Продаја "Авала филма": Држава рапродаје национално културно благо!

комшија

Stara legenda
Poruka
89.975
http://www.slobodnaevropa.org/content/prodaja-fonda-avala-filma/26968315.html


Dušan Komarčević

21.04.2015




Ono na šta su pojedini filmski radnici prethodnih godina upozoravali, na korak je do ostvarenja. Nakon godina tavorenja u stečaju, „Avala film“, najveći studio u bivšoj Jugoslaviji u kojem su snimljena neka od najznačajnijih ostvarenja na ovim prostorima, 22. aprila bi trebalo da na aukciji dobije novog vlasnika. Osim 20.000 kvadratnih metara poslovnog prostora i više od 30 hektara zemljišta, budući vlasnik će, sve je izvesnije, dobiti i producentska prava na više od 600 igranih i dokumentarnih filmova. Među njima su i dela ovenčana nagradama na svetskim festivalima u Kanu, Berlinu i Veneciji. Deo filmskih radnika pokrenuo je inicijativu da se ovaj filmski katalog tretira kao kulturna baština, no država je, kao i prethodnih godina, ostala nema.
[/SIZE][/B]


632DA364-F1D7-4AD3-8ABD-5137EAA57F35_w640_r1_s.jpg


Filmska arhiva u "Avali filmu"



Kultno ostvarenje Saše Petrovića „Skupljači perja“ samo je jedan od više stotina filmova iz kataloga „Avale filma“ koji bi, zajedno sa inventarom i zemljištem ovog preduzeća, mogli da pripadnu privatnom licu.

U nameri da ukaže na pogubnost ovakvog ishoda, ekipa nagrađivanog dokumentarnog filma “Cinema Komunisto” Mile Turajlić pokrenula je kampanju “Grad izgubljenih filmova” i onlajn peticiju kojom traži da katalog “Avale filma” bude nacionalizovan i dat na raspolaganje Jugoslovenskoj kinoteci


E67550E8-AEA6-4AE8-B52E-11C64513A161_w640_r1_s.jpg


Mila Turajlić


Filmovi koji su finansirani društvenim sredstvima, što će reći da je društvo učestvovalo u njihovom finansiranju i nastanku, odjedanput postaju privatno vlasništvo jedne osobe koja sa njima dobija pravo da raspolaže kako god želi. Znači, bilo koja institucja poput neke svetske kinoteke ili bilo koje obrazovne ustanove u Srbiji koja bi želela da prikaže, na primer, ’Slavicu’ svojim studentima, morala bi da se obrati vlasniku producentskih prava, a to je u ovom slučaju neko ko će kupiti ’Avalu’ pre svega sa nekom idejom građevinskog poslovanja. Dakle, sad vi nekom građevincu tražite dozvolu da prikažete neki stari jugoslovenski film. Tu postaje jako problematično“, kaže naša sagovornica.
9677E4BE-47F1-4841-9CBF-CF5B5AB4BFB2_w268_r1.jpg


"Avala film"


Osim „Skupljača perja“ i „Slavice“, prvog celovečernjeg jugoslovenskog filma,u produkciji „Avale filma“ nastali su i neki od filmova čuvenog reditelja Miloša Radivojevića, poput ostvarenja „Dečko koji obećava“.
Radivojević u razgovoru za Radio Slobodna Evropa ne skriva ogorčenje zbog moguće prodaje filmskog fonda.

“Ako se to dogodi, to će biti apsolutni civilizacijski slom. Niže od toga ne može da se ode. Da veliki broj blistavnih, sjajnih, kreativnih ljudi koji su čitav život uložili u neku vrstu stvaralaštva koje je kapitalno za istoriju ove sredine – dakle, ti ljudi ostaju bez svog dela. Ne bez svog dela, bez čitavih svojih života. Dakle, to je apsolutno oduzimanje prava na kreativni život. Jer, nisam ja Miša Radivojević, ja sam moji filmovi”, rekao nam je autor filmova “Kvar”, “Uvod u drugi život”, “Čavka”, “Odbačen”…



“Avala film” je u stečajnom postupku od 2011. godine, kada je Privredni sud u Beogradu doneo je rešenje o bankrotstvu firme. Problemi ovog preduzeća počinju još devedesetih, u vreme kada je “Avalu film” preuzeo “Jugoeksport”, na čijem je čelu bio izvesni Slobodan Anđić, koga mediji povezuju sa Slobodanom Miloševićem.
Kada je “Jugoeksport” pao u stečaj sa sobom je povukao i “Avalu”, pa je Privredni sud naložio prodaju celokupne imovine kako bi se namirili poverioci.
Kada je “Jugoeksport” pao u stečaj sa sobom je povukao i “Avalu”, pa je Privredni sud naložio prodaju celokupne imovine kako bi se namirili poverioci.

