Psihicko stanje i problemi ljudi u Srbiji i svetu

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Pogledajmo prosecnog gradjanina Srbije i njegove probleme.

On radi za minimalac, ili je nezaposlen, tesko sastavlja kraj sa krajem. Vecito se zali na nemastinu, na tezak zivot, tesku finansijsku situaciju i glavni problem je preziveti. Slozicemo se, situacija jeste teska za vecinu ljudi.
Cesto se cuje sve je propalo, nema niceg ovde, jednostavno ljudi su klonuli, osecaju se bespomocni, zive od racuna do racuna, snalaze se kako umeju. Jos kada na sve to dodamo korupciju, politicare i ostale, pa manje-vise i jesmo u jednoj situaciji gde nam drugi kroje sudbinu a mi jedino mozemo da bezimo ili ostanemo sa brodom koji tone.

Zivot u Srbiji deluje deprimirajuce, posao, ljudi, obrazovanje, finansijska situacija, sve je u nekom rasulu i svi smo svesni toga, svakog od nas to pogadja, to je i glavni problem i verovatno uzrok velikog broja psihickih problema kod ljudi u Srbiji.

Posto je ovde ovako deprimirajuca situacija, teska, kako izgleda zivot van? Da li je tamo negde van sve sareno u boji, dok smo mi ovde obmotani sivilom? Koji su problemi coveka koji zivi u nekoj drzavi gde glavni problem nije egzistencija i kako ce skupiti dovoljno za kiriju sa minimalcem i sefom koji nije platio 3 plate vec? Koji su (psihicki) problemi ljudi koji ne zive u Srbiji, vec negde drugde, gde je zivot laksi? Oko cega se oni brinu, sta njih muci, jesu li oni zdraviji, srecniji nego mi ovde?
 
Pogledajmo prosecnog gradjanina Srbije i njegove probleme.

On radi za minimalac, ili je nezaposlen, tesko sastavlja kraj sa krajem. Vecito se zali na nemastinu, na tezak zivot, tesku finansijsku situaciju i glavni problem je preziveti. Slozicemo se, situacija jeste teska za vecinu ljudi.
Cesto se cuje sve je propalo, nema niceg ovde, jednostavno ljudi su klonuli, osecaju se bespomocni, zive od racuna do racuna, snalaze se kako umeju. Jos kada na sve to dodamo korupciju, politicare i ostale, pa manje-vise i jesmo u jednoj situaciji gde nam drugi kroje sudbinu a mi jedino mozemo da bezimo ili ostanemo sa brodom koji tone.

Zivot u Srbiji deluje deprimirajuce, posao, ljudi, obrazovanje, finansijska situacija, sve je u nekom rasulu i svi smo svesni toga, svakog od nas to pogadja, to je i glavni problem i verovatno uzrok velikog broja psihickih problema kod ljudi u Srbiji.

Posto je ovde ovako deprimirajuca situacija, teska, kako izgleda zivot van? Da li je tamo negde van sve sareno u boji, dok smo mi ovde obmotani sivilom? Koji su problemi coveka koji zivi u nekoj drzavi gde glavni problem nije egzistencija i kako ce skupiti dovoljno za kiriju sa minimalcem i sefom koji nije platio 3 plate vec? Koji su (psihicki) problemi ljudi koji ne zive u Srbiji, vec negde drugde, gde je zivot laksi? Oko cega se oni brinu, sta njih muci, jesu li oni zdraviji, srecniji nego mi ovde?

Glavni problem ljudi u Srbiji je strah koji osećaju, a rešavaju ga tako što kradu i lažu. Pošto u inostranstvu nemaju straha, boje se da kradu i lažu, onda im jedino preostaje ljubomora. I to su glavne osobine srba, uz konstataciju da je rezultat svega toga nezadovoljstvo sopstvenim životom i uništavanje tuđih života, bilo da žive u Srbiji ili u inostranstvu.
 
