Zašto muškarci (na Zapadu )"beže" od braka?

nekabudedan

Domaćin
Poruka
3.060
Na Zapadu je sve manje muškaraca koji se odlučuju na brak.
Mnoge žene imaju veliki problem da pronađu “gospodina Pravog”, iz prostog razloga što su muškarci ti koji odlučuju da li će doći do braka, a oni po svemu sudeći, vide u njemu daleko manje koristi, a mnogo više rizika.

“Muškarci znaju da u braku postoji velika mogućnost da će izgubiti prijatelje, samopoštovanje, svoj prostor, seksualni život, novac, a ako stvari pođu po zlu i porodicu”, kaže dr Helen Smit, predavač Univerziteta u Tenesiju i autor rada “Zašto muškarci bojkotuju brak: Očinstvo i američki san”.

“Oni ne žele da sklapaju ugovor s nekim ko će uzeti pola njihove ušteđevine, penziju i imovinu, čim se završi period medenog meseca. To nije nikakav strah od vezivanja. Oni jednostavno donose pametnu odluku”.

Advokat specijalizovana za razvode Kamila Boldvin iz Mejfera kaže da ipak postoji način da muškarac “mirne duše” uđe u brak – potpisivanje predbračnog ugovora.

“Ako želi da se oženi, on mora potpisati predbračni ugovor. U suprotnom može da živi sa partnerkom, ali bez potpisivanja bilo kakvog papira”, kaže ona.

Stručnjaci smatraju da je jedan deo žena odrastao tako da muškarce posmatra kao neprijatelje i da to može da se smatra delom ovog problema.

“U tim slučajevima dinamika se ne menja – žena je uvek dobra, a muškarac uvek loš. To uništava odnose među polovima. Muškarcima je dosta svega. Umorni su od toga da im neko stalno ponavlja da s njima nešto nije u redu. Umorni od toga da prihavataju krivicu svakog puta kad se žena ne oseća zadovoljnom. Uspon žena nije predstavljao pretnju muškarcima – on ih je samo iritirao”, smatra kritičarka društvenih pojava iz SAD Suzan Venker.

U većini država sveta, posle razvoda žene dobijaju starateljstvo nad potomcima.

Uprkos tome što su brojne studije dokazale da su deca samohranih roditelja (majki) sklonija nasilju i mentalnim problemima, mnoga udruženja odbacuju takve navode.

Ni opsežna studija iz 1958. koja je obuhvatila 20.000 mališana i otkrila da oni koji nemaju očinsku figuru u životu češće krše zakon i pate od psihičkih problema nije dobila veliki odjek u javnosti.

Psiholozi upozoravaju da praznina u dečjoj duši izazvana nedostatkom oca, često može da se popuni drogama, alkoholom ili promiskuitetom . Time se surovi ciklus nastavlja i osobe koje su imale takvo odrastanje teže uspevaju da ostvare kvalitetnu vezu i brak.

Još jedna nuspojava guranja muškaraca u drugi plan primećena je u Britaniji. Tamošnje tinejdžerke, prema istraživanju Fondacije za proučavanje adolescencije, sve češće se odlučuju da postanu majke, jer dolaze do zaključka da će uz državne beneficije i finansijsku podršku oca, imati sigurniji život, nego u slučaju da pronađu posao.

Čak su i 13-godišnjakinje priznale da tko razmišljaju, što objašnjava zašto je Britanija u samom vrhu u Evropi po broju maloletničkih trudnoća, koje njihovu vladu godišnje koštaju 63 miliona funti.

http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2015&mm=04&dd=20&nav_id=982708

Hmmm...isti ili slični razlozi važe i kod nas,ako uđeš u brak i žena i država te diskriminišu i pljačkaju.Sve boldovano je gola istina.
 
Poslednja izmena:
Na Zapadu je sve manje muškaraca koji se odlučuju na brak.
Mnoge žene imaju veliki problem da pronađu “gospodina Pravog”, iz prostog razloga što su muškarci ti koji odlučuju da li će doći do braka, a oni po svemu sudeći, vide u njemu daleko manje koristi, a mnogo više rizika.

“Muškarci znaju da u braku postoji velika mogućnost da će izgubiti prijatelje, samopoštovanje, svoj prostor, seksualni život, novac, a ako stvari pođu po zlu i porodicu”, kaže dr Helen Smit, predavač Univerziteta u Tenesiju i autor rada “Zašto muškarci bojkotuju brak: Očinstvo i američki san”.

“Oni ne žele da sklapaju ugovor s nekim ko će uzeti pola njihove ušteđevine, penziju i imovinu, čim se završi period medenog meseca. To nije nikakav strah od vezivanja. Oni jednostavno donose pametnu odluku”.

Advokat specijalizovana za razvode Kamila Boldvin iz Mejfera kaže da ipak postoji način da muškarac “mirne duše” uđe u brak – potpisivanje predbračnog ugovora.

“Ako želi da se oženi, on mora potpisati predbračni ugovor. U suprotnom može da živi sa partnerkom, ali bez potpisivanja bilo kakvog papira”, kaže ona.

Stručnjaci smatraju da je jedan deo žena odrastao tako da muškarce posmatra kao neprijatelje i da to može da se smatra delom ovog problema.

“U tim slučajevima dinamika se ne menja – žena je uvek dobra, a muškarac uvek loš. To uništava odnose među polovima. Muškarcima je dosta svega. Umorni su od toga da im neko stalno ponavlja da s njima nešto nije u redu. Umorni od toga da prihavataju krivicu svakog puta kad se žena ne oseća zadovoljnom. Uspon žena nije predstavljao pretnju muškarcima – on ih je samo iritirao”, smatra kritičarka društvenih pojava iz SAD Suzan Venker.

U većini država sveta, posle razvoda žene dobijaju starateljstvo nad potomcima.

Uprkos tome što su brojne studije dokazale da su deca samohranih roditelja (majki) sklonija nasilju i mentalnim problemima, mnoga udruženja odbacuju takve navode.

Ni opsežna studija iz 1958. koja je obuhvatila 20.000 mališana i otkrila da oni koji nemaju očinsku figuru u životu češće krše zakon i pate od psihičkih problema nije dobila veliki odjek u javnosti.

Psiholozi upozoravaju da praznina u dečjoj duši izazvana nedostatkom oca, često može da se popuni drogama, alkoholom ili promiskuitetom . Time se surovi ciklus nastavlja i osobe koje su imale takvo odrastanje teže uspevaju da ostvare kvalitetnu vezu i brak.

Još jedna nuspojava guranja muškaraca u drugi plan primećena je u Britaniji. Tamošnje tinejdžerke, prema istraživanju Fondacije za proučavanje adolescencije, sve češće se odlučuju da postanu majke, jer dolaze do zaključka da će uz državne beneficije i finansijsku podršku oca, imati sigurniji život, nego u slučaju da pronađu posao.

Čak su i 13-godišnjakinje priznale da tko razmišljaju, što objašnjava zašto je Britanija u samom vrhu u Evropi po broju maloletničkih trudnoća, koje njihovu vladu godišnje koštaju 63 miliona funti.

http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2015&mm=04&dd=20&nav_id=982708

Hmmm...isti ili slični razlozi važe i kod nas,ako uđeš u brak i žena i država te diskriminišu i pljačkaju.Sve boldovano je gola istina.

Drzava te pljacka kako god okrenes.

Nije mi jasno to bezanje od braka, postoji tu i lepsa strana price.
 
Ima istine u tome, uzme ti pola, advokat drugu polovinu, odvede decu i sta ti ostaje?
Nije samo novac u pitanju, ima i pitanje licne slobode, samopostovanja, da ti neko gusi i uzima to, grozno je, a jos da se sudis sa takvom osobom.


Istina

Moja drugarica htela je da se to brzo i bezbolno završi njen bivši muž ne , čuo je da se zaljubila i da je novi odozdo dolazio je u goste ostajao kolko je viza dozvoljavala izlazio opet dolazio . Bivši je igrao na vreme mislio je da će novom brzo dosadi to dolaženje i odlaženje .

Prljava igra .

Opet se udala imaju i bebche a bivši glodje nokte :)
 
Na Zapadu je sve manje muškaraca koji se odlučuju na brak.
Mnoge žene imaju veliki problem da pronađu “gospodina Pravog”, iz prostog razloga što su muškarci ti koji odlučuju da li će doći do braka, a oni po svemu sudeći, vide u njemu daleko manje koristi, a mnogo više rizika.

“Muškarci znaju da u braku postoji velika mogućnost da će izgubiti prijatelje, samopoštovanje, svoj prostor, seksualni život, novac, a ako stvari pođu po zlu i porodicu”, kaže dr Helen Smit, predavač Univerziteta u Tenesiju i autor rada “Zašto muškarci bojkotuju brak: Očinstvo i američki san”.

“Oni ne žele da sklapaju ugovor s nekim ko će uzeti pola njihove ušteđevine, penziju i imovinu, čim se završi period medenog meseca. To nije nikakav strah od vezivanja. Oni jednostavno donose pametnu odluku”.

Advokat specijalizovana za razvode Kamila Boldvin iz Mejfera kaže da ipak postoji način da muškarac “mirne duše” uđe u brak – potpisivanje predbračnog ugovora.

“Ako želi da se oženi, on mora potpisati predbračni ugovor. U suprotnom može da živi sa partnerkom, ali bez potpisivanja bilo kakvog papira”, kaže ona.

Stručnjaci smatraju da je jedan deo žena odrastao tako da muškarce posmatra kao neprijatelje i da to može da se smatra delom ovog problema.

