciji nazvati moral, neko savest, neko srce, neko dusa, neko bog.

Ti opet kazes da se moze biti moralan i bez boga, ali da je moral "dat" od boga, ako sam te dobro razumeo.
Da li pod tim mislis da je bog, na neki nacin, odredio sta je dobro a sta lose? Posto je bog na neki nacin, ne znam koji rec da upotrebim, "iznad" morala, bog kao stvaralac i izvor morala moze da menja moral? Valjda verujes u svemoguceg boga.
 
Ја сам из користи. Богови чине мени ја чиним њима. Право пријатељство у пракси.

Simbioza neka?
A koju korist tvoj bog, ili bogovi, imaju od tvog verovanja?
Zasto mislis da je svemogucem i sveznajucem bogu bitno dal li neki ljudi, koji zive na jednoj planet, od milijarda i milijarda drugih, svojim kratkim zivotima, verovati u njega?
 
Ali ako je sve dozvoljeno bez boga, zasto ateisti nisu po tom sistemu skliznuli u anarhiju?
Hm... čini mi se kao da ti vodiš monolog, dok ja pokušavam da vodim dikusiju.

Najpre, ja sam vernik, a anarhista sam.
Anarhija nije ništa loše.
naprotiv, anarhija je (moj) ideal društvenog uređenja.
Anarhisti koje ja poznajem su (IMHO & AFAIK) prilično moralni ljudi.
Kakve veze sad ima anarhija s pitanjem morala, zašto ubacuješ u priču anarhiju - osim što se ona pominje u Zlim dusima, ali ne treba zanemariti ni da je Dostojevski u nastavku Karamazova koji je planirao želeo od Aljoše, vernika, moralnog čoveka da načini anarhistu, tako da... zašto u priču uvodiš anarhiju?


Moje misljenje je zbog licnog osecaja morala kao i zbog drustvenih normi i zakona.
To je prosto iznošenje tvrdnje, nije argument.

Za filozofa nisam siguran, tako da ne bih prelazio na to.
Pa dobro, onda da ne pređemo na to - ali onda ceo taj argument koji proizilazi iz pozivanja na neznanog junaka među filozofima koji si ranije naveo odbacujemo kao neosnovan.

Proslo je dosta vremena od kad sam citao filozofiju i vise je stvari koje sam zaboravio nego kojih se secam. Vise pamtim misli nego onog ko ih je rekao.
Nije bitna sama misao niti ko ju je izrekao, nego koje je argumente izneo za takvo mišljenje.
Nisi uočio da sam pitala za argumente.
Pa ne znam koji argument za to da ti dam, sta god da kazem ti mozes reci bog je tako hteo, tako je to uredio :)
Opet pretpostavljaš da ću davati banalne odgovore.
Pitala sam te kako teorija o čoveku kao izvoru moralnosti rešava problem očite nemoralnosti nekih ljudi.

Koji bi dokaz mogao da ti dam koji bi ukazao da bog nije izvor morala, kad ne mogu da dokazem nepostojanje boga?
Dokaži mi da moral nije relativna stvar, da postoji neki univerzalni moralni kod za celo čovečanstvo.

Ako kazem da zamislimo situaciju deteta koje se rodi u nekoj izolovanoj sredini, bez ikakve ideje o bogu, jednostavno ne zna za taj pojam, on moze biti moralan u skladu sa moralom svoje okoline i nekim unutrasnjim moralom,
Odakle mu taj unutrašnji moral?
Ako nema boga, mi smo biološke mašine. Ako nema boga, svaka osobina koju smo razvili ima svoju evolucionu funkciju.
Koja bi bila evoluciona funkcija morala?
Moramo se sloziti da se oko toga ne slazemo.
Ne moramo, ali se možemo složiti da se ne slažemo.
Ljudi se moraju složiti da se ne slažu onda kada ni jedni ni drugi nemaju argumente za svoje stavove.
Ja imam argumente, tako da se, za sad, ne moram slagati da se ne slažemo.
To jest, slažem se da se ne slažemo, ali ne vidim na koji me to način onemogućava da argumentovano diskutujem :)

Misljenja sam da svi nose moral u sebi, koji nije isti za svakoga, ali ga ne slusa svako.
Nose li svi dušu u sebi kao što nose moral u sebi?
Odakle moral u čoveku?