Za razliku od srba ljudi u svetu imaju realne probleme vezane za egzistenciju, cak i kada su bogati. Srbi imaju iracionalne probleme koji izazivaju racionalne probleme. U ocekivanju da neko drugi resava njihove zivotne probleme tesko razocarani padaju u depresiju. Problem komsijine zelenije livade je duboko ukorenjen. To je odgovor i na ostala pitanja ove teme. Odlazak na komsijinu livadu vide kao resenje, komsija je uredio svoju livadu i sada je zelena ili zelenija, ali udruziti se sa drugima i stvoriti livadu koja bi zadovoljila je veliki problem za polupismene radnike i samodovoljnu intelektualnu elitu, tako da nema ko da uredi nasu livadu. Zbog iracionalnih problema nesposobni srbi nisu sposobni da resavaju racionalne probleme na civilizovan nacin i uceci na svojim greskama.
 
U Srbiji je suštinski problem tranzicija svesti!
Naime :svest je JA vidljivo i izgrađeno tek u intenciji s fenomenima za koje je biološki vezana
jer od njih i nastaje...Naravno da je to filozofski aspekt našeg ega,ali je analogan našim
ukupnim znanjima.
Tranzicija svesti bi trebala da znači preformulaciju fenomena uz koje se vezuje naše JA (ego).
Ti fenomeni su najpre oni koji mogu biti podsticajni i koji otvaraju dobru perspektivu kao što su
religijski sadržaji,ideološki,materijalni...
U prethodnom društvenom uređenju smo imali ideologiju u kojoj su radnici i građani imali određen zavidan status.
U ovom društvenom uređenju zavidan status imaju manje grupacije građana koje su se za taj status izborile ne baš časnim sredstvima
i metodama.
Religijski podsticaj nije zadovoljavajuć jer je ostalo iz prethodnog sistema recidiv da je sazdan od nepoštenih secikesa...
A umesto ideologije,političari plasiraju izborna obećanja kojima ,vođeni lošim iskustvima,više niko ne veruje,baš kao ni onima
koji ih plasiraju.
Takođe su ta obećanja surogat ideologija i ne sadrže neke više perspektivne ciljeve.
Materijalne ciljeve ostvaruje manjina,tako da su građani i u tom pogledu ,većinom,uskraćeni...
Ostaje apsurd-besmisao s kojim se velika većina građana sudara.
Direktni krivci su i ujedno najpametniji i najmudriji ljudi u državi koji nisu osmislili sredstva i metode da se
uspostave i dobri odnosi prema religiji,da se osmisli nova ideologija (primer:u USA je to da svi imaju jednake
šanse na uspeh i da Bog čuva Ameriku uz dobar materijalni položaj većine!),a i materijalni status većine!
Koji su to? Zna se dobro gde su najučeniji! SANU i Službe!

- - - - - - - - - -

P.S. Nisam ja prvi koji je ove istine izrekao...
 
Pogledajmo prosecnog gradjanina Srbije i njegove probleme.

On radi za minimalac, ili je nezaposlen, tesko sastavlja kraj sa krajem. Vecito se zali na nemastinu, na tezak zivot, tesku finansijsku situaciju i glavni problem je preziveti. Slozicemo se, situacija jeste teska za vecinu ljudi.
Cesto se cuje sve je propalo, nema niceg ovde, jednostavno ljudi su klonuli, osecaju se bespomocni, zive od racuna do racuna, snalaze se kako umeju. Jos kada na sve to dodamo korupciju, politicare i ostale, pa manje-vise i jesmo u jednoj situaciji gde nam drugi kroje sudbinu a mi jedino mozemo da bezimo ili ostanemo sa brodom koji tone.

Zivot u Srbiji deluje deprimirajuce, posao, ljudi, obrazovanje, finansijska situacija, sve je u nekom rasulu i svi smo svesni toga, svakog od nas to pogadja, to je i glavni problem i verovatno uzrok velikog broja psihickih problema kod ljudi u Srbiji.

Posto je ovde ovako deprimirajuca situacija, teska, kako izgleda zivot van? Da li je tamo negde van sve sareno u boji, dok smo mi ovde obmotani sivilom? Koji su problemi coveka koji zivi u nekoj drzavi gde glavni problem nije egzistencija i kako ce skupiti dovoljno za kiriju sa minimalcem i sefom koji nije platio 3 plate vec? Koji su (psihicki) problemi ljudi koji ne zive u Srbiji, vec negde drugde, gde je zivot laksi? Oko cega se oni brinu, sta njih muci, jesu li oni zdraviji, srecniji nego mi ovde?

