Mišljenja o njenim knjigama?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Lagano, opuštajuće, čitljivo. Ne iziskuje psihički napor, ne umara, ne pretenduje da ostavi bez daha (osim one pomalo romantične), a vreme i položaj žena srednje i visoke klase u XIX veku ogoljava. Knjige za predah.
A sta ti citas kad procitas Dostojevskog po sedmi put?Literatura za dokone domacice intelektualnog nivoa jedne kamile.
Mišljenja o njenim knjigama?
Nju je kritikovala i Sarlota Bronte Mrzelo me je da citam sta joj je "zamerala"Било би лепо да најпре ти сама изнесеш своје мишљење, кад већ отвараш тему.
Моје би било:
Иако схватам значај појаве Џејн Остин у књижевности, не схватам зашто се њено стваралаштво сматра тако великом класиком.
Осим што нама који је данас читамо доноси нека сазнања из прошлих времена, књижевна вредност њених романа је на нивоу оних који се данас означавају термином women's fiction.
Често ми се дешава да читајући неку критику њених дела помислим: Јесам ли ја читала исту Џејн Остин?
Много више пажње захтевају те анализе од самих романа.
И увек ми је изнова забавно кад се сетим шта је Марк Твен рекао о њима: „Свака библиотека која не садржи ни једну књигу Џејн Остин је добра библиотека. Макар се у њој не налазила ниjедна друга књига.“
Сурово и претерано, али изрекао је он и много теже речи на њен рачун.
Не желим било кога да одвратим од читања њених књига; ово је само мој утисак; и мени се допадају неке друге књиге које нису по укусу многих.
Одонда се није много променило:Njene su teme zanimljive jer da ona nije pisala mi ne bismo danas znali kako je to bilo u Engleskoj
u njeno vreme sa devojkama "usedelicama".
Ma dobro, to je nekada bilo, danas je ipak malo drugacija prica jer danas postoje reality sistem pa ako je ta siromasna ali jel atraktivna onda suОдонда се није много променило:
Неудата жена с врло ограниченим приходима мора бити смешна, непријатна уседелица - с којом младићи и девојке терају шегу. Али неудатој, богатој жени увек указују поштовање, и сматрају је паметном као и све друге.
Ема, Џејн Остин
Било би лепо да најпре ти сама изнесеш своје мишљење, кад већ отвараш тему.
Моје би било:
Иако схватам значај појаве Џејн Остин у књижевности, не схватам зашто се њено стваралаштво сматра тако великом класиком.
Осим што нама који је данас читамо доноси нека сазнања из прошлих времена, књижевна вредност њених романа је на нивоу оних који се данас означавају термином women's fiction.
Често ми се дешава да читајући неку критику њених дела помислим: Јесам ли ја читала исту Џејн Остин?
Много више пажње захтевају те анализе од самих романа.
И увек ми је изнова забавно кад се сетим шта је Марк Твен рекао о њима: „Свака библиотека која не садржи ни једну књигу Џејн Остин је добра библиотека. Макар се у њој не налазила ниjедна друга књига.“
Сурово и претерано, али изрекао је он и много теже речи на њен рачун.
Не желим било кога да одвратим од читања њених књига; ово је само мој утисак; и мени се допадају неке друге књиге које нису по укусу многих.
Poput ovih:
“I haven’t any right to criticize books, and I don’t do it except when I hate them. I often want to criticize Jane Austen,
but her books madden me so that I can’t conceal my frenzy from the reader; and therefore I have to stop every time I begin.
Every time I read Pride and Prejudice, I want to dig her up and hit her over the skull with her own shin-bone.”
Poput ovih:
“I haven’t any right to criticize books, and I don’t do it except when I hate them. I often want to criticize Jane Austen,
but her books madden me so that I can’t conceal my frenzy from the reader; and therefore I have to stop every time I begin.
Every time I read Pride and Prejudice, I want to dig her up and hit her over the skull with her own shin-bone.”
Ni ja ne volim Džejn Ostin, mada nikad nisam poželio da uradim to što je Mark Tven.
Zapravo, sve do početka 20. vijeka, samo rijetki engleski romani su mi se dopadaju (Defo, Svift, Dikens, recimo Lorens Stern). A sva ona plejada uvaženih viktorijanaca (sestre Bronte, Tomas Hardi, Džordž Eliot, Džejn Ostin...) i njihovih prethodnika (Semjuel Ričardson, Henri Filding...) bila mi je naporna za čitanje. Mada, ima i dosta toga što nisam čitao (Takerija, recimo, ili onaj "antiviktorijanski" roman Semjuela Batlera The Way of All Flash).
