Zadovoljan životom

LastGentleman

Primećen član
Poruka
905
Pozdrav forumaši

Ne znam da li ste mozda gledali popularni video na youtubu "Ciga i ses",ako jeste znate o čemu je reč.
Po tom romskom momku se može primetiti da mu život nije lak,verovatno radi fizičke poslove,privatno pomaže,prima socijalnu nadoknadu...
Zanemarimo prvi deo njegovog govora o tome kako ide u kafanu i **** se sa devojkom,ajde da razmotrimo njegovu finalnu rečenicu o tome da li
je zadovoljan svojim životom.

"I to je to,živim ko car,radim šta 'oću,pijem šta 'oću" Iz toga možemo zakljuciti da po je on zadovoljan svojim životom,ne plače ne,ne žali se kako mu fali ovo ili ono,
takodje iz toga možemo zaključiti da se životna sreća ne nalazi u novcu isključivo već u untrašnjemu miru i spokoju.Većina ljudi koji koji su pripadnici na primer srednje klase smatra da su finansije nihov problem i da bi
sve bilo bolje kada bi imali više novca,ali to nije tačno,to zavisi od njih,takvi ljudi čak i ako vam nikada neće priznati i nakon znatnog poboljsanja finansijske situacije bi sami sebi stvarli ili nalazili razne probleme i opet bi bili nespokojni,snuždeni,anksiozni (govorim iz primera moje babe).
Dok postoje ljudi koji bez obzira na lošu finansijsku sitaciju uvek pronadju nešto pozitivno čime se raduju i šta ih duhovno ispunjava...

Šta vi mislite o tome?
 
Slazem se oko toga da osobe koje imaju malo cene i postuju to sto imaju. Oni koji se nalaze u mnogo boljoj poziciji od njih kukaju, sto se npr desava i meni, kao i vecini sigurno, stalno nam nesto fali. Sto vise imamo, javlja se jos veca zelja da posedujemo jos vise. Ne cenimo ono sto imamo. Nismo svesni cinjenice koliko je ljudi u losijoj poziciji od nas, i kako prezivljavaju. Novac ne treba da nam predstavlja izvor srece, ali u danasnje vreme jeste tako. Zapravo nije samo u danasnje vreme, to postoji odavno.
 
Pozdrav forumaši

Ne znam da li ste mozda gledali popularni video na youtubu "Ciga i ses",ako jeste znate o čemu je reč.
Po tom romskom momku se može primetiti da mu život nije lak,verovatno radi fizičke poslove,privatno pomaže,prima socijalnu nadoknadu...
Zanemarimo prvi deo njegovog govora o tome kako ide u kafanu i **** se sa devojkom,ajde da razmotrimo njegovu finalnu rečenicu o tome da li
je zadovoljan svojim životom.

"I to je to,živim ko car,radim šta 'oću,pijem šta 'oću" Iz toga možemo zakljuciti da po je on zadovoljan svojim životom,ne plače ne,ne žali se kako mu fali ovo ili ono,
takodje iz toga možemo zaključiti da se životna sreća ne nalazi u novcu isključivo već u untrašnjemu miru i spokoju.Većina ljudi koji koji su pripadnici na primer srednje klase smatra da su finansije nihov problem i da bi
sve bilo bolje kada bi imali više novca,ali to nije tačno,to zavisi od njih,takvi ljudi čak i ako vam nikada neće priznati i nakon znatnog poboljsanja finansijske situacije bi sami sebi stvarli ili nalazili razne probleme i opet bi bili nespokojni,snuždeni,anksiozni (govorim iz primera moje babe).
Dok postoje ljudi koji bez obzira na lošu finansijsku sitaciju uvek pronadju nešto pozitivno čime se raduju i šta ih duhovno ispunjava...

Šta vi mislite o tome?

Људи јуре за новцем, задовољствима као да је у томе извор среће несвесни да праву срећу остављају тиме иза себе.