Ljudi su sami krivi za sadašnje stanje. Prvo zato što su dozvolili, drugo zato što ćute.
:ok::worth: tacno to...
u uredjenim zemljama nema korupcije i nema rada na crno samo se mi bavimo svercom

sve zavisi s kojim zemljama uporedjujes,u norveskoj recimo kriminalci zive bolje u zatvorima od prosecnog srbina u kuci svojoj,dok recimo uporedi one kineze ili afrikance sa nama..
ali vecina zemlja su ko nase ili gore od nase sto se tice polozaja srednje ili nize klase,a i br odnos ka bogatima je u vecini zemalja slican..
problem nase zemlje je sto ljudi nece da se bore protiv vlasti jer niko nece prvi darizikuje svoj zivot,a suvise ga pumpaju materijalnim vrednostima dok se moralne ugnjetavaju,te ce siromasni umesto da pukne i pobuni se pre da ode na fejs i fejkuje svoje bogatstvo,jer je tako lakse i bezbednije...
toliko smo se uziveli u to da se prezentujemo kao neko i nestoo i u svoje iluzije umesto da se borimo da budemo neko i nesto...
 
U Srbiji je suštinski problem tranzicija svesti!
Naime :svest je JA vidljivo i izgrađeno tek u intenciji s fenomenima za koje je biološki vezana
jer od njih i nastaje...Naravno da je to filozofski aspekt našeg ega,ali je analogan našim
ukupnim znanjima.
Tranzicija svesti bi trebala da znači preformulaciju fenomena uz koje se vezuje naše JA (ego).
Ti fenomeni su najpre oni koji mogu biti podsticajni i koji otvaraju dobru perspektivu kao što su
religijski sadržaji,ideološki,materijalni...
U prethodnom društvenom uređenju smo imali ideologiju u kojoj su radnici i građani imali određen zavidan status.
U ovom društvenom uređenju zavidan status imaju manje grupacije građana koje su se za taj status izborile ne baš časnim sredstvima
i metodama.
Religijski podsticaj nije zadovoljavajuć jer je ostalo iz prethodnog sistema recidiv da je sazdan od nepoštenih secikesa...
A umesto ideologije,političari plasiraju izborna obećanja kojima ,vođeni lošim iskustvima,više niko ne veruje,baš kao ni onima
koji ih plasiraju.
Takođe su ta obećanja surogat ideologija i ne sadrže neke više perspektivne ciljeve.
Materijalne ciljeve ostvaruje manjina,tako da su građani i u tom pogledu ,većinom,uskraćeni...
Ostaje apsurd-besmisao s kojim se velika većina građana sudara.
Direktni krivci su i ujedno najpametniji i najmudriji ljudi u državi koji nisu osmislili sredstva i metode da se
uspostave i dobri odnosi prema religiji,da se osmisli nova ideologija (primer:u USA je to da svi imaju jednake
šanse na uspeh i da Bog čuva Ameriku uz dobar materijalni položaj većine!),a i materijalni status većine!
Koji su to? Zna se dobro gde su najučeniji! SANU i Službe!

- - - - - - - - - -

P.S. Nisam ja prvi koji je ove istine izrekao...
:ok:;)al mislim da su krivi ne samo ovi na pozicijama kojima pored mudrosti nedostaje morala(pojeo ga dolar),vec i obicni pojedinci koji se predaju tokovima mase ..
 
Poslednja izmena:
Ljudi su sami krivi za sadašnje stanje. Prvo zato što su dozvolili, drugo zato što ćute.

Floskula koja skriva prave krivce. Kome ces ti da kazes nesto? Ko slusa tebe ili narod? Ti bi revolucije ili takve gluposti? Narod je zaglupljen tim revolucijama jos od buna protiv turaka. Revolucije su igracke nezadovoljnih zena, muskarci gledaju, slusaju i uce, ako sami ne stignu, usmeravaju sinove i tako dok se ne stvore uslovi za napredovanje.
Zar Srbi nista nisu naucili dva milenijuma, nisu nista naucili od Jevreja, ni od Albanaca, ni od Crnogoraca? Jesu, nego su podlegli zenskoj filozofiji koja ih je naucila da je bolje radjati tursku decu nego ostajati bez svoje, zato se klanjaju strancima, a svadjaju sa komsijama.
 
