Džejn Ostin

Lagano, opuštajuće, čitljivo. Ne iziskuje psihički napor, ne umara, ne pretenduje da ostavi bez daha (osim one pomalo romantične), a vreme i položaj žena srednje i visoke klase u XIX veku ogoljava. Knjige za predah.
 
Lagano, opuštajuće, čitljivo. Ne iziskuje psihički napor, ne umara, ne pretenduje da ostavi bez daha (osim one pomalo romantične), a vreme i položaj žena srednje i visoke klase u XIX veku ogoljava. Knjige za predah.

Bas tako nekako:)

- - - - - - - - - -

Literatura za dokone domacice intelektualnog nivoa jedne kamile.
A sta ti citas kad procitas Dostojevskog po sedmi put?
 
Mišljenja o njenim knjigama? :)

Било би лепо да најпре ти сама изнесеш своје мишљење, кад већ отвараш тему.

Моје би било:
Иако схватам значај појаве Џејн Остин у књижевности, не схватам зашто се њено стваралаштво сматра тако великом класиком.
Осим што нама који је данас читамо доноси нека сазнања из прошлих времена, књижевна вредност њених романа је на нивоу оних који се данас означавају термином women's fiction.
Често ми се дешава да читајући неку критику њених дела помислим: Јесам ли ја читала исту Џејн Остин?
Много више пажње захтевају те анализе од самих романа.
И увек ми је изнова забавно кад се сетим шта је Марк Твен рекао о њима: „Свака библиотека која не садржи ни једну књигу Џејн Остин је добра библиотека. Макар се у њој не налазила ниjедна друга књига.“ :lol:
Сурово и претерано, али изрекао је он и много теже речи на њен рачун.

Не желим било кога да одвратим од читања њених књига; ово је само мој утисак; и мени се допадају неке друге књиге које нису по укусу многих.
 
Poslednja izmena:
Čitam Hemingveja, Dostojevskog, Morison, Selindžera, Ficdžeralda, Koena, Selimovića, Andrića, Saramaga i još mnoge druge... Ali i Džejn Ostin. Ona svakako nije dobra kao Dostojevski ili Kami, ali zašto mora da bude toliko dobra kao oni da bih je ja čitala i uživala u njenim romanima? Dokle više ta silna i obavezna poređenja? Njene teme su sasvim neke druge. Pa, nisam uzela da čitam romane Gijoma Musoa ili Vesne Dedić Milojević pa da to bude bruka i da budem osuđena što ne znam da prepoznam šta je dobra literatura. Iskreno, i meni se čini da se previše piše o njoj i da se ona veliča više nego što bi možda trebalo, ali shvatite da Floberu i Garsiji to nije ni potrebno. Svako ko želi da se opusti uz malo lakšu literaturu, a da pritom ipak nauči nešto, onda mu svakako preporučujem da čita romane Džejn Ostin. Uživajte. ;-)
 
Било би лепо да најпре ти сама изнесеш своје мишљење, кад већ отвараш тему.

Моје би било:
Иако схватам значај појаве Џејн Остин у књижевности, не схватам зашто се њено стваралаштво сматра тако великом класиком.
Осим што нама који је данас читамо доноси нека сазнања из прошлих времена, књижевна вредност њених романа је на нивоу оних који се данас означавају термином women's fiction.
Често ми се дешава да читајући неку критику њених дела помислим: Јесам ли ја читала исту Џејн Остин?
Много више пажње захтевају те анализе од самих романа.
И увек ми је изнова забавно кад се сетим шта је Марк Твен рекао о њима: „Свака библиотека која не садржи ни једну књигу Џејн Остин је добра библиотека. Макар се у њој не налазила ниjедна друга књига.“ :lol:
Сурово и претерано, али изрекао је он и много теже речи на њен рачун.