Шопенхауер је све рекао о томе овим речима:
Najveca je mahnitost hteti ovu pozornicu jada preobratit u mesto za uzivanje, i, umesto sto vise bezbolnosti, postaviti sebi uzivanja i radosti kao cilj, kako to ipak mnogi cine.
Mnogo manje gresi onaj koji ovaj svet gleda kao neki pakao i zato se trudi samo da u njemu stece jedan kut u kome ce biti zaklonjen od vatre. Budala juri za uzivanjima zivotu i posle vidi da se prevario; mudrac izbegava
zia. Ako mu, pak, ni to ne podje za rukom, onda je tome kriva sudbina a ne neka njegova ludost. Ali u koliko mu to podje za rukom, on nije prevaren, jer zla koja je izbegao, i suvise su stvarna. Pa cak ako im je i suvise daleko
skrenuo sputa, i uzivanja bez potrebe zrtvovao, ustvari nije ipak nista izgubio, zato sto su sva uzivanja. himericna, a zalostiti se sto su nam izmakla bilo bi sitnicarski, cak smesno.
To sto se ljudi, potpomagani optimizmom, grese o ovu istinu, izvor je velikih nesreca. Naime, dok smo slobodni od patnji, nemirne nam zelje crtaju himere jedne srece koja ne postoji, i zavode nas da idemo za njima: time navlacimo na sebe bol, koji je nepobitno stvaran. Onda kukamo za izgubljenim bezbolnim stanjem, koje lezi
za nama kao proigran raj, i uzalud zelimo da ono sto se dogodilo ucinimo kao da se nije dogodilo. Tako izgleda kao da nas je neki zao duh pomocu varki srece jednako mamio da izidjemo iz bezbolnog stanja, koje je najvisa istinska sreca.

Шопенахуер

Срећан је онај ко може да проведе безболан и безбрижан живот, а не онај ко химерична заодовљства
плаћа гомилом незадовољстава .

Као што је рекао Епикур:
Nijedno zadovoljstvo nije po sebi zlo ali ono sto izaziva neka zadovoljstava donosi sa sobom raznovrsne tegobe koje prevazilaze osecaje zadovoljstva.

Epikur

А таква је већина задовољстава. Људи зарад истих продају сво своје слободно време, своју независност, слободу, душевни мир.

А најгори су они који зарад задовољства жртвују своје здравље. Ти су највеће будале. Јер:

Devet desetina naše sreće zavisi isključivo od zdravlja. Sa njim sve postaje izvor uživanja: naprotiv, bez zdravlja ne pričinjava zadovoljstvo nikakvo spoljašnje dobro ma koje vrste bilo, čak i ostala subjektivna dobra, svojstva duha. srca, temperamenta, bolešću se umanjuju i trpe veliki gubitak. Prema tome, ne pitaju ljudi bez razloga jedni druge pre svega o zdravlju i izražavaju jedni drugima želje da bude dobro: neosporno, ono igra glavnu ulogu u ljudskoj sreći. A iz toga sledi da je najveća od svih gluposti žrtvovati svoje zdravlje radi bilo čega, radi zarade, unapređenja, nauke, slave, a I kamoli radi naslade i prolaznih užitaka: naprotiv, pred njim treba sve potisnuti u zadnji plan.
Sopenhauer
 
Poslednja izmena:
Čitajte Marsela Prusta..."U potrazi za izgubljenim vremenom" je višetomno delo
koje pokazuje koliko bogatstvo duhovno ljudi mogu da poseduju i put koji
mogu da nađu ,samo ako se potrude...
Duhovna lenjost je najčešće češća i teža od fizičke lenjosti.Ipak ,moguće je
prevazići i pobediti! Ta pobeda je ponajveća sreća!
 
Zavisi i sta kome treba, lako je njemu (nije, ali tako se kaze) ako on hrani jedna usta samo. Pomaze, kopa kanale, fizikalise, zaradi za hleb, struju da li ima, da li placa, on je sit, ostane za pice i puna kapa.
Da ima 3 dece kojima treba pare za mesecnu, za knjige, druga prica bi bila.

