Kosturi u ormanu

veja

Iskusan
Poruka
6.540
Imate li kosture u ormanu? Tajne za koje ne zna niko, stvari o kojima nikada ne pricate ni sa najblizima?
Da li je pocetak nove veze, koja sluti da moze da bude dobra, realna, stabilna, pravo vreme da se kostur izvuce ili ga ostavljate da zauvek kopni u senci, uz bojazan da ce kad tad iskociti?
Pricam o stvarima koje mogu da budu benigne za kvalitet veze, a i ne moraju: prezivele ste traumaticno iskustvo i zakopale ga da ga ni same vise nikada ne vidite, konvencionalan seks vam je prihvatljiv ali ono sto zaista u tom istom seksu volite je daleko od konvencionalnog, a vi iz pijeteta i cednosti :D cutite o tome, baba tetka vam je bila sajko i umrla zakljucana u supi, skrivena od sveta, imate dete koga ste se odrekli po rodjenju i dali na usvajanje..da li sacekati da veza odmakne i izaci sa tajnama, cutati ili reci na pocetku, dok partner jos moze da ode od vas,sa bolom zbog gubitka, koji je u tom trenutku prihvatljiv?
i obrnuto-da li zelite da znate bas sve o novom partneru ili smatrate da neke stvari mogu da ostanu zakljucane, uz svest da kvalitet njegovih emocija nije nacet time sto krije od vas?mozda cuti iz sasvim glupih bojazni da necete razumeti, a mozda bi ga gledale drugim ocima da vam kaze da..ne znam…simpatise islamske teroriste ili ga pale pornici sa zivotinjama?
u stvari-postoje li tajne koje treba da ostanu bas to-tajne, a ako mislite da ne-kada je vreme da se tajne iznesu na posluzavnik, uz kafu i ratluk?
 
hm.
u sustini, zelim da me voli onakvu kakva jesam..dakle, ako moram nesto da krijem jer onda-nisam-dovoljno-dobra-ako-kazem, cela stvar je besmislena za mene.
a ne postojni nista sto ne zna neko.
s druge strane, mogu da ukapiram da je potrebno vreme da se nesto kaze, al da se nesto krije 10 godina..to bi mi srusilo ceo odnos.
 
Imam. Ne osećam potrebu da ih podelim, jer se ja koliko-toliko mirim sa tim, a ne vidim kako bi partneru značilo da zna za te stvari. To je nešto što ostaje u prošlosti.
Isto tako, ne volim da postavljam pitanja i kopam po tuđoj prošlosti, to na mene ne utiče. Zanima me samo šta se dešava od trenutka kada sam ja ušla u život te osobe, pa nadalje.

- - - - - - - - - -

hm.
u sustini, zelim da me voli onakvu kakva jesam..dakle, ako moram nesto da krijem jer onda-nisam-dovoljno-dobra-ako-kazem, cela stvar je besmislena za mene.
a ne postojni nista sto ne zna neko.
s druge strane, mogu da ukapiram da je potrebno vreme da se nesto kaze, al da se nesto krije 10 godina..to bi mi srusilo ceo odnos.

:) Ja sam u više navrata doživela da ljudi pobegnu kada im serviram neke priče iz prošlosti, koje čak nisu ni toooliko šokantne, iskreno. Zato ću u budućnosti dobro da razmislim ima li smisla spominjati išta od toga.
 
Imate li kosture u ormanu? Tajne za koje ne zna niko, stvari o kojima nikada ne pricate ni sa najblizima?
Da li je pocetak nove veze, koja sluti da moze da bude dobra, realna, stabilna, pravo vreme da se kostur izvuce ili ga ostavljate da zauvek kopni u senci, uz bojazan da ce kad tad iskociti?
Pricam o stvarima koje mogu da budu benigne za kvalitet veze, a i ne moraju: prezivele ste traumaticno iskustvo i zakopale ga da ga ni same vise nikada ne vidite, konvencionalan seks vam je prihvatljiv ali ono sto zaista u tom istom seksu volite je daleko od konvencionalnog, a vi iz pijeteta i cednosti :D cutite o tome, baba tetka vam je bila sajko i umrla zakljucana u supi, skrivena od sveta, imate dete koga ste se odrekli po rodjenju i dali na usvajanje..da li sacekati da veza odmakne i izaci sa tajnama, cutati ili reci na pocetku, dok partner jos moze da ode od vas,sa bolom zbog gubitka, koji je u tom trenutku prihvatljiv?
i obrnuto-da li zelite da znate bas sve o novom partneru ili smatrate da neke stvari mogu da ostanu zakljucane, uz svest da kvalitet njegovih emocija nije nacet time sto krije od vas?mozda cuti iz sasvim glupih bojazni da necete razumeti, a mozda bi ga gledale drugim ocima da vam kaze da..ne znam…simpatise islamske teroriste ili ga pale pornici sa zivotinjama?
u stvari-postoje li tajne koje treba da ostanu bas to-tajne, a ako mislite da ne-kada je vreme da se tajne iznesu na posluzavnik, uz kafu i ratluk?

