- Poruka
- 2.553
Ovo je tema o političkom aspektu ideologije svetosavlja, sto je zapravo sam začetak srpske drzave i širenje iste te ujedinjavanje Južnih Slovena pod srpskim barjakom Nemanjića. Ovo je neka moja teorija, neko mišljenje.
Sama reč Srbin potiče od reči "sebar/sebri" sto znači seljak, običan čovek dok se naravno nemanjićka drzava zvala Raška/Rascia.
Stefan Prvovenčani je krunu dobio od pape, a manastir Studenica je na primer građena na "latinskom krstu", kao što su se gradile katoličke, dok su se sve tadašnje, a i kasnije pravoslavne crkve gradile na "ravnokrakom krstu".
Sada, neko moje mišljenje je da su sveti Sava i Stefan Nemanja bili fantastični političari.
Stvaranjem kulta svetosavlja stvorio se takođe mit o Nemanjićkoj svetoj kraljevskoj lozi pa nijedan velikaš-feudalac tog vremena nije smeo da se suprotstavi vladajućoj lozi Nemanjića, niti bi ga narod, vitezovi i crkva podržali ako bi to uradio, te nije bilo međusobnih dinastičkih sukoba između više dinastija već samo unutar jedne dinastije koja se smatrala svetom. Ne zaboravimo da su upravo međudinastički sukobi uništili Vizantiju koja bi se da nije bilo toga verovatno oduprela Otomanskom carstvu.
Znači SPC je od svog nastanka kao i mnoge druge nacionalne crkve bila svojevrsan moćni politički alat i instrument sa veoma dobrim i plemenitim ciljem.
Druga dimenzije ideje svetosavlja i sama nacionalizacija u smislu promene imena srpske zemlje iz Rascia/Raška u Srbija takođe predstavlja pokušaj ujedinjavanja svih Južnih Slovena pravoslavne veroispovesti pod nemanjićki, svetosavski barjak.
Treća dimenzija ideje svetosavlja je trajni savez Srbije i Bugarske i ujedinjavanje vladajućih dinastija u jednu, pa imamo situaciju da su se noviji srpski kraljevi Srednjeg veka uglavnom ženili bugarskim princezama i obrnuto. Ujedinjavanje Srbije i Bugarske i medjusobno stapanje srpskog i bugarskog naroda bi verovatno stvorilo moćnu naciju/carstvo koje bi odlično pariralo Vizantiji i Otomanskom, ali i svim okolnim susedima.
Nakon toga bi se verovatno išlo na ujedinjavanje/osvajanje srednjovekovne Bosne i Hrvatske te prisilno konvertovanje tamošnjeg naroda u pravoslavlje što bi išlo dosta lako s obzirom sa kakvom bi silom raspolagali. Ne treba zaboraviti da su srednjovekovna Srbija i Bugarska same po sebi bile jake i ozbiljne države.
Takođe ne sumnjam da bi pokašali da zauzmu Carigrad i Solun kao i Vlašku niziju, ali i ceo Balkan, a skoro sigurno krenuli u pohod na Malu Aziju.
Upravo tako posmatram tu svetosavsku ideologiju ujedinjavanja, kao presvlačenje Vizantije/Istočnog rimskog carstva u slovensko, pravoslavno ruho.
A sve to se na zapadu uspešno desilo stvaranjem Franačke države.
Druga šansa stvaranja Srpsko-Bugarskog carstva po ugledu na Austro-Ugarsku monarhiju je verovatno postojala nakon oslobođenja od Turaka, ali su pretpostavljam nacionalistički bukači u Bugarskoj, ali i imperijalističko-netolerantne ambicije obe zemlje sprečile tako nešto i dobismo veliko ništa.
Jugoslovenska ideja je izgleda mnogo starija nego što se zapravo veruje, ali je ostala samo pusti san.
Međutim, stvari su se odigrale drugačije te se nekada moćne balkanske države sada posmatraju kao rupa Evrope.
Carigrad više ne postoji niti Istočno rimsko carstvo niti njegov narod, pravoslavlje je mnogo, mnogo oslabljeno.
Meni oduševljava sva genijalnost Nemanjića, njihove politike i ideologije, dok sa druge strane ne mogu da shvatim nacionalističko bukačenje.
