Masovno globalističko zaglupljivanje u kome već decenijama aktivno učestvuje masonerija uključuje i stvaranje lažne slike o svemiru, svemirskim istraživanjima, "putovanjima" na Mesec i Mars, svemirskoj tehnologiji, nauci. Milioni ljudi veruju u naučno istraživačke iluzije koja plasira glavna medijska agencija za smišljanje i distribuciju ovih laži - američka NASA.
Dva su važna razloga zbog kojih je svemir postao važan za uspostavljanje globalizma. Prvi je bio da se visoko u Zemljinu orbitu postave komercijalni, kao i špijunski sateliti koji će nadgledati i osluškivati sve što se u "globalnom selu" događa. Bez ovih satelita nema ni globalne komunikacije. Novac za sva istraživanja nije mogao da se obezbedi iz privatnih aristokratskih džepova, već naravno iz najvećih državnih budžeta. Tako su najveći novac za istraživanje svemira morali da izdvoje Amerikanci, pa Rusi (Sovjeti), Indija, Kina i onda evropske zemlje koje imaju daleko manje državne budžete. Velika Britanija se gotovo bez mnogo medijske pompe pojavljuje u ovim velikim svemirskim istraživačkim poduhvatima ostavljajući utisak kod svojih građana da su oni prvenstveno zainteresovani za komercijalne poslove, a spektakularni letovi sa humanom posadom u svemir i na Mesec ih nisu mnogo privlačili kao Ruse i Amerikance (zapravo njihove neformalne kolonije).
Velika Britanije je tek 1985. osnovala Britanski Nacionalni Svemirski Centar kako bi se, eto i ona priključila drugima koji su za ova istraživanja zainteresovani. Tek 1991. su jednu ženu poslali sa ruskim kosmonautima u svemir da ne bude sumnjivo zašto se Imperija ne bavi mnogo aktivnije svemirom. Tako ispada da su Kina i Indija agilnije u istraživanju svemira nego najmoćnija politička sila sveta, Velika Britanija.
Naravno, i to je samo iluzija jer rezultati svih stvarnih naučnih istraživanja završavaju krišom upravo kod vlastele u Londonu. Amerima i Rusima slava i iluzije, aristokratiji znanje i moć.
Posebno je za vojnu mašineriju bilo važno istraživanje raketnog pogona i stvaranje interkontinentalnih balističkih raketa. I to je krišom podvedeno delom pod civilni program (Merkuri, Džemini, Apolo sa konstrukcijom ogromne rakete Saturn V), a delom je bio neophodno stvaranje političke iluzije hladnog rata, kako bi se i Sovjetski i Američki generali i naučnici dovoljno zaglupili da u velikom strahu jedni od drugih grozničavo rade na razvoju ovog interkontinentalnog oružja. Ali sve što bi smislili u SAD, vrlo brzo bi se iako najveća vojna tajna našlo u posedu sovjetskih naučnika, i obrnuto. Neko nevidljiv je veoma vešto prenosio sve tehnološke podatke. I danas kada pogledate i Rusija i SAD, i Kina i Indija praktično raspolažu istom tehnologijom. Niko bistar da smisli i razvije nešto potpuno drugačije. Ovo je najbolji dokaz da se tehnološki razvoj u svetu diktira iz jednog centra.
- - - - - - - - - -
Amater i profesionalci
Zemljina atamosfera se proteže sve do nekih 400 - 500 kilometara. Ova granica između atmosfere i svemira je postepena i može se reći da zapravo niti jedan svemirski brod sa zemlje nikada nije izašao u vakuum, već se uglavnom nalazi u atmosferi u Zemljinom magnetnom polju, dakle u delu svemira oko Zemlje gde su prisutni molekuli. U vakuumu nema molekula i Sunčeva radijacija slobodno putuje.
Podsetimo da ona na Zemlju ulazi kroz vodonik (najlaksši element) kao kapiju na izuzetno visokoj frekvenciji i "zarobljava" se u najtežem elementu gde su molekuli najgušće zbijeni, u uranijumu, koji zato emituje i najjaču Sunčevu energiju ukoliko se ispred ove rude ne stavi neki zaklon od sunčeve radijacije. Prosto rečeno sve je u frekvenciji molekula.
O tome da je let Apola 11 , 1969., na Mesec bio samo predstava već smo ranije pisali. Ali, napomenimo samo još jedan detalj (sasvim proverljiv). Kvalitetni kolor snimci površine Meseca snimljeni iz njegove orbite i danas su javnosti nedostupni. Oni su uglavnom crno beli i mutni. Razlike između snimaka načinjenih teleskopom sa Zemlje i načinjenih iz Mesečeve orbite - nema. Ali, ljudi gotovo i da ne uočavaju kolika bi to razlika morala da bude u percepciji detalja.
Kada je pre nekoliko godina američki astronom amater, izvesni Bil Brajson, sa svojom eksperimentalnom HD kamerom okačenom na kućni teleskop (Celestron Nexstar 8SE) napravio spektakularne kolor snimke Meseca i pustio ih na Youtube, čitav svet je mogao da vidi površinu Meseca mnogo bolje nego su je snimile NASA letilice iz Mesečeve orbite ili sa mesečevog tla. Vide se ogromni planinski masivi (koje je Brajson nazvao Mesečevim Alpima) , kao i područija koja nalikuju kontinentima na Zemlji. Može se zaključiti i da Mesec ima atmosferu (što je logično) mada nema oblake. NASA tvrdi da Mesec nema atmosferu, te da je tamo temperatura preko 120 stepeni C (a kosmonauti su imali erkondišn u odelima) pa se nisu skuvali. U stvari razmena vazduha ne može da postoji u vakuumu pa je ovakva tvrdnja za budale.