Cenim da onda ni Goslvortija ne volis?
Ja ih sve od reda volim, ali su svi ( osim Dikensa) ostali samo kao lepe uspomene iz najranije mladosti.
Pikvikov klub cu opet uskoro citati
Neces ga ni citati jer i on pise slicno kao i Takeri.Nisam čitao Golsvortija.
Neces ga ni citati jer i on pise slicno kao i Takeri.
A jel?Ali gore sam napisao da nisam čitao ni Takerija!
A jel?
Pa znao si da je kao i Golsvorti
Nego bre, zar vi niste na faksu morali malo i da citate?
Da ti pravo kažem, ne sjećam se Takerija i Golsvortija. A možda sam ispoljio ličnu inicijativu, pa ih preskočio u lektiri. Sjećam se iz tog perioda Tese od Darbervila, Vodenice na Flosi, Velikih očekivanja, Džozefa Konrada...
Pozaboravljao sam ostalo.
I ja sam mnogo preskakala, citale su mi se druge knjige, ove sam ostavljala za nekada kasnije, ali ih nikada necu citati.
Jednom odbojnost, uvek odbojnost.
Ja volim, i to mnogo. Ovo je kopija posta koji sam prosle godine pisala na Biblioteci.
Skoro sam gledala neku emisiju na Historiju o Dž.O., zapravo više o njenoj popularnosti. U Engleskoj postoji ceo pokret, koji sebe naziva Džejnitima. Jedan od najčuvenijih Džejnita bio je Čerčil, rekoše da je u ratu u momentima velikih kriza čitao njene romane. Džejniti svake godine organizuju sajam u čast Džejn Ostin, obuku se u odeću iz tog vremena, frizure su naravno takođe iz tog doba i ponašaju se kao da su se vratili u vreme Dž.O. Imaju i kongrese o delima dotične. I svašta nešto su još napričali, ne popamtih sve.
A emisija je bila u neko nedoba, oko 7h ujutru. Nije mi jasno, a preko dana emituju same gluposti.
I da, rekoše da su u WWII mnogi vojnici tražili da im bližnji šalju od kuće njena dela.i da su ih čitali u rovovima. Pomenuli su i da je Radjard Kipling, nakon gubitka sina, bol i tugu prevazilazio uz pomoć njenih dela.
Jane Austen je velika spisateljica. Osobno, budući da sam po temperamentu bitno različit, to je autorica koju više cijenim nego volim (davno, kad sam to čitao).
Njjezina su ograničenja, uglavnom, dva:
* zbog skučene tematike, površno ju čitanje može krivo shvatiti kao prethodnicu chick lit ili autoricu koja ima još jedino dokumentarnu vrijednost.
* dobar je dio njezina djela previše "engleski", uronjen u kulturu i duh vremena i zemlje, pa se da lako podcijeniti, posebno od muškoga čitatelja.
Bilo kako bilo, ona je jedan od onih pisaca koji su integralni dio nacionalno-jezične kulture, no ne prelaze granice baš lako. Također, ne postoji univerzalno - koliko toliko- slaganje o njezinoj relevantnosti.
Njezin je "peh" i u tom što je roman, u zrelom obliku 19. stoljeća, dominantno ruski i francuski, pa djela britanskih (a i američkih) autora, u usporedbi s najboljima frencuskima i ruskima, djeluju pomalo
provincijalno ili ograničeno.
Моје би било:
1. Иако схватам значај појаве Џејн Остин у књижевности, не схватам зашто се њено стваралаштво сматра тако великом класиком.
2. Осим што нама који је данас читамо доноси нека сазнања из прошлих времена, књижевна вредност њених романа је на нивоу оних који се данас означавају термином women's fiction.
Често ми се дешава да читајући неку критику њених дела помислим: Јесам ли ја читала исту Џејн Остин?
Много више пажње захтевају те анализе од самих романа.
3. И увек ми је изнова забавно кад се сетим шта је Марк Твен рекао о њима: „Свака библиотека која не садржи ни једну књигу Џејн Остин је добра библиотека. Макар се у њој не налазила ниjедна друга књига.“
Сурово и претерано, али изрекао је он и много теже речи на њен рачун.
Не желим било кога да одвратим од читања њених књига; ово је само мој утисак; и мени се допадају неке друге књиге које нису по укусу многих.