I ja bih bio zadovoljan da zivim u brvnari van civilizacije, imam bastu, svezu vodu, 10 ovaca, jedina briga mi je da imam hrane od danas do sutra i do zime. Nema stresa, nema problema.
Ovako, placaj gorivo, popravku, tehnicki pregled, parking, porez, sto cuda, a nikad dovoljno.

Nije ni sve samo da se obezbedi egzistencija. Iako ljudi su u krizi, ne verujem da velika vecina gladuje, nema sta da jede, krov nad glavom, zdravlje. Neko bi rekao trebali bi da budu zadovoljni time, i to jeste i skromno i tacno, ali da bi covek bio istinski zadovoljan ne treba mu samo sredstvo da prezivi, vec i razlog da zivi. Evo vidjamo ljude koji imaju brdo para, koji zarade za mesec onoliko koliko mi zaradimo za 5 godina, i ti ljudi nisu srecni, neki oduzimaju sebi zivot, a nemaju nikakvih egzistencijalnih problema, vec eto, nisu srecni, njihovim zivotima fali smisao.

Tako da da bi bili zadovoljni trebao obezbediti opstanak, makar osnovno nesto, (ne mora sada da se vozi BMW, da se radi za 1000 eur mesecno, da se ide na more svake godine, da se ima 3 telefona, da se izlazi svaki (drugi) vikend) a i naci smisao u zivotu, jer to je daleko bitnije nego finansije.
 
Nije tu reč ni o parama ni o duhovnom stanju već o jednoj vrsti apsolutne slobode koja izvire iz potpune neodgovornosti... Većina Roma ima tu vrstu zadovoljstva, a kako i ne bi jer ono apsolutno nemaju nikakvu odgovornost i praktično ne postoje... Nemaš ličnu kartu, nemaš identitet, nemaš obaveze prema državi, društvu, nemaš nikakve kriterijume osim preživljavanja i sve u životu ti je čist ćar i čist bonus... Kad postaviš svoju egzistenciju tako, na nulu onda naravno da bi bio zadovoljan bilo čim...
 
Pozdrav forumaši

Ne znam da li ste mozda gledali popularni video na youtubu "Ciga i ses",ako jeste znate o čemu je reč.
Po tom romskom momku se može primetiti da mu život nije lak,verovatno radi fizičke poslove,privatno pomaže,prima socijalnu nadoknadu...
Zanemarimo prvi deo njegovog govora o tome kako ide u kafanu i **** se sa devojkom,ajde da razmotrimo njegovu finalnu rečenicu o tome da li
je zadovoljan svojim životom.

"I to je to,živim ko car,radim šta 'oću,pijem šta 'oću" Iz toga možemo zakljuciti da po je on zadovoljan svojim životom,ne plače ne,ne žali se kako mu fali ovo ili ono,
takodje iz toga možemo zaključiti da se životna sreća ne nalazi u novcu isključivo već u untrašnjemu miru i spokoju.Većina ljudi koji koji su pripadnici na primer srednje klase smatra da su finansije nihov problem i da bi
sve bilo bolje kada bi imali više novca,ali to nije tačno,to zavisi od njih,takvi ljudi čak i ako vam nikada neće priznati i nakon znatnog poboljsanja finansijske situacije bi sami sebi stvarli ili nalazili razne probleme i opet bi bili nespokojni,snuždeni,anksiozni (govorim iz primera moje babe).
Dok postoje ljudi koji bez obzira na lošu finansijsku sitaciju uvek pronadju nešto pozitivno čime se raduju i šta ih duhovno ispunjava...

Šta vi mislite o tome?

zadovoljstvo zivotom nema veze sa novcem
da bi bio zadovoljan zivotom moras biti ili jako glup, ili jako pametan
vecina ljudi se nalazi negde u sredini, zato je vecina nas i nezadovoljna
 
Pozdrav forumaši

Ne znam da li ste mozda gledali popularni video na youtubu "Ciga i ses",ako jeste znate o čemu je reč.
Po tom romskom momku se može primetiti da mu život nije lak,verovatno radi fizičke poslove,privatno pomaže,prima socijalnu nadoknadu...
Zanemarimo prvi deo njegovog govora o tome kako ide u kafanu i **** se sa devojkom,ajde da razmotrimo njegovu finalnu rečenicu o tome da li
je zadovoljan svojim životom.

