Većina nas koji ovde učestvujemo je pročitala bar koju stotinu filosofskih knjiga...Mada ima ih koji očigledno nisu...
Bolji su koji jesu-manje šuketaju,a mana im što im ,kao i meni,sopstvene misli zaglušene ponekad "kojekakvim"
Ničeima,Ekom,Huserlom,Kantom i sličnim ludacima filozofske misli iz dalje ili bliže prošlosti...(Naravno to ne
važi za Umberta Eka koji tek ovih godina donosi prave plodove svoje umnosti...Posebno vredne za Evropsku kulturu
i sociološku teoriju i praksu...)
Neko je rekao da je uspeh 10% genijalnosti i 90% truda i upornosti!
Isto važi i za filozofiju-dok ne pročitamo 90 knjiga filozofskih (najbolje probranih iz svih epoha!) ne možemo znati
da ne šuketamo šta je već neko našuketao...
E,zato je dobro pročitati i ne lupati već nalupano...
A što neki i citiraju lupetanja-treba moderacija da im briše!
Kad bi moderacija bila sigurna šta treba brisati,a šta ne!
Pojedinima koji pokušavaju da budu Šopijev klon je za dž pričati. Ovo što on navodi pod znacima navoda "znanje"
(to i jeste znanje) potrvrđuje po ko zna koji put, o njegovom neznanju, rečeno. Mišljenje je psihološki proces,
a misao proizvod tog procesa.
U nedogled kopiranje onoga šta su rekli 3 (tri) filozofa nije i ne može da bude misao. Bar da čovek pokuša
rekonstruisati ono što su napisali, da se ne koristi copy-paste metodom, moglo bi se i govoriti o procesu mišljenja
u njegovoj glavi. Naprotiv, to nije ni reprodukcija (nabubano) ni rekonstrukcija (naučeno), to je samo copy-paste.
(Učesnici ovog pdf-a ne moraju kupovati Šopenhauerove knjige, dovoljno je da iskopiraju Ozijeve postove,
ne bi me iznenadilo da ga optuže za pirateriju)
Tumač filozofije filozofira - analizira i sintetizuje, a to se može nazvati filozofiranjem, za razliku od onog koji kopira.
Hegel je istoriju filozofije postavio na naučne osnove, kao piramidu razvoja svesti, dao joj nov kvalitet. I Aristotel i Hegel
su tumačili druge filozofe, a i drugi svoje prethodnike! Neukom ne možeš objasniti značaj proučavanja onog
što su prethodnici napisali, mislili.
Rečenica nije misao!
Postoje "valjane" i "manje valjane" filozofije. Koliki su doprinos razvoju filozofije dala valjane toliko su dale i one
manje valjane filozofije, dokazivanjem njihove "nevaljanosti" često su nastajale "nove filozofije". Teško se to može
objasniti čoveku čiji su vidici uski, koji je preskočio neophodne stepenice razvoja mišljenja (osnovno obrazovanje).
Obrazovan čovek ima široke vidike, široku svest! Obrazovan čovek je, pored obrazovanja, vaspitan čovek, obrazovanjem
se "samovaspitao" i izgradio sopstvene moralne norme nezavisne od običaja, folklora, nasleđa i tradicije.
Otuda i potreba i neophodnost čitanja, tumačenja i proučavanja mislilaca (i ne samo njih) bez obzira na njihov "rejting".
Da se delima Šopenhaurea, Ničea, Bergsona (dobitnik "nobela" za književnost), Hajdegera prilazilo "strogo filozofski", nikad ne bi bili svrstani
u filozofe već u pisce, njihov metod je literaran, nefilozofski.
Treba čitati, učiti, razmišljati. Misao je, kao što rekoh, proizvod mišljenja. Mišljenje svako ima, valjanu misoa ne.
Da bi se došlo do valjane misli treba "trenirati" (čitati, sumnjati, analizirati...=misliti), pažljivo bespredrasudno
kritički ispitivati svest - fenomenolozi (Huserl).
Većinu onoga što su filozofi radili i što danas rade možemo posmatrati kao oblike analize i sinteze.
I "zadnju" filozofiju već neko čeka da sahrani, tako nešto reče Hegel (naravno ne Šopijevu, on je večniji od Biblije).
Nekad čuđenje danas sumnja (moderan čovek se ničemu ne čudi), sumnja je pokretač i filozofije i nauke.
Onaj ko nema sumnje, ko ne sumnja i u najveće autoritete, bilo koja disciplina da je u pitanju, nikad niti će biti naučnik niti filozof.
(Pisac koji ne misli da može pisati bolje od autoriteta bolje da ne počinje da piše. Ma gde stigao, bar se "oprobao".)
I na kraju, ne mora čovek imati pretenzija da bude "veliki" filozof. Od filozofije čovek dobija najbolju stvar:
"umeće druženja samog sa sobom", da u pozorištu ne sedi kao kamen na kamenu (što radi većina posetilaca),
da vidi više od manifestnog, da dok čita i gleda u delu spozna više od autora, a što je posledica "znanja"!
Kreativnost je najčešće posledica nesvesnog, dodir "božjeg" prsta !