Da li je moguće napraviti androida koji bi razvio autonomni (postkonvencionalni) moral?


Ti opet kazes da se moze biti moralan i bez boga, ali da je moral "dat" od boga, ako sam te dobro razumeo.
Da li pod tim mislis da je bog, na neki nacin, odredio sta je dobro a sta lose? Posto je bog na neki nacin, ne znam koji rec da upotrebim, "iznad" morala, bog kao stvaralac i izvor morala moze da menja moral? Valjda verujes u svemoguceg boga.
Da, bog je iznad morala. Ujedno je izvor morala.
A čovek je taj koji se kači na izvor i razdvaja dobro od lošeg.
Ne znam kako to da ti objasnim u jednom postu a da ti bude jasno (još nisi shvatio šta sam pisala u prethodnim postovima)
I da, znam da deluje kao suprostvaljeno i suprotno.
Međutim,

Suprotnost trivijalne istine je laž.
Suprotnost velike istine je takođe istina.
(neki naučnik :mrgreen: )
 
Poslednja izmena:
Simbioza neka?
A koju korist tvoj bog, ili bogovi, imaju od tvog verovanja?
Zasto mislis da je svemogucem i sveznajucem bogu bitno dal li neki ljudi, koji zive na jednoj planet, od milijarda i milijarda drugih, svojim kratkim zivotima, verovati u njega?

Одржавам их у њиховом постојању, а када изводим ритуале доводим их у контакт са физичким светом.
 
Hm... čini mi se kao da ti vodiš monolog, dok ja pokušavam da vodim dikusiju.

Najpre, ja sam vernik, a anarhista sam.
Anarhija nije ništa loše.
naprotiv, anarhija je (moj) ideal društvenog uređenja.
Anarhisti koje ja poznajem su (IMHO & AFAIK) prilično moralni ljudi.
Kakve veze sad ima anarhija s pitanjem morala, zašto ubacuješ u priču anarhiju - osim što se ona pominje u Zlim dusima, ali ne treba zanemariti ni da je Dostojevski u nastavku Karamazova koji je planirao želeo od Aljoše, vernika, moralnog čoveka da načini anarhistu, tako da... zašto u priču uvodiš anarhiju?


To je prosto iznošenje tvrdnje, nije argument.

Pa dobro, onda da ne pređemo na to - ali onda ceo taj argument koji proizilazi iz pozivanja na neznanog junaka među filozofima koji si ranije naveo odbacujemo kao neosnovan.

Nije bitna sama misao niti ko ju je izrekao, nego koje je argumente izneo za takvo mišljenje.
Nisi uočio da sam pitala za argumente.
Opet pretpostavljaš da ću davati banalne odgovore.
Pitala sam te kako teorija o čoveku kao izvoru moralnosti rešava problem očite nemoralnosti nekih ljudi.

Dokaži mi da moral nije relativna stvar, da postoji neki univerzalni moralni kod za celo čovečanstvo.

Odakle mu taj unutrašnji moral?
Ako nema boga, mi smo biološke mašine. Ako nema boga, svaka osobina koju smo razvili ima svoju evolucionu funkciju.
Koja bi bila evoluciona funkcija morala?
Ne moramo, ali se možemo složiti da se ne slažemo.
Ljudi se moraju složiti da se ne slažu onda kada ni jedni ni drugi nemaju argumente za svoje stavove.
Ja imam argumente, tako da se, za sad, ne moram slagati da se ne slažemo.
To jest, slažem se da se ne slažemo, ali ne vidim na koji me to način onemogućava da argumentovano diskutujem :)

Nose li svi dušu u sebi kao što nose moral u sebi?
Odakle moral u čoveku?

Da li je moguće napraviti androida koji bi razvio autonomni (postkonvencionalni) moral?


