Kako maltretiranje u detinjstvu utice na razvoj pojedinca?

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Inspirisano ovim tekstom: http://www.sciencedaily.com/releases/2015/04/150428082209.htm

====================

U sustini tekst govori o tome da deca koju maltretiraju vrsnjaci imaju dugorocne posledice kao odrasli, tipa anksioznost, depresija i samoubilacke tendencije.
Kako da se pojedinac, dete, tinejdzer, nosi sa maltretiranjem i kako pomoci osobi koja je maltretirana (fizicki, verbalno)?
 
mrzi me citati tekst, pretpostavljam o cemu se radi, al ne samo to nego bilo kakvo maltretiranje djece moze dovesti do dugorocnih posljedica
mene nisu maltretirala djeca nego odrasli i evo dokle sam dogurala
jos sam ja vrlo jaka osoba, i mentalno i fizicki, i veliki borac i opet svako malo padam u tesku depresiju. taman se povadim pa opet
onda za slabe nije ni cudo
mozda ako im kasnije krene u zivotu, ima nade za njih da se vrate u normalu al ako ih zivot nastavi da tare i dalje kroz zivot kao mene, bogami tesko da im neko moze pomoci ako sami sebi ne pomognu
nisam strucna al cisto sumnjam a prosto ne vjerujem:(
 
Inspirisano ovim tekstom: http://www.sciencedaily.com/releases/2015/04/150428082209.htm

====================

U sustini tekst govori o tome da deca koju maltretiraju vrsnjaci imaju dugorocne posledice kao odrasli, tipa anksioznost, depresija i samoubilacke tendencije.
Kako da se pojedinac, dete, tinejdzer, nosi sa maltretiranjem i kako pomoci osobi koja je maltretirana (fizicki, verbalno)?

fizicki - oko za oko
verbalno - ignorisati
 
u novim vremenima je sve trauma i ugrozavanje pa tako ce i roditelji na robiju kad dete po turu cusnu,mi smo maltretirali i nas su u skoli i ne vidim da se iko ubio ili imao posledice,cak sta vise kad se sretnemo ispricamo se i postoji obostrano postovanje ili vidno kajanje,odrasli smo i drugacije vaspitani,sve je bilo totalno bezazleno iz ovog ugla iako tada traumaticno
 
Ko su ta deca koja su maltretirana? Stidljiva, povučena, neuglednog izgleda koja zbog nedostatka samopouzdanja imaju otežan razvoj i bez dodatnog maltretiranja od drugih jer i sama veruju u to da treba da budu maltretirani. To je začaran krug iz koga bez pomoći ne može da se izađe. Da li su te osobine urođene ili je u većoj meri vaspitanje i odnos roditelja prema detetu u pitanju, to ne možemo tačno da znamo. Ali, ako se problem ne prepozna na vreme nego u kasnijim godinama, to se teško iskorenjuje jer je duboko u podsvest usađena ideja o sopstvenoj bezvrednosti.
 
Sve ima svoju meru, to bi bio moj odgovor na post drugi iznad. Kao i kod drugih zivotinjskih rasa nomralno je da u odrastanju postoji igra, tuca, rivalitet, ali ako to predje u selektivno maltretiranje pojedinca to je nesto drugo.