Da vas podsetim, tema su (psihicki) problemi ljudi u Srbiji i ljudi u drugim zemljama koje imaju ok ekonomiju.
Dok u Srbiji vecina se deprimira i radi za minimalac, zivi od racuna do racuna, od plate do plate, psuje sistem, politicare, jer su svi ista banda, sta muci prosecnog coveka koji zivi u drzavi koja nema tih problema?

On ima platu 2 000 EUR recimo (dovoljno za njegove potrebe), posao u struci, svoj stan sa 20 godina, radno mesto posle fakulteta, socijalno, sistem koji nije korumpiran i koji funkcionise.
Sta takvu osobu muci, kakvi su njeni (psihicki) problemi? Da li je takva osoba psihicki zdravija, srecnija nego mi ovde ili nije uzork svih problema stanje u drzavi?
 
:ok::worth: tacno to...


sve zavisi s kojim zemljama uporedjujes,u norveskoj recimo kriminalci zive bolje u zatvorima od prosecnog srbina u kuci svojoj,dok recimo uporedi one kineze ili afrikance sa nama..
ali vecina zemlja su ko nase ili gore od nase sto se tice polozaja srednje ili nize klase,a i br odnos ka bogatima je u vecini zemalja slican..
problem nase zemlje je sto ljudi nece da se bore protiv vlasti jer niko nece prvi darizikuje svoj zivot,a suvise ga pumpaju materijalnim vrednostima dok se moralne ugnjetavaju,te ce siromasni umesto da pukne i pobuni se pre da ode na fejs i fejkuje svoje bogatstvo,jer je tako lakse i bezbednije...
toliko smo se uziveli u to da se prezentujemo kao neko i nestoo i u svoje iluzije umesto da se borimo da budemo neko i nesto...
ne moze tu da se uporedjuje i pravi balans jer je vecina zemalja normalna
 
Da vas podsetim, tema su (psihicki) problemi ljudi u Srbiji i ljudi u drugim zemljama koje imaju ok ekonomiju.
Dok u Srbiji vecina se deprimira i radi za minimalac, zivi od racuna do racuna, od plate do plate, psuje sistem, politicare, jer su svi ista banda, sta muci prosecnog coveka koji zivi u drzavi koja nema tih problema?

On ima platu 2 000 EUR recimo (dovoljno za njegove potrebe), posao u struci, svoj stan sa 20 godina, radno mesto posle fakulteta, socijalno, sistem koji nije korumpiran i koji funkcionise.
Sta takvu osobu muci, kakvi su njeni (psihicki) problemi? Da li je takva osoba psihicki zdravija, srecnija nego mi ovde ili nije uzork svih problema stanje u drzavi?

Mislim da si u dubokoj svadji sa zapadom. Odavno nista od ovoga ne stoji, a vecina u jevropi radi za 1200e. Mo's ti da vidis zelenu travu sve dok ne skines naocare.
 
Kada imaš situaciju da nemaš kud,
da imaš mnogo problema,
i nijedan ne može da se reši u jednom potezu,
seti se sledećeg :

Uvek je samo jedan problem ključni !


Kada njega rešiš,
ostali će se sami od sebe ( bez dodatne energije ) rešiti
odnosno rešavaćeš ih ne razmišljajući o njima kao o problemima
već kao o putu prosperiteta !

( 1941-45 smo imali mnogo problema
a kada je okupator pobeđen,
ispodstavilo se da je jedino okupacija bila problem,
a sve ostalo smo vrlo uspešno i poletno posle rata prevazilazili
i shvatali to kao put u svetlu budućnost !!! )


Koji je to krucijalni srpski problem ?


To je problem srpske države !
Iz njega proističe problem srpskog društva,
srpske ekonomije,
srpskog pojedinca !

Od kad imamo državu
nikada ovaj problem nismo rešili sami !
Zato što je problem uvek bio međunarodni !
I sada je !!!

Kada se na svetskom nebu raščiste oblaci,
i uspostavi svetski poredak koji će našoj državi odgovarati
kao 1912, 1913, 1918, 1945
tada će i našoj državi krenuti bolje !

A od tog našeg udruženja zvanog država - zavisi i naš napredak ( svakog pojedinca ), naše zdravlje, naš život.
Volimo svoju državu,
shvatimo da nam je ona važna koliko i porodica, pa i više !
Kad porodica posustane - država podržava,
a kada nema države ?
Kud ćeš !?
 

Back
Top