Brajson je veoma otvoreno, i možda lakoverno, ljude iz NASA zato nazvao običnim lažovima. Podsetimo manje upućene sa je NASA čak godinama tvrdila da nije u stanju da sa Hablovog teleskopa koji se nalazi u Zemljinoj orbiti snimi Mesec, jer je navodno preblizu i Habl nije podešen za takva snimanja. Ali...Onda su neki snimci pre nekoliko godina ipak objavljeni i oni su crno beli i nejasni. A kod Brajsona je amaterska oprema sve jasno snimila i to u koloru.
Šta je dalje bilo sa Brajsonom? Njegov sajt od pre dve godine više ne postoji, niti se on može na bilo koji način kontaktirati preko Interneta ( iako su neki njegovi snimci i dalje na Youtubu). Da bi sve ovo sa Brajsnom zamaglili, masonerija je dobila zadatak da lansira sopstvenu priču kako je NASA snimke Meseca sakrila, jer su navodno tamo otkrivene nekakve piramide i džinovske skulpture i gomila fantastičnih gluposti. I o tome je , naravno, odmah snimljen dokumentarni film... Uopšte sve što dobija mesto u medijima kao "velika misterija" je samo zarad stvaranja iluzije. Za pravu istinu mediji ne postoje. Ona je uvek tajna i samo tajna.
Kuper je tako odmah tvrdio da se iza čitavog svemirskog programa sa ljudskom posadom krije masonerija. I to je razlog zašto su svi kosmonauti i NASA "stručnjaci" koji su bili uključeni i Apolo misiju, jer su masoni, sve održavali kao iluziju. I o svemu su bratski ćutali. Poznato je da su neposrednu komunikaciju sa kosmonautima u svemiru koji su leteli na Mesec imali samo kosmonauti sami.
Glavni menadžer NASA programa za slanje ljudi u svemir bio je mason 33 stepena Kenet Klajnekt. Njegovo ime se nije provlačilo previše po medijima. Kako otkriva novinar i publicista koji se potpisuje kao Teks Mars, Kenetov brat je bio suvereni Grand komander Saveta drevnog i prihvaćenog škotskog reda 33 stepena Južne jurisdikcije.
Njegova je zasluga što je Kenet K. postigao taj veliki uspeh da obmanjuje godinama milijarde ljudi na planeti. Apolo program sa misijama na Mesec je i obustavljan zato jer više nisu imali ideja za obmanjivanje i plašili se da laž ne bude otkrivena. Izmišljen je novi svemirski projekat ISS (Međunarodna svemirska stanica), za koji takođe nema pouzdanih dokaza kako funkcioniše i sa kojim ciljem osim da se istraživanje svemira populariše. Nemamo mesta da ovde iznosimo neobične i nelogične detalje ovog programa.
- - - - - - - - - -
Rat zvezda sa džojstikom
Sva imena svemirskih misija i letilica davana su sa simboličnim značenjem koje je samo masonerija naučena da tumači. Baš kao i nazivi područja na Mesecu gde su se kosmonauti "spustili". Svi imaju prizvuk okultnih metafora, masonskih rituala i simbologije tajne religije Iluminata.
Tu su i nazivi kasnijih brodova iz projekta Spejs Šatl : "Kolumbija", "Avantura", "Pokušaj" (da se otkrije) "Atlantis" (i svaki) "Izazivač" će biti uništen. "Kolumbija" je uništena u eksploziji baš kao i "Izazivač".
Kuper navodi posebno slučaj kvara na Apolu 13 i njegov dramatičan povratak na Zemlju (o čemu je snimljen i poznati holivudski film). Kapsula je nazvana "Vodolija" (to je simbol Novog doba), i na njoj je, navodno, došlo do kvara (eksplozije) na putu za Mesec tačno u 13:13 sati , 13. aprila 1970. To je po Kuperu metafora za inicijacijsku ceremoniju koja uključuje i "smrt" (ovde eksplozija). Onda je po redosledu događaja sledilo smrzavanje kosmonauta (što je u vakuumu bilo nemoguće) ali je moguće visoko u atmosferi i što je simbolično predstavljalo u inicijaciji stavljanje u mrtvački sanduk (metafora za period neizvesnosti u masonskom ritualu). Za kosmonaute Apola 13 je tako postalo neizvesno da li će preživeti.
Onda je usledilo (po masonskom ritualu) "rešavanje problema" (to je za kosmonaute bilo u vidu spasonosne ideje učitelja sa Zemlje iz centra u Hjustonu) a to u masonskom ritualu predstavlja sjedinjanavanje sa duhovnim svetom koji učeniku prenosu ezoterično znanje i pomaže mu da učenjem opstane i preživi. "Naučnici" iz Hjustona su tako sugerisali kosmonautima da sastave jedan specifičan deo za napajanje koji se pravi od kruga, trougla i kocke i kada se inteligentno spoji, on ih varaća u život i daje im dovoljno energije da izađu iz "hladnog groba".
Da ponovimo još jednom pravi svemir nije ni hladan ni topao jer nema molekule koji vibriraju i time emituju toplotu. Dakle, Apolo 13 je bio čista izmišljotina za neupućene i lakoverne. Ista masonska inicijacija sa ponovnim rađanjem nakon smrti prisutna je i u kultnom masonskom filmu "Odiseja 2001", Stenlija Kubrika, masonskog brata koji je konspirativno režirao famozne šetnje po Mesecu u filmskom studiju. I tu se stalno pojavljuju trouglovi, kvadrati, krugovi, misteriozni obelisk...Ponovno rađanje je kao uzdizanje Feniksa, reinkarnacija mrtvog Hrista itd.