Jugoslovenska kinoteka je nedavno, po Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, uputila prigovor Privrednom sudu s molbom da se katalog „Avala filma“ izuzme iz licitacije. Međutim, taj dopis je odbijen s obrazloženjem da ne postoji nikakav osnov s obzirom na to da je u odluci suda primenjen Zakon o stečajnom postupku, potvrdio nam je Radoslav Zelenović, v.d. direktor Kinoteke.

“Ne razumem kako ne postoji nikakav osnov za prigovor, zato što su to pre svega filmovi autora i mislim da je mnogo prirodnije da porodice autora koriste prava na te filmove, a ne neki tajkuni koji će to da kupe”, kaže Zelenović.

“Ne znam koliko je moguće isterivati tu stvar do kraja, jer u sredu (22. aprila) je zakazana prodaja. Videćemo šta će se desiti, ali to stvarno otvara ogroman broj pitanja. Šta ako stranac kupi taj filmski fond i sutra moraš da ideš da kupuješ sopstvene filmove da bi mogao da ih prikazuješ?”, dodaje.

Nešto slično onome što se danas događa preduzeću „Avala film“ pre nekoliko godina desilo se „Dunav filmu“, čiji je kompletni fond takođe pripao novom vlasniku.

Država i resorno Ministarstvo kulture i informisanja se, pak, upadljivo drže po strani, nadajući se valjda da će ukoliko dovoljno dugo žmure, problem sam od sebe biti rešen.


Država i resorno Ministarstvo kulture i informisanja se, pak, upadljivo drže po strani, nadajući se valjda da će ukoliko dovoljno dugo žmure, problem sam od sebe biti rešen.

Jedan od predloga za spas filmskog gagnata nedavno je izneo reditelj Srđan Dragojević koji smatra da bi trebalo prodati jedan deo “Avale”, pa da se od tih sredstava napravi novi studio.

„Država treba da isplati šest miliona evra poveriocima i da u saradnji sa Gradom Beogradom obavi prenamenu zemljišta i 40 hektara najboljeg građevinskog zemljišta proda na tenderu. Vrednost tog zemljišta je oko 80 miliona evra. Sa tih 80 miliona evra bi mogao da se izgradi novi mali studio za srpsku kinematografiju, a mogla bi da se obnovi kompletna bioskopska mreža u Srbiji”, rekao je nedavno medijima Dragojević.


Procenjeno je da filmovi u „Avalinom“ katalogu vrede oko 58 miliona dinara. Mila Turajlić se, kako sama priznaje, nadala da će država prepoznati kultuni značaj bar u filmovima, ako već nije videla interes da sačuva „Avalu“.

„Meni je i dalje nejasno kako neko može da proceni vrednost ’Skupljača perja’ i da kaže koliko taj film danas vredi. Tu se u stvari vidi taj nedostatak. Mi smo jedna siromašna zemlja i možda nije čudno da neko misli da jedan filmski grad treba prodati da bi se pokrio penzioni fond. Tu čak i razumem argumente za to, iako su mi oni strani. Ali da se ne zaštiti fond filmova, to je nešto što zaista govori o nemaru države“, zaključuje Mila Turajlić.

Organizatori kampanje “Grad izgubljenih filmova” će 22. aprila, nakon aukcije organizovati tribinu u bioskopu “Zvezda”, još jednoj žrtvi brutalne privatizacije u kojoj je stradao “Beograd film”, zajedno sa 14 bioskopskih sala.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Млади левичари ће ослободити "Авала филм" као што су и биоскоп "Звезда".

- - - - - - - - - -



Тако је.

Само ви лепо истребите ту мафију, а ја ћу онда моћи чисту да је купим.
 
Da je bilo ovakve kuknjave kada su poklanjali strancima najprofitabilnija preduzeća od kojih je Srbija živela i poziva na govnjive motke danas se Avala film ne bi prodavao na ovaj način.