Не желим било кога да одвратим од читања њених књига; ово је само мој утисак; и мени се допадају неке друге књиге које нису по укусу многих.
Nju je kritikovala i Sarlota Bronte:D Mrzelo me je da citam sta joj je "zamerala":hahaha:
Nema mnogo knjizevnica koje su pisale romane u osamnaestom veku i zato je ona tu revolucionarna.
Roman je u to vreme bio forma sa kojom su savremenici sprdali. Ona se sluzi slobodnim indirektnom govorom (free indirect speech ) koji se prvi put
i pojavljuje u njeno vrema, a ona ga usavrsava. Njene su teme zanimljive jer da ona nije pisala mi ne bismo danas znali kako je to bilo u Engleskoj
u njeno vreme sa devojkama "usedelicama".
 
Njene su teme zanimljive jer da ona nije pisala mi ne bismo danas znali kako je to bilo u Engleskoj
u njeno vreme sa devojkama "usedelicama".
Одонда се није много променило:

Неудата жена с врло ограниченим приходима мора бити смешна, непријатна уседелица - с којом младићи и девојке терају шегу. Али неудатој, богатој жени увек указују поштовање, и сматрају је паметном као и све друге.
Ема, Џејн Остин
 
Одонда се није много променило:

Неудата жена с врло ограниченим приходима мора бити смешна, непријатна уседелица - с којом младићи и девојке терају шегу. Али неудатој, богатој жени увек указују поштовање, и сматрају је паметном као и све друге.
Ема, Џејн Остин
Ma dobro, to je nekada bilo, danas je ipak malo drugacija prica jer danas postoje reality sistem pa ako je ta siromasna ali jel atraktivna onda su
joj sva vrata otvorena;)

Ma ok su njeni romani.
 
Било би лепо да најпре ти сама изнесеш своје мишљење, кад већ отвараш тему.

Моје би било:
Иако схватам значај појаве Џејн Остин у књижевности, не схватам зашто се њено стваралаштво сматра тако великом класиком.
Осим што нама који је данас читамо доноси нека сазнања из прошлих времена, књижевна вредност њених романа је на нивоу оних који се данас означавају термином women's fiction.
Често ми се дешава да читајући неку критику њених дела помислим: Јесам ли ја читала исту Џејн Остин?
Много више пажње захтевају те анализе од самих романа.
И увек ми је изнова забавно кад се сетим шта је Марк Твен рекао о њима: „Свака библиотека која не садржи ни једну књигу Џејн Остин је добра библиотека. Макар се у њој не налазила ниjедна друга књига.“ :lol:
Сурово и претерано, али изрекао је он и много теже речи на њен рачун.

Не желим било кога да одвратим од читања њених књига; ово је само мој утисак; и мени се допадају неке друге књиге које нису по укусу многих.

Poput ovih:

“I haven’t any right to criticize books, and I don’t do it except when I hate them. I often want to criticize Jane Austen,
but her books madden me so that I can’t conceal my frenzy from the reader; and therefore I have to stop every time I begin.
Every time I read Pride and Prejudice, I want to dig her up and hit her over the skull with her own shin-bone.”

:D
 
Poput ovih:

“I haven’t any right to criticize books, and I don’t do it except when I hate them. I often want to criticize Jane Austen,
but her books madden me so that I can’t conceal my frenzy from the reader; and therefore I have to stop every time I begin.
Every time I read Pride and Prejudice, I want to dig her up and hit her over the skull with her own shin-bone.”

:D

:sad2: Управо те!
Последњу реченицу сам ишчитавала пар пута, просто нисам могла да верујем...
 
Poput ovih:

“I haven’t any right to criticize books, and I don’t do it except when I hate them. I often want to criticize Jane Austen,
but her books madden me so that I can’t conceal my frenzy from the reader; and therefore I have to stop every time I begin.
Every time I read Pride and Prejudice, I want to dig her up and hit her over the skull with her own shin-bone.”

:D


Haha pa kakav mazohista :lol: Koliko puta li je procitao knjigu :)
 
Ni ja ne volim Džejn Ostin, mada nikad nisam poželio da uradim to što je Mark Tven.
Zapravo, sve do početka 20. vijeka, samo rijetki engleski romani su mi se dopadaju (Defo, Svift, Dikens, recimo Lorens Stern). A sva ona plejada uvaženih viktorijanaca (sestre Bronte, Tomas Hardi, Džordž Eliot, Džejn Ostin...) i njihovih prethodnika (Semjuel Ričardson, Henri Filding...) bila mi je naporna za čitanje. Mada, ima i dosta toga što nisam čitao (Takerija, recimo, ili onaj "antiviktorijanski" roman Semjuela Batlera The Way of All Flash).
 