Ako svaki dan tokom skolovanja slusas omalovazavanja, ako nedeljno dolazis isecene koze ili u modricama, ne verujem da ces bas ostait zdrav, npr na kraju srednje ces bar tipa da odskocis metar i po kad na ulici cujes sirenu auta, dok su tvoji vrsnjaci vec polozili za ista... Zasto se dete ne brani od toga, nzm verovatno ima razloga u pojedincu, u vaspitanju, mene je npr bilo sramota da bilo kome priznam, najveci cilj je bio da sto manje njih vidi, i onad se posle par godina pitas pa jbt, kako je to tako, da sam toliko glup il sta,... ali nisam jedini koji se nije bar dovoljno suprostavljao, mozda pre svega sto smo bili deca, i nismo mogli da se snadjemo..
. A mogao bi malo i da kazem iz prve ruke kako je to u tehnickoj skoli sa njenim profesorima, npr jedan lik je bukvalno bio vreca za boks i na njemu je trenirao samo jedan drugi lik, svaki odmor, skoro sve 4 godine, jedan lik je jedino tukao na casu onoga ko sedi ispred njega, iz sve snage, obicno su profesori samo posmatrali, neki se cak i smejali, npr razredni straresina, treci je opet bio sitan i vec tako predodredjen za maltretiranje, koje je krenulo jos rano u osnovnoj i najgore je prosao, verovatno nece nikad biti ono sto bi bio bez toga. Eto i nisu bas toliko kriva ta deca koja maltretiraju koliko, prosvetni radnici oni prvo, pa roditelji dece, kao sto sam gore pomenuo neki su se smejali nasilju, neki profesori samo sto nisu bili tuceni, vecinu nije bilo briga niti su reagovali niti nikome rekli: eto taj i taj pravi proble. A kuci roditeljima najveca briga kako malog sto pre da uvedu u drustvo da dobije neka posla, pa nema veze kakao je drustvo ili on sam, ni da li ce zavrsiti skolu samo da se snaje sto bi rekli, a za devojke da joj sto pre nadju nekog da je izdrzava, nema veze kakva ce to biti veza i koliko on straiji, samo nek sto pre postane macka, kakva se osecanja imati i odnos sa vrsnjakinjama nema veze...
Fazon je sto jedno drugo vuce, pa recimo ako si genetski povucena, ili depresivna, ili ne do bog sklona neim jacim neurozama ili psihozama, osoba, vise ces imati problema u drustvu, jos i ako si siromasan (ko i veci deo srbije) eto dobitna kombinacija za kasniju bosest i jos gore, ako u bar jednoj od te tri stvari mas srece moze sve bezbolnije da prodje...

Moj savet svima je da se sto pre nekom obrate, ako vam je tesko nadjite bar nacin da se anonimno obratite, pa bar nama na krstarici, trazite dobre osobe i nacicete, od cekanja nema nista, posle cete se pitati u cemu mi prodje detinjstvo i kakva mi je mladost. Ako samo kad dodjet kuci iz skole butete mastali kako im se svetite postacete kao ona lik sto je ubio Tijanu proslog leta, ako budete sanjali da druge stitite ostacete samo u lepoj masti i zivot ce vas pregaziti tako. Nije mi smo jasno kako svi ti proseori mogu tako nisko da spadnu da ih samo njihova ****** zanima, ja da sam na njhovom mestu ili bi se borio protiv nasilja u mojoj skoli ili bi reko pa pa diretore pa makar travu pasao posle... Krivo je drustvo sto nista ne preduzima za decu, kao i po svim drugim pitanjima i ko zna koliko cemo jos bez ikakvih planova srljati kroz ovu Srbiju, ko neki copor koji se u beznadju samo bori za vlast
 
Ko su ta deca koja su maltretirana? Stidljiva, povučena, neuglednog izgleda koja zbog nedostatka samopouzdanja imaju otežan razvoj i bez dodatnog maltretiranja od drugih jer i sama veruju u to da treba da budu maltretirani. To je začaran krug iz koga bez pomoći ne može da se izađe. Da li su te osobine urođene ili je u većoj meri vaspitanje i odnos roditelja prema detetu u pitanju, to ne možemo tačno da znamo. Ali, ako se problem ne prepozna na vreme nego u kasnijim godinama, to se teško iskorenjuje jer je duboko u podsvest usađena ideja o sopstvenoj bezvrednosti.
odlicno si sagledala stvar!, jos bi samo dodao da i ako budu ksnije ispitivali koliko vrede, uvek ce postaljati stvari: koliko vredim u tome i tome u onosu na TOG I TOG, a ne koliko sam zapravo dobar u necemu bez poredjeja sa drugima, sam za sebe, a to poredjnje nikako nije dobro ni zdravo
 
Ko su ta deca koja su maltretirana? Stidljiva, povučena, neuglednog izgleda koja zbog nedostatka samopouzdanja imaju otežan razvoj i bez dodatnog maltretiranja od drugih jer i sama veruju u to da treba da budu maltretirani. To je začaran krug iz koga bez pomoći ne može da se izađe. Da li su te osobine urođene ili je u većoj meri vaspitanje i odnos roditelja prema detetu u pitanju, to ne možemo tačno da znamo. Ali, ako se problem ne prepozna na vreme nego u kasnijim godinama, to se teško iskorenjuje jer je duboko u podsvest usađena ideja o sopstvenoj bezvrednosti.

Ovo je bas lepo receno.

Inace iz licnog iskustva mogu da kazem ono sto sam ja osetio kao posledice toga. Nisam skoro nikad bio fizicki maltretiran, pre bih to nazvao ponizavanje.