Ovako je inertnost i glupost pobedila.

Nije zbog gluposti nego zbog straha.
Kao što ni jedan gastarbajter ne želi da ga vrate a taman dobio papire pa pristaje na sva ponižavanja
tako i pridošla populacija u Beograd nije želela da se buni za zemljake kada su prodavali firme prvo od zemljaka pa njihove.
Računalo se na strah a ne na glupost.
U glupsti nekad može da se učini nešto kapitalno dobro (padne jabuka na glavu) a u stahu ne može.

Kao što je gastarbajtera sramota da ga vrate u zemlju iz koje došao tako i pridošlog gradjanina Beograda sramota da ga vrate u matično selo.
Bolje da propadnu iz straha nego da im se smiju glupi.

- - - - - - - - - -

A Skupljači Perja je sto put realniji film nego bilo koja superromansirana prošlovekovna Srbija gde se svi oblačili lepo pa pazili šta pričaju
onoliko naivan i dobrodušan svet prosto ne znam kako su saznali kako se razmnožava?
 
ne valja da firma bude na budžetu, to je štetno po budžet
šansa je IT SEKTOR i MENADŽMENT

samo sa dobrim menadžerima i IT stručnjacima Srbija može biti lider regiona

- - - - - - - - - -



kakvo ti je to pitanje "ŠTA ONI ZNAJU O AUTORSKIM PRAVIMA"?


To ti je kad narežeš CD pa izneseš na ulicu da preprodaš,
niko se ne oglasi, ni proizvodjač ni distributer, čak niko to ne uvozi za Srbiju
ali ovi što znaju šta to znači odmah te osude na godinu dana za PRIVREDNI KRIMINAL
Drugar dobio ukupno 2.5 godine za štap diskova... pošto je to KRIVIČNO sad ne može da se zaposli ni kao fizikalac...

- - - - - - - - - -



čini ti se da su u nekim dugovima?
veruj da je zbog bahanalija i masnih kolača
najmanje zbog filmske mafije gde recimo za 100 repriza Boljeg Života sao Dragan Bjelogrlić dobije apanažu za reprize pa snima "Moj te Video"
a Dragan Nikolić i Svetlana Bojković dobiju lizalicu...

pričala nešto pokojna Sonja Savić u Balkanskoj... narkomanka bre... ovolika igla...

шта би било са тобом када би бар једном ИЗОСТАВИО ЛУПЕТАЊЕ...:roll:

1. АУТОРСКА ПРАВА сваки ангажован уметник остварује ПРИЛИКОМ ПОТПИСИВАЊА УГОВОРА
О СНИМАЊУ (рецимо за снимање неког филма) који садржи и ОДРЕДБУ О ВИСИНИ
НАКНАДЕ ПРИЛИКОМ РЕПРИЗИРАЊА ЗА АУТОРСКА ПРАВА .........

2. То што је Бјелогрлић ЗАРАДИО од реприза а Николић и Бојковићева су добили "лизалицу" то само
значи да НИСУ ПРОЧИТАЛИ УГОВОР КОЈИ СУ ПОТПИСИВАЛИ.......
 
Увек иста прича. Заинтересовани купац хоће да купи фирму.. Обраћа се политичару. Политичар зове политички постављеног директора и издаје наредбу: "Гурај у стечај!". Директор разваљује фирму, а обилато припомаже и држава која не плаћа фирми оно што јој дугује. Када би јој платила, фирма би могла да плати оно што дугује нпр. ЕПС-у или СрбијаГасу или неким добављачима. Али, не. Одлучено је да фирма иде у стечај и да буде продата за смешне паре заинтересованом купцу са почетка приче. На крају, сви који су у овој причи учествовали презадовољни су и препуни су самопоуздања и самопоштовања, јер су успешни и нешто су урадили и стекли у животу.
 
шта би било са тобом када би бар једном ИЗОСТАВИО ЛУПЕТАЊЕ...:roll:

1. АУТОРСКА ПРАВА сваки ангажован уметник остварује ПРИЛИКОМ ПОТПИСИВАЊА УГОВОРА
О СНИМАЊУ (рецимо за снимање неког филма) који садржи и ОДРЕДБУ О ВИСИНИ
НАКНАДЕ ПРИЛИКОМ РЕПРИЗИРАЊА ЗА АУТОРСКА ПРАВА .........