imam sijaset stvari koje ne delim sa drugima
neke iz predostroznosti, neke zato sto ne zelim da o tome pricam, neke zato sto nisu nicija stvar do moja
takodje ne ocekujem i ne trazim da neko svoj zivot prostire preda mnom poput masnog tepiha gde treba da sagledam i budem svesna svake fleke i razderotine
ne krijem kakva sam, ako se na to misli, samo ne pokazujem sve od sebe svima u svakom trenutku

btw, neverovatno je koliko ljudi nekada ne zele da vide nase pravo lice, vec samo zude za sopstvenom predstavom koju su o nama stvorili
sa time sam se vise puta suocila
 
Poslednja izmena:
Imam, ali zelim da budem prihvacen kao to sto jesam, bez ustezanja, bez filtera.
Otvorena sam knjiga, ali preduslov je da ne krene kamenjem po meni, pljuvanjem i sl, jer ako osetim da je takva osoba koja ne moze da razume, tolerise, zatvaram se i ne pominjem to.
 
moj osnovni problem je sto sam potpuno obicna. dosadna takoreci. prava linija. nema mistike, nema tajni..nema.
a uoce me kao jaku, samosvesnu zenu..i imaju velika ocekivanja.
a ja-pile.
bruka.:eek:
mozda biih trebala da pocnem da krijem tu pilecu prirodu:sad2:
 
Imate li kosture u ormanu? Tajne za koje ne zna niko, stvari o kojima nikada ne pricate ni sa najblizima?
Da li je pocetak nove veze, koja sluti da moze da bude dobra, realna, stabilna, pravo vreme da se kostur izvuce ili ga ostavljate da zauvek kopni u senci, uz bojazan da ce kad tad iskociti?
Pricam o stvarima koje mogu da budu benigne za kvalitet veze, a i ne moraju: prezivele ste traumaticno iskustvo i zakopale ga da ga ni same vise nikada ne vidite, konvencionalan seks vam je prihvatljiv ali ono sto zaista u tom istom seksu volite je daleko od konvencionalnog, a vi iz pijeteta i cednosti :D cutite o tome, baba tetka vam je bila sajko i umrla zakljucana u supi, skrivena od sveta, imate dete koga ste se odrekli po rodjenju i dali na usvajanje..da li sacekati da veza odmakne i izaci sa tajnama, cutati ili reci na pocetku, dok partner jos moze da ode od vas,sa bolom zbog gubitka, koji je u tom trenutku prihvatljiv?
i obrnuto-da li zelite da znate bas sve o novom partneru ili smatrate da neke stvari mogu da ostanu zakljucane, uz svest da kvalitet njegovih emocija nije nacet time sto krije od vas?mozda cuti iz sasvim glupih bojazni da necete razumeti, a mozda bi ga gledale drugim ocima da vam kaze da..ne znam…simpatise islamske teroriste ili ga pale pornici sa zivotinjama?
u stvari-postoje li tajne koje treba da ostanu bas to-tajne, a ako mislite da ne-kada je vreme da se tajne iznesu na posluzavnik, uz kafu i ratluk?

Па ствари попут детета датог на усвајање или менталних болести у породици/фамилији мислим да не треба крити. Није то срамота
 
hm...ako nesto skrivamo, mora li to skriveno da nas determinise kao osobu? ako mu sutra priznam TO, hocu li postati manje JA od one danas? mislim da me to pitanje i vise muci od samog poriva da istresem sve na sto (ne ja, nego moja drugarica :mrgreen:).
sacekati dok ojacate ili mu dati sansu da kaze "ej, ne mogu ja sa tim da funkcionisem". pitam se i u vezi sebe same, isto pitanje.
treba li sa nekim pojesti dzak soli, pa reci "e sada smo dovoljno jaki, sedi i slusaj"
mada, moram priznati da kod mene trenutno preovladjuje poriv da bih, kada bi me taj neko posadio ispred sebe i rekao "sedi i slusaj", najverovatnije zapusila usi rukama i rekla da ne zelim da cujem.
sad se ne svidjam sama sebi bas narocito :neutral:
 
to je vise filozofsko pitanje, ako si ubio coveka ili se hebao sa hokejskim timom, da li te to determinise kao osobu
ne postoje savrseni ljudi, a negde ogromna vecina ljudi su podjednako dobri i losi..i vredni ljubavi..
 