Ni ja ne volim Džejn Ostin, mada nikad nisam poželio da uradim to što je Mark Tven.
Zapravo, sve do početka 20. vijeka, samo rijetki engleski romani su mi se dopadaju (Defo, Svift, Dikens, recimo Lorens Stern). A sva ona plejada uvaženih viktorijanaca (sestre Bronte, Tomas Hardi, Džordž Eliot, Džejn Ostin...) i njihovih prethodnika (Semjuel Ričardson, Henri Filding...) bila mi je naporna za čitanje. Mada, ima i dosta toga što nisam čitao (Takerija, recimo, ili onaj "antiviktorijanski" roman Semjuela Batlera The Way of All Flash).

Cenim da onda ni Goslvortija ne volis?

Ja ih sve od reda volim, ali su svi ( osim Dikensa) ostali samo kao lepe uspomene iz najranije mladosti.
Pikvikov klub cu opet uskoro citati:D
 
A jel?:hahaha:
Pa znao si da je kao i Golsvorti:D
Nego bre, zar vi niste na faksu morali malo i da citate?

Da ti pravo kažem, ne sjećam se Takerija i Golsvortija. A možda sam ispoljio ličnu inicijativu, pa ih preskočio u lektiri. Sjećam se iz tog perioda Tese od Darbervila, Vodenice na Flosi, Velikih očekivanja, Džozefa Konrada...
Pozaboravljao sam ostalo.
 
Da ti pravo kažem, ne sjećam se Takerija i Golsvortija. A možda sam ispoljio ličnu inicijativu, pa ih preskočio u lektiri. Sjećam se iz tog perioda Tese od Darbervila, Vodenice na Flosi, Velikih očekivanja, Džozefa Konrada...
Pozaboravljao sam ostalo.

I ja sam mnogo preskakala, citale su mi se druge knjige, ove sam ostavljala za nekada kasnije, ali ih nikada necu citati.
Jednom odbojnost, uvek odbojnost.
 
I ja sam mnogo preskakala, citale su mi se druge knjige, ove sam ostavljala za nekada kasnije, ali ih nikada necu citati.
Jednom odbojnost, uvek odbojnost.

Na toj trećoj godini imao sam viktorijanski roman iz Engleske književnosti i Američku književnost, kao zaseban predmet. Američka mi je bila interesantnija, bilo je više savremene literature, pa sam Engleze malo zanemario.
Još me bila djevojka ostavila,pa sam patio nešto. :rumenko:
 
Ja volim, i to mnogo. Ovo je kopija posta koji sam prosle godine pisala na Biblioteci.

Skoro sam gledala neku emisiju na Historiju o Dž.O., zapravo više o njenoj popularnosti. U Engleskoj postoji ceo pokret, koji sebe naziva Džejnitima. Jedan od najčuvenijih Džejnita bio je Čerčil, rekoše da je u ratu u momentima velikih kriza čitao njene romane. Džejniti svake godine organizuju sajam u čast Džejn Ostin, obuku se u odeću iz tog vremena, frizure su naravno takođe iz tog doba i ponašaju se kao da su se vratili u vreme Dž.O. Imaju i kongrese o delima dotične. I svašta nešto su još napričali, ne popamtih sve.

A emisija je bila u neko nedoba, oko 7h ujutru. Nije mi jasno, a preko dana emituju same gluposti.

I da, rekoše da su u WWII mnogi vojnici tražili da im bližnji šalju od kuće njena dela.i da su ih čitali u rovovima. Pomenuli su i da je Radjard Kipling, nakon gubitka sina, bol i tugu prevazilazio uz pomoć njenih dela.
 
Poslednja izmena:
Ja volim, i to mnogo. Ovo je kopija posta koji sam prosle godine pisala na Biblioteci.