2. То што је Бјелогрлић ЗАРАДИО од реприза а Николић и Бојковићева су добили "лизалицу" то само
значи да НИСУ ПРОЧИТАЛИ УГОВОР КОЈИ СУ ПОТПИСИВАЛИ.......

1) Ne može patrolni pandur i dežurni sudija da procene ko je ugrožen ako nisu dobili prijavu od ugroženog i oštećenog
i da svoju procenu nazovu PRIVREDNI KRIMINAL

2) Dragan Nikolić i Svetlana Bojković su poznati po tome što ne čitaju ugovore, uglavnom rade za džabe i zato ih svi angažuju


MORE MITO NE ORI DRUMOVA...
 
шта би било са тобом када би бар једном ИЗОСТАВИО ЛУПЕТАЊЕ...:roll:

1. АУТОРСКА ПРАВА сваки ангажован уметник остварује ПРИЛИКОМ ПОТПИСИВАЊА УГОВОРА
О СНИМАЊУ (рецимо за снимање неког филма) који садржи и ОДРЕДБУ О ВИСИНИ
НАКНАДЕ ПРИЛИКОМ РЕПРИЗИРАЊА ЗА АУТОРСКА ПРАВА .........

2. То што је Бјелогрлић ЗАРАДИО од реприза а Николић и Бојковићева су добили "лизалицу" то само
значи да НИСУ ПРОЧИТАЛИ УГОВОР КОЈИ СУ ПОТПИСИВАЛИ.......

Kako se Bjelogrlic opario to ni sam Bog ne zna.

Ali tom coveku se mora skinuti kapa. Kao glumac nije bio nista senzacionalno ali kao kreator filmova i serija jeste.
Montevideo-sva 3 serijala i Vratice se rode i Moj rodjak sa sela su najbolja ostvarenja u istoriji srpskih filmova i serija. A treba znati da samo rodjaka nije radio Bjelogrlic.
A posto je ovo forum politika jos treba dodati da je politicka pozadina ovih ostvarenja Najrealnija(koliko je to moguce).Cak realnija i istinitija od Sinise Pavica.Sinisa Kovacevic bi sigurno radio jos realnija,istinitija dela da ima para,podrske,marketinga i sto je najvaznije dozvole.....

Poenta je da u Bjelogrlicevim ostvarenjima nema ispiranja mozga,najbezobraznijih lazi i nabijanja osecaja krivice Srbima u politickoj pozadini kao sto je to slucaj kod Dragojevica,Gorana Markovica i ekipe
 
(...)
Montevideo-sva 3 serijala i Vratice se rode i Moj rodjak sa sela su najbolja ostvarenja u istoriji srpskih filmova i serija. A treba znati da samo rodjaka nije radio Bjelogrlic. (...)
Само "Вратиће се роде" се може сврстати у најбоља остварења у историји српских филмова и серија; "Мој рођак са села" и "Монтевидео" су ипак друга лига.
 
Kako se Bjelogrlic opario to ni sam Bog ne zna.

Ali tom coveku se mora skinuti kapa. Kao glumac nije bio nista senzacionalno ali kao kreator filmova i serija jeste.
Montevideo-sva 3 serijala i Vratice se rode i Moj rodjak sa sela su najbolja ostvarenja u istoriji srpskih filmova i serija. A treba znati da samo rodjaka nije radio Bjelogrlic.
A posto je ovo forum politika jos treba dodati da je politicka pozadina ovih ostvarenja Najrealnija(koliko je to moguce).Cak realnija i istinitija od Sinise Pavica.Sinisa Kovacevic bi sigurno radio jos realnija,istinitija dela da ima para,podrske,marketinga i sto je najvaznije dozvole.....