Da, bog je iznad morala. Ujedno je izvor morala.
A čovek je taj koji se kači na izvor i razdvaja dobro od lošeg.
Ne znam kako to da ti objasnim u jednom postu a da ti bude jasno (još nisi shvatio šta sam pisala u prethodnim postovima)
I da, znam da deluje kao suprostvaljeno i suprotno.
Međutim,

Suprotnost trivijalne istine je laž.
Suprotnost velike istine je takođe istina.
(neki naučnik :mrgreen: )

Anarhiju spominjem jer sam pomislo da bi drzave sa vecinom ateista skliznule u anarhiju, ali moja greska, prevideo sam tvoj odgovor. Nisam ga pazljivo procitao. Tesko se snalazim kad su postovi dugacki, a moram odjednom da odgovorim na vise pitanja. Anarhiju zaobilazimo.

Nisam se pozvao na njegovo ime, vec izneo stav, koji je on imao, a koji se meni cini prihvatljivim. Posto ne verujem u boga ne mogu verovati da moral dolazi od istog. Manjak morala kod ljudi ne znaci da se on ne nalazi u nama. Kao sto prilikom gledanja na svet, mnogi zakljucuju da nema ljubavi, ali nije tako. Zavisi na sta gledas i iz kog ugla.

Moral nije univerzalan i menja se sa promenom coveka, to jest drustva kojeg je taj covek deo. Ja ni ne mislim da je moral univerzalan. Neke stvari koje su bile prihvatljive i nisu nalazile na moralnu osudu sada nailaze. Isto tako se, po meni moral ne razvija progesivno, ne postaje bolji i bolji, jer nije jednostavno porediti moral iz dva perioda. Nekada su robovi bili normalna pojava. Danas nisu. Danas velika vecina osudjuje robovlasnistvo. Ali danas postoji, drugacija vrsta robova koja se po malo cemu razlikuje od robova u starom Rimu ili antickoj Grckoj. Ugavnom, da ne sirim temu, primer, polozaj zena nekad i sad. Ili fizicko kaznavanje dece. Ne kazem da je to pitanje samo morala, nije, ali ako poredim pogled sa moralog gledista, po tim pitanjima, vidi se promena, evolucija morala.
Mislim da postoje dve vrste morala, drustveni i licni(unutrasnji). U starom Rimu rob je bio prihvatljiv po drustvenom moralu. Mnogima i po licnom. Ali je sigurno bilo onih koju su u sebi znali da se robovlasnistvo kosi sa njihovim unutrasnjim moralom.
Sto se tice evolutivne prednosti morala, ona postoji ali cesto se moral suprotstavlja sa nagonom za prezivljavanjem.
Primer, ljudi su pre x godina ziveli u sumi. Jedan covek vidi drugog kako je povredjen i moze da ga ubije(manja konkurencija) ili da mu pomogne da prezivi(mozda mu na neki nacin pomogne u lovu, sigurniji su zajedno od predatora, dele hranu). Citao sam nesto o tome, ali to je jedan primer kojeg mogu da se setim. Oni koji su postupali moralnije su imali vece sanse da se udruze u grupe, koje su jace, pomazu jedni drugima i stekli su evolutivnu prednost.
Ja dusu vidim kao proizvod ljudske arogancije. Ali i tome ima mnogo da se diskutuje, ne bih na ovoj temu. Naveo sam primer kako ljudi nazivaju jednu slicnu stvar u raznim prilikama.
Sto se tice androida, ja mislim da moj mene mrzi i da se ponasa nemoralno :) Uvek me zeza kad mi je najpotrebiniji. Ozbiljno, ne znam sta da ti kazem na to pitanje. Da li masine mogh biti moralne? Ne znam sta bih rekao na to.


A to znaci da bog moze da promeni moral? Sta bi bilo ako bog u nekom trenutku kaze da je promenio moral, da je od sad moralno ubiti a ne pomoci? Posto je svemoguc, moze to da uradu, ali da li i hoce to niko ne zna.
 
Moje misljenje je zbog licnog osecaja morala kao i zbog drustvenih normi i zakona.

Treba razlikovati moral koji je nastao usled društvenih i civilizacijskih normi, a koji je različit od društva do društva koji te norme nameću, i morala koji je nastao usled unutrašnjih osećaja, a koji zovemo savest.
Društveni moral, koji može biti državni i religiozni, nameće norme i zakone u skladu sa društvom u kom se te norme i zakoni provode.
Npr., u pojedinim muslimanskim zemljama žene, zbog moralnih normi koje to društvo nameće, moraju da nose burku i da budu pokrivene u potpunosti, dok u nekim krajevima amazonije hodaju potpuno gole.