Skoro sam gledala neku emisiju na Historiju o Dž.O., zapravo više o njenoj popularnosti. U Engleskoj postoji ceo pokret, koji sebe naziva Džejnitima. Jedan od najčuvenijih Džejnita bio je Čerčil, rekoše da je u ratu u momentima velikih kriza čitao njene romane. Džejniti svake godine organizuju sajam u čast Džejn Ostin, obuku se u odeću iz tog vremena, frizure su naravno takođe iz tog doba i ponašaju se kao da su se vratili u vreme Dž.O. Imaju i kongrese o delima dotične. I svašta nešto su još napričali, ne popamtih sve.

A emisija je bila u neko nedoba, oko 7h ujutru. Nije mi jasno, a preko dana emituju same gluposti.

I da, rekoše da su u WWII mnogi vojnici tražili da im bližnji šalju od kuće njena dela.i da su ih čitali u rovovima. Pomenuli su i da je Radjard Kipling, nakon gubitka sina, bol i tugu prevazilazio uz pomoć njenih dela.

Jane Austen je velika spisateljica. Osobno, budući da sam po temperamentu bitno različit, to je autorica koju više cijenim nego volim (davno, kad sam to čitao).
Njjezina su ograničenja, uglavnom, dva:

* zbog skučene tematike, površno ju čitanje može krivo shvatiti kao prethodnicu chick lit ili autoricu koja ima još jedino dokumentarnu vrijednost.

* dobar je dio njezina djela previše "engleski", uronjen u kulturu i duh vremena i zemlje, pa se da lako podcijeniti, posebno od muškoga čitatelja.

Bilo kako bilo, ona je jedan od onih pisaca koji su integralni dio nacionalno-jezične kulture, no ne prelaze granice baš lako. Također, ne postoji univerzalno - koliko toliko- slaganje o njezinoj relevantnosti.
Njezin je "peh" i u tom što je roman, u zrelom obliku 19. stoljeća, dominantno ruski i francuski, pa djela britanskih (a i američkih) autora, u usporedbi s najboljima frencuskima i ruskima, djeluju pomalo
provincijalno ili ograničeno.
 
Jane Austen je velika spisateljica. Osobno, budući da sam po temperamentu bitno različit, to je autorica koju više cijenim nego volim (davno, kad sam to čitao).
Njjezina su ograničenja, uglavnom, dva:

* zbog skučene tematike, površno ju čitanje može krivo shvatiti kao prethodnicu chick lit ili autoricu koja ima još jedino dokumentarnu vrijednost.

* dobar je dio njezina djela previše "engleski", uronjen u kulturu i duh vremena i zemlje, pa se da lako podcijeniti, posebno od muškoga čitatelja.

Bilo kako bilo, ona je jedan od onih pisaca koji su integralni dio nacionalno-jezične kulture, no ne prelaze granice baš lako. Također, ne postoji univerzalno - koliko toliko- slaganje o njezinoj relevantnosti.
Njezin je "peh" i u tom što je roman, u zrelom obliku 19. stoljeća, dominantno ruski i francuski, pa djela britanskih (a i američkih) autora, u usporedbi s najboljima frencuskima i ruskima, djeluju pomalo
provincijalno ili ograničeno.

А у чему се то, по теби, огледа та тако велика вредност њених романа? Шта је то конкретно чини тако великом списатељицом? Ако се не чита површно, веч зналачки.
Узгред, изрази chic lit и women's fiction нису синонимни.
И како то да и Чарлс Дикенс није превише „енглески“?
Осим тога, овде се њена дела не посматрају у релацији са романом 19. века, већ уопште, тако да јој то овог пута није „пех“.
 
Моје би било:
1. Иако схватам значај појаве Џејн Остин у књижевности, не схватам зашто се њено стваралаштво сматра тако великом класиком.
2. Осим што нама који је данас читамо доноси нека сазнања из прошлих времена, књижевна вредност њених романа је на нивоу оних који се данас означавају термином women's fiction.
Често ми се дешава да читајући неку критику њених дела помислим: Јесам ли ја читала исту Џејн Остин?
Много више пажње захтевају те анализе од самих романа.
3. И увек ми је изнова забавно кад се сетим шта је Марк Твен рекао о њима: „Свака библиотека која не садржи ни једну књигу Џејн Остин је добра библиотека. Макар се у њој не налазила ниjедна друга књига.“ :lol:
Сурово и претерано, али изрекао је он и много теже речи на њен рачун.

