Kako se nosite sa ljudima koji koriste vasu dobrotu?

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Sigurno vam je neko nekada ucinio nesto nazao. Ne mislim ovde na neke vece stvari, nego eto, ucinite nekom nesto, a taj neko niti vam vrati a izgleda i da ne ceni to sto ste ucinili za njega. Poenta je, neko je (zlo)upotrebio vasu dobrotu, nasamario vas je, nista previse strasno, ali ste ipak razocarani tim nacinom ponasanja.

Kako se nositete sa time, tj. sa takvim ljudima? Da li im direktno kazete "e to sto radis nije ok, nije lepo" ili reagujete burno i krecete da se svadjate? Da li im pruzate drugu sansu, ili zatvarate vrata i prekidate kontakt sa takvima? Ostajete li ljuti, ili se drzite principa da necete vise da im pomognete (neko bi rekao "iz inata", tj. principa) iako vise niste ljuti na njih? Zadrzavate ok odnose, (mozda su ti odnosi hladniji nego pre), ali vise ne cinite usluge za takve ljude?

Kako spreciti da drugi zloupotrebe vasu dobrotu?
 
Moj skoro najvazniji zivotni princip je da nikada nikog ne prevaspitavam i to je razlog zasto se ne bih potukao ili posvadjao lako. Sta ja imam kome da dokazujem i pokazujem?!:dontunderstand:

Ako neko predje liniju mog integriteta i tolerancije imam izbor ili da odem ili da, ako ne mogu da odem, uljeza izbacim i pokazem mu gde mu je mesto, a to prvo ide verbalno, a onda se moze potegnuti i fizicki obracun.

Svako ko zloupotrebi neciju dobrotu je zapravo nekorektna mala hijena i zapravo je sebe zayebo i sigurno ce mu neko od tih ljudi nekad i nekako vratiti samo je pitanje kako i kada.
Taj covek je zapravo slabic i on pre ili kasnije mora da nayebe.

Najprostiji nacin je da je nesto sto je nekom poverio taj otkrije bas onome kome ne treba/sme.:lol: Samo navodim primer, ali ovo bih uradio za neki veci prestup.:kafa:
Ili prostiji, ako znas da nesto mozes sutra da mu pomognes onda namerno to ne uradis.

Ja sam bas tako jednom reko jednom drugu koji me je nesto sitno zezno:"E sreo sam drugara X, znam da si se druzio sa njim i da si izgubio njegov broj kada ti je crko telefon, a ti jos promenio broj, a on je sada na jakom mestu, zaboravih da te pomenem i da mu kazem tvoj broj i uzmem njegov broj...".
 
Poslednja izmena:
Sigurno vam je neko nekada ucinio nesto nazao. Ne mislim ovde na neke vece stvari, nego eto, ucinite nekom nesto, a taj neko niti vam vrati a izgleda i da ne ceni to sto ste ucinili za njega. Poenta je, neko je (zlo)upotrebio vasu dobrotu, nasamario vas je, nista previse strasno, ali ste ipak razocarani tim nacinom ponasanja.

Kako se nositete sa time, tj. sa takvim ljudima? Da li im direktno kazete "e to sto radis nije ok, nije lepo" ili reagujete burno i krecete da se svadjate? Da li im pruzate drugu sansu, ili zatvarate vrata i prekidate kontakt sa takvima? Ostajete li ljuti, ili se drzite principa da necete vise da im pomognete (neko bi rekao "iz inata", tj. principa) iako vise niste ljuti na njih? Zadrzavate ok odnose, (mozda su ti odnosi hladniji nego pre), ali vise ne cinite usluge za takve ljude?

Kako spreciti da drugi zloupotrebe vasu dobrotu?

