Intracerebralni tonusni nadražaj

DOBAR SISTEM: 26

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
220
(Frojd) Freud, S. & Breuer, J (Josef) (1895), Studije o histeriji, izdanje 2 (1908): III Teorijski deo (Brojer)
II Intracerebralni (ubuduće IC, ubuduće ubu.) tonusni nadražaj (ubu. ND) — afekti

(A)

Poznata su nam dva ekstremna stanja (ubu. S) centralnog nervnog (ubu. N) sistema: jasno budno (ubu. B) S i spavanje (ubu. SP) bez snova. Prelaz između njih čine S sa svim nijansama manje jasnoće. Ono što nas ovde interesuje, nije pitanje svrhe i fizičkog uslova SP (hemijski i vazomotorni {Primjedba DOBAR SISTEM 26 Motorno znači pokretno.} uslovi), već bitne razlike između ova dva S.
O najdubljem SP, SP bez snova, ne možemo ništa direktno reći, jer upravo S totalne nesvesti isključuje svako posmatranje i iskustvo. Ali o jednom susednom S, SP praćenom snovima, znamo da nameravani voljni pokreti — govor, hod itd. — nisu, kao u B S, praćeni odgovarajućim voljnim kontrakcijama mišića; da se čulni ND verovatno percipiraju (budući da često ulaze u snove) ali se ne appercipiraju, tj., ne postaju svesne percepcije; da pobuđene ideje ne aktiviraju sve one ideje, koje su u vezis njima i koje su prisutne u potencijalnoj svesti, već čitava masa njih ostaje nepobuđena (na primer, razgovaramo sa pokojnikom ne setivši se njegove smrti); zatim, inkopatibilne ideje mogu biti istovremeno zastupljene, ne ometajući jedna drugu kao u B životu; da su zbog toga asocijacije manjkave i nepotpune. Slobodno možemo pretpostaviti da pri najdubljem SP dolazi do još potpunijeg, kompletnog ukidanja ove povezanosti između psihičkih elemenata.
S druge strane, u potpuno B S, svaki voljni akt inicira odgovarajući pokret {Mogu biti: misicni: skeletne, poprečnoprugaste muskulature, ili glatke m., od koje je građen kardiovaskularni sistem i svi organi koji se, bar naizgled, ne povinuju volji, žljezdani i N-N, ali vjerovatno i pokreti ćelija sa trepljama}, bar neki čulni utisci postaju svesne percepcije; ideje asociraju sa čitavim posedom potencijalne svesti. Mozak sada funkcioniše kao jedna celina sa kompletnim unutrašnjim vezama.
Možda bi samo drugačije izrazili ove činjenice, kada bi rekli da u SP, vezni i sporovodni putevi mozga nisu prohodni za uzbuđenja (ubu. U) psihičkih elemenata (kortikalne ćelije?), dok to potpuno jesu u B S.
Postojanje oba ova različita S provodljivosti puteva, bilo bi razumljivo samo uz pretpostavku, da se oni u B S nalaze u S tonusnog U (što Eksner naziva "IC tetanusom"), da da ovo tonusno IC U uslovljava njihovu sposobnost provođenja, i da upravo njegovo opadanje i prestanak dovode do S SP.
Mi jedan cerebralni sprovodni put ne zamišljamo kao neki telefonski kabl, koji je ND električnom strujom samo u trenutku kada traba da funkcioniše, tj. u ovom kontekstu: kada treba da prenese neki signal, već kao jednu telefonsku liniju, u kojoj neprestano teče galvanska struja i koja postaje neND kada se ova struja ugasi. — Ili, možda još bolje, zamislimo jedan vrlo razgranat sistem za rasvetu i prenos snage motora; od njega se traži da jednostavno uključivanje kontakta, stavi u pogon sve svetiljke i svaku pogonsku mašinu. Da bi se to omogućilo, tako da sve bude spremno za rad, mora i u S funkcionalnog mirovanja postojati u čitavoj sprovodnoj mreži jedan određeni napon {Napon je razlika u polarizaciji ("+" i "-") dva mjesta električnog kola ili provodnika ili elementa električnog kola, i on izaziva to da (osim u slučaju kondenzatora) struja ide od jednog mjesta ka drugom. Dakle, kretanje elektrona, ili jona, ali tada uz silu koncentracijskog gradijenta.}, i u tu svrhu dinamo mašina {Ona služi za upaljivanje} mora trošiti izvesnu količinu energije. — Isto tako, određena količina U postoji u sprovodnim putevima mirnog, ali B i na rad spremnog mozga.[SUP]81[/SUP]
[SUP]81[/SUP]Neka mi se dozvoli da ovde ukratko nagovestim ideju, na kojoj se zasnivaju gore navedeni stavovi. Mi obično zamišljamo čulce i senzorne N ćelije kao pasivne prijemne aparate. Ali, to je pogrešno, jer već samo postojanje sistema asocijativnih vlakana, dokazuje da iz senzornih ćelija, takođe, struju ND u N vlakna. {Želi da kaže da i u pasivnom S receptora (recimo, za dodir) nešto nanosi mozgu informaciju o nedodirnutosti, jer mi za nju tada znamo (da nismo dodirnuti, to je moj primjer). Asocijativna vlakna danas se zovu interneuroni, jer se ovdje očigledno ne misli na asocijativne zone pa onda njihova vlakna} U jednom N vlaknu, koje per comtinuitatem ili per contiguitatem [svojim produžetkom ili kontaktom] povezuje dve senzorne ćelije, mora postojati jedno S napetosti, kada se iz obe ćelije u njega uliva ND. Ovo S napetosti, na primer, u nekom motornom vlaknu, odnosi se prema odlivajućem ND, isto kao hidrostatski pritisak prema živoj sili tekuće vode ili kao električni napon prema električnoj struji. Ako su sve N ćelije u jednom S osrednjeg U i ND svoje nastavke, onda čitava ova ogromna mreža čini jedan jedinstven rezervoar "N napetosti". Zbog toga bi, osim potencijalne energije koja miruje u hemijskom sastavu ćelijei onog nama nepoznatog oblika kinetičke energije, koji se prazni kada se vlakno nađe u S U, morali pretpostaviti još jedno S mirovanja N U, naime, tonusno U ili N napetost.