Не желим било кога да одвратим од читања њених књига; ово је само мој утисак; и мени се допадају неке друге књиге које нису по укусу многих.

1. Smatra se velikim klasikom jer je preteča realizma, za početak. Treba imati u vidu da je svaki roman pre nje bio ili fazon Gulivera, gde se junaku dešavaju neverovatne i čudesne stvari, ili fazon Pamele, koja pretenduje da bude preskripcija života sa jedne strane, a sa druge strane opravdava sadržaj gomilom eseja o koječemu koji su umetnuti u sam roman, tako da je edukovani čitalac tog doba mogao mirne duše da kaže "oh ja ne čitam roman zbog ROMANA, već zbog prepametnih eseja", jer je jelte roman u to vreme bio tek nešto malo više od sprdnje (setimo se Monaha na primer, ili bilo kog gotskog romana, koji su fazon današnji Sumrak).
Sama Ostinova piše svojoj sestri:
[Pride and Prejudice] is rather too light, and bright, and sparkling; it wants shade; it wants to be stretched out here and there with a long chapter of sense, if it could be had; if not, of solemn specious nonsense, about something unconnected with the story; an essay on writing, a critique on Walter Scott, or the history of Buonaparte, or anything that would form a contrast, and bring the reader with increased delight to the playfulness and epigrammatism of the general style. Čitavo pismo dostupno na: https://pastnow.wordpress.com/2013/02/03/feb-4-1813-austen-it-wants-shade/
Ona čak u svojim delima ismeva kako gotski roman (u Nortingerskoj opatiji) tako i ovo drugo smaranje (provlači se kroz njeno pisanje, ne mogu napamet da dajem primer sad, al se to npr nazire u načinu na koji Meri u P&P pokušava da crpi mudrost iz knjiga).

2. Prvo, ja bih da se definiše termin "književna vrednost". Jer ako tebi oslikavanje likova u njenim romanima i njen narativni stil nisu umetnički vredni, ja nisam sigurna šta ti tačno smatraš vrednošću. :lol: Drugo, women's fiction je neprimenjivo na pisca iz doba u kom žene nisu pisale, zbog toga što je women's fiction delo od žene, o ženi, za ženu, što bi u ono vreme podrazumevalo ogromnu, ali stvarno, OGROMNU dozu feminizma, koja kod Ostinove jednostavno ne postoji. Naravno, površno čitanje bi moglo njenu kuknjavu oko nasleđivanja da okarakteriše kao feminizam, ali to nije feminizam ništa više nego što je današnje pljuvanje Tome Nikolića hejt prema grobarima. Dakle ne feminizam nego kritika društva i zakona. Opisivanje položaja žene nije feminizam. Što bi se reklo, njena dela nisu women's fiction ništa više nego recimo Tesa od D'urbervila.

3. Hah, Mark Tven. :mrgreen: Nabokov je recimo za Dostojevskog rekao da nema ukusa, smara i ubija sa kuknjavom oko svega, Konrad je za Lorensa rekao, citiram: "Filth. Nothing but obscenities", Džojsa su pljuvali i Virdžinija Vulf i Lorens i vrv još gomila njih, Hemingvej i Fokner su se uzajamno prozivali svakom prilikom, a Bajron je car pa je on u svom Don Žuanu čitav predgovor posvetio pljuvačini savremenika, a pljuvao ih je i ovako, mislim da je za Kitsa rekao da treba ga oderu ili tako nešto. Književnici nemaju pojma o čemu pričaju ni kad pričaju o svojim delima (primer: T. S. Eliot koji tvrdi da su sva tumačenja Puste zemlje izmišljotina i da to sve on NIJE hteo da kaže), a kamoli o tuđim, i svi su do poslednjeg krajnje očajni kritičari književnosti, ironično.
 

Back
Top