Šta mislite? Šta bi Stefan Nemanja i sveti Sava uradili? Da li bi tražili savez sa papom i Vatikanom bez obzira na sve što se desilo u Jasenovcu i NDH ili bi se bavili nacionalističkim bukačenjem kao recimo Šešelj?
Dok god je Treći Rim (Moskva) potisnut od strane zapadnjačkih država, a njegov uticaj ne dotiče Balkan čini mi se da Srbija i nema baš izbora nego da poljubi ruku papi.
A i papa nije isti čovek kao oni koji su stvorili NDH, jer ne treba zaboraviti ni da su Hrvati izveli genocid i nad Italijanima, oko 20.000 njih i da verovatno ni italijansko sveštenstvo i politička elita nisu toliko oduševljeni Hrvatima te eventualan savez sa Nemačkom-Vatikanom koji bi se pre svega temeljio na prevazilaženju crkvenih razlika ekumenskim dijalogom može doneti veliku dobrobit Srbiji i Bugarskoj najvise u zaustavljanju islamskog širenja na Balkanu u vidu stvaranja Velike Albanije ili islamskog separatizma u Bugarskoj.
Ne treba zaboraviti da se Italija ujedinila tako što je prvo u ratu između Francuske i A-U stala na stranu Francuske i oslobodila Lombardiju.
Pa je u ratu između Nemačke i A-U stala na stranu Nemačke i oslobodila Veneciju.
I na kraju je u ratu između Nemačke i Francuske stala na stranu Nemačke i osvojila Papsku državu koja je bila pod zaštitom Francuske i pripojila je sebi.
Da li mislite da bi ekumenski dijalog i eventualno prihvatanje vrhovne papske vlasti te ulizivanje Nemcima donelo neki benefit Srbiji?
Ne treba zaboraviti da je stvaranje nezavisnog Kosova najvažniji geopolitički projekat SAD na Balkanu , a čini mi se da je to sa ciljem jačanja islama na evropskom kontinentu te stvaranja mogućeg konflikta na tlu Evrope što bi napravilo probleme EU kao politickoj sili, ali i zaustavljen uspon Rusije koja bi na Balkanu mogla biti dobro dočekana od strane Srbije i Bugarske i Grčke ciji uticaj SAD zele da smanje stvarajuci islamski Balkan.
Sama reč Srbin potiče od reči "sebar/sebri" sto znači seljak, običan čovek dok se naravno nemanjićka drzava zvala Raška/Rascia.
Stefan Prvovenčani je krunu dobio od pape, a manastir Studenica je na primer građena na "latinskom krstu", kao što su se gradile katoličke, dok su se sve tadašnje, a i kasnije pravoslavne crkve gradile na "ravnokrakom krstu".
Sada, neko moje mišljenje je da su sveti Sava i Stefan Nemanja bili fantastični političari.
Stvaranjem kulta svetosavlja stvorio se takođe mit o Nemanjićkoj svetoj kraljevskoj lozi pa nijedan velikaš-feudalac tog vremena nije smeo da se suprotstavi vladajućoj lozi Nemanjića, niti bi ga narod, vitezovi i crkva podržali ako bi to uradio, te nije bilo međusobnih dinastičkih sukoba između više dinastija već samo unutar jedne dinastije koja se smatrala svetom. Ne zaboravimo da su upravo međudinastički sukobi uništili Vizantiju koja bi se da nije bilo toga verovatno oduprela Otomanskom carstvu.
Znači SPC je od svog nastanka kao i mnoge druge nacionalne crkve bila svojevrsan moćni politički alat i instrument sa veoma dobrim i plemenitim ciljem.
Druga dimenzije ideje svetosavlja i sama nacionalizacija u smislu promene imena srpske zemlje iz Rascia/Raška u Srbija takođe predstavlja pokušaj ujedinjavanja svih Južnih Slovena pravoslavne veroispovesti pod nemanjićki, svetosavski barjak.
Treća dimenzija ideje svetosavlja je trajni savez Srbije i Bugarske i ujedinjavanje vladajućih dinastija u jednu, pa imamo situaciju da su se noviji srpski kraljevi Srednjeg veka uglavnom ženili bugarskim princezama i obrnuto. Ujedinjavanje Srbije i Bugarske i medjusobno stapanje srpskog i bugarskog naroda bi verovatno stvorilo moćnu naciju/carstvo koje bi odlično pariralo Vizantiji i Otomanskom, ali i svim okolnim susedima.