Za razliku od društvenog morala koji podleže društvenim zakonima, moral savesti je lični i nameće ga savest pojedinca.
Pošto je moral savest lični on i varira od pojedinca do pojedinca koji se na emotivnom polju razlikuju.
Duhovni razvoj pojedinca može da poveća to polje savesti, ali može i da ga sputa ukoliko ga nadjača društveni moral vođen religijskim dogmama.
 
Treba razlikovati moral koji je nastao usled društvenih i civilizacijskih normi, a koji je različit od društva do društva koji te norme nameću, i morala koji je nastao usled unutrašnjih osećaja, a koji zovemo savest.
Društveni moral, koji može biti državni i religiozni, nameće norme i zakone u skladu sa društvom u kom se te norme i zakoni provode.
Npr., u pojedinim muslimanskim zemljama žene, zbog moralnih normi koje to društvo nameće, moraju da nose burku i da budu pokrivene u potpunosti, dok u nekim krajevima amazonije hodaju potpuno gole.

Za razliku od društvenog morala koji podleže društvenim zakonima, moral savesti je lični i nameće ga savest pojedinca.
Pošto je moral savest lični on i varira od pojedinca do pojedinca koji se na emotivnom polju razlikuju.
Duhovni razvoj pojedinca može da poveća to polje savesti, ali može i da ga sputa ukoliko ga nadjača društveni moral vođen religijskim dogmama.

Ono sto sam ja izneo u drugom delu posta se slaze sa tvojim postom. Samo sto sam ja moral podelio na drustveni i licni a ti si drustveni podelio na drzavni i religiozni. U glavnom se slazemo da moze, da cesto i dolazi do sukoba ti raznih formi morala u svakom drustvu i svakoj kulturi.
 
što se mene tiče dobijem neki odgovor. postane mi jasno posle nekog vremena.

e sad da li je to od boga u meni ili neposredno od samoga Boga sačekaj za odgovor,
ne mora nauka odjedared dati svaki odgovor. ima čitava večnost za odgovaranje.

Ja bih pre rekao da covek vidi sta zeli da vidi. Neko na slici vidi duha, neko ljude na Mrasu, neko lica u vatri. Vernik svake religije ce reci da se njemu obraca samo njegov bog. A bogovi razlicitih religija su previse razliciti da bi se reklo da svi vide istog boga.

Ali dobro to je tvoje misljanje.
I u ludnicama ima ljudi koji koji kazu da su Isus, Buda, Napoleon. Mozda su u pravu? I sam Isus je rekao da kada se vrati, da ga nece svi prepoznati. Mozda je opet dosao a mi ga zatvorili.
 
Ja bih pre rekao da covek vidi sta zeli da vidi. Neko na slici vidi duha, neko ljude na Mrasu, neko lica u vatri. Vernik svake religije ce reci da se njemu obraca samo njegov bog. A bogovi razlicitih religija su previse razliciti da bi se reklo da svi vide istog boga.

Ali dobro to je tvoje misljanje.
I u ludnicama ima ljudi koji koji kazu da su Isus, Buda, Napoleon. Mozda su u pravu? I sam Isus je rekao da kada se vrati, da ga nece svi prepoznati. Mozda je opet dosao a mi ga zatvorili.
mani se ludara. reć je o ljudima koje su obogaljili oni koji su ih vaspitavali.)


Bogu posvećen čovek je po pravilu psihostabilan.

ako čovek u sebi izobrazi božji lik onda je moguće da mu odgovore na molitve daje taj lik.

baš kao što matematičar koji dobro zna matematiku izračuna a da nije svestan kako. to je stoga što je u sebi razvio subbiće koje "šapće" odgovore njegovoj racionalnoj sferi.
tako i vernici. kao matemattičari oni uče i izobržavaju božji lik u sebi. delajući po shemi svog kanona. pa im, kad sazri, taj lik daje odgovore.

ali ne mora biti samo tako. kad se rodiš ti naslediš genetski mnoga iskustva svojih predaka. ali ih nisi svestan.
sad zamisli da je molitva upravo put do te riznice.
a boguposvećene ljude shvati kao one koji molitvom razvijaju puteve k toj riznici.
 
Poslednja izmena:

Back
Top