U prilog ove ideje govori činjenica da B S samo po sebi, bez ikakvog rada, stvara zamor i potrebu za SP; ono već samo po sebi troši energiju.
Zamislimo nekog čoveka u napetom iščekivanju, koje, međutim, nije usmereno ni na jedno posebno čulno područje. Dakle, pred nama je mozak koji je miran, ali spreman za akciju. S pravom moemo pretpostaviti da se svi njegovi sprovodni putevi nalaze u S maksimalne provodljivosti, u S tonusnog U. Značajno je da govorni jezik to naziva S napetosti. Iskustvo nas uči koliko je ono naporno i zamorno, mada se u njemu aktuelno ne vrši ni motorni, niti psihički rad.
To je jedno izuzetno S, koje se upravo zbog velike energetske potrošnje, ne može dugo izdržati. Ali, čak i normalno S jasne Bsti, zahteva određen iznos IC U, koje varira u ne baš previše širokim granicama; svi stupnjevi Bsti, sve do pospanosti i pravog SP, praćeni su odgovarajućim nižim stepenima ND.
Kada mozak stupa u akciju, to sigurno uslovljava veći utrošak energije, nego onda kada je samo spreman za rad (kao što u gornjem primeru, poređenja radi, električna naprava mora omogućiti da se u sprovodni sistem ulje veća količina električne energije, ukoliko je uključeno više lampi ili mašina). Pri normalnom funkcionisanju, ne oslobađa se više energije nego što se smesta utroši za taj rad. Međutim, mozak se ponaša kao jedna od onih naprava sa ograničenom radnom sposobnošću, koja nije sposobna da u isto vreme proizvede veliku količinu svetla i mehaničkog rada. Ako funkcioniše prenos snage, onda osvetljenje ima malo energije na raspolaganju, i obrnuto. Tako vidimo da pri većem mišićnom naprezanju, nismo u S da kontinuirano mislimo, da koncentracija pažnje na jednu čulnu oblast dovodi do smanjenja efikasnosti drugog moždanog organa, dakle, da mozak radi sa promenjivom, ali ograničenom količinom energije.
Nema sumlje da je nejednaka distribucija energije uslovljena onim što Eksner naziva "ubrzanje pažnjom", pri čemu se povećava sprovodna moć puteva koji se trenutno koriste, a smanjuje kod drugih, tako da je u radno angažovanom mozgu neravnomerno raspodeljeno i "IC tonusno U".
Osobu koja SP budimo, tj. naglo podižemo kvantum njenog tonusnog IC U, tako što na nju delujemo nekim živim čulnim dražima. Da li su promene u moždanom krvotoku bitne karike kauzalnog lanca {"Uzrok — posledica", koja je ("posledica") opet i uzrok sledeće. Postoje i svhatanja po kojim postoji nedovoljni uzrok, te epifenomen (posledica koja ne uzrokuje ništa), i višestruka determinacija (određenost sa više uzroka)}, da li se krvni sudovi šire direktnim delovanjem draži ili je njihova dilatacija {Širenje} posledica U moždanih elemenata — sve je to nejasno. Sigurno je to, da se S U, prošavši čulna vrata, odatle širi preko mozga, postaje difuzno i ove sprovodne puteve dovodi u S veće provodljivosti.
Kako dolazi do sponatnog buđenja, da li uvek jedan te isti deo mozga dospeva u S Bg U, pa se onda ono od jega dalje širi, ili pak, čas jedna, čas druga grupa elemenata budi ostale, još uvek je potpuno nejasno. Ali, spontano buđenje, do koga može doći i u potpunoj tišini i mraku, bez ijednog soljnjeg ND, dokazuje da se razvoj energije zasniva na vitalnm procesima samih moždanih elemenata. Mišić ostaje neND, miran čak i posle dužeg mirovanja i kada su u njemu maksimalno akumulirane naponske sile. To već nije slučaj sa moždanim elementima. S pravom možemo pretpostaviti da oni u toku SP restauriraju svoje pređašnje S i prikupljaju naponske sile. Kada se to izvrši do određenog stepena, takreći, dostigne određeni nivo, onda se višak odliva u sprovnodne puteve, krči ih i stvara IC U Bg S.
Ovaj proces možemo lakše posmatrati u B S. Kada se budan mozak duže vreme nalazi u S mirovanja i kada nema pretvaranja naponske sile u životnu energiju preko neke funkcije, onda se javlja potreba i prisila za delovanjem. Dug motorički mir stvara potrebu za kretanjem (besciljno tumaranje životinja u kavezu) i jedno neugodno osećanje kada se ova potreba ne može zadovoljiti. Nedostatak čulnih draži, mrak i potpuna tišina, postaju mučenje; duševni mir, nedostatak percepcija, ideja i asocijativne aktivnosti, stvaraju mučnu dosadu. Ova neprijatna osećanja odgovaraju jednoj "uznemirenosti", jednom povećanju normalnog IC U.
Dakle, potpuno restaurirani moždani elementi, oslobađaju i u mirovanju izvesnu količinu energije, koja, ako se funkcionalno ne iskoristi, dovodi do povećanja IC U. Rezultat je jedno neprijatno osećanje. Ono se uvek javlja kada potreba organizma ne nađe zadovoljenje. Pošto ono nestaje kada se oslobođeni višak kvantuma energije funkcionalno iskoristi, zaključujemo da organizam ima potrebu za uklanjanjem ovog viška U, i sade se prvi put susrećeno sa činjenicom da u oragnizmu postoji "tendencija za održanjem konstantog IC U" (Frojd).
 
Kod Psihologa i psihijatara ne volim to sto svi krenu kao objektivno i onda predju na zadovoljavanje svojih fetisha i objasnjavajuceg dela licnosti (deo psihe ili procedure u logici koji ima za cilj da objasnjava subjektu, samom sebi.
Neurolozi se odvoje i svoju nirvanu traze u elektrohemijskim i eeg detaljima, ali i tu ne radi multidisciplinarnost nego trazenje veze(wishfull thinking)

Kakvo je to istrazivanje o snu koje ne krece od utvrdjivanja zdravstvenog stanja ucesnika i od kardiovaskularnih cinjenica, koje znacajno uticu na proces spavanja?
A tok i kvalitet svesnog sna tek zavisi od hemije u krvi (psihoaktivne u mikro tragovima ili cak i psihoaktivne ovako, dokazane).
Da navedem i bizarnost da postojanje povrede u vidnom polju, tj oslobadjanje dela memorije mozga od upotrebe za vid, utice na kvalitet sna i nacin sanjanja.
Ako tako postavis nezapocet projekat na sto, onda ti je jasno da danasnja istrazivanja vise lice na studentske igrarije bilo za redovne ili postdiplomske studije.
Zato sto nema motiva za nesto dublje, osim farmakoneurologije, gde se zna za koga radis ...
 
Kod Psihologa i psihijatara ne volim to sto svi krenu kao objektivno i onda predju na zadovoljavanje svojih fetisha i objasnjavajuceg dela licnosti (deo psihe ili procedure u logici koji ima za cilj da objasnjava subjektu, samom sebi.
Neurolozi se odvoje i svoju nirvanu traze u elektrohemijskim i eeg detaljima, ali i tu ne radi multidisciplinarnost nego trazenje veze(wishfull thinking)

Kakvo je to istrazivanje o snu koje ne krece od utvrdjivanja zdravstvenog stanja ucesnika i od kardiovaskularnih cinjenica, koje znacajno uticu na proces spavanja?
A tok i kvalitet svesnog sna tek zavisi od hemije u krvi (psihoaktivne u mikro tragovima ili cak i psihoaktivne ovako, dokazane).
Da navedem i bizarnost da postojanje povrede u vidnom polju, tj oslobadjanje dela memorije mozga od upotrebe za vid, utice na kvalitet sna i nacin sanjanja.
Ako tako postavis nezapocet projekat na sto, onda ti je jasno da danasnja istrazivanja vise lice na studentske igrarije bilo za redovne ili postdiplomske studije.
Zato sto nema motiva za nesto dublje, osim farmakoneurologije, gde se zna za koga radis ...

I pocetak analize o svesnom delu snova ti je malo nepazljiv....mozda je tako a mozda i nije, suvise je stavki zanemareno.
Tema Brojerove price (ono na kraju "(Frojd)." znaci samo da je preuzeo citat pod znacima navoda i u kurzivu od njega) nije uopste o snovima, spavanju... Nisi citao. A (A) ce biti dovrseno, (B) i (C) dodato. Znam ja novije neuroloske podatke, ali oni samo potvrdjuju ovo sto je Brojer rekao...

A o procesama u sinapsi, o mozgu — ici ce blog sa najnovijim podacima iz vise navedenih izvora, tako da nece biti postedjen mogucnosti da se jos vise uputi citaoc; da dobije i novije podatke. Blog ce biti linkovan, a i nejasni javnosti izrazi iz teksta bice upotpounjeni jednim recnikom (na temi, ali preporucujem i sajt vokabular.org za temrmine "tetanus", "tonus", i neke druge). Problem mi samo pravi Eksner, jer o njemu ne mogu da nadjem podatke... ali sto sam god trazio ja sam kadtad nasao. Ali to je sporedni porblem...

I AKO BUDEM PISAO TEMU KOJA JE O SNU A NE O OVOME, TO CE BITI JAKO DOBRA TEMA. A STO (BROJER) SAN KORISTI KAO NESTO SUPROTNO OD NUSPRODUKTA (SPOREDNOG PROIZVODA) OVE PRICE IZ KOJE KAO NUSPRODUKT NASTAJE UPRAVO SUSTINA TEME: TO JE SAMO BROJEROVA GENIJASNOST. I TA METODA U PISANJU (CITIRAO SAM PO KNJIZI, JA NIKAD NE STAVLJAM ZAPETE PO ONIM "PRAVILIMA" POD ZNACIMA NAVODA) JE JEDNAKO ORIGINALNA I GENIJALNA KAO NJEGOV NACIN STAVLJANJA ZAREAZA U RECENICI KOJI SA GRAMATIKOM BLAGE VEZE NEMA, ALI STAVLJA UCENIKA KNJIGE U ATMOSFERU U KOJOJ JE ON SAM U AMFITEATRU A OVAJ STOJI PRED NJIM I PRAVI PAUZE NA TIM MESTIMA NA KOJIMA I TREBA... Poenta je u tome sto je rekao jedan psiholog, moj profeor ako me sjecanje ne vara: "ako zelite da se obavijestite o necemu vaznom, prvo citajte najstarije knjige." Po istom principu Studije o histeriji koriste jos starije stvari kao osnovu, koju nekad negiraju, nekad potvrdjuju, a nekad objasnjavaju njenu neociglednu na prvi pogled genijalnost (Brojerovu i Frojdovu analizu starijih znanja pominjem., Frojd kaze da je ispao smijesan u toj knjizi, za koju kaze i prividno ambivalentni stav (istovremeno suprotni drugom postojecem o istom) da ona ipak jeste pocetak puta koji je sam poplocao za onoga ko zeli da krene njegovim stopama.

DAKLE, KOGA ZANIMA SAN ON SE NECE OVDJE O TOME INFORMISATI, A JEDINO KO NIJE SVE PROCITAO MOZE MISLITI DA JE TEMA O SNU. ALI AKO FORUMASI BUDU ZAHTIJEVALI IZNIJECU TEORIJU O SNU KOJA ZASTUPA MISLJENJE DA SE TAD DOGADJAJU OSJETLJIVE HEMIJSKE REAKCIJE, KAO I TEORIJU O UZLAZNOM RETIKULAROM AKTIVIRIAJUCEM SISTEMU (skraceno: ARAS od eng. Ascending Reticular Activating Syste), jer su te dvoje jedine tacne, ova druga se koristi i kao osnov za proucavanja paznje i drugih vaznih procesa osim sna, a mogu i da iznosim o bitnosti/nebitosti REM faze sna, o tome sanja li se samo u njoj, itd. (Tehnicka napomena: Ako vam je, ili bude komplikovano za citanje zbog skracenica, Otvorite Microsft Office u koji kopirate ovaj tekst (to vam je obicno u "All Programs" u "Windows 7", i onda na kartici "Home" nadjite "Replace" (ili tastaturom Ctrl (drzite dok) + (pristikate) H. Tako je u "Word 2007"), sto znaci izmjenu teksta, te ako vam je dugme "More >>" a ne "<< Less" kliknite na njega, i ako nema znaka za stikliranje — ako je "check box" "Match case" prazan kvadrat, klinite u njega, i u gornjem dijelu ("Find what") ukucajte ova slova pa u donjem ("Replace with") sa cime ih mijenjate, a onda dugme "Replace All".)