Nakon toga bi se verovatno išlo na ujedinjavanje/osvajanje srednjovekovne Bosne i Hrvatske te prisilno konvertovanje tamošnjeg naroda u pravoslavlje što bi išlo dosta lako s obzirom sa kakvom bi silom raspolagali. Ne treba zaboraviti da su srednjovekovna Srbija i Bugarska same po sebi bile jake i ozbiljne države.
Takođe ne sumnjam da bi pokašali da zauzmu Carigrad i Solun kao i Vlašku niziju, ali i ceo Balkan, a skoro sigurno krenuli u pohod na Malu Aziju.
Upravo tako posmatram tu svetosavsku ideologiju ujedinjavanja, kao presvlačenje Vizantije/Istočnog rimskog carstva u slovensko, pravoslavno ruho.
A sve to se na zapadu uspešno desilo stvaranjem Franačke države.
Druga šansa stvaranja Srpsko-Bugarskog carstva po ugledu na Austro-Ugarsku monarhiju je verovatno postojala nakon oslobođenja od Turaka, ali su pretpostavljam nacionalistički bukači u Bugarskoj, ali i imperijalističko-netolerantne ambicije obe zemlje sprečile tako nešto i dobismo veliko ništa.
Jugoslovenska ideja je izgleda mnogo starija nego što se zapravo veruje, ali je ostala samo pusti san.
Međutim, stvari su se odigrale drugačije te se nekada moćne balkanske države sada posmatraju kao rupa Evrope.
Carigrad više ne postoji niti Istočno rimsko carstvo niti njegov narod, pravoslavlje je mnogo, mnogo oslabljeno.
Meni oduševljava sva genijalnost Nemanjića, njihove politike i ideologije, dok sa druge strane ne mogu da shvatim nacionalističko bukačenje.
Šta mislite? Šta bi Stefan Nemanja i sveti Sava uradili? Da li bi tražili savez sa papom i Vatikanom bez obzira na sve što se desilo u Jasenovcu i NDH ili bi se bavili nacionalističkim bukačenjem kao recimo Šešelj?
Dok god je Treći Rim (Moskva) potisnut od strane zapadnjačkih država, a njegov uticaj ne dotiče Balkan čini mi se da Srbija i nema baš izbora nego da poljubi ruku papi.
A i papa nije isti čovek kao oni koji su stvorili NDH, jer ne treba zaboraviti ni da su Hrvati izveli genocid i nad Italijanima, oko 20.000 njih i da verovatno ni italijansko sveštenstvo i politička elita nisu toliko oduševljeni Hrvatima te eventualan savez sa Nemačkom-Vatikanom koji bi se pre svega temeljio na prevazilaženju crkvenih razlika ekumenskim dijalogom može doneti veliku dobrobit Srbiji i Bugarskoj najvise u zaustavljanju islamskog širenja na Balkanu u vidu stvaranja Velike Albanije ili islamskog separatizma u Bugarskoj.
Ne treba zaboraviti da se Italija ujedinila tako što je prvo u ratu između Francuske i A-U stala na stranu Francuske i oslobodila Lombardiju.
Pa je u ratu između Nemačke i A-U stala na stranu Nemačke i oslobodila Veneciju.
I na kraju je u ratu između Nemačke i Francuske stala na stranu Nemačke i osvojila Papsku državu koja je bila pod zaštitom Francuske i pripojila je sebi.
Da li mislite da bi ekumenski dijalog i eventualno prihvatanje vrhovne papske vlasti te ulizivanje Nemcima donelo neki benefit Srbiji?
Ne treba zaboraviti da je stvaranje nezavisnog Kosova najvažniji geopolitički projekat SAD na Balkanu , a čini mi se da je to sa ciljem jačanja islama na evropskom kontinentu te stvaranja mogućeg konflikta na tlu Evrope što bi napravilo probleme EU kao politickoj sili, ali i zaustavljen uspon Rusije koja bi na Balkanu mogla biti dobro dočekana od strane Srbije i Bugarske i Grčke ciji uticaj SAD zele da smanje stvarajuci islamski Balkan.
Poslednja izmena: