Prve godine uđem u market, a trgovac nas u stopu prati, market prazan, on nas sumnjičavo gleda i to bezobrazno.
Uveče izađemo na koktel u jedan lep restoran, ali greškom sednemo tamo gde se večera.
Sedimo, a tri konobara stoje jedan pored drugog, niko neće da priđe.
Tek kad ih je gazda poterao, prišli su.
Oni vole kad im dođu Grci, pa žderu do ponoći, a od nas ne bi bio veliki bakšiš.
To je bilo u Nei Poriju.
Kad sam bila u Polihronu, jedna žena iz Srbije je pričala kako ju je izvređala apotekarka na nacionalnoj bazi. Rekla joj je drsko: ,,Vi Srbi ste kao Cigani''.
Mi smo nešto kupovale u marketu poslednjeg dana za put i imala sam samo 20 eura ukrupno, a prodavačica mi je besno tresnula kusur.
Kad sam dolazila u Pefkohori, bus je stao da iskrca putnike kod jedne vile i preprečio put na kratko.
Grkinja iza nas je izašla iz kola i počela da vrišti i dere se, treska po kolima i psuje nas.
U Leptokariji su od nas tražili da poručujemo piće na svaka dva sata zbog ležaljki.
Moja prijateljica malo zastala da odluči šta će, a konobarica će na to drsko da požuri.
Tresnula nam je piće, nije ni obrisala stočić ni ispraznila pepeljaru iako sam je zamolila.
Onda je sela sa nekim Grcima odmah iza nas i nešto su pominjali Srbiju, očito ne po lepom.
Da ne grešim dušu, u Haniotiju je Grk, recepcioner, bio veoma ljubazan, ali vlasnik je neki Rus i ceo personal bili su Rusi.
Još nam je dao kompliment da ne izgledamo kao da smo iz Srbije, nego kao Šveđanke.
Očito da u nama gledaju tešku sirotinju i Ciganliju.
Početkom aprila bila sam u Egiptu, samo što me nisi nosili na rukama!
Čak su i u Herceg Novom mnogo ljubazniji, nego Grci.