U vezi toga sto je Umri_muski rekao da se neurolozi (izoblicicu njegove rijeci u svoj jezik) "poklanjaju" EEG detaljima mogu samo reci da cak i psiholozi uce da je ta metoda nepouzdana do bola... Softwer (kompjuterski program) za analizu EEG podataka koristi statisticke algoritme, bez garancije da je i sa njima postigao nesto vazno. Mnogo je naprednija tehnika PET, mada nekad ni ona nije pouzdana. Recimo, zbog EEGa neko ko to nije moze biti proglasen sociopatom (covjekom koji cak i ne shvata zasto postoje rijeci za dobro i zlo, niti ih uopste razumije), sto nikako ne mora da bude tacno.
 
Poslednja izmena:
Ne zelim da ikako remetim tok tvog izlaganja osnovne teme.
Tako da napisano shvatis kao ona pitanja na kraju predavanja, samo sto ih znas pre , pa mozes dodati u toku nesto na sta bocka pitanje.

I ako tvrdis da je znacaj sna u tvom izlaganju 2/10, to ipak nije istina jer ti je aksioma da postoji deo sna gde svest nije aktivni upravljac tonusa.
Tu se moze zakomplikovati (ali necemo) pitanjem somatskih procesa, tj prodor svesnog i do kog nivoa.Tu ide i sledece pitanje stetnosti prodora svesnog, jer cak i amater zna da ubrza ili uspori prividno celo srce, ali ustvari ce vise delovati ne neke sinapticke cvorove (ti znas strucan naziv) od drugih pa ustvari tera cerverac tako sto bije dva konja ili veslaca a ostali kompenzuju.

Ali je dobra nit tonus za prodor u san, zato sto ima slicnu funkciju u snu i u svesnom.
Naravno i rec tonus se moze shvatiti trojako , kao tonus(zategnutost) zatim kao jedrost(vitalnost) i kao budnost
Prvo je vazno za svest, kostur je lomljiv, sa misicima nije,, drugo je vazno za funkcionisanje, znaci 24/7, a trece je ono sto se moze nazvati frekvencija polling funkcije nervnog sistema (simpatickog i parasimpatickog). ka sebi i ka telu.
Provodnost nervnih puteva je vec nesto drugo, sto treba povezati sa ovim.

Ne bih rekao da je jednostavna veza, tu su razna sredstva menjanja bilo frekvencije bilo akcionog potencijala, a kod merenja se obicno radilo svasta, tj uprostavala se pojava.
Npr vrhunski zubari imaju pricu da ako je bol ogroman i akutan, nerv pojedinca koji ima takvu genetsku strukturu, moc, moze se prekinuti radi ocuvanja totalne funkcije nervnog sistema.
To nije maskiranje koje mozak vrsi, nego funkcionalnost nerva.Samoubistvo , jer nema naknadnog spajanja i oporavka samog nerva.Posledicno gledano nerv ima kirterijum preko koga vrsi odbacivanje dela za koji je zaduzen, jer prekidanjem osim sto sprecava ugrozavanje ostalog nervnog sistema, zauvek u buduce , usled nedostatka tonusa, vitalisa, kako god to nazvali, oznacava jedan deo lokaliteta tela kao provinciju, ruralno podrucje...

Ovo nije svesna reakcija, a postoje borci koji bez treninga, vec su tako gradjeni, sa takvim nervnim sistemom, mogu da podizanjem "borbene gotovosti" totalno iskljuce bol.
Makar ona bila velika, ostace na nivou lokalne mreze nerava, tj nece je mozak maskirati, nego je to hemijsko fizioloska karakteristika nervnog sistema pojedinca...

Ima u vezi pretpostavki sta je aktivno u snu u stanju potpunog spavanja puno pipavog u navedenoj teoriji tonusa.Delimicno nije dobro odabrana ni terminologija jer ce se zagusiti mogucnost jasnog oznacavanja drugih povezanih pojava u snu...Namerno ne govorimo o alfa frekvencijama niti o 660Hz niti o 528Hz.niti o 50 niti o 16 hz...

Telo nije logican sistem ako se posmatra iz ugla 80% funkcionalnosti tela, ali sa 90% to vec zvuci totalno drugacije, a tek sa 100%, znaci totalnim poznavanjem svih zasto zato i opcija.

Ne treba zaboraviti one sitne teorije tipa kratkotrajno dugotrajno pamcenje, zatim zasto se uzima da je normalan nivo 16%-18% neuralne sposobnosti tela.Sta je bolje za telo, spavanje u vodi, mekom ili tvrdom i uloga tonusa u body shape funkciji.U svemu treba imati meru, pa se ne rasplinuti, ali ni zacepiti tvrdo.

Npr medicina je u praksi cista statistika i demagogija, a ne dijagnostika, forenzika i ispitivanje.
Psihologija se rascepala na manipulativnu analiticku i na institucionalnu Frojdovsku (navodim Frojda kao oslonac, a ne kao osnovni princip misljenja, ostavljam psiholoske i psihoterapijske (da ne kazem psihoanaliticke) pravce)...Prva psihologija je interaktivna, a druga forenzicka, cak i kad je psihoterapija u pitanju, cak i tada.
Stvar instrumentalizacije i aplikacije saznanja, ali ne i naseg pristupa stvarima.Da li?
Da li se moze reci da i najnoviji podaci nisu pod uticajem naseg pristupa stvarima, osim sto su koriscene modernije aparature....Tu mora da se pazi bukvalno svaki detalj...
Da ne bude posle meso korisno meso stetno, koka kola korisna , koka kola stetna......

P.S.
Kad uvodis novu skracenicu bolduj je na prvom mestu uvodjenja...
Imas i liste kao estetsku opciju u tekstu...
 
Najveća kočnica i neurologiji ,a i psihijatriji je nedostajući naučni duhovni aspekt somatskog!
Za to još nema ni nagoveštaja,a nema vrhunskog naučnika koji nije svestan nekompletnosti
nauke kojom se bavi baš zbog njene surogatne "neproduhovljenosti"!
Možda zvuči čudno da se kao pozitivista zalažem za produhovljenje nauka!?
Uviđam i ja da sama materijalnost-objektivnost nije dovoljno objašnjavajuća!
Svaka materijalna interakcija ima i svoju idejnost i svoju veru! Tek takva je
kompletna!
Tek kad vozom upravlja vozar koji želi da ga ispuni ponos na jedinstveno biće koje on čini
s tim vozom na pruzi-biće ispunjen uslov da ga tako i drugi dožive!
Deca znaju o čemu pričam vrlo dobro-odrasli jok!:roll:
 
Ne zelim da ikako remetim tok tvog izlaganja osnovne teme.
Tako da napisano shvatis kao ona pitanja na kraju predavanja, samo sto ih znas pre , pa mozes dodati u toku nesto na sta bocka pitanje.

I ako tvrdis da je znacaj sna u tvom izlaganju 2/10, to ipak nije istina jer ti je aksioma da postoji deo sna gde svest nije aktivni upravljac tonusa.
Tu se moze zakomplikovati (ali necemo) pitanjem somatskih procesa, tj prodor svesnog i do kog nivoa.Tu ide i sledece pitanje stetnosti prodora svesnog, jer cak i amater zna da ubrza ili uspori prividno celo srce, ali ustvari ce vise delovati ne neke sinapticke cvorove (ti znas strucan naziv) od drugih pa ustvari tera cerverac tako sto bije dva konja ili veslaca a ostali kompenzuju.

Ali je dobra nit tonus za prodor u san, zato sto ima slicnu funkciju u snu i u svesnom.
Naravno i rec tonus se moze shvatiti trojako , kao tonus(zategnutost) zatim kao jedrost(vitalnost) i kao budnost
Prvo je vazno za svest, kostur je lomljiv, sa misicima nije,, drugo je vazno za funkcionisanje, znaci 24/7, a trece je ono sto se moze nazvati frekvencija polling funkcije nervnog sistema (simpatickog i parasimpatickog). ka sebi i ka telu.
Provodnost nervnih puteva je vec nesto drugo, sto treba povezati sa ovim.

Ne bih rekao da je jednostavna veza, tu su razna sredstva menjanja bilo frekvencije bilo akcionog potencijala, a kod merenja se obicno radilo svasta, tj uprostavala se pojava.
Npr vrhunski zubari imaju pricu da ako je bol ogroman i akutan, nerv pojedinca koji ima takvu genetsku strukturu, moc, moze se prekinuti radi ocuvanja totalne funkcije nervnog sistema.
To nije maskiranje koje mozak vrsi, nego funkcionalnost nerva.Samoubistvo , jer nema naknadnog spajanja i oporavka samog nerva.Posledicno gledano nerv ima kirterijum preko koga vrsi odbacivanje dela za koji je zaduzen, jer prekidanjem osim sto sprecava ugrozavanje ostalog nervnog sistema, zauvek u buduce , usled nedostatka tonusa, vitalisa, kako god to nazvali, oznacava jedan deo lokaliteta tela kao provinciju, ruralno podrucje...

Ovo nije svesna reakcija, a postoje borci koji bez treninga, vec su tako gradjeni, sa takvim nervnim sistemom, mogu da podizanjem "borbene gotovosti" totalno iskljuce bol.
Makar ona bila velika, ostace na nivou lokalne mreze nerava, tj nece je mozak maskirati, nego je to hemijsko fizioloska karakteristika nervnog sistema pojedinca...

Ima u vezi pretpostavki sta je aktivno u snu u stanju potpunog spavanja puno pipavog u navedenoj teoriji tonusa.Delimicno nije dobro odabrana ni terminologija jer ce se zagusiti mogucnost jasnog oznacavanja drugih povezanih pojava u snu...Namerno ne govorimo o alfa frekvencijama niti o 660Hz niti o 528Hz.niti o 50 niti o 16 hz...

Telo nije logican sistem ako se posmatra iz ugla 80% funkcionalnosti tela, ali sa 90% to vec zvuci totalno drugacije, a tek sa 100%, znaci totalnim poznavanjem svih zasto zato i opcija.

Ne treba zaboraviti one sitne teorije tipa kratkotrajno dugotrajno pamcenje, zatim zasto se uzima da je normalan nivo 16%-18% neuralne sposobnosti tela.Sta je bolje za telo, spavanje u vodi, mekom ili tvrdom i uloga tonusa u body shape funkciji.U svemu treba imati meru, pa se ne rasplinuti, ali ni zacepiti tvrdo.

Npr medicina je u praksi cista statistika i demagogija, a ne dijagnostika, forenzika i ispitivanje.
Psihologija se rascepala na manipulativnu analiticku i na institucionalnu Frojdovsku (navodim Frojda kao oslonac, a ne kao osnovni princip misljenja, ostavljam psiholoske i psihoterapijske (da ne kazem psihoanaliticke) pravce)...Prva psihologija je interaktivna, a druga forenzicka, cak i kad je psihoterapija u pitanju, cak i tada.
Stvar instrumentalizacije i aplikacije saznanja, ali ne i naseg pristupa stvarima.Da li?
Da li se moze reci da i najnoviji podaci nisu pod uticajem naseg pristupa stvarima, osim sto su koriscene modernije aparature....Tu mora da se pazi bukvalno svaki detalj...
Da ne bude posle meso korisno meso stetno, koka kola korisna , koka kola stetna......

P.S.
Kad uvodis novu skracenicu bolduj je na prvom mestu uvodjenja...
Imas i liste kao estetsku opciju u tekstu...
On pravi odlican, koji ti kritikujes iako je genijalan, uvod u to sto se desava sa asocijacijama (spajanjem, "medjusobnim viđenjem") elemenata mozga ali i psihe tokom sna, i to što ga ti nisi dobro shvatio a obrazovan si je samo uzrok jednokratkog citanja. Procitaj opet. Onda ćeš shvatiti zašto je rekao da se ima prava na onu pretpostavku koja ti ovdje smeta za stanje potpunog sna bez snova, a i da se ima pravo pretpostaviti da san bez snova postoji, iako se to ne može dokazati eksperimentalno nego samo ovakvim metodom istovremenog teoretisanja na osnovu poznavanja neurologije priključenog poznavanju opstepoznatih svakome, a i provjerljivih cinjenica.

Druga stvar je da ćeš me natjerati da stavim nastavak sa fotoaparatom, sto ne bi htio jer ako budem prekucao moci ce ljudi kasnije laske da objavljuju ovo na svoje fejsbuke i sta li vec. Jer kada dostignem kraj izlaganja svako ko sve procita vidjece da od toga ima rasprostranjene siroko prakticne koristi u lijecenju samog sebe bez ikakvih instrumenata.
JOS JEDNOM KAZEM DA TEMA NIJE NIKAKO O SNU. OVA KNJIGA IZASLA JE ZNACAJNO PRIJE TUMACENJA SNA (Zapravo, posto je napisao i drugi dio ovo je: Tumacenja sna I, 1900 (zavrsio rad 1899, ali htio da objavi na prelazu vjekova), a drugi dio je Tumacenje sna II: o snu, 1942 izdato od "Imago Publishing Co. Ltd., London", a kad je napisano ne znam), GJE JE "ZNACAJNO" GLEDANO VISE U RAZVOJU FROJDOVE MISLI NEGO U VREMENU.
Ja te pitam sta tacno zamjeras njegovoj prici o prekidu veza psihicko-psihickih, psihicko-fizickih, fizicko-fizickih i fizicko-psihickih elemenata u snu? Vjerovano cu morati da objasnim sto je on htio da kaze sa "ne pobudjuje sve asocijacije koje ima potencijalna svijest": ne pobudjuje ti asocijacija na mladog Petra tu asocijaciju na to da on vise nije mlad, razumijes? "Potencijalna svijest" je preteca kasnijeg psihoanalitickog izraza "predsvjesno", i znaci jedno te isto.
 
Poslednja izmena:
Najveća kočnica i neurologiji ,a i psihijatriji je nedostajući naučni duhovni aspekt somatskog!
Za to još nema ni nagoveštaja,a nema vrhunskog naučnika koji nije svestan nekompletnosti
nauke kojom se bavi baš zbog njene surogatne "neproduhovljenosti"!
Možda zvuči čudno da se kao pozitivista zalažem za produhovljenje nauka!?
Uviđam i ja da sama materijalnost-objektivnost nije dovoljno objašnjavajuća!
Svaka materijalna interakcija ima i svoju idejnost i svoju veru! Tek takva je
kompletna!
Tek kad vozom upravlja vozar koji želi da ga ispuni ponos na jedinstveno biće koje on čini
s tim vozom na pruzi-biće ispunjen uslov da ga tako i drugi dožive!
Deca znaju o čemu pričam vrlo dobro-odrasli jok!:roll:
To je najjadniji pokusaj nekoga ko je samim slucajem imao metafizicka iskustva da ih uklopi u svoj teisticki (jer tebi je materija Bog) sistem. Ja sam ateista antienvireomentalista (ne u smislu Hegelovom) antipozitivista antinihilista, dakle libertanista i djelimicni racionalista (Dekartistovog smisla), dualista vitalista (ne u smislu Bergsonovog koncepta (sistema mišljenja) Élan vital, ili Sopenhauerovom smislu, vec upravo suprotnoim smislovima) egzistencijalista (u smislu kombinovanja Seren Kjerkegor-Žan Pol Sartr, a nijedan pojedinacno od njih) i djelimicno marksista i taoista (dakle, vjerujem i u duh i u tijelo i u dusu, a na neteisticki nacin i u "Boga" i "Djavola").
 
Poslednja izmena:
Ono sto on u knjizi govori je da se svjesni i predsvjesni (potencijalno svjesni, kad se ukaze svrsishodna potreba) elementni zajedno medjusobno vide: moja zelja za kupovinom rijetko nabavljive knjige vidi na mojim ocima vidjenje (dok setam Beogradom) ogromne knjizare, a obije stvari vide sadrzaj mog novcanika, i ocu li kasniti na sastanak sa djevojkom... Nesvjesno takodje vidi svjesno, ali svjesno ne vidi nesvjesno, a nesvjesno ima pristup motorici bas onda kada se stvori ogroman intracerebralni tonusni nadrazaj... koji nastaje kada odlazemo ono sto bas i ne moramo a i "poeticnije" bi bilo da i ne odlazemo... tako da moze da ti napravi pseudoepilepticne a histericne (konverzivne (zvate prije histerijom)) konvulzije da bi se to ispraznilo, kao sto se ljudima i desava. A moze da napravi i somatizacije. Ali o tome ce biti kasnije.

Konvulzije u pravoj epilepsiji ustvrari nastaju kada hemisfera koja sluzi kao "kontejner" postane od "aktivne" prepunjena, pa se sadržaj "kontejnera" vraca u aktivnu, iako je prethodno "zapaljeno smece u kontejeneru" da bi doslo do smanjenja njegove kolicine, a zapaljene su i "gume", koje se tesko gase, ali ipak do njega (smanjenja sadržaja koji bi sprečio rasipanje smeća iz kontejnera po ekosistemu hemisfere koja ga je tu i bacila) nije doslo... To je moja licna teorija epilepsije, i probao sam da li je tacna. Jeste. To je teoretisanje koje se slaze sa tim da lobotomija i, jos vise: potpuno prekidanje veza medju hemisferama, sprecava epilepsiju, i da je Vernikeova i Brokina zona obicno u hemisferi za (u vecini slucajeva pokreta) pokretanje desne strane (lijevoj, kod 95% ljudi.)
 
Poslednja izmena:
Ono sto on u knjizi govori je da se svjesni i predsvjesni (potencijalno svjesni, kad se ukaze svrsishodna potreba) elementni zajedno medjusobno vide: moja zelja za kupovinom rijetko nabavljive knjige vidi na mojim ocima vidjenje (dok setam Beogradom) ogromne knjizare, a obije stvari vide sadrzaj mog novcanika, i ocu li kasniti na sastanak sa djevojkom... Nesvjesno takodje vidi svjesno, ali svjesno ne vidi nesvjesno, a nesvjesno ima pristup motorici bas onda kada se stvori ogroman intracerebralni tonusni nadrazaj... koji nastaje kada odlazemo ono sto bas i ne moramo a i "poeticnije" bi bilo da i ne odlazemo... tako da moze da ti napravi pseudoepilepticne a histericne (konverzivne (zvate prije histerijom)) konvulzije da bi se to ispraznilo, kao sto se ljudima i desava. A moze da napravi i somatizacije. Ali o tome ce biti kasnije.


Konvulzije u pravoj epilepsiji ustvrari nastaju kada hemisfera koja sluzi kao "kontejner" postane od "aktivne" prepunjena, pa se sadržaj "kontejnera" vraca u aktivnu, iako je prethodno "zapaljeno smece u kontejeneru" da bi doslo do smanjenja njegove kolicine, a zapaljene su i "gume", koje se tesko gase, ali ipak do njega (smanjenja sadržaja koji bi sprečio rasipanje smeća iz kontejnera po ekosistemu hemisfere koja ga je tu i bacila) nije doslo... To je moja licna teorija epilepsije, i probao sam da li je tacna. Jeste. To je teoretisanje koje se slaze sa tim da lobotomija i, jos vise: potpuno prekidanje veza medju hemisferama, sprecava epilepsiju, i da je Vernikeova i Brokina zona obicno u hemisferi za (u vecini slucajeva pokreta) pokretanje desne strane (lijevoj, kod 95% ljudi.)
Supermen i Betmen ne mogu ni batleri da ti budu...Ma da ih strpaš u jedan film...:mrgreen::hahaha:
Naravno,uz onu Cecinu:" Ceo život,na trodooooonimaaaa! ! !":whistling:
 
Supermen i Betmen ne mogu ni batleri da ti budu...Ma da ih strpaš u jedan film...:mrgreen::hahaha:
Naravno,uz onu Cecinu:" Ceo život,na trodooooonimaaaa! ! !":whistling:
On svoje snove prenosi na mene. Trodon je najslabijia droga iz klase opioida koja postoji, i ja ga ne uzimam. Pogotovo zato sto moze da izazove konvulzije (pseudoepilepticne) na onim dozama na kojima moze da me uradi, a to su preko 300mg (dakle preko 6 tableta od 50mg). On izaziva konvulzije nekima i na 200mg, tako da ga nikome ne preporucujem, jer sa 200mg jedva da mogu da se urade, a ja ne mogu ispod preko 300mg.

Ako se kombinuje sa najcesce onima koji se koriste antidepresivima onda moze da izazove stravicne zdravstvene probleme, tako da zamjeram Dragoljub69-u sto pokusava da ga popularizuje, jer antidepresivi to ne cine sa drugim opioidima, niti drugi opioidi na dozama koje su potrebne za dejstvo koje nije samo umirenje bolova nego i euforija mogu da prave probleme takve sa antideprsivima, ili konvulzije sami po sebi bez antidepresiva a na dozama neophodnim za aktivnost psihoaktivnu.

Dati 20 E (toliko to prodaju) za bocicu koja ima za najvise 4 doze toga je totalna ludost, i to rade oni koji nisu iskusni narkomani.
 
Poslednja izmena:
nastavak dje se stalo u prvom postu, ali ne i zavrsetak, on ce biti kasnije

Njegov višak opterećuje i smeta, pa se javlja težnja da se on utroši. Ukoliko se ne može utrošiti čulnom ili idejnom aktivnošću {Primjedba DOBAR SISTEM: 26 Stari izraz u psihijatrijskim školama nekim za sve psihičke sadržaje koji nisu čulni ili koji se ne odnose na čulno. Idejna aktivnost je takvo mišljenje koje se ne bavi time šta si vidio, a može da se bavi saznatim vidom na primjer. Tako imaš Dekartovu osnovu racionalističke filozofije u pojmovima van svakog iskustva a prisutnim: beskonačnost, bog itd.}, u tumaranje tamo-amo itd., što ćemo nadalje sretati kao najčešći način za pražnjenje prevelike napetosti.
Znamo kolio su velike individualne razlike u tom smislu: koliko se živahni ljudi razlikuju od onih inertnih i letargičnih; oni koji "ne mogu mirno da sede", od onih sa "urođenim darom za sedenje na divanu"; oni duhovno aktivni, od tupih kojio neograničeno dugo mogu podnositi duhovno mirovanje. Ove razlike, koje odslikavaju "duševni temperament" ljudi, sigurno potiču od dubokih razlika u njihovim nervnim sistemima; od količine energije, koju oslobađaju funkcionalno mirni moždani elementi.
Mi govorimo o tendenciji organizma da tonusno moždano uzbuđenje održi konstantnim; međutim, ono će nam postati razumljivo, tek kada shvatimo koje se potrebe time zadovoljavaju. Razumemo tendenciju toplokrvnih životinja da zadrže srdnju vrednost temperature, jer nam iskustvo govori da je ta temperatura optimalna za funkcionisanje njihovih organa. Slično pretpostavljamo i za konstantnost sadržaja vode u krvi i sl. Mislim da se tako nešto može pretpostaviti i za visinu intracerebralnog tonusnog uzbuđenja, naime, da i ono ima svoj optimum. Na tom nivou tonusnog uzbuđenja, mozak je pristupačan za sve draži, refleksi su olakšani, ali samo u okrviru normalnih refleksnih aktivnosti, a zaliha ideja se budi i postaje pristupačna asocijacijama, u onom uzajamnom odnosu pojedinačnih ideja koji odgovara jednom stanju jasne razboritosti; to je stranje kada je organizam najbolje pripremljen za rad.
Situacija se već menja onim ravnomernim povišenjem tonusnog uzbuđenja koje čini "očekivanje". Ono organizam čini preosetljivim prema čulnim dražima, koje mu ubrzo postaju neprijtne, i pojačava reflekse preko potrebne mere (plašljivost). Nema sumlje da je ovo stanje koristno za mnoge situacije i svrhe; međutim, kada se javi spontano i bez takvih razloga, onda ono ne poboljšava našu efikasnost, već je umanjuje. U običnom životu mi za to kaženo "biti nervozan". — Međutim, u dalekom većem broju oblika povećanog uzbuđenja, ova prevelika uzbuđenost nije ravnomerna, što direktno škodi efikasnosti. To označavamo kao "uznemirenost". To da organizam teži da zadrži optimum uzbuđenja i da ga ponovo uspostavi nakon što se jednom prekorači, nije neshvatljivo, već je u skladu sa ostalim regulacionim mehanizmima u organizmzu.
Usudiću se da se još jednom poslužim poređenjem sa jednom električnom napravom za osvetljavanje. I napon u sprovodnoj mreži takvog sistema ima jedan svoj optimum; ako se on prekorači, lako će se doći do oštećenja funkcije, tako što će, naprimer pregoreti vlakna u sijalicama. O oštećenju same naprave zbog oštećene izolacije i "kratkog spoja", biće kasnije još reči.

(B)

Naš jezik, rezultat iskustva mnogo generacija, sa začuđujućom finoćom razlikuje one oblike i stepene pojačanog uzbuđenja koji su još uvek korisni za duševnu aktivnost, jer ravnomerno povišavaju slobodnu energiju svih moždanih funkcija, od onih koji je ograničavaju, jer psihijčke funkcije na neravnomeran način čas povišavaju, čas koče. Prve nazivamo podsticajem, a druge uznemirenošću[SUP]83[/SUP]
[SUP]83[/SUP][Ova razlika je jasnija u nemačnom jeziku, gde su respektivno upotrebljeni izrazi Anregung i Aufregung. (Prim. prev.)]

Jedan interesantan razgovor, šoljica čaja ili kafe, deluju podsticajno; svađa ili veća količina alkohola, znaju da uznemire. Dok podsticaj budi samo potrebu za funkcionalnim utroškom pojačanog uzbuđenja, uznemirenst traži da se isprazni na manje-više nasilne načine, koji se graniče sa patološkim ili stvarno spadaju u patološke procese. Ona čini psiho-fizičku osnovu afekta, i o njoj će nadalje biti reči. Međutim, prethodno ću se ukratko osvrnuti na fiziološke, endogene {koji postaju iz unutarnjih podobnosti ili uzroka} uzroke pojačanog ubuđenja.
U takve spadaju najpre velike fiziološke potrebe i nagoni organizma: potreba za kiseonikom, glad i žeđ. Budući da je uznemirenost, do koje oni dovode, povezana sa određenim osećajima i ciljnim predstavama, ona nije tako čist primer pojačavanja uzbuđenja, kao što je onaj o kome smo prethodno govorili i gde do nje dolazi samo zbog mirovanja moždanih elemenata. Ona uvek ima svoj određeni kolorit, ali je očigledna u anksioznoj uznemirenosti kod dispnoje {otežano disanje}, kao u nemiru izgladnele osobe.
Povećanje uzbuđenja koje potiče iz ovih izvora, uslovljeno je hemijskim promenama u samim moždanim elementima, koji su osiromašeni kiseonikom, naposnikm silama ili vodom; ono otiče već preformiranim motornim putevima koji vode do zadovoljenja nastale potrebe; dispnoja dovodi do napornog disanja, glad i žeđ do traženja i nalaženja hrane i vode. Kada se radi o ovoj vrsti uznemirenja, princip konstante uzbuđenja jedva da dolazi u obzir, jer su interesi kojima ovde služi povećanje uzbuđenja, ipak, mnogo značajniji za organizam, nego za ponovno uspostavljanje normalnih funkcionalnih odnosa u mozgu. Doduše, u menažeriji vidimo životinje kako u vreme hranjenja uznemireno trče tamo-amo; ali to možemo, zapravo, smatrati raziduom preformirane motorne aktivnosti potrage za hranom, koja je zatočeništvom postala nesvrsishodna, a ne sredstvom da se nervni sistem oslobodi uznemirenosti.
Ako se hemijska struktura nervnog sistema, trajno izmeni neprestanim unošenjem stranih supstanci, onda će njihov manjak, takođe, usloviti ovakva stanja uznemirenosti, kao u slučaju nedostatka nutritivnih supstanci kod zdravih osoba; uznemirenost u apstinenciji od narkotika.
Prelaz od oviih endogenih povećanja uzbuđenja do psihičkih afekata u užem smislu, čine seksualno uzbuđenje i seksualni afekt. U prvom obliku ispoljava se seksualnost u pubertetu, kao nejasno, neodređeno i besciljno povećanje uzbuđenja. U daljem razvoju, ovo endogeno pojačanje uzbuđenja, uslovljeno funkcijom polnih žlezda, po pravilu se čvrsto vezuje za percepciju ili ideju drugog pola, zapravo, za ideju jedne određene osobe u onom čudesnom fenomenu zaljubljenosti. Ova ideja zaposeda čitav kvantitet uzbuđenja koje je oslobođeno seksualnim nagonom; ona postaje jedna "afektivna ideja", što će reći, pri njenom aktueliziranju u svesti dolazi do porasta uzbuđenja, koje, zapravo, potiče iz drgog izvora, naime, iz polnih žlezda.
Seksualni nagoni predstavljaju sigurno najmoćniji izvor za dugotrajno zadržavanje povećanog uzbuđenja (pa tako i neuroza); ovo povećano uzbuđenje je dosta neravnomerno raspoređeno u nervnom sistemu. U njegovim najvišim stepenima intenziteta dolazi do ometanja protoka ideja, menja se njihova relativna vrednost {da li volimo ili mrzimo neku osobu, ideju, vjerovanje ili stvar, koliko, kako se odnosimo prema tome. Baš se i misli na "vrijednost"}, da bi u oragazmu seksualnog akta mišljenje skoro sasvim ugaslo.
Pa i percepcija, psihička obrada čulnih osećaja, trpi; tako će inače plašljiva i oprezna životinja postati slepa i gluva za opasnost. S drguge strane, pojačava se agresivni nagon kod mužjaka; krotke životinje postaju opasne, sve dok se uzbuđenje ne isprazni u motornim aktivnostima seksualnog čina.

I ETO NEKE STVARI CU OBJASNITI DODATNO IZ NOVIJIH KNJIGA, A VEZANO ZA OVE BROJEROVE PREDIVNE RECENICE... NA PRIMJER ONO STO Umri_muski ZAMJERA O IDEJI O SNOVIMA, KAO I JEDNU DOSA OPSIRNU PRICU O SNOVIMA KOJA SE NE TICE NJEGOVOG KOMENTARA SAMOG, ALI GA OBUHVATA, O DROGAMA I REFLEKSIMA, TORIJAMA NAGONA, I TO U VEZI TOGA DA LI SE GUBI SEKSUALNA ZELJA SA UKLANJANJEM SVIH MOGUCIH SEKSUALNIH ZLIJEZDA, CENTARA U MOZGU I ORGANA ZA DEJSTVO...
 
Poslednja izmena:

Back
Top