Uglavnom imas osecaj nize vrednosti, inferiornosti a istovremeno osecas i potiskujes bes i osvetoljubivost prema tim ljudima, a sasvim je moguce da generalizujes to i na ostale. Ja sam to doziveo nekako kao gubljenje poverenja i stvaranje nekog neprijateljstva prema ljudima generalno. I onda si nekako uvek plasljiv i anksiozan. I depresija je naravno tu.

Mislim da se ovo resava kao i svaki drugi neuroticni poremecaj, samo sto je uzrok drugaciji. Druzenje i dobri odnosni sa ljudima definitivno mogu da uticu pozitivno na samopouzdanje. Potrebno da je osoba opet vrati ono poverenje u ljude..
 
Ovo je bas lepo receno.

Inace iz licnog iskustva mogu da kazem ono sto sam ja osetio kao posledice toga. Nisam skoro nikad bio fizicki maltretiran, pre bih to nazvao ponizavanje.

Uglavnom imas osecaj nize vrednosti, inferiornosti a istovremeno osecas i potiskujes bes i osvetoljubivost prema tim ljudima, a sasvim je moguce da generalizujes to i na ostale. Ja sam to doziveo nekako kao gubljenje poverenja i stvaranje nekog neprijateljstva prema ljudima generalno. I onda si nekako uvek plasljiv i anksiozan. I depresija je naravno tu.

Mislim da se ovo resava kao i svaki drugi neuroticni poremecaj, samo sto je uzrok drugaciji. Druzenje i dobri odnosni sa ljudima definitivno mogu da uticu pozitivno na samopouzdanje. Potrebno da je osoba opet vrati ono poverenje u ljude..

isto super receno

a kako povratiti vjeru u ljude
meni bi to pomoglo
 
isto super receno

a kako povratiti vjeru u ljude
meni bi to pomoglo

Pa ono sto je sigurno je da je to jedan proces, a ne nesto sto moze da se promeni preko noci. Ako primetimo neprijateljstvo prema ljudima, treba da se zapitamo odakle dolazi to neprijateljstvo, i da li je ono opravdano ili ne. I samo lagano, bez preterane kritike prema samom sebi. I mislim da pomaze socijalizacija sa osobama sa kojima nam je lepo, naci neku grupu u kojoj se osecamo prihvaceno, i sto se osecamo jacima i prihvacenijima to slabi i potreba da se branimo od ljudi, ali naravno nije lako sve to sprovesti u delo. :)
 
Pa ono sto je sigurno je da je to jedan proces, a ne nesto sto moze da se promeni preko noci. Ako primetimo neprijateljstvo prema ljudima, treba da se zapitamo odakle dolazi to neprijateljstvo, i da li je ono opravdano ili ne. I samo lagano, bez preterane kritike prema samom sebi. I mislim da pomaze socijalizacija sa osobama sa kojima nam je lepo, naci neku grupu u kojoj se osecamo prihvaceno, i sto se osecamo jacima i prihvacenijima to slabi i potreba da se branimo od ljudi, ali naravno nije lako sve to sprovesti u delo. :)

ne mrzim ja ljude, nego oni mene
i gdje da nadjem ljude sa kojima mi je lijepo
i kako da se rijesim ovih sa kojima mi nije lijepo:confused:

ja njih pustam al nece oni mene:confused:
 
Pa eto ti teme za razmatranje :). Mozda ustvari ljudi ne mrze tebe toliko koliko ti mislis. Mozda samo eksternalizujes, znaci unutrasnje procese dozivljavas kao da dolaze sa strane. Recimo tipican primer moze da bude neko ko ima prestroge moralne zahteve prema samom sebi, a to oseca kao da drugi od njega ocekuju perfekciju, a ustvari on je taj koj ocekuje perfekciju od samog sebe, tako mozda ti mrznju prema sebi osecas kao da te drugi mrze, pa zbog toga ti gubis poverenje u njih i tako u krug.

Kako god, da ne idemo u of topik, znam da nije lako, i ni sam po nekad ne znam kako da izlazim na kraj sa glupostima, ali bitno je da ne odustajemo, i da verujemo da trudom i aktivnim radom na sebi mozemo da izvucemo neku korist od svega ovoga ;)
 
Pa eto ti teme za razmatranje :). Mozda ustvari ljudi ne mrze tebe toliko koliko ti mislis. Mozda samo eksternalizujes, znaci unutrasnje procese dozivljavas kao da dolaze sa strane. Recimo tipican primer moze da bude neko ko ima prestroge moralne zahteve prema samom sebi, a to oseca kao da drugi od njega ocekuju perfekciju, a ustvari on je taj koj ocekuje perfekciju od samog sebe, tako mozda ti mrznju prema sebi osecas kao da te drugi mrze, pa zbog toga ti gubis poverenje u njih i tako u krug.

Kako god, da ne idemo u of topik, znam da nije lako, i ni sam po nekad ne znam kako da izlazim na kraj sa glupostima, ali bitno je da ne odustajemo, i da verujemo da trudom i aktivnim radom na sebi mozemo da izvucemo neku korist od svega ovoga ;)

a ti pojma nemas koliko je mene briga sto oni mene mrze

slobodnu nek izvole, nek me mrze, nek samo mene mrze na svijetu cijelom zabole me, samo nek me ostave na miru

ne diram ja njih i nek ne diraju ni oni mene ;)

meni je u mom cosku samoj savrseno dobro, ja cu se vec zabaviti nekako, samo nek ne zalaze u moj kutak nek izadju iz njega

a oni sto ne mogu da dopru do mene neka prestanu preko mojih bliznjih da me zajbavaju, neka i njih ostave na miru

toliko
 
a ti pojma nemas koliko je mene briga sto oni mene mrze

slobodnu nek izvole, nek me mrze, nek samo mene mrze na svijetu cijelom zabole me, samo nek me ostave na miru

ne diram ja njih i nek ne diraju ni oni mene ;)

meni je u mom cosku samoj savrseno dobro, ja cu se vec zabaviti nekako, samo nek ne zalaze u moj kutak nek izadju iz njega

a oni sto ne mogu da dopru do mene neka prestanu preko mojih bliznjih da me zajbavaju, neka i njih ostave na miru

toliko
nije mi jasno sta moze da te veze za te ljude koji nisu dobri prema tebi, ja kad sam zavrsio skolu nista nije moglo vise da nas veze i osecaj je bio vaaauuu, i ako bi neko nesto pricao, bilo bi izla ledje i obicno bi to bile neke budale koje su i meni i mojima postale smesne, a ako imas problema u svacijoj rodbini se nadje jedan jak i lud, koji bi mogao malo da ih priupita i propusti kroz sake:mrgreen:

dok smo bili deca tad su nas vredjali i tukli, sad cine da smo potisnuti, nevidljivii, i u jednom i u drugom ih je podrzavalo drustvo

tri primera iz iskustva, svi su bili maltretirani kao deca, prvi poznanik je nastavio da zivi samo u kuci, roditelju mogu tako da ga izdrzavaju, da li ce nastaviti nihovo zanimanje ili ne videcemo, drugi poznanik je prilicno inteligentan, zavrsio je programiranje i lako i super se snalazi u poslovnom drustvu, ali drugih kontakata nema, i ja kao treci, i kao glup i siromasan moram da se snalazim:mrgreen:, hteo ne hteo, pa makar i brzinom puza otvarajucii se prema ljudima

treba da u mislima na trenutak odvojis na stranu sva losa iskustva i sve ljude koji ti smetaju, i onda se upitas: da li zelim da budem u kontaktu sa ljudima? , dobre ljude, ljude od kojih ces imati nesto, kao i oni od tebe i ljudi koji su ti srodne duse uvek ces pronaci

postoji nesto sto je jace od verbalne komunikacije, i ljudi to prvo osete, na primer neko i hoce da zapocne dobre odnose sa drugima, ali je u nekom napetom, ostrom stanju ili pak kontra uvek bez stava, sa prihvatanjem i osmehom sta god da mu se kaze, ili neko je stalno u premisljanu ovamo trazim te ali u sebi i dalje mislim bolje da ne dodjes, svako je razlicit, to su neki primeri koje sam primetio kaod ljudi koji su imali losa iskustva, na kraju krajeva i sam imam nekakav problem da imam nekoga za prijatelja da ne ostane samo na poznaniku, ali sam sebe shvatiti je ponekad tesko
 
ne mrzim ja ljude, nego oni mene
i gdje da nadjem ljude sa kojima mi je lijepo
i kako da se rijesim ovih sa kojima mi nije lijepo:confused:

ja njih pustam al nece oni mene:confused:
Ne obracaj paznju na one koji te gnjave.Niko ali niko ne mora da trpi nekoga.Opcija ignor uvek pali.Ili jednostavno postavis doticnog coveka pred sebe i kazes sve sto ti smeta.Istina oslobadja.Kada se otreses takvih i nadjes svoj mir lako ce ti prici pozitivniji.Niko tebi ne moze da krade paznju i vreme ako mu ti to ne dozvolis.
 

Back
Top