to je vise filozofsko pitanje, ako si ubio coveka ili se hebao sa hokejskim timom, da li te to determinise kao osobu
ne postoje savrseni ljudi, a negde ogromna vecina ljudi su podjednako dobri i losi..i vredni ljubavi..

ali ako si se hebala sa hokejaskim timom, a potom ih sve pobila i pri tome cuvas pak u ormaru da se s vremena na vreme prisetis lude mladosti, onda je ipak bolje da cutis o tome :malav:
 
btw, neverovatno je koliko ljudi nekada ne zele da vide nase pravo lice, vec samo zude za sopstvenom predstavom koju us o nama stvorili
sa time sam se vise puta suocila

o da, da. nekada dignes ruke od ubedjivanja u suprotno, ali tu mesta pravoj vezi, ni ljubavnoj, a ni drugarskoj, mislim da nema. kada te unapred kalupe u stvorenu sliku, a tebe ram zulja, postoji problem u startu.

moj osnovni problem je sto sam potpuno obicna. dosadna takoreci. prava linija. nema mistike, nema tajni..nema.
a uoce me kao jaku, samosvesnu zenu..i imaju velika ocekivanja.
a ja-pile.
bruka.:eek:
mozda biih trebala da pocnem da krijem tu pilecu prirodu:sad2:

a i ovo, da. ocekuju Xenu ratnicu, a dobiju zenu od krvi i mesa i tacno vidis kako obese nos. ono, mogu ja da vadim korbac po potrebi, ali takvi sto korbac iskaju meni nisu zanimljivi.
i opet, eto problema. :)

Па ствари попут детета датог на усвајање или менталних болести у породици/фамилији мислим да не треба крити. Није то срамота
nije i ne treba da bude, ali bas ovo oko usvajanja je prica kojoj znam aktere i nije se dobro zavrsila. covek nije mogao da prihvati istinu, srozala mu se u ocima kao zena, ljudsko bice, sta znam.

zato i postavih temu, ima stvari o kojima zaista ne pricamo okolini, stvari na koje nismo ponosni, a uradili smo ih. ako partnera poistovetimo sa okolinom tj damo mu status posmatraca, pff....
 
ali ako si se hebala sa hokejaskim timom, a potom ih sve pobila i pri tome cuvas pak u ormaru da se s vremena na vreme prisetis lude mladosti, onda je ipak bolje da cutis o tome :malav:
pff
sve bi neko mogao da svari.
i sve je stvar percepcije..i toga zasto biramo ljude za koje mislimo da nas ne bi prihvatili takve kakvi smo:)
 
Ne postoji stvar koju niko ne zna ô meni
Mislim da ne
Nemam sta da krijem u sustini,kome se ne svidja ciao
Ovo pricam globalno,ne prijavljujem bas svima sve :lol: npr sto bih rekla kevi da smotam dzoint povremeno?to su kontraproduktivne St ari
 
to je vise filozofsko pitanje, ako si ubio coveka ili se hebao sa hokejskim timom, da li te to determinise kao osobu
ne postoje savrseni ljudi, a negde ogromna vecina ljudi su podjednako dobri i losi..i vredni ljubavi..

:rumenko: moze odbojkaski?

ma naravno da ne postoje savrseni, ali postoje tajne i ljudi koji tajne kriju.
 
pff
sve bi neko mogao da svari.
i sve je stvar percepcije..i toga zasto biramo ljude za koje mislimo da nas ne bi prihvatili takve kakvi smo:)

cekaj, cekaj, ovo je poenta.ne mislim da ne bi prihvatio, nije on problerm nego JA .ja i moja spremnost da pricam o necemu svom ili slusam o slicnom.ne znam da li sam dovoljno jasna. :(
 
cekaj, cekaj, ovo je poenta.ne mislim da ne bi prihvatio, nije on problerm nego JA .ja i moja spremnost da pricam o necemu svom ili slusam o slicnom.ne znam da li sam dovoljno jasna. :(
a zasto ne bi?
mislis da si bila losa devojcica, ne mozes da oprostis sebi? volis da mislis o sebi kako si savrsena, pa ti te greske ruse tvoju sliku o tebi?
o mogu ja do sutra..samo se udobno namesti..:lol:
 

Back
Top