Pitanje je kompleksno... obuhvata sve oblasti našeg života jer je reč o sociološkoj interakciji sa drugim osobama ...
Neke osobe će nas bolje razumeti ako im objasnimo šta želimo
a neke će samo gledati da saznaju šta želimo pa da menjaju svoju taktiku ako im zatreba

Rešenje?
teško, niko ne može da menja svoju ličnost tek tako na dugme
ko voli da ukrade taj će da krade i sa malom i sa dobrom platom
ko voli da se grebe taj će se grebati i kad nema i kad ima i kad ima previše
ko voli da se ne zamara taj će nalaziti svaki način da izvrda a toalet ne možeš da mu zabraniš


Šta raditi onda?
Ako je situacija došla do neizdrživog - primeniti "ogledalo stil"
Nije to inat, nego demonstracija da i mi možemo naopako iako se toga gadimo
Tada se brzo iskristalizuju stvari.

Samoljubivi će tražiti da ih neko drugi voli, grebatori će nas izbegavati u najširem luku,
lopovi takodje jer ne žele da dele sa nama mada će osluškivati koliko smo se snašli,
krivinaši na poslu će ili dobiti otkaz ili ćemo saznati zašto su zaista povlašćeni jer smo ipak dokazali učinak.

dakle od srca preporučujem "OGLEDALO STIL" kada vam dogori do nokata

Magic-Mirror.jpg


ogledalce, ogledalce čarobno moje
najlepši na svetu reci mi ko je?


nije nama ovo slučajno pričano kao deci, samo treba zameniti uloge :D
 
Sigurno vam je neko nekada ucinio nesto nazao. Ne mislim ovde na neke vece stvari, nego eto, ucinite nekom nesto, a taj neko niti vam vrati a izgleda i da ne ceni to sto ste ucinili za njega. Poenta je, neko je (zlo)upotrebio vasu dobrotu, nasamario vas je, nista previse strasno, ali ste ipak razocarani tim nacinom ponasanja.

Kako se nositete sa time, tj. sa takvim ljudima? Da li im direktno kazete "e to sto radis nije ok, nije lepo" ili reagujete burno i krecete da se svadjate? Da li im pruzate drugu sansu, ili zatvarate vrata i prekidate kontakt sa takvima? Ostajete li ljuti, ili se drzite principa da necete vise da im pomognete (neko bi rekao "iz inata", tj. principa) iako vise niste ljuti na njih? Zadrzavate ok odnose, (mozda su ti odnosi hladniji nego pre), ali vise ne cinite usluge za takve ljude?

Kako spreciti da drugi zloupotrebe vasu dobrotu?

Ili mu vratis, ili ga otkacis, ili mu dobronamerno kazes, ili ga zaobidjes, :cool:
 
zavi ko zasto to dozvoljawa.neki wole da cine iz potrebe da se osete woljenim,neki su u psih.zawisnom odnosu bla bla od uzroka zawisi i resenje..
tacno!
ako je neko dobar (*dobar*) iako ga iskoriscavaju, najverovatnije se radi o necemu drugom
i kao i uvek, resenje je u nama, a ne u okolini
(preporuka za citanje *Koju igru igras?* Erik Bern)

- - - - - - - - - -

Sto sam starija, sve vise kapiram da nikome nista ne treba objasnjavati.

Ako se neko prema vama ponasa kao da vas ne postuje, slobodno mu poverujte, zaista vas ne postuje.

Ako i dalje zelite da mu podilazite, slobodno, ali onda nije problem u tom drugom.
 
Sigurno vam je neko nekada ucinio nesto nazao. Ne mislim ovde na neke vece stvari, nego eto, ucinite nekom nesto, a taj neko niti vam vrati a izgleda i da ne ceni to sto ste ucinili za njega. Poenta je, neko je (zlo)upotrebio vasu dobrotu, nasamario vas je, nista previse strasno, ali ste ipak razocarani tim nacinom ponasanja.

Kako se nositete sa time, tj. sa takvim ljudima? Da li im direktno kazete "e to sto radis nije ok, nije lepo" ili reagujete burno i krecete da se svadjate? Da li im pruzate drugu sansu, ili zatvarate vrata i prekidate kontakt sa takvima? Ostajete li ljuti, ili se drzite principa da necete vise da im pomognete (neko bi rekao "iz inata", tj. principa) iako vise niste ljuti na njih? Zadrzavate ok odnose, (mozda su ti odnosi hladniji nego pre), ali vise ne cinite usluge za takve ljude?