"I to je to,živim ko car,radim šta 'oću,pijem šta 'oću" Iz toga možemo zakljuciti da po je on zadovoljan svojim životom,ne plače ne,ne žali se kako mu fali ovo ili ono,
takodje iz toga možemo zaključiti da se životna sreća ne nalazi u novcu isključivo već u untrašnjemu miru i spokoju.Većina ljudi koji koji su pripadnici na primer srednje klase smatra da su finansije nihov problem i da bi
sve bilo bolje kada bi imali više novca,ali to nije tačno,to zavisi od njih,takvi ljudi čak i ako vam nikada neće priznati i nakon znatnog poboljsanja finansijske situacije bi sami sebi stvarli ili nalazili razne probleme i opet bi bili nespokojni,snuždeni,anksiozni (govorim iz primera moje babe).
Dok postoje ljudi koji bez obzira na lošu finansijsku sitaciju uvek pronadju nešto pozitivno čime se raduju i šta ih duhovno ispunjava...

Šta vi mislite o tome?
jesi delom u pravu,ali delom je taj ciga srecan jer u ziwótu i nije nesto mogao da bira pa je dawno odusto od nade,a kad widi neku srecnu belu porodicu ili lika sa kolima mislis da ne pozeli sve to.a i postoji razlika izmedju prawe srece i onoga sto su ljudi ubedili sebe da je sreca kako bi preziweli dane.
mnogo ti idealisticki post.

- - - - - - - - - -

Jeste,ja sam jako nezadovoljan što sam glup!:sad2:

ma bre bitno je da si lep i da se lepe tete lepe na tebe:lol:ostalo ce zanemariti pred twojom velicinom:lol:
 
Malo o sreći i zadovoljstvu
Sreća je najintenzivnije stanje dobrog raspoloženja kojeg ljudi poznaju. Ona zahvaća cijelo naše tijelo, traje duže od radosti, no kraće od zadovoljstva. Često nastaje kao posljedica stvari koje su izvan nas samih – sreću osjećamo u društvenim situacijama ili u osjećaju harmonije s prirodom.

Zadovoljstvo je najstabilniji osjećaj ugode. To je osjećaj koji je mirniji od radosti i sreće, i nastaje neovisno od vanjskih okolnosti. Zadovoljstvo proizlazi iz dubokih životnih uvjerenja te pozitivnog stava prema životu općenito. Osobnost čovjeka ovdje igra najvažniju ulogu. Smatra se da je zadovoljstvo duboko potvrđivanje i prihvaćanje života, bez obzira na okolnosti u kojima čovjek živi.
Psiholozi stoga smatraju da se za postizanje trajnog dobrog osjećaja trebamo koncentrirati upravo na zadovoljstvo. Ono je najstabilnije pozitivno stanje koje možemo poželjeti, jer ne ovisi o vanjskim faktorima na koje ne možemo utjecati kao što su drugi ljudi, materijalni status, okolina…
Tu smo, dakle. Sami određujemo hoćemo li biti zadovoljni. Zadovoljstvo ovisi o kriterijima koje smo si sami postavili: stepenu očekivanja od života i stepenu ispunjenosti tih očekivanja. Što je manji taj jaz, to je osoba zadovoljnija. Jasno je što nam je činiti želimo li biti zadovoljniji – smanjiti očekivanja (defanzivni put) ili raditi aktivno na tome da ih ispunimo (ofanzivni put). Zadovoljni ljudi, logično, postavljaju ciljeve koje mogu dosegnuti. Pokušavamo li stalno dosegnuti ciljeve koji su nam previsoki pa padamo, ne uspijevamo, trajno se frustriramo, a rezultat hroničnog nezadovoljstva je depresija. Osim toga, stradava i osjećaj samopouzdanja što je nenadoknadiva šteta učinjena na biću.
 
Pozdrav forumaši

Ne znam da li ste mozda gledali popularni video na youtubu "Ciga i ses",ako jeste znate o čemu je reč.
Po tom romskom momku se može primetiti da mu život nije lak,verovatno radi fizičke poslove,privatno pomaže,prima socijalnu nadoknadu...
Zanemarimo prvi deo njegovog govora o tome kako ide u kafanu i **** se sa devojkom,ajde da razmotrimo njegovu finalnu rečenicu o tome da li
je zadovoljan svojim životom.

"I to je to,živim ko car,radim šta 'oću,pijem šta 'oću" Iz toga možemo zakljuciti da po je on zadovoljan svojim životom,ne plače ne,ne žali se kako mu fali ovo ili ono,
takodje iz toga možemo zaključiti da se životna sreća ne nalazi u novcu isključivo već u untrašnjemu miru i spokoju.Većina ljudi koji koji su pripadnici na primer srednje klase smatra da su finansije nihov problem i da bi
sve bilo bolje kada bi imali više novca,ali to nije tačno,to zavisi od njih,takvi ljudi čak i ako vam nikada neće priznati i nakon znatnog poboljsanja finansijske situacije bi sami sebi stvarli ili nalazili razne probleme i opet bi bili nespokojni,snuždeni,anksiozni (govorim iz primera moje babe).
Dok postoje ljudi koji bez obzira na lošu finansijsku sitaciju uvek pronadju nešto pozitivno čime se raduju i šta ih duhovno ispunjava...

Šta vi mislite o tome?

Fantasticna tema.
Apsolutno se slazem.

Cudno je to kako u periodu nespokoja covekova klica za samounistenje sama trazi neku nesrecu. Zadovoljstvo zivotom i sobom cesto i lako dovodi do neke istinske srece.:D

- - - - - - - - - -

jesi delom u pravu,ali delom je taj ciga srecan jer u ziwótu i nije nesto mogao da bira pa je dawno odusto od nade,a kad widi neku srecnu belu porodicu ili lika sa kolima mislis da ne pozeli sve to.a i postoji razlika izmedju prawe srece i onoga sto su ljudi ubedili sebe da je sreca kako bi preziweli dane.
mnogo ti idealisticki post.
Mnogo gresis. Ima ljudi koji nisu zavidni. Sveukupno zadovoljni najcesce nisu zavidni.
 
Ne znam da li ste mozda gledali popularni video na youtubu "Ciga i ses",ako jeste znate o čemu je reč.

Nisam i ne zanima me gledanje glupih YouTube klipova.

Po tom romskom momku se može primetiti da mu život nije lak,verovatno radi fizičke poslove,privatno pomaže,prima socijalnu nadoknadu...

Da li je zivot lak ili ne ne zavisi samo od okoline u kojoj se individua nalazi vec i od snage volje individue. Snaga volje je kapacitet individue da se psihicki udalji od svog tela i svoje okoline. To je smanjenje svesti koje je neophodno u situacijama koje su suvise kompleksne da bi mogli da ih obradimo.

Tim receno, uslovi mogu teski a zivot da opet bude lak ukoliko osoba ima snaznu volju. Ukoliko je nema, ukoliko osoba ne ume da se distancira od svog tela i okoline u teskim trenucima, onda ona postaje razmazeno deriste koje ocekuje od okoline da bude laka.

To je nihilizam: zelja, nada i vera da je univerzam sredjen, lak, linearan i jednostavan.
 
Postavlja se pitanje, u stvari se ne postavlja ali ajde da kazem posto nisam gledao klip, da li je taj ciganin stvarno srecan ili ne (i sire, da li cigani, buduci da su genetski inferiorna mesavina svakojakih govana, mogu uopste biti realno srecni.)

Ne treba mesati realnost sa recima, sa realnim stanjem tela i sa izvestajem o stanju tela. Covek moze da kaze da je srecan i da oseca srecu a da je zapravo u dubini duse nesrecan (kao naprimer ovaj Dragoljub sto mi ga drago ljubi.)

Koja je poenta srece ako je vestacka, ako je nastala negiranjem neprijatnih osecanja? PITANJE ZA SVE VAS.

Kako je postavljac teme postavio teme, meni se cini, ma siguran sam, da je njemu bitno samo da bude srecan, nebitno da li ce njegovo telo biti u raspadu ili ne. Hocu reci, njemu je jedino cilj da nema tih negativnih osecanja koje ne moze da izdrzi.

Da li je covek koji se stalno kezi srecan?

Ajde recite to vi meni.
 
Sreca je uskladjenost tela sa okruzenjem.
Nesreca je neuskladjenost tela sa okruzenjem.

Postoje prirodna, realna stanja srece i nesrece koja su produkt neutralnosti/indiferentnost. To su stanja koja ne zavisei samo od onoga sto je u okviru nase kontrole vec i od onoga sto je van nase kontrole. To je normalno s obzirom na to da su to signali koji nam govore da li smo uskladjeni sa okolinom ili ne.

Postoje i vestacka, nerealna stanja srece i nesrece. To su stanja koja su samonametnuta. Ona nastaju kada volja sama pocne da menja signale prema svojim zeljama, na taj nacin unistavajuci njihov originalni smisao. Stanja srece i nesrece vise ne oslikavaju realnost, vec zelje pojedinca. Vestacko stanje srece nazivamo hedonizam/optimizam. Vestacko stanje nesrece nazivamo mazohizam/pesimizam.

Emotivno stanje se falsifikuje negiranjem cula. Realnost se vise ne odredjuje TOTALITETOM opazenog vec SELEKCIJOM. U tu svrhu se mogu koristiti fizicka sredstva (droga, alkohol, pornici, sport, itd) ali i mentalna (misli, nauka, filozofija, itd.) Volja se lepi za pojedine instinkte, na taj nacin ih preuvelicavajuci, kako bi negirala neke druge. Different drugs for different folks.

Hedonizam je pojacavanje aktivnosti do tacke potpune buke tako da se cula mogu lakse ignorisati.

Mazohizam je smanjivanje aktivnosti do tacke potpune tisine tako da se cula mogu lakse ignorisati.

Oba tipa stvaraju haos u telu, na taj nacin ga razarajuci.
 
Sopenhauer je bio u pravu kada je rekao da je patnja realno stanje univerzuma. Medjutim, ne reaguje svako na patnju na isti nacin. Sve zavisi od snage volje. Ukoliko je osoba snazne volje, onda je njen dozivljaj patnje indiferentan, neutralan; ukoliko nije, onda je preuvelican, mazohisticki.

Patnja je realno stanje univerzuma koji je haos, dok je sreca privremeno otudjivanje od realnosti.
 
Pozdrav forumaši



"I to je to,živim ko car,radim šta 'oću,pijem šta 'oću" Iz toga možemo zakljuciti da po je on zadovoljan svojim životom,ne plače ne,ne žali se kako mu fali ovo ili ono,
takodje iz toga možemo zaključiti da se životna sreća ne nalazi u novcu isključivo već u untrašnjemu miru i spokoju.

Dok postoje ljudi koji bez obzira na lošu finansijsku sitaciju uvek pronadju nešto pozitivno čime se raduju i šta ih duhovno ispunjava...

Šta vi mislite o tome?

Mislim o tome koliko sam duhovno ispunjena ako mogu da pijem šta oću. Šta ti misliš o tome?
 
zadovoljstvo zivotom nema veze sa novcem
da bi bio zadovoljan zivotom moras biti ili jako glup, ili jako pametan
vecina ljudi se nalazi negde u sredini, zato je vecina nas i nezadovoljna

Oslobodivši se mržnje,
um ponovno otkriva svoju izvornu nevinost
i naposljetku spoznaje da sam sebe može oduševiti,
sam sebe može umiriti i sam sebe zastrašiti.
Spoznaje da je njegova mila volja zapravo volja Božja.
:worth:
 

Back
Top