“U tim slučajevima dinamika se ne menja – žena je uvek dobra, a muškarac uvek loš. To uništava odnose među polovima. Muškarcima je dosta svega. Umorni su od toga da im neko stalno ponavlja da s njima nešto nije u redu. Umorni od toga da prihavataju krivicu svakog puta kad se žena ne oseća zadovoljnom. Uspon žena nije predstavljao pretnju muškarcima – on ih je samo iritirao”, smatra kritičarka društvenih pojava iz SAD Suzan Venker.

U većini država sveta, posle razvoda žene dobijaju starateljstvo nad potomcima.

Uprkos tome što su brojne studije dokazale da su deca samohranih roditelja (majki) sklonija nasilju i mentalnim problemima, mnoga udruženja odbacuju takve navode.

Ni opsežna studija iz 1958. koja je obuhvatila 20.000 mališana i otkrila da oni koji nemaju očinsku figuru u životu češće krše zakon i pate od psihičkih problema nije dobila veliki odjek u javnosti.

Psiholozi upozoravaju da praznina u dečjoj duši izazvana nedostatkom oca, često može da se popuni drogama, alkoholom ili promiskuitetom . Time se surovi ciklus nastavlja i osobe koje su imale takvo odrastanje teže uspevaju da ostvare kvalitetnu vezu i brak.

Još jedna nuspojava guranja muškaraca u drugi plan primećena je u Britaniji. Tamošnje tinejdžerke, prema istraživanju Fondacije za proučavanje adolescencije, sve češće se odlučuju da postanu majke, jer dolaze do zaključka da će uz državne beneficije i finansijsku podršku oca, imati sigurniji život, nego u slučaju da pronađu posao.

Čak su i 13-godišnjakinje priznale da tko razmišljaju, što objašnjava zašto je Britanija u samom vrhu u Evropi po broju maloletničkih trudnoća, koje njihovu vladu godišnje koštaju 63 miliona funti.

http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2015&mm=04&dd=20&nav_id=982708

Hmmm...isti ili slični razlozi važe i kod nas,ako uđeš u brak i žena i država te diskriminišu i pljačkaju.Sve boldovano je gola istina
.
Realan tekst.
Vrlo je izvesno da će brak kao institucionalizovana ljubavna zajednica opstati još samo u kalifatima, evropskim kraljevskim porodicama, bolivudskim mjuziklima i eventualno kod sirotinje raje koja se hvata na poslednje što ima- tradiciju...sav ostali svet će listom odustajati od tog i takvog sve nepovoljnijeg ugovora, muškarci naročito.

A koliko vidimo i sama država podupire na neki način "ubistvo" nuklearne porodice, primer ovi britanski zakoni u korist samohranih tinejdz majki.

Meni je to potpuno nepojmljivo, da jedna ekonomija može toliko da "optereti" samu sebe podstičući rađanje potencijalne socijale i sirotinje. Neka mi neko objasni kakav je interes države u tome osim ako se ne podilazi nekakvim jakim liberal. i feminističkim lobijima?
Šta žele time potstići? Sprečiti da londonske ulice osvanu sa hiljadama ostavljenih Oliver Twistova koji će pasti na teret države po sirotištima pa je ovo kao neka humanija opcija? Daćemo vam kintu, a vi se plodite, množite i stvarajte armiju....ali kakvih ljudi?
U samom članku je delom dat odgovor i na to pitanje-
u startu uskraćenih za pravilan i normalan razvoj.
 
brak je glupost sama po sebi, ne razumem zašto bi dvoje ljudi imali potrebu da idu u neku prostoriju pri opštini, gde sede neki državni službenici, birokrate, i da tamo potpisuju neke papire, slušaju svoja prava i obaveze kao neki osuđenici....
kakvo masovno ludilo, nametnuto od spolja, od društva, instalirano u glave pojedinaca robova.....

hipotetički gledano, postojimo ja i ona, ne trebaju nam treća lica, ne trebaju nam kumovi, matičar, potpisi, fotografisanje, burme itd, naš odnos je naša privatna stvar, ne želim da mi se država i njena birokratija tu upliću...
 
brak je glupost sama po sebi, ne razumem zašto bi dvoje ljudi imali potrebu da idu u neku prostoriju pri opštini, gde sede neki državni službenici, birokrate, i da tamo potpisuju neke papire, slušaju svoja prava i obaveze kao neki osuđenici....
kakvo masovno ludilo, nametnuto od spolja, od društva, instalirano u glave pojedinaca robova.....

hipotetički gledano, postojimo ja i ona, ne trebaju nam treća lica, ne trebaju nam kumovi, matičar, potpisi, fotografisanje, burme itd, naš odnos je naša privatna stvar, ne želim da mi se država i njena birokratija tu upliću...

Zbog dece.
A sto se uvodnog posta tice nesto ne znam, slucajevi koje ja znam uvek su se zavrsili ili raskidom ili brakom. Ko se boji, postoji predbracni i dovidjenja.
 

Back
Top