Poenta je da u Bjelogrlicevim ostvarenjima nema ispiranja mozga,najbezobraznijih lazi i nabijanja osecaja krivice Srbima u politickoj pozadini kao sto je to slucaj kod Dragojevica,Gorana Markovica i ekipe

Зна се :p...... када те позову да потпишеш уговор - договориш се са продуцентом да ћеш му дати део хонорара под условом ДА СТАВИ ОДРЕЂЕНУ ОДРЕДБУ О ПРОЦЕНТУ ЗА РЕПРИЗЕ....... и то је то.......:cool:
 
Зна се :p...... када те позову да потпишеш уговор - договориш се са продуцентом да ћеш му дати део хонорара под условом ДА СТАВИ ОДРЕЂЕНУ ОДРЕДБУ О ПРОЦЕНТУ ЗА РЕПРИЗЕ....... и то је то.......:cool:


izuzetna kultura...
 
pu boga ti sad moze ova tema a kad sam je ja postavio sa a4 postom onda ne moze... :hahaha:

a i jak link.... slobodna evropa :hahaha:

ovaj forum postade samo prenosilac vesti iz stampe[/QUOTE]

Тачно - то је иделан начин ДА СПРОВЕДУ ЦЕНЗУРУ У ДЕЛО И ТО ДО КРАЈА.
.... дозвољено је да се расправља само о ономе што је објављено у плаћеничким, владиним и медијима у рукама страних служби - све остало "није валидан извор".......и тако полако растерују кориснике - али то је њихова ствар......
 
ПРОДАТО!

...за 8,6 милиона евра. :roll:

http://rs.sputniknews.com/srbija/20150422/1411068.html

Да, страшно.........:dash::dash::dash:


NAJVEĆI FILMSKI STUDIO EX-YU
Avala film prodat "Film veju" za 980 miliona dinara
Autor: Beta | 22.04.2015 - 13:01:00h |

Avala film, najveći filmski studio u nekadašnjoj Jugoslaviji, prodat je danas konzorcijumu Filmski put (Film Way) po početnoj ceni od 980 miliona dinara.


2016613-avala-film.png


Avala film


Filmski put je bio jedini učesnik na aukciji za Avala film, koji je četiri godine bio u stečaju.

Ispred Agencije za privatizaciju u Beogradu, gde je održana aukcija, danas se okupilo oko 50 filsmkih radnika, nezadovoljnih što se prodaje Avala film, a studenti umetničkih fakulteta su održali performans.




*****************
Касно је сад......... готово је.......:sad2:
 
Nije zbog gluposti nego zbog straha.
Kao što ni jedan gastarbajter ne želi da ga vrate a taman dobio papire pa pristaje na sva ponižavanja
tako i pridošla populacija u Beograd nije želela da se buni za zemljake kada su prodavali firme prvo od zemljaka pa njihove.
Računalo se na strah a ne na glupost.
U glupsti nekad može da se učini nešto kapitalno dobro (padne jabuka na glavu) a u stahu ne može.

Kao što je gastarbajtera sramota da ga vrate u zemlju iz koje došao tako i pridošlog gradjanina Beograda sramota da ga vrate u matično selo.
Bolje da propadnu iz straha nego da im se smiju glupi.

- - - - - - - - - -

A Skupljači Perja je sto put realniji film nego bilo koja superromansirana prošlovekovna Srbija gde se svi oblačili lepo pa pazili šta pričaju
onoliko naivan i dobrodušan svet prosto ne znam kako su saznali kako se razmnožava?

Tamo gde je strah, tamo živi mrak.
 
Ja vas pomalo ne razumem.
Zato sto kad se krene u bezobzirnu pljacku i nista se ne desava, posle toga sitnije pljacke mu dodju kao normalne...

Najsmesnije mi je pozivanje na savest, a tu blizu je i pozivanje na moral ovakvog naroda, pa onda ide pozivanje na aktivnost...itd...

Prvo ide velika pljacka, pa idu sitnije pljacke, pa ide pljackanje uz bunjenje, pa onda ide uspostavljanje laznog legaliteta, znaci ozakonjenost opljackanog , obicno se radi na tri nacina, i to od krupnog ka sitnijem, zatim ide integrisanje novog legaliteta sa opljackanim legalitetom (to su npr novi smutljivi ugovori opstina gde je sve po striktnom zakonu , a tenderi su namesteni, ne radi drustvenog dobra).

Kad se isperu svi legaliteti, onda je sve posteno...
E onda se krece u grananje tog postenog uz narastaje novih ljudi, sto ce reci mladih...

To ce nastupiti negde za 30-40 godina od najvecih kradja, kad se seljaci koji su najvise pokrali povuku , a menadzeri pocnu da im vode kompanije.

Tada ce novac postati sistem vrednosti, sada je samo sistem mogucnosti, osim kod zena, za njih ta dva nemaju razliku...
Tada ce biti nemas para, znaci da si neinteligentan, tj glup, a sada je samo nemas para znaci da si budala...


Tek tada se moze govoriti o izgradnji nove kulture, a sa starom sta ce biti zavisi od mentaliteta naroda.Ovo prethodno ne zavisi puno od mentaliteta naroda, jer se moze dovesti reakcijom na podrazaj , ma kakav narod da je u pitanju...

Posto nas narod pisha po svojoj kulturi i voli da je zaboravlja i opljuje radi nove trendovske, to smatram da do tada i nije potrebno imati filmove koji razdiru dushu i unose nepotrebnu svest o sebi , za koju vec taj neko nije spreman da se bori i radi na njoj...Svest koja ti ne treba i samo boli nije svest, mozda je savest, a griza sasvim sigurno jeste...Losa uspomena...

Tako ce za vecinu losa uspomena biti socijalizam, gostoprimstvo, narodna slavlja i slicno.
Kao sto sam predvidjao usred sportskog ushicenja da ce sport puci na prostorima SFRJ, jer podelom drzava i liga ne moze doci bolje, to znaju matematicari i psiholozi, a navijaci ne znaju, tako ce izumreti i usmerenje ka muzici koje je trenutno jace nego sto je vidljivo u medijima, tj ima mnogo vise dobrih pevaca nego sto produkcije plasiraju, a plasiraju ne najbolje nego najdublje...

Vec sad imamo visak inzenjera, imamo visak pismenih, imamo visak strucnih....i to ce se jos vise povecati u korist trgovaca i PR i zanatlija...
Ono sto je nekad bila Zupska varosica, znaci vinogradarski kraj i oko njega malo obucara, kovaca, ucitelja i lekara, e tako ce vam biti cela Srbija...Na pamet mi pada Aleksandrovac, on je odlican primer kako ce izgledati Srbija...
 
e sad mogu da postavim kad znam da se na ovome nece stati....



Danas je Avala film, sutra su možda Narodni muzej ili Narodno pozorište. Problem koji se javlja u ovom kakafoničnom srpskom društvu koga pogrešno nazivaju fazno tranziociono je taj, što u njemu egzistira sa svakom novom vlašću, samo i jedino imovinska pljačka feudalnog tipa, u prevodu otimačina. Otimačina postoji svuda u svetu, niti su je srbi izmilili niti će biti poslednji koji to rade, ali uvek postoje granice koje su omeđene nacionalnim interesima, ma koliko neko prezirao naciju kojoj pripada ili je u poziciji da istu zastupa a ne oseća se delom nje. Postoji Ustav a postoji i nešto neispisano koje svaki obrazovan pojedinac mora da zna, šta se može a šta se nikako ne sme.

Takođe, postoji nešto što se zove nasleđe, tradicija, kulturno blago, nešto što ne donosi profit po svaku cenu ali što se mora održavati makar na aparatima za veštačko disanje radi nekih budućih pokolenja koji će imati više sluha i te ekonomski posrnule institucije ponovo oživeti. Da država Srbija nastupa principijelno i da se drži slova koje je zacrtala i gasi na stotine i hiljade nepotrebnih institucija koje nisu ni od kakve koristi osim možda po uhlebljenju stranačkih kadrova i koje samo proizvode ekstremne gubitke, čovek bi rekao u redu, ako je princip neka svi podnesemo žrtve pa i kultura. Ali to ovde, baš u slučaju Avale filma, nije suština čak bi se moglo reći da sa takvom suštinom nema ni naznake.

Jedina suština koja jasna kao dan svakome je lov u mutnom i ogromna materijalna korist onima koji će u ovoj otimačini biti glavni protagonisti. Za one koji su javno označeni a i oni koji iz pozadine svojim političkim autoritetom ovu otimačinu ozakonjuju. Ako smo slušali mesecima naklapanja o koristi projekta Beograd na vodi koji nije ničim utemeljen sa stručne tačke gledišta da ne zalazimo zašto se on promoviše, u slučaju prodaje prvog i najvećeg proizvođača filmova koji je ostao upamćen u celom svetu po velikom broju filmskih projekata kao i međunarodnih koprodukcija koji su proneli slavu srpskog filma širom sveta, svaka priča je nepotrebna.

Da nismo imali iskustvo sa prodajom bioskopa, gde se prošla vlast koja se makar trudila da zadovolji formu obavezujući kupca da mora bioskope vratiti svojoj nameni a ne da koristi poslovni prostor za mahinacije milionskih obrta, možda naša sumnja ne bi imala osnova. Vidimo danas da na mestu tih bioskopa zvrje rupe ili parfimerije, picerije, kladionice a da dotični preveranti nisu krivično procesuirani. Ako neko danas takvu lokaciju kao Košutnjak ceni minimum 10 puta manje na licitaciji koja, ne bi bilo nimalo čudno da po običaju propadne a da na drugoj bude i prepolovljena, onda je svakome jasno koja je priča u pitanju. Današnja vlast ne preza čak ni od toga da budućeg vlasnika oslobodi klauzule o tome da mora nastaviti da na pomenutoj lokaciji privredjuje u oblasti filmske industrije ako želi da uopšte učestvuje u nadmetanju. Znači namera, a i predumišljaj su svakome jasni kao dan: Kupi jeftino pa prodaj skupo, kupi još jeftinije, izgradi na brzinu takođe jeftino pa prodaj papreno.

Ko u ovoj priči dobija jasno je: Dobija onaj koji je politički podoban da nastupi sa ponudom koja mora biti poslednja, dobija izvođač, dobijaju ljudi iz senke, konačno dobija i nova kvazi elita koja će da se hvali na sva usta da živi na elitnoj lokaciji. Ko gubi? Samo i jedino država Srbija. Kulturološko blago se ne rasprodaje i ne poklanja, ako neki koji ne znaju i misle da ono malo nacionalne svesti raspolute klinačkom demagogijom, a završili su srednje škole i fakultete a da na njih nisu ni nogom kročili, onda ova zemlja neće više imati ništa iza sebe kao deo nacionalnog identiteta. Primitivan i bahat svet koji se samo divi kultu novca, luksuza i moći nije podoban da o ovoj temi daje ikakav sud, već samo i jedino nekompromitivani ljudi iz branše.

Oko same prodaje Avalae Filma postoji toliko pitanja za ovako malu analizu, jedan od najvažnijih je šta će biti sa arhivima i magacinima Jugoslovenske Kinoteke? Magacini gde se čuvaju filmovi na zapaljivim negativima kao i svi izvorni materijali kompletne srpske filmske produkcije. Gde će to biti lagerovano? Ko će da napravi nove magacine? Na kom mestu? Po kojoj ceni? Ili će vlast u duhu međunarodnog sporazumevanja da isto kulturno blago ustupi Nemačkoj da ih čuva kao što nam čuvaju neke relikvije. Ili će se pojaviti neki podoban politički kadar koji će da ih "čuva" sa mesečnim tanitijemama u evrima sa redom od 6 nula... dok ih svojim nemarom ne upropasti, zapali ili nestručnošću uništi?

Šta će biti sa nesređenim imovinskim pravnim odnosima sa firmama koji su zakupili poslovne zgrade Avale filma i tamo obavljaju svoju delatnost? Da li će vlast i njih da izbaci nekim lex specialisom kao i one što imaju nesreću da žive pored Save? Šta će biti sa Centralnom Filmskom Laboratorijom koja se nalazi u sklopu Avale Filma? Da li će i nju polupati i baciti Kodakove mašine u staro gvoždje samo zarad toga da neko ima pogled sa terase na borovu šumu? Šta će biti sa kompleksom Zastave filma koji se nalazi odmah pored? Ili se Vojska Srbije više ništa ne pita kako smo videli na poslednjem Batajničkom performansu kada je strogo zabranjeno generalima da daju bilo kakve izjave? Zar ćemo dozvoliti da jedan čovek ili grupa oko njega razaraju sve kulturne institucije i samo gledaju svoje usko plemensko privatne interese?

Jer ovo nije slučajno, ako neko misli da jeste. Prošli Ministar kullture je imao ideju da se Narodni Muzej pretvori u njegov privatni muzej starih automobila čiji je strastveni kolekcionar. To je vrlo uverljivo izlagao na gradskim odborima gde se ne jednom pitao kome još treba Narodni Muzej?

Mnogo pitanja, siguran sam da se ni na jedno pitanje vezano za tradiciju i kulturolosko naslede u Srbiji se neće naći nijedan državni službenik koji će dati uverljive odgovore, kao što do sad nisu dali ni za jednu pljačku milionskih razmera.
 

Back
Top