Kako spreciti da drugi zloupotrebe vasu dobrotu?


Pa vidi, kada nekome želim pomoći, onda ne tražim ništa zauzvrat, ali kada neke stvari prijeđu u iskorištavanje, jer postoje i oni koji te se sjete samo kada im trebaš, onda se obično maknem od dotičnih osoba, mirne savjesti.
 
tacno!
ako je neko dobar (*dobar*) iako ga iskoriscavaju, najverovatnije se radi o necemu drugom
i kao i uvek, resenje je u nama, a ne u okolini
(preporuka za citanje *Koju igru igras?* Erik Bern)

- - - - - - - - - -

Sto sam starija, sve vise kapiram da nikome nista ne treba objasnjavati.

Ako se neko prema vama ponasa kao da vas ne postuje, slobodno mu poverujte, zaista vas ne postuje.

Ako i dalje zelite da mu podilazite, slobodno, ali onda nije problem u tom drugom.

tako je :)
 
deluje mi da su neki ljudi kao deca...
testiraju te, valjda gledaju dokle mogu...
što otprilike napisa neko, ko da traže pljeskanje po guzi...
štaš jbg...

malo mi sve to deluje i pomalo žalosno, ko da možda tražim čoveka svećom, a nailazim na neku dečurliju...
tako da - kako se nosim - možda s nekom tugicom konstatujem da to zapravo i nisu ljudi, nego dečurlija...

dok mi bude zabavno, i dok tu možda bude bilo nešto za mene, neki nauk, lekcija ili nešto, možda ću biti u njihovom društvu...
ako osetim da je dosta - adio...
 
deluje mi da su neki ljudi kao deca...
testiraju te, valjda gledaju dokle mogu...
što otprilike napisa neko, ko da traže pljeskanje po guzi...
štaš jbg...

malo mi sve to deluje i pomalo žalosno, ko da možda tražim čoveka svećom, a nailazim na neku dečurliju...
tako da - kako se nosim - možda s nekom tugicom konstatujem da to zapravo i nisu ljudi, nego dečurlija...

dok mi bude zabavno, i dok tu možda bude bilo nešto za mene, neki nauk, lekcija ili nešto, možda ću biti u njihovom društvu...
ako osetim da je dosta - adio...

A meni se čini da smo mi koji ovde pišemo kao deca. Kad pogledam unazad nekoliko tema... Nigde nema lične odgovornosti, introspekcije i samokritike, samodiscipline... Samo da nas slučajno neko ne ošteti, ne ukaže nam dovoljnu pažnju, da reagujemo kad nama nešto smeta, da prevaspitamo druge... Mi smo savršeni takvi kakvi jesmo. :heart:
 
Do nedavno sam imao situaciju sa osobom koja je izmislila svoju bolest, istu onu sa kojom su preminule meni bliske osobe, kako bi od mene uzimao novac i drugu pomoć za lečenje i sve što uz to ide. Kada sam saznao kako dijagnoza ne postoji, ni terapije, ma ni odlasci na preglede pri sledećoj molbi za 'pomoć' sam samo rekao da nemam i završio razgovor. Nisam želeo da napadam, niti da tražim objašnjenja, svestan da osoba sa kojom treba da raščistim ja sam. Jer nekako mi se čini da nije bila iskorišćena moja 'dobrota' već osećaj krivice da nisam učinio dovoljno da pomognem kod prethodnih slučajeva... sad već skrećem u drugu temu.
Ono što želim da napišem, ne može nas, ili bar mene, iskoristiti onaj kome to ne dozvolimo i nakon toga mi je bitno da shvatim zašto sam to dopustio, njima i sebi. A da nekako ostanem otvoren da nekad u budućem iskažem svoju 'dobrotu' gde je potrebno i ne budem iskorišten kad nije.
 

Back
Top